Prošlo je više od šest mjeseci kako su bliski saradnici Slavka Stojanovića, direktora Uprave policije, predvodili maskirane pripadnike SAJ-a u brutalnim napadima na građane Podgorice, nakon nereda i sukoba na antivladinim demonstracijama 24.oktobra prošle godine. Nepoznanica je da li je Stojanović u međuvremenu uspio da sazna ko je kome, šta i kako komandovao te večeri, ali je poznato da su od tridesetak specijalaca koji su brutalno pretukli Mija Martinovića identifikovana samo dvojica!? A i oni su se, po svoj prilici samoprijavili.
Suštinski, bila je to samo kulminacija problema u sopstvenoj kući sa kojima se direktor UP suočava praktično od počatka mandata.
Krenulo je ,,predavanjem” koje je njegov nekadašnji šef i, verzirani tvrde, važan promoter za izbor na mjesto čelnika UP, Veselin Veljović držao u kampu SAJ-a na Zlatici, uoči lokalnih izbora u Mojkovcu u jesen 2013. Magistar Veljović, tadašnji savjetnik Filipa Vujanovića, tvrdio je da tema njegovog vikend- seminara (meze i osvježenje servirani su na račun SAJ-a) nijesu bili izbori nego NATO-integracije. Odbio je, ipak, da nadležnima preda spisak polaznika svog tečaja.
Značajan broj policijskih funkcionera prisutnih na sastanku – praktično svi su, što porijeklom što službom bili vezani za Mojkovac – potvrdio je da je tema edukacije bio NATO. ,,Ali u pojedinim izjavama (saslušanih policajaca, prim. Monitora) navodi se da je Veljović govorio i o lokalnim izborima u Mojkovcu”, utvdila je Unutrašnja kontrola MUP-a CG, sa čime je javnost upoznao tadašnji ministar Raško Konjević. ,,Pominjao je potrebu da se bude u toku sa njima i da se nada da će biti uspješni i da ‘zavičaj ne smije biti zaboravljen’, i ne smije se dozvoliti da druge partije dođu na vlast u Mojkovcu”, obznanio je Konjević uz zanimljiv osvrt na činjenicu da je značajan broj policijskih funkcionera prećutao istinu pred unutrašnjom kontrolom. Konjević je za to okrivio Veljovića: ,,Tako je doveo u nezavidan položaj pripadnike službe koji njegove navode nijesu komentarisali”. Za Stojanovića je, ipak, kazao da je znao za sastanak ali da on zbog toga neće tražiti njegovu ostavku. I jedani i drugi već tada su imali ozbiljnijih profesionalnih problema.
Rastući talas zločina koji je zapljusnuo Crnu Goru natjerao je premijera Mila Đukanovića da krajem 2013. zaprijeti: ,,Očigledno da određene strukture u crnogorskoj državi smatraju da se mogu šegačiti sa državom. Policija i tužilaštvo će morati da, pored deklarativne opredijeljenosti, dokažu i kompetentnost da se suoče sa tim problemima. Ili će biti mijenjani… Ako nismo sposobni da stanemo tome na put, ostavljamo utisak da gubimo rat sa kriminalom”.
Koliko su Stojanović i njegovi saradnici ozbiljno shvatili ovo upozorenje vidjeli smo u ljeto prošle godine kada su svijet obišle slike dnevne žurke na patrolnom čamcu crnogorske policije, u blizini plaže Čanj.
Prosto da je to bio najveći grijeh crnogorskih policajaca pod Stojanovićevom komandom. U nekim drugim vremenima, ili na nekom drugom mjestu rekli bi da je ,,kap koja je prevršila mjeru” kanula krajem februara ove godine kada su, nakon pretresa kuće Veselina Mujovića, nestali prikupljeni dokazi (preciznije – njihov najinteresantniji dio). Da stvar bude još ozbiljnija, nakon višednevne istrage Specijalno tužilaštvo je za nestanak (krađu) dokaza osumnjičilo inspektora Nikolu Terzića i Dalibora Medojevića, direktora Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Umjesto da smijeni odgovorne i potom podnese ostavku, Stojanović je dozvolio – ili naredio – da UP izda saopštenje u kome se tužilaštvo, praktično, optužuje za cio niz nezakonitih radnji uperenih protiv čelnika policije!? U pomoć su pozvali nikoga drugoga do Vladu. Ona se, zvanično, oglušila o ovo saopštenje ali je iz postupaka i riječi Duška Markovića jasno da direktor UP ima podršku čelnika izvšne vlasti i vladajuće partije. Uostalom, Marković je u parlamentu saopštio da je Stojanović ispunio njegova očekivanja i da je uspješan direktor policije, „što pokazuju i rezultati koje je ostvario u svom mandatu”.
Ostala je nepoznanica da li se u te rezultate ubraja i nestanak dokaza koji bi, prema medijskim spekulacijama, mogli kompromitovati bivše i sadašnje partijske i državne funkcionere. Marković je prećutao i ono što je javnosti obznanila poslanica Snežana Jonica. ,,Policijskom inspektoru Daliboru Medojeviću za veliki kredit žirira Vido Rađenović, koji je više puta osuđivan i koji je glavni akter afere Košljun”. Jonica tvrdi da je Rađenović žirant još jednom “visoko pozicioniranom policijskom funkcioneru”. A nadležni ostaju bez komentara.
Otuda je gotovo suvišno podsjećati na niz nerasvijetljenih ubistava koja su se u Crnoj Gori dogodila u vrijeme Stojanovićevog upravljanja policijom. Treba, pomenuti da su makar dvojica ubijenih – Muša Osmanagić i Goran Đuričković – prethodno upozorili policiju da im prijeti smrtna opasnost.
I na tu je temu, umjesto Stojanovića, zvaničan stav iznio Duško Marković. ,,Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”, izjavio je prvi čovjek MUP-a za TV Vijesti ne ulazeći u detalje zbog čega policija ne radi ni ono što ne može, ni ono što mora. Ili potpredsjednik Vlade i DPS-a računa da ćemo, kao pametni ljudi, i sami zaključiti da u izbornoj godini pedavanja o NATO integracijama imaju apsolutni prioritet. Slavko Stojanović i njegovi saradnici tu su se pokazali i dokazali. Posebno kad sakriju lica.
Šefovi iz rukava
Kadrovska politika u UP biće, definitivno, jedna od osobenosti Slavka Stojanovića po kojoj ćemo pamtiti njegov mandat – koliko god da on traje.
Recimo, u februaru 2014. smijenjeni su tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Branislav Živković i njegov zamjenik Jovica Rečević. Prema tumačenju medija (zvanično obrazloženje nije ponuđeno javnosti) oni su sklonjeni sa funkcija zbog zataškavanja događaja u Urgentnom centru KCCG,kada su pripadnici tzv. zagoričkog klana terorisali medicinsko osoblje a potom i pripadnike policije koji su pokušali da intervenišu.
Na mjesto načelnika CB Podgorica dolazi dotadašnji komandant SAJ-a Vojislav Dragović, dok je za njegovog zamjenika imenovan Ivan Raičević, prethodno komandir stanice u OB Cetinje.
Jedva godinu kasnije, nove rotacije. Sada na Dragovićevo mjesto (III pasus) dolazi – Jovica Rečević (II pasus). ,,Dosadašnji načelnik CB Podgorica biće raspoređen na druge poslove i zadatke u okviru UP MUP-a”, stoji u saopštenju koje objašnjava da je Stojanović odluku o kadrovskim promjenama donio ,,shodno procjeni i potrebama službe”.
Ili slučaj beranskog policajca Veselina Krgovića. Njega je Stojanovićev prethodnik na funkciji direktora UP Božidar Vuksanović smijenio sa mjesta načelnika Ispostave granične policije u Beranama. Razlog je, navodno, bila (ne)tolerancija prema prekograničnom tranzitu duvana. Stojanović ga prvo imenuje za načelnika beranske policije, da bi ga u jesen ’14-e smijenio, zbog sumnji da je pokušao da zataška šverc više od 100 paketa cigareta. Između dva razrješenja, Krgovića su – dakle kao načelnika beranske policije – do danas nepoznati napadači pretukli pred zgradom u kojoj živi.
Iz mnoštva pikanterija izdvojimo još jednu: Stojanović je na funkciju vratio i Sinišu Stojkovića. Nekadašnji šef kriminalističke policije u Budvi smijenjen je nakon hapšenja, krajem 2012, i optužbi tadašnje vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić da je pokušao protivzakonito uticati na državnog tužioca Ljiljanu Klikovac, kako bi opstruirao istragu zbog prijetnji upućenih novinarki Vijesti Oliveri Lakić. Stojanović ga je imenovao za šefa podgoričke kriminalističke policije. Pa recite kako nema rezultata!
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice