Povežite se sa nama

FOKUS

SMRT U PORODILIŠTU, ANATOMIJA NAJAVLJENOG ZLOČINA: Oni su odgovorni

Objavljeno prije

na

Treći novembar. U bolnici u Bijelom Polju koja – ilustracije radi – u toaletu za porodilje do tragedije nije imala umivaonik, na Ginekološko-akušerskom odjeljenju je izbila novorođenačka infekcija izazvana bakterijama. Pet beba zaraženo je i prebačeno u Klinički centar Crne Gore (KCCG) u haotičnoj atmosferi u kojoj svako svakoga iz zdravstvenog sistema optužuje i sumnjiči. Jedna beba je preminula (11. novembra), jednoj se i dalje bore za život, dok su tri u stabilnom stanju.

Pod pritiskom javnosti smijenjeni su načelnici bjelopoljskog Ginekološko-akušerskog odjelenja Zvonko Puletić i načelnica Neonatologije Haka Tahirović, kao i glavna sestra Ginekologiije. Potom je iz ,,moralnih razloga” ostavku podnio direktor bolnice Tomislav Jeremić, a, na koncu, isto je učinio i prvi čovjek crnogorskog zdravstva. Ministar Miodrag Radunović je kazao da je riječ o njegovoj najtežoj bici, koju nije ,,mogao dobiti jer se kasno u nju uključio, kada je već bila izgubljena.” I sve da je to tačno u konkretnom, bjelopoljskom, slučaju – što bi trebalo da dokaže tužilaštvo – to nije tačno u suštini, u crnogorskom slučaju. U ,,bitku” za zdravstvo ministar Radunović se nije uključio ovih dana, nego 2006. godine, kada je izabran za ministra. U njegova dva mandata, sistemska ,,bitka” – a ova je takva – mogla i morala da bude dobijena!

Samo u posljednjih godinu Monitor je nizom tekstova detaljno skicirao anatomiju sada ispoljene tragedije, alarmirajući javnost i uporno pozivajući zdravstvene institucije na odgovornost, a tužilaštvo na hitnu reakciju. Ništa.

U tekstu o higijeni u KCCG (Porodilište kao izvor zaraze, Monitor, 25. april 2014.) objavili smo interni dokument te ustanove, iz 26. decembra 2007. – Mikrobiološku analizu briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad KCCG, kojeg se neophodno prisjetiti. Analiza, urađena u Institutu za javno zdravlje, jasno prikazuje kakvo je stanje higijene i, posebno, kakve su higijenske navike u toj najosjetljivijoj klinici (na čelu Snežana Crnogorac, ranije prva žena porodilišta), najveće medicinske ustanovi u zemlji.

Na dokumentu (broj 01-9, iz 04. januara 2008.) osim pečata zatičemo i potpise: specijaliste epidemiologije dr Sanje Medenice, direktora Centra dr Dragana Lauševića i direktora Instituta dr Bobana Mugoše. Alarmantno: analiza svjedoči o postojanju patogenih bakterija na raznim sredstvima i osoblju Jedinice za novorođenčad. Rezultati 36 briseva pokazuju da su samo dva testirana predmeta bez mikroorganizama!

Patogeni mikroorganizmi ustanovljeni su: na površini stola za prevoj beba, tu je nađena bakterija Ešerihija koli (Escherichia coli), jedan je od najčešćih uzročnika infekcija; ista je pronađena i na ruci zaposlene; bakterija Staphylococcus aureus otkrivena je na peleni iz kreveca; ista je pronađena u nosu i na rukama nekoliko zaposlenih; na ruci zaposlenog utvrđena je i Klebsiella species! Patogene bakterije su otkrivene i na čaršavima, mantilima, vagama za mjerenje, pampersima, površinama inkubatora, rukama medicinskog osoblja i to podjednako bez obzira da li su oprane ili neoprane. Nijedan medicinski radnik, obuhvaćen analizom, nije imao ruke bez patogenih mikroorganizama, čak ni nakon pranja ruku!

Nakon što smo objavili dokument, predstavnici NVO Krug života su direktorima KCCG (Milan Mijović), ministru zdravlja (Miodrag Radunović) i direktoru Instituta za javno zdravlje (Boban Mugoša) – uputili isto pitanje: „Da li je za potrebe Ginekološko akušerske klinike KCCG rađena mikrobiološka analiza briseva uzetih sa opreme, prostora i kadra za 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012. i 2013. godinu? Ako jeste zahtijevamo da nam, shodno Zakonu, dostavite rezultate analiza.” Iz KCCG i Ministarstva nijesu odgovorili, dok iz Instituta jesu – negativno, podgrijavajući sumnje da stanje, čim se krije, nije poboljšano!

Nakon toga naš list je od Ministarstva zdravlja, tražio da nam prezentuje akte koji definišu standarde pod kojima inspekcijski organ vrši kontrolu higijenskih uslova u medicinskim ustanovama. Naveli smo: ,,Nadamo se da postoji takav akt, jer ukoliko ne postoji to ukazuje da u organizaciji zdravstva vlada nepoštovanje osnovnih principa za jednu od najvažnijih oblasti – higijenu.” Umjesto pravilnika dobili smo ono što nijesmo tražili, uopšteni izvod iz Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Postavili smo pitanje na koje do danas javnost nije dobila odgovor – da li pravilnik koji definiše ovu problematiku uopošte i postoji?!

No, da ta analiza ne predstavlja izuzetak sa kraja 2007. godine, potvrdilo je istraživanje, rađeno od 5. do 14. decembra 2011. godine (u javnost procurilo prošle), pod nadzorom kancelarije UNICEF-a – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori. Ocjena je očajna, a odnosi(la) se na pet posjećenih gradova – Opšte bolnice Cetinje, Kotor, Berane i Nikšić, te KC Podgorica.

Analiza koju su potpisali strani eminentni stručnjaci, neonatolog iz Litvanije Audrius Maciuleavicius i akušer iz Moldavija Stelian Hodorogea, potpuno je raskrinkala stanje u perinatalnoj njezi: kasnoj trudnoći, porođaju i periodu nakon njega.

Najkraće: Oblast bolničke zdravstvene statistike UNICEF je ocijenio prosječnom ocjenom 1.1! Jedan od glavnih problema: podaci koji se šalju Institutu za javno zdravlje ne koriste se za korigovanje nedostataka, već se statistika pravi samo zbog zakonske obaveze. Notifikovali su u UNICEF-u: posljednja aktivnost analiziranja podataka realizovana je i podaci prezentirani zdravstvenim radnicima – 2007. godine i to bez predloga rješenja za unapređenje kvaliteta njege!

Potom, inspektori utvrđuju da statističke informacije nijesu uvijek tačne: u ustanovi sa zabilježenom stopom carskih rezova od 20 odsto inspektori su kontrolom knjiga utvrdili da je duplo veća. Pa, stoji: nijedna od ocjenjivanih ustanova nije adekvatno pripremljena da pruži njegu u toku i poslije porođaja, koju preporučuje SZO. Zatim: nema adekvatno opremljenih pojedinačnih porođajnih sala. Onda: nema stolica za porođaj. Slijedi: nedovoljno sprava za mjerenje tjelesne težine, zidnih i elektronskih toplomjera, stolova za reanimaciju novorođenčadi sa izvorima grijanja, opreme za smanjenje bolova i promovisanje partnerstva. Ne promovišu se djelotvorne tehnologije tokom porođaja: šetnja i kretanje, nehorizontalni položaji, kontakt koža na kožu i rano dojenje i uspostavljanje veze između bebe i majke…

Zapaženo je i to da nedovoljno korišćenje efikasnih tehnika koje se primjenjuju u toku porođaja, rezultira visokom stopom carskih rezova, te velikom učestalošću podstaknutog porođaja. Stručnjaci zaključuju da sa lošim praćenjem fetusa i rijetkim korišćenjem „pomognutog” vaginalnog porođaja, ovakva praksa dovodi do čestih slučajeva asfiksije (stanja izazvanog nedostatkom kiseonika kod bebe u toku porođaja). Skoro 800 beba starosti do godinu bude liječeno u ovoj ustanovi (jedna od 10 beba!), zbog nedostatka kiseonika. To može dovesti do manjih ili većih oštečenja mozga kao i smrti bebe.

U oblasti njege nakon porođaja glavni problem je činjenica da se bebe odmah odvajaju od majki i samo nekoliko porodilišta primjenjuje praksu smještaja beba uz majke. Kontakt koža na kožu, što sprečava hipotermiju i infekcije nastale u medicinskoj ustanovi, kao i rano dojenje se ne primjenjuju. Ne postoji koncept toplog lanca – temperatura u salama za porođaj se ne prati. Ne postoji praksa da se novorođenčad obrišu, stave kod majke i pokriju kako bi se spriječila hipotermija. Umjesto toga novorođenčad se povijaju i odvajaju od majki.

Profesor Univerziteta Crne Gore, molekularni biolog Danko Obradović za Monitor podsjeća na jednu od najalarmantnijih zamjerki UNICEF-ovog izvještaja: ,,Inspekcija je u izvještaju doslovno navela da medicinsko osoblje crnogorskih porodilišta ne pere ruke, da ne umije da pere ruke (pranje ruka u medicinskim ustanovama se vrši posebnim procedurama), nije ni motivisano da nauči kako se ruke peru, da nema lica koja kontrolišu da li su oprane ruke, nema protokola koji su napisani na vidnim mjestima kako se peru ruke i vrši dezinfekcija (ti protokoli moraju da postoje u medicinskim ustanovama) i da je higijena u porodilištima vrlo loša.”

On naglašava da su infekcije problem koji je lakše uočiti, dok je UNICEF-ov izvještaj otkrio zastrašujuće nedostatke koji su mnogo opasniji od infekcija, a o kojima niko ni sada ne vodi računa, jer povremeno odnose živote beba i majki ili od njih prave teške invalide, za razliku od infekcija koje mogu da se pojave odjednom kod više beba i zato skreću pažnju javnosti.

„Navedeni problemi se javljaju povremeno ali konstantno i rezultiraju stravičnim posljedicama i mnogo su ozbiljniji problem, čak i od navedene infekcije koja se desila u Bijelom Polju. Inspekcija, tako, konstatuje da u mnogim crnogorskim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih(!) akušerskih komplikacija – eklampsije, teške preeklampsije ili ramene distocije – sa svih stanovišta (informisanost, znanje i vještine, organizacija). Inspekcija je takođe naglasila da osoblje nije obučeno za reanimaciju novorođenčadi!”

Da potvrdi UNICEF-ovo istraživanje potrudila se, i uspjela u tome, maja ove godine, načelnica Ginekološko-akušerske klinike Kliničkog centra Crne Gore Snežana Crnogorac. Ona je tokom svjedočenja u Osnovnom sudu, u želji da opiše stanje u toj jedinici, iznijela (Zapisnik o glavnoj raspravi P-325/2014) brojne frapantne podatke, koji na najbolji način prikazuju kakav haos, opasan po život novorođenčadi, vlada u toj klinici.

Uzmimo ovdje samo dva primjera sa svjedočenja. Crnogorac je kazala da je temperatura u sali za porođaje 23 do 24 stepena, dok, po preporukama SZO temperature porodilištu mora biti najmanje 25⁰C! Pisali smo: ,,Kao primjer stručnjaci SZO navode da na sobnoj temperatura od 23⁰C golo novorođenče gubi toplotu isto kao što to gubi odrasla gola osoba na temperatura od 0⁰C.” Potom, beba se, po preporukama SZO ne oblači u komprese, kako je to, po riječima doktorke Crnogorac, praksa u GAK-u, jer one podstiču gubitak toplote i smetaju ishrani bebe prilikom dojenja, a beba nema ni slobodnu pokretljivost!

Na sve to ćuti Ljekarska komora, na čijem čelu je skoro dvije decenije dr Đoko Jočić. Iako ima ozbiljne prerogative – izdaje, obnavlja i oduzima licence doktorima, te ima Sud časti (ne mora da čeka presude sudova, već može pokrenuti postupak na osnovu prijave građana) – Komora ne reaguje. Ćuti i poslije ove tragedije.

Na sajtu Ljekarske komore Srbije, u odjeljku ,,Javne opomene 2013” sa propratnim dokumentima, navedene su opomene brojnim ljekarima, na sajtu Jočićeve komore ne postoji ni rubrika o sankcijama protiv ljekara. Kako i da postoji, kada sankcija skoro da i – nema.

Obični smrtnici osuđeni su na opisane uslove – u kojima je, na skoro identičan način kao i novorođenče u Bijelom Polju, život izgubio tek rođeni Strahinja Cvijanović (15. februara 2010. godine). Državno rukovodstvo nerijetko se liječi u inostranstvu.

Šta nakon svega navedenog imamo? Od prvog pomenutog dokumenta iz 2007. godine – Mikrobiološke analize briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad – pa do infekcije beba u Bijelom Polju, imamo samo jedno: kontinuitet sistemske prizvodnje i tolerisanja haosa.

Od vrha – u Vladi, do dna – u porodilištu.

Niko nas iz Ministarstva nije kontaktirao

U porodilište sam ušla 6. novembra rano ujutru. Higijena je katastrofalna: lično sam vidjela bube, čak i u plakaru za trudničku garderobu pa sam bila primorana da svoje stvari držim u torbi, priča za Monitor Marina Karišik čija je beba jedna od pet koje su zaražene u bolnici u Bijelom Polju pa prebačene u Podgoricu. ,,Porodila sam se u podne i od doktorke dobila fenomenalne komentare za porođaj. Dan kasnije, beba je počela da plače i odbija da jede. Uplašila sam se. Bila sam sama sa bebom u trajanju od dva sata, pokušavajući da dozovem babice ili dokoricu, ali one su bile, kasnije sam saznala, na drugom porođaju. Beba se, čak, bila i odmotala, borila sam se sa njom, šetala po sobi, dok je ona cijelo vrijeme plakala. Niko nije dolazio. Kada je doktorica došla naložila je da se bebi uradi nalaz CRP-a, i rekla da moj muž sjutra ujutru ponese bebinu krv u privatnu kliniku kako bi se uradio taj nalaz, pošto u ordinaciji nemaju rastvora za to. U momentima dok doktorica Jela Cimbaljević, koja je bila zadužena za moju bebu – za koju je potvrđeno da ima sepsu – nije bila tu, načelnica Haka Tahirović jednom prilikom je kazala da nije upućena u slučaj moje bebe, što je značilo da u tim trenucima na neonatologiji nema doktora koji vodi računa o, recimo, mojoj bebi. Osmog novembra na insistiranje doktorice Cimbaljević beba je hitno prebačena u Podgoricu, gdje se i dalje nalazi. Želim da kažem da nam se niko nije obratio otkako nas je sve ovo zadesilo. Čak su u emisiji na RTCG nadležni iz Ministarstva zdravlja najavili da će u toku sjutrašnjeg dana (18. novembar) stupiti u kontakt sa roditeljima, ponuditi pomoć oko smještaja i razgovarati sa nama, ali nas niko nije zvao.”

Ostavka nije dovoljna

Sama ostavka ministra nije dovoljna. Ono na čemu će insistirati NVO Krug života je puna pravna odgovornost svih aktera u aferi, kaže za Monitor prvi čovjek NVO-a Dejan Cvijanović. Takođe treba odgovoriti i na niz neprijatnih pitanja iz ne tako davne prošlosti, a vezano za iste slučajeve u KCCG ili iz beranske bolnice 2009. godine. Tek kada se sve otkrije i svi privedu pravnoj odgovornosti može se govoriti o promjenama u sistemu zdravstva. Još u toku 2013. godine upozoravali smo na stanje u porodilištima. Prvi je ministar bio upoznat sa rezultatima analize UNICEF-a i pored svega nije uradio ništa da se spriječi tragedija u Bijelom Polju. Takođe, posljednjih dana iz Ministarstva se šalje poruka kako su bili prevareni izvještajima sa terena, te kako postoji objektivna odgovornost direktora bolnica. Samo da podsjetimo ministra: te iste direktore je postavljao on, ili možda, ipak, nije. Možda je neko drugi i moćniji od ministra radio njegov posao. I na to, kao na mnoge druge stvari, ministar u narednom periodu mora da da odgovor.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STO DANA VLADE: Paf, Milojko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spajić i njegov kabinet dali su dovoljno razloga za oprez  i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može  odvesti crnogorsko društvo na razne strane

 

Nakon sto dana mandata, stiglo je vrijeme za prvo svođenje računa Vlade premijera Milojka Spajića. Za konkretniju ocjenu urađenog ne jagme se ni iz pozicije ni iz opozicije. Dijelom što, svako iz svojih razloga, ne želi da pretjerano hvali ili kudi premijera i njegov tim. Dijelom i zato što se još ne zna šta su stvarni naumi Vlade oko mnogih tema iz nadležnosti izvršne vlasti.

Komotna i za sada, uglavnom, zadovoljna većina u parlamentu; Uspješno riješen problem kontrole i bojkota popisa; Usvojen budžet uz uračunato povećanje minimalnih penzija; Konačno  izabran VDT u punom mandatu; Oživljeni pristupni pregovori sa EU… To je dio onoga čime se premijer i njegovi saradnici mogu pohvaliti. Uz mnogo, mnogo optimističkih najava i obilje  obećanja.

Sve medalje imaju i  drugu stranu.  Vlada još nema program rada za ovu godinu; troši više novca nego što dozvoljavaju budžetski prihodi; Ekonomski program Evropa sad 2 i dalje je tajna ili fikcija; Partijske frakcije unutar izvršne vlasti sve teže prikrivaju međusobnu borbu za kontrolu bezbjednosnog sektora; ZBCG sve glasnije traži rekonstrukciju vlade i imenovanje ministara iz njihovih redova prije (krajnjih) dogovorenih rokova; I dalje varniči na relaciji predsjednik države – predsjednik vlade, odnosno, prvi i drugi čovjek najjače partije u parlamentu; Štrajkove su formalno najavili, ili njima prijete, sindikati prosvjete, javne uprave i pravosuđa, zdravstva i policije; Vlastite zamisli ministri ne provode u najavljenim rokovima, a neki započeti poslovi su zaustavljeni zbog nepoštovanja zakona i propisanih procedura; Mnogo toga odrađuje se u tajnosti (netransparentno)…

Spajićeva Vlada koju, uz premijera, čine tri potpredsjednika, dva potpredsjednika-ministra i 17 ministara iz PES-a, Demokrata, SNP-a, CIVIS-a, Albanskog foruma i Albanske alternative izabrana je pred svitanje, 31. oktobra, uz manjinsku podršku poslanika koalicije ZBCG. Prema postizbornom sporazumu, ministri iz partija Andrije Mandića i Milana Kneževića (četiri + jedan potpredsjednik) ući će u vladu najkasnije prije usvajanja  budžeta za 2025.

Pravdajući se potrebom da vlada bude izabrana što prije, mandatar je odbio da, u skladu sa obavezom koju nalaže Ustav, u parlamentu pročita svoj ekspoze. Takođe zbog žurbe, voljom predsjednika parlamenta Andrije Mandića, sjednica Skupštine nije održana na Cetinju, kao što to propisuje Zakon o Prijestonici, već u Podgorici.

Manje obaviješteni su, tako, ostali bez prilike da shvate kako se u Spajićevom ekspozeu obećano povećanje plata, penzija i zaposlenosti (najavljeni program Evropa sad 2) pominje u samo u jednom pasusu od ukupno 22 stranice teksta. „Ova Vlada ima konkretan cilj koji se odnosi na unapređenje standarda naših građana i to kroz sprovođenje programa Evropa sad 2.0. Navedeni cilj postići ćemo oslobađanjem investicionog potencijala, razvojnim projektima koji će dati zamajac novim poslovnim prilikama, sveobuhvatnom poreskom reformom, oslobađanjem poslodavca dijela troškova rada kao najznačajnijeg fiksnog troška, što će pospješiti otvaranje novih radnih mjesta, kao i eliminisanjem biznis barijera, uz drastično smanjenje sive ekonomije.”

Sto dana kasnije sve je više onih koji sumnjaju da program Evropa sad 2,  barem u pisanom obliku, uopšte postoji. Tim prije što se neka od obećanja, kako vrijeme prolazi, čine sve nerealnija.  Sve su glasnija upozorenja o ogromnim rizicima eventualnog provođenja tog programa po modelu Evropa sad 1 po javne (budžetski prihodi) i lične finansije građana Crne Gore (održivost penzionog sistema).

Možda premijer i njegovi najbliži saradnici, Generalni sekretar Vlade Branko Krvavac i ministar finansija Novica Vuković, u glavi imaju taj program, ali javnost o tome još ništa ne zna. Ne znaju ni poslanici koji bi morali imati odlučujuću riječ, pošto Spajić kaže da program ES2 podrazumijeva usvajanje ili izmjene 50-tak zakona.

Idemo dalje. Istog dana  kada je izabrana, Vlada je donijela  odluku o odlaganju popisa zakazanog za 1. novembar prošle godine. Spajić je u nekoliko narednih dana uspio da izbalansira suprotstavljene zahtjeve zagovornika neodložnog održavanja popisa i njegovog bojkota, pa je on održan bez ozbiljnijih tenzija i primjedbi na terenski rad popisivača.  Današnje stanje u  Crnoj Gori bilo bi mnogo drugačije, gore, da je popis upriličen onako kako je bila naumila Abazovićeva vlada.

Ovih sto dana  iza nas predstavljaju, čini se, period sa najmanje tenzija i manifestovanih podjela u društvu po osnovu vjere i nacije  od usvajanja DPS-ovog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u decembru 2019. godine. Vlada i njen predsjednik dali su tome značajan doprinos.

Spajić može biti zadovoljan načinom na koji je tokom pregovora o formiranju vlade i održavanju popisa pacifikovao najveći dio sebi nenaklonjenih kolaicionih partnera (ZBCG, dijelom i Demokrate) ali i iz opozicije. Ona, sa izuzetkom URA, živi u nadi – od BS do DPS – da bi “uskoro” mogla postati dio vladajuće većine. Skupa sa koalicijom ZBCG. Ili umjesto nje.

Spajić je tako tolerisao iskakanja Andrije Mandića iz zakonskih i okvira definisanih koalicionim sporazumom koji se tiču državnosti Crne Gore i poštovanja njenih međunarodnih obaveza i prioriteta (igra sa zastavama u parlamentu, izborni dan u Srbiji u Vučićevom štabu, čestitke i delegacija ZBCG na neustavnom danu RS). “Svim zastavama želim sve najbolje i da svako svoju zastavu zakači – koju god misli da treba”, lakonski je premijer prokomentarisao nezakoito postupanje predsjednika Skupštine. Onda se povrnuo:  “Naravno uz državnu koja je obavezna zakonom”. Na sličan način je previdio sukob ministra odbrane Dragana Krapovića sa njegovim kolegom iz Hrvatske Ivanom Anušićem i otkazivanje dogovorenog sastanka u Tivtu.

Zato je u Briselu, na sastanku sa Generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, saopštio i ono što je moralo zaparati uši pobornicima srpskog sveta, u Beogradu i kod kuće. “U našem dubokom nacionalnom interesu je da održimo mir na Kosovu. Isto važi i za Bosnu i Hercegovinu. Naša nepokolebljiva posvećenost teritorijalnom integritetu Bosne je od najveće važnosti za Crnu Goru”, izjavio je Spajić.

Analitičari primjećuju  kako je aktuelni premijer, za sada, napravio poslovnu  distancu od zvaničnika SPC. Posebno ako se stvari posmatraju u odnosu na njegove prethodnike Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića.

Sindikati su postali najveća opozicija aktuelnoj Vladi. PES je  došao na vlast na talasu obećanja o većim platama i penzijama, kraćem radnom vremenu i punoj zaposlenosti. Poslije sto dana mandata Spajićeve Vlade to su i dalje  obećanja na dugom štapu. Prosvjetni radnici i zaposleni u javnoj upravi i pravosuđu nijesu dobili povišice koje im pripadaju po Granskom kolektivnom ugovoru potpisanom sa prethodnom Vladom, pa najavljuju štrajk. Zapravo, prosvjetari su svoju obustavu rada već i formalno zakazali.

Nezadovoljnih ima i među penzionerima koji nijesu obuhvaćeni selektivnim povećanjem penzija do iznosa od 450 eura. Sve češće i glasnije gunđaju poljoprivrednici i farmeri. Glas privrednika tek treba da čujemo, kada bude jasnije šta tačno podrazumijevaju reforme koje najavljuju iz Vlade. Počev od ograničenja trgovačkih marži na prilično široku paletu životnih potrebština i usluga koju je, istina kao mogućnost o kojoj se razmišlja u kontekstu suzbijanja inflacije, najavio potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Iako Crna Gora nema prostorni plan, krovni strateški dokument razvoja države, Vlada najavljuje ubrzane aktivnosti za pripremu i izgradnju dva autoputa i četiri brze ceste, ukupne vrijednosti “šest do osam milijardi eura”.

“U januaru će biti raspisano šest javnih tendera za izradu idejnih rješenja za sve preostale dionice autoputa Bar – Boljare, za jadransko-jonski autoput, za brze autoceste Bijelo Polje – Pljevlja – Sarajevo, Bar – Ulcinj – Albanija, od obilaznice oko Budve – Luštica – Hrvatska, Andrijevica – Peć”, najavio je premijer krajem prošle godine. Za sada je, kazao je nedavno, napravljen devet od neophodih 45 koraka kako bi sve te ceste bile završene do 2030. godine.

Žurba je, kažu, tolika da će se država odreći pomoći EU za izgradnju dionice autoputa Mateševo – Andrijevica (oko 220 – 240 miliona eura, odnosno, 40 odsto troškova gradnje). To nije mali novac. Javnosti nije prezentovano koliko bi nas usporila EU procedura i kada se planira da, građen o našem trošku, taj dio autoputa bude gotov. Otud brojne spekulacije. Sažeto, sumnjičavi misle da učešće EU u finansiranju dionice eutoputa nije sporno zbog vremena potrebnog da se taj novac dobije, nego zbog obaveze da se, ukoliko se on koristi, autoput ugovara i gradi po EU procedurama i standardima. A to, kažu, možda remeti neke ranije dogovorene aranžmane.        

Problemi sa poštovanjem procedura (razmirice oko novog razrješenja direktora UP Zorana Brđanina, zahtjevi da Skupština većinu vladinih zakona usvaja po skraćenoj procedure bez javne rasprave, kontroverzan pokušaj rušenja lamele c u Podgorici, tajno decembarsko zaduženje veće od 150 miliona, ) pokazali su se kao jedan od većih hendikepa vlade u prvih 100 dana mandata. Uz konstantno prepucavanje Spajića i ministra pravde Andreja Milovića sa čelnicima URA o (ne)zakonitosti rada bivših i sadašnjih čelnika izvršne vlasti,  nedefinisan plan rada i netransparentno (tajno) donošenje odluka…

U u svakom slučaju dovoljno je razloga za  oprez i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može nas odvesti na razne strane.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo