Povežite se sa nama

FOKUS

SMRT U PORODILIŠTU, ANATOMIJA NAJAVLJENOG ZLOČINA: Oni su odgovorni

Objavljeno prije

na

Treći novembar. U bolnici u Bijelom Polju koja – ilustracije radi – u toaletu za porodilje do tragedije nije imala umivaonik, na Ginekološko-akušerskom odjeljenju je izbila novorođenačka infekcija izazvana bakterijama. Pet beba zaraženo je i prebačeno u Klinički centar Crne Gore (KCCG) u haotičnoj atmosferi u kojoj svako svakoga iz zdravstvenog sistema optužuje i sumnjiči. Jedna beba je preminula (11. novembra), jednoj se i dalje bore za život, dok su tri u stabilnom stanju.

Pod pritiskom javnosti smijenjeni su načelnici bjelopoljskog Ginekološko-akušerskog odjelenja Zvonko Puletić i načelnica Neonatologije Haka Tahirović, kao i glavna sestra Ginekologiije. Potom je iz ,,moralnih razloga” ostavku podnio direktor bolnice Tomislav Jeremić, a, na koncu, isto je učinio i prvi čovjek crnogorskog zdravstva. Ministar Miodrag Radunović je kazao da je riječ o njegovoj najtežoj bici, koju nije ,,mogao dobiti jer se kasno u nju uključio, kada je već bila izgubljena.” I sve da je to tačno u konkretnom, bjelopoljskom, slučaju – što bi trebalo da dokaže tužilaštvo – to nije tačno u suštini, u crnogorskom slučaju. U ,,bitku” za zdravstvo ministar Radunović se nije uključio ovih dana, nego 2006. godine, kada je izabran za ministra. U njegova dva mandata, sistemska ,,bitka” – a ova je takva – mogla i morala da bude dobijena!

Samo u posljednjih godinu Monitor je nizom tekstova detaljno skicirao anatomiju sada ispoljene tragedije, alarmirajući javnost i uporno pozivajući zdravstvene institucije na odgovornost, a tužilaštvo na hitnu reakciju. Ništa.

U tekstu o higijeni u KCCG (Porodilište kao izvor zaraze, Monitor, 25. april 2014.) objavili smo interni dokument te ustanove, iz 26. decembra 2007. – Mikrobiološku analizu briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad KCCG, kojeg se neophodno prisjetiti. Analiza, urađena u Institutu za javno zdravlje, jasno prikazuje kakvo je stanje higijene i, posebno, kakve su higijenske navike u toj najosjetljivijoj klinici (na čelu Snežana Crnogorac, ranije prva žena porodilišta), najveće medicinske ustanovi u zemlji.

Na dokumentu (broj 01-9, iz 04. januara 2008.) osim pečata zatičemo i potpise: specijaliste epidemiologije dr Sanje Medenice, direktora Centra dr Dragana Lauševića i direktora Instituta dr Bobana Mugoše. Alarmantno: analiza svjedoči o postojanju patogenih bakterija na raznim sredstvima i osoblju Jedinice za novorođenčad. Rezultati 36 briseva pokazuju da su samo dva testirana predmeta bez mikroorganizama!

Patogeni mikroorganizmi ustanovljeni su: na površini stola za prevoj beba, tu je nađena bakterija Ešerihija koli (Escherichia coli), jedan je od najčešćih uzročnika infekcija; ista je pronađena i na ruci zaposlene; bakterija Staphylococcus aureus otkrivena je na peleni iz kreveca; ista je pronađena u nosu i na rukama nekoliko zaposlenih; na ruci zaposlenog utvrđena je i Klebsiella species! Patogene bakterije su otkrivene i na čaršavima, mantilima, vagama za mjerenje, pampersima, površinama inkubatora, rukama medicinskog osoblja i to podjednako bez obzira da li su oprane ili neoprane. Nijedan medicinski radnik, obuhvaćen analizom, nije imao ruke bez patogenih mikroorganizama, čak ni nakon pranja ruku!

Nakon što smo objavili dokument, predstavnici NVO Krug života su direktorima KCCG (Milan Mijović), ministru zdravlja (Miodrag Radunović) i direktoru Instituta za javno zdravlje (Boban Mugoša) – uputili isto pitanje: „Da li je za potrebe Ginekološko akušerske klinike KCCG rađena mikrobiološka analiza briseva uzetih sa opreme, prostora i kadra za 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012. i 2013. godinu? Ako jeste zahtijevamo da nam, shodno Zakonu, dostavite rezultate analiza.” Iz KCCG i Ministarstva nijesu odgovorili, dok iz Instituta jesu – negativno, podgrijavajući sumnje da stanje, čim se krije, nije poboljšano!

Nakon toga naš list je od Ministarstva zdravlja, tražio da nam prezentuje akte koji definišu standarde pod kojima inspekcijski organ vrši kontrolu higijenskih uslova u medicinskim ustanovama. Naveli smo: ,,Nadamo se da postoji takav akt, jer ukoliko ne postoji to ukazuje da u organizaciji zdravstva vlada nepoštovanje osnovnih principa za jednu od najvažnijih oblasti – higijenu.” Umjesto pravilnika dobili smo ono što nijesmo tražili, uopšteni izvod iz Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Postavili smo pitanje na koje do danas javnost nije dobila odgovor – da li pravilnik koji definiše ovu problematiku uopošte i postoji?!

No, da ta analiza ne predstavlja izuzetak sa kraja 2007. godine, potvrdilo je istraživanje, rađeno od 5. do 14. decembra 2011. godine (u javnost procurilo prošle), pod nadzorom kancelarije UNICEF-a – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori. Ocjena je očajna, a odnosi(la) se na pet posjećenih gradova – Opšte bolnice Cetinje, Kotor, Berane i Nikšić, te KC Podgorica.

Analiza koju su potpisali strani eminentni stručnjaci, neonatolog iz Litvanije Audrius Maciuleavicius i akušer iz Moldavija Stelian Hodorogea, potpuno je raskrinkala stanje u perinatalnoj njezi: kasnoj trudnoći, porođaju i periodu nakon njega.

Najkraće: Oblast bolničke zdravstvene statistike UNICEF je ocijenio prosječnom ocjenom 1.1! Jedan od glavnih problema: podaci koji se šalju Institutu za javno zdravlje ne koriste se za korigovanje nedostataka, već se statistika pravi samo zbog zakonske obaveze. Notifikovali su u UNICEF-u: posljednja aktivnost analiziranja podataka realizovana je i podaci prezentirani zdravstvenim radnicima – 2007. godine i to bez predloga rješenja za unapređenje kvaliteta njege!

Potom, inspektori utvrđuju da statističke informacije nijesu uvijek tačne: u ustanovi sa zabilježenom stopom carskih rezova od 20 odsto inspektori su kontrolom knjiga utvrdili da je duplo veća. Pa, stoji: nijedna od ocjenjivanih ustanova nije adekvatno pripremljena da pruži njegu u toku i poslije porođaja, koju preporučuje SZO. Zatim: nema adekvatno opremljenih pojedinačnih porođajnih sala. Onda: nema stolica za porođaj. Slijedi: nedovoljno sprava za mjerenje tjelesne težine, zidnih i elektronskih toplomjera, stolova za reanimaciju novorođenčadi sa izvorima grijanja, opreme za smanjenje bolova i promovisanje partnerstva. Ne promovišu se djelotvorne tehnologije tokom porođaja: šetnja i kretanje, nehorizontalni položaji, kontakt koža na kožu i rano dojenje i uspostavljanje veze između bebe i majke…

Zapaženo je i to da nedovoljno korišćenje efikasnih tehnika koje se primjenjuju u toku porođaja, rezultira visokom stopom carskih rezova, te velikom učestalošću podstaknutog porođaja. Stručnjaci zaključuju da sa lošim praćenjem fetusa i rijetkim korišćenjem „pomognutog” vaginalnog porođaja, ovakva praksa dovodi do čestih slučajeva asfiksije (stanja izazvanog nedostatkom kiseonika kod bebe u toku porođaja). Skoro 800 beba starosti do godinu bude liječeno u ovoj ustanovi (jedna od 10 beba!), zbog nedostatka kiseonika. To može dovesti do manjih ili većih oštečenja mozga kao i smrti bebe.

U oblasti njege nakon porođaja glavni problem je činjenica da se bebe odmah odvajaju od majki i samo nekoliko porodilišta primjenjuje praksu smještaja beba uz majke. Kontakt koža na kožu, što sprečava hipotermiju i infekcije nastale u medicinskoj ustanovi, kao i rano dojenje se ne primjenjuju. Ne postoji koncept toplog lanca – temperatura u salama za porođaj se ne prati. Ne postoji praksa da se novorođenčad obrišu, stave kod majke i pokriju kako bi se spriječila hipotermija. Umjesto toga novorođenčad se povijaju i odvajaju od majki.

Profesor Univerziteta Crne Gore, molekularni biolog Danko Obradović za Monitor podsjeća na jednu od najalarmantnijih zamjerki UNICEF-ovog izvještaja: ,,Inspekcija je u izvještaju doslovno navela da medicinsko osoblje crnogorskih porodilišta ne pere ruke, da ne umije da pere ruke (pranje ruka u medicinskim ustanovama se vrši posebnim procedurama), nije ni motivisano da nauči kako se ruke peru, da nema lica koja kontrolišu da li su oprane ruke, nema protokola koji su napisani na vidnim mjestima kako se peru ruke i vrši dezinfekcija (ti protokoli moraju da postoje u medicinskim ustanovama) i da je higijena u porodilištima vrlo loša.”

On naglašava da su infekcije problem koji je lakše uočiti, dok je UNICEF-ov izvještaj otkrio zastrašujuće nedostatke koji su mnogo opasniji od infekcija, a o kojima niko ni sada ne vodi računa, jer povremeno odnose živote beba i majki ili od njih prave teške invalide, za razliku od infekcija koje mogu da se pojave odjednom kod više beba i zato skreću pažnju javnosti.

„Navedeni problemi se javljaju povremeno ali konstantno i rezultiraju stravičnim posljedicama i mnogo su ozbiljniji problem, čak i od navedene infekcije koja se desila u Bijelom Polju. Inspekcija, tako, konstatuje da u mnogim crnogorskim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih(!) akušerskih komplikacija – eklampsije, teške preeklampsije ili ramene distocije – sa svih stanovišta (informisanost, znanje i vještine, organizacija). Inspekcija je takođe naglasila da osoblje nije obučeno za reanimaciju novorođenčadi!”

Da potvrdi UNICEF-ovo istraživanje potrudila se, i uspjela u tome, maja ove godine, načelnica Ginekološko-akušerske klinike Kliničkog centra Crne Gore Snežana Crnogorac. Ona je tokom svjedočenja u Osnovnom sudu, u želji da opiše stanje u toj jedinici, iznijela (Zapisnik o glavnoj raspravi P-325/2014) brojne frapantne podatke, koji na najbolji način prikazuju kakav haos, opasan po život novorođenčadi, vlada u toj klinici.

Uzmimo ovdje samo dva primjera sa svjedočenja. Crnogorac je kazala da je temperatura u sali za porođaje 23 do 24 stepena, dok, po preporukama SZO temperature porodilištu mora biti najmanje 25⁰C! Pisali smo: ,,Kao primjer stručnjaci SZO navode da na sobnoj temperatura od 23⁰C golo novorođenče gubi toplotu isto kao što to gubi odrasla gola osoba na temperatura od 0⁰C.” Potom, beba se, po preporukama SZO ne oblači u komprese, kako je to, po riječima doktorke Crnogorac, praksa u GAK-u, jer one podstiču gubitak toplote i smetaju ishrani bebe prilikom dojenja, a beba nema ni slobodnu pokretljivost!

Na sve to ćuti Ljekarska komora, na čijem čelu je skoro dvije decenije dr Đoko Jočić. Iako ima ozbiljne prerogative – izdaje, obnavlja i oduzima licence doktorima, te ima Sud časti (ne mora da čeka presude sudova, već može pokrenuti postupak na osnovu prijave građana) – Komora ne reaguje. Ćuti i poslije ove tragedije.

Na sajtu Ljekarske komore Srbije, u odjeljku ,,Javne opomene 2013″ sa propratnim dokumentima, navedene su opomene brojnim ljekarima, na sajtu Jočićeve komore ne postoji ni rubrika o sankcijama protiv ljekara. Kako i da postoji, kada sankcija skoro da i – nema.

Obični smrtnici osuđeni su na opisane uslove – u kojima je, na skoro identičan način kao i novorođenče u Bijelom Polju, život izgubio tek rođeni Strahinja Cvijanović (15. februara 2010. godine). Državno rukovodstvo nerijetko se liječi u inostranstvu.

Šta nakon svega navedenog imamo? Od prvog pomenutog dokumenta iz 2007. godine – Mikrobiološke analize briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad – pa do infekcije beba u Bijelom Polju, imamo samo jedno: kontinuitet sistemske prizvodnje i tolerisanja haosa.

Od vrha – u Vladi, do dna – u porodilištu.

Niko nas iz Ministarstva nije kontaktirao

U porodilište sam ušla 6. novembra rano ujutru. Higijena je katastrofalna: lično sam vidjela bube, čak i u plakaru za trudničku garderobu pa sam bila primorana da svoje stvari držim u torbi, priča za Monitor Marina Karišik čija je beba jedna od pet koje su zaražene u bolnici u Bijelom Polju pa prebačene u Podgoricu. ,,Porodila sam se u podne i od doktorke dobila fenomenalne komentare za porođaj. Dan kasnije, beba je počela da plače i odbija da jede. Uplašila sam se. Bila sam sama sa bebom u trajanju od dva sata, pokušavajući da dozovem babice ili dokoricu, ali one su bile, kasnije sam saznala, na drugom porođaju. Beba se, čak, bila i odmotala, borila sam se sa njom, šetala po sobi, dok je ona cijelo vrijeme plakala. Niko nije dolazio. Kada je doktorica došla naložila je da se bebi uradi nalaz CRP-a, i rekla da moj muž sjutra ujutru ponese bebinu krv u privatnu kliniku kako bi se uradio taj nalaz, pošto u ordinaciji nemaju rastvora za to. U momentima dok doktorica Jela Cimbaljević, koja je bila zadužena za moju bebu – za koju je potvrđeno da ima sepsu – nije bila tu, načelnica Haka Tahirović jednom prilikom je kazala da nije upućena u slučaj moje bebe, što je značilo da u tim trenucima na neonatologiji nema doktora koji vodi računa o, recimo, mojoj bebi. Osmog novembra na insistiranje doktorice Cimbaljević beba je hitno prebačena u Podgoricu, gdje se i dalje nalazi. Želim da kažem da nam se niko nije obratio otkako nas je sve ovo zadesilo. Čak su u emisiji na RTCG nadležni iz Ministarstva zdravlja najavili da će u toku sjutrašnjeg dana (18. novembar) stupiti u kontakt sa roditeljima, ponuditi pomoć oko smještaja i razgovarati sa nama, ali nas niko nije zvao.”

Ostavka nije dovoljna

Sama ostavka ministra nije dovoljna. Ono na čemu će insistirati NVO Krug života je puna pravna odgovornost svih aktera u aferi, kaže za Monitor prvi čovjek NVO-a Dejan Cvijanović. Takođe treba odgovoriti i na niz neprijatnih pitanja iz ne tako davne prošlosti, a vezano za iste slučajeve u KCCG ili iz beranske bolnice 2009. godine. Tek kada se sve otkrije i svi privedu pravnoj odgovornosti može se govoriti o promjenama u sistemu zdravstva. Još u toku 2013. godine upozoravali smo na stanje u porodilištima. Prvi je ministar bio upoznat sa rezultatima analize UNICEF-a i pored svega nije uradio ništa da se spriječi tragedija u Bijelom Polju. Takođe, posljednjih dana iz Ministarstva se šalje poruka kako su bili prevareni izvještajima sa terena, te kako postoji objektivna odgovornost direktora bolnica. Samo da podsjetimo ministra: te iste direktore je postavljao on, ili možda, ipak, nije. Možda je neko drugi i moćniji od ministra radio njegov posao. I na to, kao na mnoge druge stvari, ministar u narednom periodu mora da da odgovor.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

FOKUS

CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost, mjere koje Vlada najavljuje  da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva

 

 

Dvanaest osoba: dvoje djece, tri žene i sedam muškaraca ubio je na Cetinju mještanin Aco Martinović (45), prvog januara ove godine. Još četiri je teško ranio, od kojih je jedna osoba preminula 9. januara. Ubica je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2-3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Motivi zločina nijesu poznati. Ubica je mahom pobio bliske rođake,  kumove i prijatelje.

Nepojmljivi zločin  počinjen je prije nepune dvije i po godine, nakon što je Vuk Borilović (34) u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta 2022. godine, hicima iz lovačke puške ubio 10 i ranio šest osoba – mahom svojih komšija. Borilović je ubijen nakon razmjene vatre sa pristiglim policajcima i mještanima. Naknadne analize pokazale su da je smrtonosne rane zadobio iz policijskog oružja.  To je, uglavnom, sve što smo od ovdašnjih zvaničnika saznali za prethodne dvije godine i četiri mjeseca.

Nameću se brojne paralele između ova dva zločina i načina na koji su postupali pripadnici crnogorske policije.

Borilovićeve žrtve ubijene su iz lovačkog oružja, uredno prijavljenog i registrovanog. U zimu 2022. godine Borilović je napao kolegu s posla, povrijedio ga, oštetio mu automobil i kamenovao kuću. Priveden je u policiju ali mu oružje nije oduzeto, iako su Uprava policije i MUP imali zakonski osnov za takvu odluku.

Oružje je ostalo u posjedu budućeg masovnog ubice i  nakon što je  osuđen zbog  napada.  Presuda nije postala pravosnažna, ali je bila dovoljna da mu se u zakonom propisanom postupku oduzme oružje kojim je, koji mjesec kasnije, ubio desetoro. Niko zbog tog propusta nije odgovarao.

Iz Uprave policije su tada ponudili poduku: “Ne treba dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu izvršenje ovog teškog zločina sa bilo kakvim protivpravnim ponašanjima iz prethodnog perioda.” Olako smo prešli preko iskazane nebrige i neodgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUDŽETSKE I DRUGE IGRE: Privremeno, do daljnjeg

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je parlament, kao što sada izgleda, otišao na raspust onda ćemo u novu godinu ući uz privremeno budžetsko finansiranje. Redovni rashodi poput penzija, plata, socijalnih davanja i stalnih troškova budžetskih jedinica ne bi trebalo da se dovode u pitanje. Obećane povišice su neizvjesne. Ili nemoguće do usvajanja planiranog budžeta

 

 

Kako sada stvari stoje, Crna Gora će u 2025. godinu ući bez usvojenog Zakona o budžetu.

Formalno: zbog najavljene odlučnosti opozicije da spriječi rad parlamenta, sve dok se vladajuća većina predvođena premijerom „ne urazumi“ i povuče odluku o prestanku mandata sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović. Ustavni puč, kako kažu. Suštinski, vlast i opozicija i na ovaj način žele sebi dati na značaju u očima javnosti. Da je drugačije, već bi našli način da se dogovore ili, iz perspektive većine, spriječe opoziciju da provodi, aktuelnim jezikom ovdašnje politike, parlamentarni puč.

A možda i neće, pošto je i poslanicima u parlamentu ostalo nejasno da li je predsjednik Skupštine Andrija Mandić zaključio, ili samo prekinuo, sjednicu na kojoj je trebalo glasati o predloženom budžetu.

Poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša tvrdi da je dogovor većine bio da sjednica, nakon njihovog protesta, prekine tako što će se dati pauza. „Ipak, vođa većine (Andrija Mandić – prim. Monitora) je odlučio da je zaključi što implicira da budžet neće biti usvojen. Međutim, ako vođa odluči može da zakaže sjednicu i narednih dana“.

Što bi rekli, može da bude ali ne mora da znači. Razmotrimo,  mogućnost da će država do daljnjeg funkcionisati po modelu privremenog finansiranja. Njega smo prvi put isprobali u prvom kvartalu 2021., nakon što Vlada Zdravka Krivokapića zbog kasnog formiranja i potrebe da ovlada materijom nakon decenijske vladavine DPS, nije pripremila prijedlog zakona o budžetu u propisanom roku (15. novembar). A onda nijesu baš ni žurili sa tim poslom.  Sada znamo da to znači da će budžetski potrošači svakog mjeseca dobijati „do 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini“. Što i jeste i nije problem.

Redovni rashodi poput penzija, plata, socijalnih davanja i stalnih troškova budžetskih jedinica ne bi trebalo da se dovode u pitanje. Pod uslovom da za tu isplatu postoji novac u državnoj kasi, odnosno, da nijesu neophodna zaduženja za njihovo finansiranje. Izvršna vlast tvrdi da nijesu. Redovne troškove će, najavili su, pokrivati planiranim budžetskim prihodima. Eventualna razmimoilaženje u dinamici priliva i odliva neophodnih sredstava (početak godine, tradicionalno, donosi nešto manje prihoda u državnu kasu) mogu se uravnotežiti novcem koji će se prenijeti iz ove godine.

Doduše, postoji mogućnost da se, nakon redovnog januarskog usklađivanja penzija sa rastom plata i cijena, pokaže kako su budući mjesečni troškovi fonda PIO osjetno veći od pomenute dvanaestine ovogodišnjih izdataka. U tom slučaju Vlada bi morala pronaći model za transfer nedostajućeg novca Fondu PIO mimo pravila o privremenom budžetskom finansiranju. Ili bi mogla da pokuša politički profitira tvrdnjom da je opozicija odgovorna za izostanak, odnosno kašnjenje, najavljene povišice za penzionere. Koja će prema sadašnjim proračunima biti manja od obećnih 50-60 eura.

Upravo su se na taj problem fokusirali u Vladi, pa je iz premijerovog kabineta, nakon neslavnog završetka sjednice parlamenta, stiglo saopštenje u kome se navodi: „Eventualna blokada parlamenta i privremeno finansiranje podrazumijeva da Ministarstvo finansija svim budžetskim korisnicima odobrava na mjesečnom nivou istu sumu novca kao u prethodnoj godini, što sprečava povećanje penzija po programu Evropa Sad 2, kao i povećanje srazmjernih penzija, od januara 2025. godine“.

Sličan problem može biti otplata dugova i, eventualno, najavljene kapitalne investicije. Ukoliko privremeno stanje potraje. Novca za finansiranje tih izdataka nema, niti ga može biti u državnoj kasi bez novih zaduženja. „Nedostajuća sredstva za 2025. godinu, kada govorimo o dugovima iz ranijih perioda, bez kamate, su 820 miliona. Imamo i kapitalne projekte”, predočio je ministar finansija Novica Vuković na predstavljanju predloženog budžeta. Uz kamate, za vraćanje duga valja obezbijediti oko milijardu eura. Bez usvojene Odluke o zaduživanju Crne Gore za 2025. godinu, Vlada ne može pozajmljivati novac ni kod banaka (krediti), ni na tržištu kapitala (obveznice). Kako je otplata dugova obaveza čije redovno izvršenje ne smije biti dovedeno u pitanje, jasno je da aktuelna situacija ne može potrajati.

„Neusvajanje budžeta za 2025. godinu takođe bi onemogućilo zaduženje za vraćanje starih dugova“, konstatuju iz premijerovog kabineta. „U tom slučaju država ne bi mogla da servisira obaveze, u iznosu od oko 800 miliona eura, prema domaćim i međunarodnim kreditorima, koji stižu na naplatu. Time bi bonitet Crne Gore bio ugrožen, što bi moglo voditi i smanjenju kreditnog rejtinga“.

I to govori da aktuelna situacije ne može (pre)dugo trajati. Radi se o roku koji se više mjeri nedjeljama nego mjesecima.

Šta ćemo, onda, kada budžet za 2025. godinu bude usvojen?

Odgovor na to pitanje potražimo u dijelu kapitalnog budžeta, pošto nam on govori o realnosti obećanog razvoja kroz nove investicije, i podizanje kvaliteta života jačanjem postojeće i izgradnjom nove infrastrukture, škola, bolnica…

Premijer Milojko Spajić je, predstavljajući predloženi budžet za narednu godinu, najavio kako kapitalni budžet za naredne tri godine iznosi 900 miliona eura. Samo, na dolazeću godinu ne otpada trećina iznosa, nego 280 miliona. Pod uslovom da se krene u izgradnju (pripremne radove) naredne dionice autoputa, za koju je planiran izdatak od 100,2 miliona. Ili više od trećine obećnog ukupnog kapitalnog budžeta.

Uprava za saobraćaj dobiće približno trećinu preostalog novca i on će, u dobroj mjeri, biti utrošen na već započete radove. Ipak, jedva da će poneki od njih biti završen tokom naredne godine, čak i po idealnom scenariju koji je osmislila Vlada.

Za izradu projektne dokumentacije za Jadransko-jonski autoput (procijenjena vrijednost 30 miliona) biće izdvojena samo šestina tog novca (pet miliona). Za Zapadnu obilaznicu oko Podgorice još manje. Procjena vrijednosti planiranih radova je 24,5 miliona, predviđena ulaganja u narednoj godini iznose približno osminu tog novca (3,05 miliona). Konačno, i za dionicu autoputa od Mateševa do Andrijevice planirano je izdvajanje manje od šestine ukupno procijenjenih troškova. Pa bi, tom dinamikom, posao koji je proiritet svih prioriteta bio završen tek za nekih šest godina – 2030. Ili 2031. godine.

To je realniji dio kapitalnog budžeta. Pošto on obuhvata 340 projekata ukupne vrijednosti 3,67 milijardi eura, jasno je da planirani novac nije ni približno dovoljan za njihovu realizaciju.

Slikovit primjer: za izgradnju Univerzitetsko-kliničkog centra u Podgorici, jedne od najznačajnijih investicija u crnogorsko zdravstvo u ovoj deceniji, potrebno je (makar) 199 miliona. U planu za narednu godinu – jedan milion. Tom dinamikom, bolnicu ćemo dobiti za 200 godina. Bolnica u Pljevljima – 40 miliona treba, dva miliona mogu dobiti naredne godine… Sa školama i vrtićima još je tužnija priča. Za novi grad na Veljem brdu namijenjeno je 10 miliona, iako taj projekat ne postoji  u važećim planovima, a revizori su mu dali „uslovno pozitivno mišljenje“, uz napomenu da je u pitanju tek malo bolje razrađena ideja. Uz mnoštvo nepoznanica.

Ministarstvo finansija, jedva uvijeno, potvrđuje da su se u kapitalnom budžetu našli i projekti koji nijesu spremni za realizaciju.     „Ministarstvo finansija je pripremilo prijedlog isključivo ‘zrelih kapitalnih projekata’, tj. onih koji imaju riješenu eksproprijaciju i gotov glavni projekat, sa ‘Liste prioritetnih kapitalnih projekata’ koje je ocijenila Komsija u skladu sa utvrđenim kriterijumima. Osim navedenog utvrđena je i ‘Lista projekata od izuzetnog značaja za državu’ sa akcentom na: Izradi glavnih projekata za Jadransko-jonski autoput i brzih saobraćajnica, Izgradnji Univerzitetskog kliničkog centra i drugih kapitalnih projekata koji imaju snažan uticaj na ekonomski razvoj opština iz sjeverne regije”, piše u njihovom saopštenju.

Bez navođenja projekata koji su, u istoj fazi (ne)pripremljenosti prenijeti iz prošle godine u ovu, a iz ove u narednu. S priličnom izvjesnošću da će se priča nastaviti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi  proizvođači haosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Udruženo su proizvodili  institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –  brzo će se vidjeti

 

 

Da li se na ovonedjeljnoj sjednici parlametarnog Ustavnog odbora desio “ustavni puč” koji je izvela vlast s namjerom da preuzme kontrolu nad Ustavnim sudom ili da ga obezglavi, kako tvrdi opozicija, ili je, kako tvrdi premijer Milojko Spajić dimna bomba koju je opozicija aktivirala na sjednici Odbora  u stvari “lažna drama oko potpuno funkcionalnog Ustavnog suda i dimna bomba koalicije Jakova Milatovića sa Demokratskom partijom socijalista”?

Da krenemo redom. Ustavni sud je trenutno –  funkcionalan. Skupština je ove nedelje konstatovala, uprkos dimnoj bombi, prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović. Ustavni sud sada ima pet sudija i nije u blokadi. Do penzionisanja sutkinje Đuranović imao je šest sudija, zbog čega je donošenje odluka bilo teže, zbog mogućeg odnosa glasova tri prema tri.  Ono što se moguće promijenilo je odnos snaga u tom sudu, koji nije izgubio status – partijskog suda.

Ustavni sud ne bi bio funkcionalan  da je penzionisano svo troje sudija Ustavnog suda, kako je  parlament namjeravao da učini, nakon što ga je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje. U tom slučaju  sud bi bio blokiran, jer bi u Ustavnom sudu ostalo samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović.

Ustavni odbor je odlučio da raspiše javni poziv za izbor dvoje sudija Ustavnog suda, ali, kako je za njihov predlog ovlašćen predsjednik države, Milatović je morao raspisati konkurs. On je tu odluku  odložio saopštivši  da će to učiniti nakon što se Ustavni sud na sjednici izjasni da li su se stekli uslovi za penzionisanje  to dvoje sudija.

Da je Milatović izašao u susret parlamentarnoj većini, Ustavni sud bi bio blokiran.   Blokada Ustavnog suda nije nešto što nijesmo vidjeli, i zbog toga se do sada u Skupštini nijesu  dimile bombe. Ustavni sud je iz blokade izašao krajem prethodne godine, kada je Crna Gora dobila aplauze iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije tog suda, nakon dugih i mučnih političkih trgovina svih partija, i opozicije i vlasti, koje sve do danas nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda,  boreći se za prevlast u jednoj od najviših sudskih instanci.

I crnogorskoj javnosti i Evropi bilo je i tada jasno da je funkcionalni sud koji smo krajem godine dobili “partijski”.   Baš kao što je to bio decenijama tokom vladavine DPS-a. Razlika je u tome  što su se odnosi snaga nakon avgusta 2020. u tom sudu promijenili,  ali razloga za dimne bombe nije bilo dok je odnos bio pola -pola, zbog čega je izbor sedmog sudije ostao nedostižan do danas. Lider URA Dritan Abazović, koji sada uz ostatak opozicije strahuje zbog blokade Ustavnog suda i odnosa vlasti prema nezavisnosti te sudske instance, bio je premijer u vriijeme dok je taj sud bio godinu dana u blokadi. Istovremeno, mnogo puta ga je prozvao da je partijski.

Godinama traje rasprava o tome da li sudije Ustavnog suda idu u penziju u skladu sa Zakonom o radu ili Zakonom o PIO.  Dok je dio stručnjaka i civilnog sektora decidan da bi sudije tog suda trebalo da idu u penziju u skladu sa Zakonom o PIO, kao i sve ostale sudije u Crnoj Gori, taj stav su u zavisnosti od interesa mijenjale  političke partije.   Iz istog razloga i same sudije Ustavnog suda.

Interesantan je  primjer bivšeg sudije tog suda Milorada Gogića. Gogić je sada  savjetnik predsjednika parlamenta Andrije Mandića, svježe je odlikovan ordenom Svetog Petra Drugog koji mu je uručio mitropolit Joanikije jer je bio na čelu tog suda kada je, po mjeri  SPC odlučio o Temeljnom ugovoru između Crne Gore i SPC.  „Gogić je, odlikovan  jer je dijelio pravdu onako kako zakoni propisuju, a ne pod uticajem bilo koje politike i zemaljskih moćnika“. objasnio je mitropolit Joanikije.

Gogić je penzionisan po Zakonu o radu,  pošto je većina sudija u Ustavnom sudu i tada kao i ranije tumačila da se na njih odnosi Zakon o radu a ne Zakon o PIO. Među njima i Gogić. Sudije po odredbama Zakona o radu mogu da ostanu duže na funkciji.  Sudija Gogić međutim imao je drugačije mišljenje kada je glasao o sebi, a drugačije kada se radilo o kolegi Dragoljubu Draškoviću.  U jesen 2021.  sa nekadašnjim kolegom Miodragom Iličkovićem, zastupao je stav da se sudije Ustavnog suda penzionišu u skladu sa Zakonom o PIO.  Miličković i Gogić su odbili tada da učestvuju u radu Ustavnog suda, sjednica i vijeća u kojima je njihov tadašnji kolega  Dragoljub Drašković, jer su tvrdili da on više nije sudija, pošto je stekao uslove za penziju po Zakonu o PIO. Tada su optuživani da uvode anarhiju u Sud, da ga blokiraju i da ne priznaju odluke većine.

Iako je Drašković tada ispunio uslove za penziju u skladu sa Zakonom o PIO, tadašnji predsjednik US Budimir Šćepanović o tome nije obavijestio Skupštinu.  “Ustavni sudija koji je ispunio uslove za starosnu penziju ne smije sudjelovati u suđenjima, niti odlučivati, jer bi u protivnom zbog učešća lica koje nije sudija bile zahvaćene povredom nezakonitog sastava suda”, dodatno je  tada saopštio Milorad Gogić. Gogićevom tadašnjom logikom može se problematizovati  odluka US vezano za Temeljni ugovor, zbog koje je dobio orden SPC, jer je  on u to vrijeme bio ispunio uslove za penziju po Zakonu o PIO.  Penzionisan je po Zakonu o radu u maju ove godine.  I nije jedina.

Gogić je, međutim, promijenio mišljenje kada je on trebalo da bude penzionisan. Takođe, parlamentarna većina tada nije problematizovala to što sudije Ustavnog suda, među njima i  Gogić, odlaze u penziju po Zakonu o radu, a ne u skladu sa Zakonom o PIO, kao sada u slučaju  troje sudija Ustavnog suda.  Vlast je, dok je ministar pravde bio Andrej Milović, na sve načine pokušavala da Gogiću, ali i sudijama Ustavnog suda koje je sada ispratila u penziju po Zakonu o PIO, produži mandat, inicijativama da se mijenjaju različiti zakoni, između ostalih Zakon o Ustavnom sudu i Zakon o PIO.

Poslanik PES-a Vasilije Čarapić, ove je sedmice saopštio da je Ustavni sud funkcionalan, te da je odlazak troje sudija po Zakonu o PIO u penziju „ustavan i zakonit“.  U vrijeme kada je vlast planirala  Gogiću i  drugim sudijama da produži mandat, govorio je ovako: „Smatramo da je opravdano napraviti izuzetak od opšteg pravila za sudije Ustavnog suda zbog značaja ove institucije, kao i činjenice da su uslovi za penziju niži od onih koji su ranije usaglašeni s Venecijanskom komisijom. Podsjećam da je uređivanje granice starosne penzije za određene poslove ili kategorije lica na način drugačiji od opšteg pravila redovna pojava, tako da Zakon o PIO poznaje do sada  19 takvih izuzetaka, pa se ne može govoriti da se predlogom vrši  diskriminacija”.

Slučaj  Gogić opozicija danas koristi kao dokaz da vlast nije principijelna.  Istovremeno, tražeći da se nastavi sa problematičnom praksom.

Advokat Veselin Radulović za Monitor ocjenjuje:  „To što je na Gogića pogrešno primijenjen zakon njegovom i voljom ovih što sada treba da im prestane funkcija, nije razlog da se nastavi sa nezakonitom praksom. Ustavni sud i političari su nas doveli do toga da sada biramo između suda koji će biti u blokadi i suda koji čine sudije koji su tu suprotno Ustavu i zakonu”.

Kada su u pitanju pravo, zakon i Ustav  problematizuje se i to što je predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko obavijestila parlament da su sudije stekle uslov za penziju, mimo stava Ustavnog suda, odnosno odluke većine tih sudija na sjednici.  Ustav predviđa raspisivanje javnog poziva za izbor sudije Ustavnog suda nakon što prethodno Ustavni sud na sjednici utvrdi razloge za prestanak funkcije ili razrješenje sudije. To je i bila dosadašnja praksa. No, istovremeno, Ustavni sud je tako većinom glasova godinama primjenjivao odredbe zakona koje su im u interesu. Uzurpirajući pozicije.

Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za demokratsku traziciju (CDT) su u novembru ove godine, kada se proslavljalo 60 godina Ustavnog suda, ocijenili da se postavlja ozbiljno pitanje  – da li je Ustavni sud na Ustavu i zakonu utemeljena institucija?  Tada su upozorili  da je dvoje od šest sudija uveliko ispunilo uslove za starosnu penziju na osnovu Zakona o PIO.

“Funkcija im je morala prestati na osnovu Ustava (član 154, stav 1). Treća sutkinja ispunjava te uslove u decembru. Uprkos tome, obje sudije i dalje sude, a ovlašćeni predlagači novih kandidata o tome nijesu obaviješteni. Iako nadležni predlagači o datumu prestanka funkcija sudijama moraju biti obaviješteni šest mjeseci unaprijed, Ustavni sud o tome nije obavijestio ni Skupštinu ni predsjednika države, jer su, na sjednici u junu mjesecu, sve njegove sudije „glasale” o tome kada funkcija treba da im prestaje, pa je većina (4:2) zaključila da na funkciji treba da ostaju duže, dok ne nastupi obavezni prekid radnog odnosa iz Zakona o radu, umjesto da napuste funkciju u skladu s Ustavom i Zakonom o PIO”, saopštili su.

Opozicija je problematizovala to što je Armenko istupila samostalno i obavijestila nadležne. DPS tvrdi da je ona saučesnik u ustavnom puču, i da treba da podnese ostavku.  Predsjednik Milatović se takođe ogradio, saopštivši da će raspisati oglas kad Ustavni sud utvrdi da li su sudijama nastupili uslovi za penziju, vraćajući tako opet cijelu stvar u ruke Ustavnog suda. On je saopštio da mu je nejasno zbog čega je Ustavni odbor Skupštine, “kreiranjem različite prakse u istovjetnim pravnim stvarima, ugrozio pravnu sigurnost i protivpravno preuzeo nadležnost Ustavnog suda”. Neki od pravnika sa kojima je Monitor razgovarao, smatraju da je Armenko pokušala da odblokira tu situaciju.

„Teško je iz neprava govoriti o tome šta je sada zakonito i na čijoj je strani pravo“, kaže za Monitor sagovornica iz  pravosuđa.

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Tako su udruženo proizvodili institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –   pokazaće se brzo.

 

Epizoda Ustavni sud i pregovori u Podgorici

Pokret za Podgoricu (PzPG) navodno je korak bliže odluci da u glavnom gradu formira vlast s Demokratskom partijom socijalista (DPS) i ostalom opozicijom, nego s vladajućim strankama s državnog nivoa, objavile su nezvanično Vijesti.

Prema pisanju tog lista  Pokret za Podgoricu blizak Milatoviću oko pregovora o formiranju vlasti u Podgorici ima kontakte i sa DPS-om i sa  PES-om,  ali navodno  “zbog posljednjih političkih dešavanja”, među kojima je i situacija sa Ustavnim sudom, ne vide mogućnost da naprave dogovor s vladajućim partijama.

“S dešavanjima u vezi sa Ustavnim sudom, ANB-om , PUP-om Podgorice samo nam pomažu u odluci. Većina u našoj koaliciji s GP URA je za to da idemo s DPS-om”, tvrdi sagovornik lista, koji je javio da bi PzPG konačnu odluku o tome s kim će u savez donijeti u petak.  Navodno, trenutno je problem samo jedan od četiri poslanika te poliitčke strukture, koji nije za koaliciju sa DPS-om.  Milatović će se u petak, kako je objavljeno, sastati sa predstavnicima DPS-a i opozicije oko “situacije u Ustavnom sudu”.

Ubrzo je  reagovao premijer Spajić. On je na mreži X napisao: „Ponudili smo razgovore i prije nego sam se vratio u Crnu Goru – ne žele, ponudili smo da Ustavni sud ocijeni ustavnost poteza Skupštine – ni to ne žele. Srećno bilo u oba doma, sljedeći put da vidimo ružičasti dim na gender reveal party”, poručio je Spajić

Spajić je u vrijeme epizode u parlamentu bio u Briselu, odakle je poručio da poziva opoziciju na sastanak i da nije istina da će se mijenjati Zakon o crnogorskom državljanstvu, bez opšteg konsenzusa,  reagujući na  tvrdnju opozciije da je razlog navodnog ustavnog puča pokušpaj da se sprovedu takve  inciijative.  Opozicija je odbila sastanak.

Spajić je najavio i da će tražiti mišljenje Ustavnog suda u vezi prestanka mandata sudije. “Za rješavanje svih dilema potreban je institucionalni odgovor, te pozivamo Ustavni sud da da svoje mišljenje o prestanku mandata sudije”.

Milena  PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo