Povežite se sa nama

FOKUS

SMRT U PORODILIŠTU, ANATOMIJA NAJAVLJENOG ZLOČINA: Oni su odgovorni

Objavljeno prije

na

Treći novembar. U bolnici u Bijelom Polju koja – ilustracije radi – u toaletu za porodilje do tragedije nije imala umivaonik, na Ginekološko-akušerskom odjeljenju je izbila novorođenačka infekcija izazvana bakterijama. Pet beba zaraženo je i prebačeno u Klinički centar Crne Gore (KCCG) u haotičnoj atmosferi u kojoj svako svakoga iz zdravstvenog sistema optužuje i sumnjiči. Jedna beba je preminula (11. novembra), jednoj se i dalje bore za život, dok su tri u stabilnom stanju.

Pod pritiskom javnosti smijenjeni su načelnici bjelopoljskog Ginekološko-akušerskog odjelenja Zvonko Puletić i načelnica Neonatologije Haka Tahirović, kao i glavna sestra Ginekologiije. Potom je iz ,,moralnih razloga” ostavku podnio direktor bolnice Tomislav Jeremić, a, na koncu, isto je učinio i prvi čovjek crnogorskog zdravstva. Ministar Miodrag Radunović je kazao da je riječ o njegovoj najtežoj bici, koju nije ,,mogao dobiti jer se kasno u nju uključio, kada je već bila izgubljena.” I sve da je to tačno u konkretnom, bjelopoljskom, slučaju – što bi trebalo da dokaže tužilaštvo – to nije tačno u suštini, u crnogorskom slučaju. U ,,bitku” za zdravstvo ministar Radunović se nije uključio ovih dana, nego 2006. godine, kada je izabran za ministra. U njegova dva mandata, sistemska ,,bitka” – a ova je takva – mogla i morala da bude dobijena!

Samo u posljednjih godinu Monitor je nizom tekstova detaljno skicirao anatomiju sada ispoljene tragedije, alarmirajući javnost i uporno pozivajući zdravstvene institucije na odgovornost, a tužilaštvo na hitnu reakciju. Ništa.

U tekstu o higijeni u KCCG (Porodilište kao izvor zaraze, Monitor, 25. april 2014.) objavili smo interni dokument te ustanove, iz 26. decembra 2007. – Mikrobiološku analizu briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad KCCG, kojeg se neophodno prisjetiti. Analiza, urađena u Institutu za javno zdravlje, jasno prikazuje kakvo je stanje higijene i, posebno, kakve su higijenske navike u toj najosjetljivijoj klinici (na čelu Snežana Crnogorac, ranije prva žena porodilišta), najveće medicinske ustanovi u zemlji.

Na dokumentu (broj 01-9, iz 04. januara 2008.) osim pečata zatičemo i potpise: specijaliste epidemiologije dr Sanje Medenice, direktora Centra dr Dragana Lauševića i direktora Instituta dr Bobana Mugoše. Alarmantno: analiza svjedoči o postojanju patogenih bakterija na raznim sredstvima i osoblju Jedinice za novorođenčad. Rezultati 36 briseva pokazuju da su samo dva testirana predmeta bez mikroorganizama!

Patogeni mikroorganizmi ustanovljeni su: na površini stola za prevoj beba, tu je nađena bakterija Ešerihija koli (Escherichia coli), jedan je od najčešćih uzročnika infekcija; ista je pronađena i na ruci zaposlene; bakterija Staphylococcus aureus otkrivena je na peleni iz kreveca; ista je pronađena u nosu i na rukama nekoliko zaposlenih; na ruci zaposlenog utvrđena je i Klebsiella species! Patogene bakterije su otkrivene i na čaršavima, mantilima, vagama za mjerenje, pampersima, površinama inkubatora, rukama medicinskog osoblja i to podjednako bez obzira da li su oprane ili neoprane. Nijedan medicinski radnik, obuhvaćen analizom, nije imao ruke bez patogenih mikroorganizama, čak ni nakon pranja ruku!

Nakon što smo objavili dokument, predstavnici NVO Krug života su direktorima KCCG (Milan Mijović), ministru zdravlja (Miodrag Radunović) i direktoru Instituta za javno zdravlje (Boban Mugoša) – uputili isto pitanje: „Da li je za potrebe Ginekološko akušerske klinike KCCG rađena mikrobiološka analiza briseva uzetih sa opreme, prostora i kadra za 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012. i 2013. godinu? Ako jeste zahtijevamo da nam, shodno Zakonu, dostavite rezultate analiza.” Iz KCCG i Ministarstva nijesu odgovorili, dok iz Instituta jesu – negativno, podgrijavajući sumnje da stanje, čim se krije, nije poboljšano!

Nakon toga naš list je od Ministarstva zdravlja, tražio da nam prezentuje akte koji definišu standarde pod kojima inspekcijski organ vrši kontrolu higijenskih uslova u medicinskim ustanovama. Naveli smo: ,,Nadamo se da postoji takav akt, jer ukoliko ne postoji to ukazuje da u organizaciji zdravstva vlada nepoštovanje osnovnih principa za jednu od najvažnijih oblasti – higijenu.” Umjesto pravilnika dobili smo ono što nijesmo tražili, uopšteni izvod iz Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Postavili smo pitanje na koje do danas javnost nije dobila odgovor – da li pravilnik koji definiše ovu problematiku uopošte i postoji?!

No, da ta analiza ne predstavlja izuzetak sa kraja 2007. godine, potvrdilo je istraživanje, rađeno od 5. do 14. decembra 2011. godine (u javnost procurilo prošle), pod nadzorom kancelarije UNICEF-a – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori. Ocjena je očajna, a odnosi(la) se na pet posjećenih gradova – Opšte bolnice Cetinje, Kotor, Berane i Nikšić, te KC Podgorica.

Analiza koju su potpisali strani eminentni stručnjaci, neonatolog iz Litvanije Audrius Maciuleavicius i akušer iz Moldavija Stelian Hodorogea, potpuno je raskrinkala stanje u perinatalnoj njezi: kasnoj trudnoći, porođaju i periodu nakon njega.

Najkraće: Oblast bolničke zdravstvene statistike UNICEF je ocijenio prosječnom ocjenom 1.1! Jedan od glavnih problema: podaci koji se šalju Institutu za javno zdravlje ne koriste se za korigovanje nedostataka, već se statistika pravi samo zbog zakonske obaveze. Notifikovali su u UNICEF-u: posljednja aktivnost analiziranja podataka realizovana je i podaci prezentirani zdravstvenim radnicima – 2007. godine i to bez predloga rješenja za unapređenje kvaliteta njege!

Potom, inspektori utvrđuju da statističke informacije nijesu uvijek tačne: u ustanovi sa zabilježenom stopom carskih rezova od 20 odsto inspektori su kontrolom knjiga utvrdili da je duplo veća. Pa, stoji: nijedna od ocjenjivanih ustanova nije adekvatno pripremljena da pruži njegu u toku i poslije porođaja, koju preporučuje SZO. Zatim: nema adekvatno opremljenih pojedinačnih porođajnih sala. Onda: nema stolica za porođaj. Slijedi: nedovoljno sprava za mjerenje tjelesne težine, zidnih i elektronskih toplomjera, stolova za reanimaciju novorođenčadi sa izvorima grijanja, opreme za smanjenje bolova i promovisanje partnerstva. Ne promovišu se djelotvorne tehnologije tokom porođaja: šetnja i kretanje, nehorizontalni položaji, kontakt koža na kožu i rano dojenje i uspostavljanje veze između bebe i majke…

Zapaženo je i to da nedovoljno korišćenje efikasnih tehnika koje se primjenjuju u toku porođaja, rezultira visokom stopom carskih rezova, te velikom učestalošću podstaknutog porođaja. Stručnjaci zaključuju da sa lošim praćenjem fetusa i rijetkim korišćenjem „pomognutog” vaginalnog porođaja, ovakva praksa dovodi do čestih slučajeva asfiksije (stanja izazvanog nedostatkom kiseonika kod bebe u toku porođaja). Skoro 800 beba starosti do godinu bude liječeno u ovoj ustanovi (jedna od 10 beba!), zbog nedostatka kiseonika. To može dovesti do manjih ili većih oštečenja mozga kao i smrti bebe.

U oblasti njege nakon porođaja glavni problem je činjenica da se bebe odmah odvajaju od majki i samo nekoliko porodilišta primjenjuje praksu smještaja beba uz majke. Kontakt koža na kožu, što sprečava hipotermiju i infekcije nastale u medicinskoj ustanovi, kao i rano dojenje se ne primjenjuju. Ne postoji koncept toplog lanca – temperatura u salama za porođaj se ne prati. Ne postoji praksa da se novorođenčad obrišu, stave kod majke i pokriju kako bi se spriječila hipotermija. Umjesto toga novorođenčad se povijaju i odvajaju od majki.

Profesor Univerziteta Crne Gore, molekularni biolog Danko Obradović za Monitor podsjeća na jednu od najalarmantnijih zamjerki UNICEF-ovog izvještaja: ,,Inspekcija je u izvještaju doslovno navela da medicinsko osoblje crnogorskih porodilišta ne pere ruke, da ne umije da pere ruke (pranje ruka u medicinskim ustanovama se vrši posebnim procedurama), nije ni motivisano da nauči kako se ruke peru, da nema lica koja kontrolišu da li su oprane ruke, nema protokola koji su napisani na vidnim mjestima kako se peru ruke i vrši dezinfekcija (ti protokoli moraju da postoje u medicinskim ustanovama) i da je higijena u porodilištima vrlo loša.”

On naglašava da su infekcije problem koji je lakše uočiti, dok je UNICEF-ov izvještaj otkrio zastrašujuće nedostatke koji su mnogo opasniji od infekcija, a o kojima niko ni sada ne vodi računa, jer povremeno odnose živote beba i majki ili od njih prave teške invalide, za razliku od infekcija koje mogu da se pojave odjednom kod više beba i zato skreću pažnju javnosti.

„Navedeni problemi se javljaju povremeno ali konstantno i rezultiraju stravičnim posljedicama i mnogo su ozbiljniji problem, čak i od navedene infekcije koja se desila u Bijelom Polju. Inspekcija, tako, konstatuje da u mnogim crnogorskim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih(!) akušerskih komplikacija – eklampsije, teške preeklampsije ili ramene distocije – sa svih stanovišta (informisanost, znanje i vještine, organizacija). Inspekcija je takođe naglasila da osoblje nije obučeno za reanimaciju novorođenčadi!”

Da potvrdi UNICEF-ovo istraživanje potrudila se, i uspjela u tome, maja ove godine, načelnica Ginekološko-akušerske klinike Kliničkog centra Crne Gore Snežana Crnogorac. Ona je tokom svjedočenja u Osnovnom sudu, u želji da opiše stanje u toj jedinici, iznijela (Zapisnik o glavnoj raspravi P-325/2014) brojne frapantne podatke, koji na najbolji način prikazuju kakav haos, opasan po život novorođenčadi, vlada u toj klinici.

Uzmimo ovdje samo dva primjera sa svjedočenja. Crnogorac je kazala da je temperatura u sali za porođaje 23 do 24 stepena, dok, po preporukama SZO temperature porodilištu mora biti najmanje 25⁰C! Pisali smo: ,,Kao primjer stručnjaci SZO navode da na sobnoj temperatura od 23⁰C golo novorođenče gubi toplotu isto kao što to gubi odrasla gola osoba na temperatura od 0⁰C.” Potom, beba se, po preporukama SZO ne oblači u komprese, kako je to, po riječima doktorke Crnogorac, praksa u GAK-u, jer one podstiču gubitak toplote i smetaju ishrani bebe prilikom dojenja, a beba nema ni slobodnu pokretljivost!

Na sve to ćuti Ljekarska komora, na čijem čelu je skoro dvije decenije dr Đoko Jočić. Iako ima ozbiljne prerogative – izdaje, obnavlja i oduzima licence doktorima, te ima Sud časti (ne mora da čeka presude sudova, već može pokrenuti postupak na osnovu prijave građana) – Komora ne reaguje. Ćuti i poslije ove tragedije.

Na sajtu Ljekarske komore Srbije, u odjeljku ,,Javne opomene 2013” sa propratnim dokumentima, navedene su opomene brojnim ljekarima, na sajtu Jočićeve komore ne postoji ni rubrika o sankcijama protiv ljekara. Kako i da postoji, kada sankcija skoro da i – nema.

Obični smrtnici osuđeni su na opisane uslove – u kojima je, na skoro identičan način kao i novorođenče u Bijelom Polju, život izgubio tek rođeni Strahinja Cvijanović (15. februara 2010. godine). Državno rukovodstvo nerijetko se liječi u inostranstvu.

Šta nakon svega navedenog imamo? Od prvog pomenutog dokumenta iz 2007. godine – Mikrobiološke analize briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad – pa do infekcije beba u Bijelom Polju, imamo samo jedno: kontinuitet sistemske prizvodnje i tolerisanja haosa.

Od vrha – u Vladi, do dna – u porodilištu.

Niko nas iz Ministarstva nije kontaktirao

U porodilište sam ušla 6. novembra rano ujutru. Higijena je katastrofalna: lično sam vidjela bube, čak i u plakaru za trudničku garderobu pa sam bila primorana da svoje stvari držim u torbi, priča za Monitor Marina Karišik čija je beba jedna od pet koje su zaražene u bolnici u Bijelom Polju pa prebačene u Podgoricu. ,,Porodila sam se u podne i od doktorke dobila fenomenalne komentare za porođaj. Dan kasnije, beba je počela da plače i odbija da jede. Uplašila sam se. Bila sam sama sa bebom u trajanju od dva sata, pokušavajući da dozovem babice ili dokoricu, ali one su bile, kasnije sam saznala, na drugom porođaju. Beba se, čak, bila i odmotala, borila sam se sa njom, šetala po sobi, dok je ona cijelo vrijeme plakala. Niko nije dolazio. Kada je doktorica došla naložila je da se bebi uradi nalaz CRP-a, i rekla da moj muž sjutra ujutru ponese bebinu krv u privatnu kliniku kako bi se uradio taj nalaz, pošto u ordinaciji nemaju rastvora za to. U momentima dok doktorica Jela Cimbaljević, koja je bila zadužena za moju bebu – za koju je potvrđeno da ima sepsu – nije bila tu, načelnica Haka Tahirović jednom prilikom je kazala da nije upućena u slučaj moje bebe, što je značilo da u tim trenucima na neonatologiji nema doktora koji vodi računa o, recimo, mojoj bebi. Osmog novembra na insistiranje doktorice Cimbaljević beba je hitno prebačena u Podgoricu, gdje se i dalje nalazi. Želim da kažem da nam se niko nije obratio otkako nas je sve ovo zadesilo. Čak su u emisiji na RTCG nadležni iz Ministarstva zdravlja najavili da će u toku sjutrašnjeg dana (18. novembar) stupiti u kontakt sa roditeljima, ponuditi pomoć oko smještaja i razgovarati sa nama, ali nas niko nije zvao.”

Ostavka nije dovoljna

Sama ostavka ministra nije dovoljna. Ono na čemu će insistirati NVO Krug života je puna pravna odgovornost svih aktera u aferi, kaže za Monitor prvi čovjek NVO-a Dejan Cvijanović. Takođe treba odgovoriti i na niz neprijatnih pitanja iz ne tako davne prošlosti, a vezano za iste slučajeve u KCCG ili iz beranske bolnice 2009. godine. Tek kada se sve otkrije i svi privedu pravnoj odgovornosti može se govoriti o promjenama u sistemu zdravstva. Još u toku 2013. godine upozoravali smo na stanje u porodilištima. Prvi je ministar bio upoznat sa rezultatima analize UNICEF-a i pored svega nije uradio ništa da se spriječi tragedija u Bijelom Polju. Takođe, posljednjih dana iz Ministarstva se šalje poruka kako su bili prevareni izvještajima sa terena, te kako postoji objektivna odgovornost direktora bolnica. Samo da podsjetimo ministra: te iste direktore je postavljao on, ili možda, ipak, nije. Možda je neko drugi i moćniji od ministra radio njegov posao. I na to, kao na mnoge druge stvari, ministar u narednom periodu mora da da odgovor.”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo