INTERVJU
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Evropa se gleda kao obećana zemlja, a ne sistem vrijednosti
Objavljeno prije
7 mjesecina
Objavio:
Monitor online
Nema te velike ideje koju mi nismo spremni upodobiti našem sitnom interesu. Tako su i EU integracije poslužile kao opravdanje da se njima zaogrne želja za dodatno partitokratizovanje društva
MONITOR: Šta se sve čita ispod priče o krizi vlasti u Podgorici, i posljednje sjednice lokalne Skupštine?
PERIĆ: Svjedočimo obesmišljavanju onog što bi trebalo biti demokratija, odnosno vladavina većine. Imali smo inicijativu za skraćenje mandata Skupštine za koju se unaprijed znalo da nema potrebnih 30 glasova, a koja je učinila da se osnaži poljuljana pozicija vlasti koja sada vlada sa 27 od 59 odbornika. Pored toga što je ta vlast inicijalno formirana bez izbornog legitimiteta, jer oni koji su svoju kampanju bazirali na kritici te vlasti su joj potom prišli, pošto su prethodno izazvali izbore iz koalicije sa upravo tom istom vlašću – oni sada nemaju ni formalnu većinu, ali mogu nesmetano nastaviti da vladaju.
Nepromišljenost, nesnalaženje ili neka vrsta (prećutnog) dogovora, šta god da je slučaj, dovela nas je do toga da je vlast dobila novo vrijeme koje se računa od zadnje održane sjednice. Ako sjednica nema u tom roku, to je zakonski osnov uvođenja odbora povjerenika koji bi preuzeo funkciju Skupštine.
Na političkoj sceni imamo dva blokirajuća fenomena: prvi, da ranija tradicionalna vlast koja je postala opozicija ne umije da djeluje u tim okolnostima, i drugi, da ne želi da čuje ni drugačije mišljenje i onda uranja u sopstveno tumačenje realnosti često udaljeno od provjerljivih činjenica.
Dešavanja u Podgorici su opasna sa stanovišta ustanovljavanja presedana. Podgoricom vlada 27 od 59 odbornika, a 28 od 59 glasova je za većinu legitimno da nešto proglase da je odlučeno i da se ne prekida sjednica. Ne treba ni da glasa polovina odbornika ne samo za neku odluku, nego bilo kako, da bi iz njihove vizure stvari išle nesmetano. Ne postoji razlikovanje instituta ustanovljavanja kvoruma i glasanja, ne dozvole vam da budete u kolegijumu, mjesta u odborima koji provjeravaju svrsishodnost, zakonitost i usklađenost akata vam uskrate i dodijele ih DPS-u, i onda za proceduralne propuste koji nastanu , koji idu do toga da neka odluka kada se usvoji u finalnom obliku može biti nesprovodiva, optuže svakog drugog da je kriv za to.
Ovaj institucionalni haos je dobrim dijelom posljedica neznanja, ali jednako ogoljava i jasnu namjeru da se vlada bez obzira na to da li imate većinu. Procedure su samo smetnja koje treba obesmisliti i izigrati.
MONITOR: Kazali ste – oni koji su tražili skraćenje mandata Skupštine Glavnog grada omogućili su njegovo produženje. Kako to?
PERIĆ: Zakonski gledano, ako lokalni parlament ne zasijeda duže od šest mjeseci, stiču se uslovi za uvođenje odbora povjerenika koje imenuje Vlada i koji preuzima funkciju Skupštine. Posljednja sjednica, prije ove koja je održane prethodne sedmice, bila je održana krajem decembra. Skupština je morala zasijedati najkasnije do kraja juna kako bi se smatralo da obavlja svoju funkciju.
Ključni detalj: po zakonu, devet mjeseci prije izbora raspisanih za sve opštine (13. jun) ne mogu se organizovati vanredni lokalni izbori. Sjednica je održana 19. marta. Kada na taj datum dodate šest mjeseci, dolazite do 19. septembra što je nakon 13. septembra, granica nakon koje vanredni izbori više nijesu mogući. Drugim riječima, ta opcija je sada praktično zatvorena.
Ostaje pitanje: zašto su inicijatori podnijeli inicijativu 20. februara, a nijesu tražili hitnu sjednicu na koju su imali pravo? Zašto se čekao 19. mart? Zašto to nije učinjeno prije 13. marta, jer se nakon tog datuma već ulazi u rokove koji faktički omogućavaju vlasti da, bez zasijedanja, eliminiše mogućnost vanrednih izbora? Paradoks je očigledan, inicijativom da skratite mandat, vi ste ga zapravo učvrstili.
Teza da je to po vlast teža opcija ne stoji ni na logičkoj, ni političkoj ravni: izvršna vlast je najsnažnija kada ima gradonačelnika sa punim zakonskim ovlašćenjima, a ne kada funkciju skupštine preuzima odbor povjerenika. Argument da će se sada moći usvajati odluke koje bi se predlagale od strane trenutne opozicije je sasvim neizvjestan, jer odbornici vlasti mogu da ne glasaju i da nema dovoljno glasova ni za validnu odluku. Čak i da se to ne desi, vi predlažete mjere koje ne realizujete u praksi. Ukoliko se loše spovedu odgovornost je vaša, bez obzira da li su bile smislene ili ne, a vlast bi uvijek imala mogućnost retoričkog manevra da kaže da ona to nije inicirala. Stvar je jednostavna: onaj ko ima vlast treba i da predlaže odluke koje će sprovoditi i za što će preuzeti odgovornost. Kada god se odstupi od tog načela nastaje konfuzija od koje bolju poziciju prije mogu graditi oni koji nemaju legitimitet.
MONITOR: Po vama rješenje je da mijenjamo sistem. Kako?
PERIĆ: Potrebna je promjena na dvije ravni: legislativnoj i političke kulture. Trebalo bi da imamo dovoljno fer pristup da kada nemate većinu podnesete ostavku ili da se ide na nove izbore. Da kada načinite grešku to i priznate, preuzmete odgovornost za kvalitet rješenja koja predlažete i realizujete i poštujete zakon i poslovnik. Ovo izgleda daleko dostižan cilj ako sada posmatramo stvari.
Kada su u pitanju pravila, potrebno je da predsjednike mjesnih zajednica, odbornike, poslanike i gradonačelnike biramo neposredno. Time bi se na početku izbjegle dvije neuralgične tačke: odsustvo legitimiteta i integriteta. Onaj ko je izabran imenom i prezimenom bi podnosio odgovornost za svoje djelovanje. Potrebno je i osnažiti lokalne inicijative kroz lokalne referendume koji se održavaju po propisanim pravilima i na vrijeme – prije, a ne nakon odluke. Uz obavezujuće javne rasprave za ključne odluke u zajednici.
MONITOR: Nakon izlaska Kneževićeve DNP iz Vlade, dobili smo kandidate za nove ministre iz redova Mandićeve NSD. Mijenja li to šta u izvršnoj vlasti?
PERIĆ: Gospodin Mandić ima bolju sposobnost pregovaranja ili je pak premijer spreman na ustupke samo da bi održao vlast na okupu. Šta god da je od to dvoje rezultat je – vanrednih izbora ni na državnom nivou izvjesno nema. Mada ih opozicja priželjkuje u septembru, što i saopštava.
U novoj podjeli kolača ništa novo: logika partijske preraspodjele je presudna. Zanimljivo je da se nastavlja sa idejom da imamo recimo ministra zaduženog za komunikaciju sa Skupštinom. Umjesto da imamo zakon o Vladi i zakon o Skupštini koji precizno uređuju i odnos zakonodavne i izvršne vlasti, ali i jednako tako i broj i djelokrug ministarstava, vodeći se načelom racionalnosti, mi imamo ministra koji zapravo treba da obavlja dio posla generalnog sekretarijata Vlade. Ovo je prije dobar predložak za komediju nego li za državničko ponašanje.
MONITOR: Kako vidite dinamiku između Mandića i Kneževića?
PERIĆ: To nije dinamika odnosa koja ide u pravcu značajnijih promjene strateških političkih odnosa, jer su obije strukure odbacile mogućnost saradnje sa drugom stranom i sami najavljuju da bi oni bili partneri i nakon novih izbora. Jasno je da se radi o repozicioniranju unutar njima zajedničkog biračkog tijela.
MONITOR: Slučaj Botun bio je okidač za politička pomjeranja. Kako komentarišete taj slučaj?
PERIĆ: Nije bilo adekvatne inicijalne komunikacije sa građanima, onda smo imali manjak transparentosti i otvorenog dijaloga, davanje ishitrenih obećanja pa promjene stava – sve to je dovelo do povećanja ionako nagomilong nepovjerenja kod lokalne zajednice. U međuvremenu se usvajao Prostorni plan, PUP Podgorica i Budžet Glavnog grada koji su pretpostavljali gradnju PPOV-a na toj lokaciji, a onda će dio onih koji su glasali sva ta rješenja biti protiv realizacije odluka za koje su i “digli ruke”. Kada se na kraju nije imalo druge izlazne strategije, uvedena je velika tema koja nema veze sa kolektorom: jezik, zastava i državljanstvo. To je viđeno mnogo puta i očito se matrica prethodne vlasti u tom smislu rado prihvata.
Umjesto promjene ponašanja kada ste na vlasti, dolazite do argumenta snage vlasti, a ne razgovora i dogovora. Uvjeren sam da je moglo drugačije, da osnaženi dođemo do dogovora koji bi jačao povjerenje građana u institucija.
MONITOR: Iz Brisela stižu poruke da bez suštinskih reformi u ključnim poglavljima za vladavinu prava, nema ulaska u EU. Ima li na vidiku suštinskih reformi?
PERIĆ: Govorimo o vladavini prava u državi gdje manjina hoće da vlada kao da je većina – čemu svjedočimo u Podgorici. Živimo u sistemu gdje smo opterećeni nejednakim postupanjem u sličnim ili identičnim situacijama, gdje se mijenjaju zakoni po mjeri namjere da jedna partija preuzme bezbjednosni sistem kao mač u svojim rukama, gdje se pravda višim interesom zakidanje ljudskih prava i uvodi instrument svemoćnih komisija za “čišćenje” spornih kadrova, a da pritiom nemamo garanciju da bi njih vodili oni koji su bili protivnici ili dokazani borci protiv koruptivnih praksi, već to lako mogu biti ljudi koji su napredovali kroz sistem koji ova vlast, i to u svojim blažim kvalifikacijama, opisuje kao koruptivan…
Iz Brisela imamo nedvosmslen signal da oni žele da budemo dio EU. Čini se da i oni pokušavaju da obuzdaju ovu većinu ograničavajući je rokovima i slanjem diplomatskih poruka. Izgleda da je više njima stalo nego ovoj vlasti.
MONITOR: Za ispunjavanje nekih evropskih obaveza potrebna je podrška opozicije, koja izlazi iz skupštinskih tijela nakon usvajanja dva zakona iz sektora bezbjednosti. Šta to znači?
PERIĆ: Za većinu zakona koje treba usvojiti postoji većina i bez opozicije. Sa druge strane pitanje konsenzusa je pitanje opšte saglasnosti da postoji viši interes. Međutim, govoriti u ovim kategorijama koje su apstrakne za najveći dio političke klase je gubljenje vremena. Vlast misli da oni treba da sami donose odluke. Ne postoji ideja kako uključiti cijelu, ne samo političku, već i ukupnu zajednicu u proces donošenja odluka. Oni žele da poentiraju time da su nas oni uveli u EU, pročistili sistem, izgradili infastrukururu… A takvog postignuća nema bez ukupnog društvenog napora, i to ne samo političkog.
MONITOR: Ima li u Crnoj Gori zaista “evopske većine” na političkoj sceni?
PERIĆ: Deklarativno da, ali suštinski se Evropa gleda kao neka vrsta ekonomski gledano obećane zemlje, ne kao sistem vrijednosti koji bi nam pomogao da budemo, najuopštenije rečeno, humano i efikasno društvo.
Nema te velike ideje koju mi nismo spremni upodobiti našem sitnom interesu. Tako su i EU integracije poslužile kao opravdanje da se njima zaogrne želja za dodatno partitokratizovanje društva. Potreban nam je preokret u tom doživljaju politike da bismo se mogli transformirsati u društvo koje nesporno teži balansu progresa i pravednosti.
Milena PEROVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
Odluke tužilaštva donijete u skladu sa zakonom
-
MONITOR ISTRAŽUJE: STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI, SLUČAJ NIVEL INVEST: Pljačka uz asistenciju pravosuđa
-
POČETAK RADOVA NA VELJEM BRDU: Predizborni crnogorski san
-
KOLIKO RAT U ZALIVU MOŽE KOŠTATI CRNU GORU: Kriza kao tuđa briga
-
SAVJET ZA PRIVATIZACIJU KRIJE IZVJEŠTAJ O BUDVANSKOJ RIVIJERI: Konsultant Horwath zahtijeva tajnost
-
MILOŠ VUKANOVIĆ, ISTORIČAR: ,,Amnezija“ kao posljedica dugotrajnog političkog procesa
INTERVJU
JOVANA MAROVIĆ, ČLANICA SAVJETODAVNE GRUPE BALKAN U EVROPI (BIEPAG): Evropski put – jedina održiva razvojna opcija za države regiona
Objavljeno prije
7 danana
31 Oktobra, 2026
Prve poruke i izjave predstavnika Studentske liste ulivaju oprezni optimizam, jer ukazuju na namjeru uspostavljanja zrelih i formalnih međudržavnih odnosa zasnovanih na obostranom poštovanju suvereniteta i nemiješanju u unutrašnje stvari susjeda. Ipak, za realnu procjenu dometa ove transformacije potreban je protok vremena
MONITOR: Srbija je na izborima u nedjelju smijenila vlast Aleksandra Vučića. Vaš komentar?
MAROVIĆ: Trijumf Studentske liste predstavlja epilog višegodišnjeg gomilanog građanskog otpora, koji je od teške, olovne tišine nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu i tragičnog stradanja šesnaestoro ljudi, prerastao u talas otvorenog, gotovo dvogodišnjeg, bunta širom zemlje. Tokom čitavog tog perioda, režim Srpske napredne stranke (SNS) demonstrirao je silu kroz sistematsko zastrašivanje, otpuštanje i revanšizam prema učesnicama i učesnicima protesta, institucionalizaciju medijskog mraka, policijsku represiju i faktičko odustajanje od evropske integracije i EU. Država je godinama pretvarana u feud jedne političke partije i njenog lidera, zbog čega je izborni ishod neminovna kulminacija sveopšteg društvenog nezadovoljstva.
Pad dosadašnjeg režima pokazuje da pred autentičnom voljom građanki i građana i sazrelim osjećajem društvene nepravde padaju u vodu i zarobljeni mediji, klijentelističke mreže i namješteni izborni uslovi. Kada u jednom društvu revolt prema nepravdi dostigne kritičnu tačku, on se pretvara u snagu koja ne zavisi od klasičnih političkih resursa, formalnih lidera, stranačkih infrastruktura ili vanjskih blagoslova. Riječ je o iskonskom odbrambenom refleksu zajednice koja je odbila nastavak života u mraku i odabrala slobodu kao preduslov opstanka i razvoja.
MONITOR: Šta to znači za Crnu Goru i njenu političku scenu?
MAROVIĆ: Političke promjene u Srbiji morale bi označiti početak znatno mirnije i institucionalno stabilnije faze regionalnih odnosa. Crnogorski politički i društveni prostor bio je izložen direktnom uticaju iz Beograda koji je kontrolisao ne samo državni aparat u Srbiji, već i značajan dio medijskog sektora, političkih stranaka i društvenih aktera u Crnoj Gori. Takav patronat kontinuirano je služio kao destruktivan i ometajući faktor u unutrašnjim crnogorskim prilikama, opstruirajući reformske procese i produbljujući polarizaciju. Prve poruke i izjave predstavnika Studentske liste ulivaju oprezni optimizam, jer ukazuju na namjeru uspostavljanja zrelih i formalnih međudržavnih odnosa zasnovanih na obostranom poštovanju suvereniteta i nemiješanju u unutrašnje stvari susjeda.
Ipak, za realnu procjenu dometa ove transformacije potreban je protok vremena kako bi se u praksi vidjelo da li ulazimo u trajnu eru regionalne stabilnosti ili ćemo svjedočiti tek prekompoziciji interesnih mreža pod novim imenima. Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na poziciju i buduće usmjerenje dosadašnjih Vučićevih saveznika u Crnoj Gori, pred kojima je neumitni period političke dezorijentacije i prinudnog prestrojavanja. Nije tajna da je prethodni režim u Beogradu izdašno i direktno podržavao čitavu strukturu političkih, medijskih i vjersko-kulturnih organizacija u Crnoj Gori. Finansijska i logistička podrška mjerila se milionima eura, uključujući direktnu donaciju Vlade Srbije i Grada Beograda od 2 miliona eura Opštini Nikšić za projekte infrastrukture i kulture, kupovinu i opremanje Srpske kuće u Podgorici za koju je izdvojeno preko 3,4 miliona eura kako bi postala političko sjedište, kao i kontinuirana milionska davanja SPC.
Akteri koji su otvoreno pružali podršku režimu u Beogradu nastaviće to da čine, ali u bitno izmijenjenoj konstelaciji snaga u kojoj njihov politički patron više ne raspolaže državnim resursima moći. Politički subjekti koji su u Crnoj Gori nedavno prihvatili proevropsku retoriku sada ubrzano pokušavaju da stvore dodatnu distancu od dosadašnjih beogradskih saveznika. Međutim, oni previđaju da njihovo biračko tijelo nije sretno zbog tog distanciranja, a ono drugo dobro pamti njihovo dugogodišnje prećutkivanje, kompromise sa autokratom i politički oportunizam pokazan u prelomnim trenucima.
MONITOR: Glavna tema kod kuće su međupartijske optužbe ko je više ili manje sarađivao sa Vučićem.
MAROVIĆ: Unutrašnje političke trvenja u Crnoj Gori uvek brzo ogole razliku između deklarativnih stavova i stvarnih djela. Kada govorimo o političkim akterima u Crnoj Gori i njihovom odnosu prema bivšem režimu u Beogradu, neophodno je napraviti distinkciju između onih koji su iza kulisa pravili političke i finansijske aranžmane sa Beogradom i onih koji su to radili javno. Za osudu su i jedni i drugi, ali je ovo prvo mnogo teže dokazati i razlika se pravi isključivo zbog toga što su jedni dobijali glasove na račun savezništva sa Vučićem, a drugi zbog otvorenog sukobljavanja.
Kada govorimo o partijama vlasti, ako se analizira postupanje Pokreta Evropa sad (PES), uočava se da su svoju političku poziciju i vlast gradili pretežno kroz ćutanje i podilaženje beogradskim vlastima. PES je uveo u strukture izvršne i zakonodavne vlasti aktere poput Nove srpske demokratije (NSD) i Demokratske narodne partije (DNP), prećutkujući brojne uvrede i nipodaštavanja upućena sa zvaničnih adresa u Beogradu na račun crnogorskog državnog suvereniteta. Tolerisali su potpunu ideološku i funkcionalnu samovolju svojih partnera u opštinama, da bi danas pokušali da se predstave kao jedini istinski nosioci evropskih vrijednosti i veliki podržavaoci Studentske liste.
Politički subjekti okupljeni oko NSD djelovali su kao direktna politička ispostava režima iz Beograda. Predsjednici opština iz redova ove partije, poput Vraneša u Pljevljima, su pozivali građanke i građane da glasaju za Vučića na ovim izborima, dok je lider partije, Andrija Mandić, do nedavno aktivno učestvovao u izbornim štabovima SNS-a i prihvatao državna odlikovanja iz ruku srbijanskog predsjednika prošle godine na Vidovdan.
Djelovanje Demokrata u ovom kontekstu obilježeno je strategijom institucionalnog balansiranja i cenzure svega što bi moglo narušiti odnose sa Beogradom. Najdrastičniji primjer dogodio se na Filmskom festivalu u Herceg Novom, gdje je Ministarstvo kulture i medija na čelu sa kadrovima Demokrata onemogućilo proslavljenom glumcu Draganu Mićanoviću da održi pripremljeni govor na svečanom otvaranju festivala. Razlog za zabranu ležao je u tome što je Mićanovićev tekst sadržao kritičke opaske o društvenoj klimi i nasilju u Srbiji, što su resorno ministarstvo i lokalne vlasti procijenili kao „politički neprikladno“. Umjesto glumca, festival su otvorili ministarka kulture Tamara Vujović i predsjednik opštine Stevan Katić, pokazujući spremnost da se zarad očuvanja dobrih odnosa sa režimom u Beogradu žrtvuje sloboda umjetničkog i javnog izražavanja.
MONITOR: Hoće li promjene u Beogradu ubrzati ulazak regiona u „evropski svijet“ ?
MAROVIĆ: Demokratska i institucionalno uređena Srbija predstavlja ključni preduslov i daje neuporedivo bolji zamah evropskoj integraciji čitavog Zapadnog Balkana. Ipak, Studentska lista još treba da ponudi jasne odgovore na neka od najvažnijih vanjskopolitičkih i geopolitičkih pitanja koja se nalaze u središtu pregovaračkog procesa sa Evropskom unijom. Izjave pojedinih njihovih istaknutih predstavnika i ekonomskih stručnjaka, poput doktora Dejana Šoškića, ukazuju na stav da bi o konačnom ulasku Srbije u EU trebalo odlučivati na narodnom referendumu, što otvara pitanje brzine i dinamike sprovođenja neophodnih usaglašavanja.
Moram još jednom podvući da je evropski put jedina održiva razvojna opcija za države regiona. EU posjeduje jedinstvenu transformativnu moć koja kroz mehanizme uslovljavanja primorava regionalne političarke i političare da uspostavljaju vladavinu prava, nezavisno pravosuđe i transparentne institucije. Bez tog vanjskog nadzora i čvrstog regulatornog okvira, balkanska društva po pravilu skreću u autoritarne oblike vladavine i klijentelizam.
MONITOR: Ubrzo se očekuje izvještaj EK o Crnoj Gori. Mislite da će preovladavati optimističan ton Brisela očito zainteresovanog za proširenje, ili će ton i nalazi biti objektivni, spram našeg učinka?
MAROVIĆ: Imajući u vidu da je Crna Gora poslala sve pregovaračke pozicije, a da ih je EK zvanično proslijedila Savjetu EU, ona će u svom predstojećem izvještaju taj segment prirodno prikazati kao uspješno okončan dio posla iz domena sopstvene administrativne nadležnosti.
MONITOR: Koliko smo zaista uspješni u reformama?
MAROVIĆ: Crna Gora je na tehničkom i normativno-pravnom nivou besprekorna učenica. Na praktičnom nivou i u svakodnevnom životu građanki i građana, stvarni učinak reformi daleko je ispod očekivanja. Moraće da prođe dosta vremena dok normativno usvojeni evropski standardi ne postanu realnost.
U opasci Marte Kos ima i istine
MONITOR: Kako vidite izjavu Marte Kos da se u Crnoj Gori osjeća kao „čobanica koja brine o stadu“? To je saopštila govoreći o ovdašnjoj političkoj klasi.
MAROVIĆ: Iako je namjera evropske komesarke vjerovatno bila da kroz metaforu dočara zaštitničku, usmjeravajuću i disciplinujuću ulogu Evropske komisije u procesu pristupanja, takav leksički izbor nosi sa sobom izrazito neprijatan ton. U praktično-političkom smislu, u toj opasci ima i istine jer, pristajući na uslove pregovaračkog okvira, svaka država kandidatkinja dobrovoljno ustupa dio svoje autonomne volje i pristaje na direktno vođenje iz Brisela. Međutim, svrstavanje političkih predstavnica i predstavnika i građanske zajednice u kategorije „stada“ duboko je nesmotreno i uvredljivo za bilo koju državu, a posebno za našu koja baštini dugu tradiciju suvereniteta i slobode. Evropske vrijednosti zasnivaju se na principima jednakosti, ravnopravnosti i međusobnog uvažavanja članica i budućih članica, zbog čega je mentorska uloga EU morala biti izražena kroz znatno pažljivije i partnerske metafore.
Svjetska i evropska književno-filozofska baština nudi obilje znatno prikladnijih i dostojanstvenijih analogija koje su se mogle iskoristiti za opisivanje ove dinamike, a ja bih se radije prisjetila Muzilovog upozorenja na opasnost birokratske otuđenosti i duha ‘Kakanije’. U svijetu u kojem evropska birokratija često pribjegava paternalističkim metaforama o stadu i pastirima, gubi se iz vida ono suštinsko da se evropske vrijednosti ne mogu nametati administrativnim diktatom sa visine. Istinska integracija ne počiva na disciplinovanju pokornih podanica i podanika, već na uvažavanju dostojanstva društava koja moraju svjesno i voljno, a ne pognute glave, usvojiti standarde slobodne zajednice.
Komesarka je imala dužnost da nakon reakcija javnosti pruži dodatno pojašnjenje i vrati javni govor u okvire ravnopravnog dijaloga.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
VUK IKOVIĆ, BIOLOG I ODBORNIK GRUPE GRAĐANA PREOKRET ZA DANILOVGRAD: Građani više ne čekaju i ne ćute
Objavljeno prije
7 danana
31 Oktobra, 2026
Dokumentovanje zagađenja nije krivično djelo, nego pravo. Garantuju ga Evropska konvencija o ljudskim pravima i Arhuska konvencija, koja zabranjuje da iko bude proganjan zato što štiti životnu sredinu.Država zato ne smije da koristi policiju protiv onih koji prijavljuju zagađenje. Treba da je koristi protiv onih koji zagađuju
MONITOR: U subotu ste sa kolegom Aleksandrom Dragićevićem privedeni, nakon što su vas radnici Naše farme u Spužu prijavili policiji. Prije toga jedan od radnika vam je oduzeo telefone. Kako komentarišete postupanje radnika, policije i postupajućeg tužioca?
IKOVIĆ: Policija je prema nama bila profesionalna, ali je cijeli postupak bio zbunjujući. U prostorijama policije proveli smo skoro šest sati. Rečeno nam je da će nam telefoni biti zadržani najmanje 24 sata. Siguran sam da bi tako i bilo da cijeli događaj nije odmah postao javan i da se građani nisu počeli okupljati ispred policije. Tek tada je tužilac, u roku od šest sati, donio jedinu zakonitu odluku: da nema elemenata krivičnog djela i da nam se telefoni odmah vrate.
Ne radi se o nama, nego o principu. Dokumentovanje zagađenja nije krivično djelo, nego pravo. Garantuju ga Evropska konvencija o ljudskim pravima i Arhuska konvencija, koja zabranjuje da iko bude proganjan zato što štiti životnu sredinu. Država zato ne smije da koristi policiju protiv onih koji prijavljuju zagađenje. Treba da je koristi protiv onih koji zagađuju.
Na teren smo otišli jer su nam institucije govorile jedno, a snimci koje su nam građani slali pokazivali nešto sasvim drugo. Tada neko mora da provjeri o čemu se radi.
Šef proizvodnje je, po mom uvjerenju, radio ono što mu je naređeno, prije svega od strane menadžerke za regulatorne poslove Vesne Daković, koja nas je i prijavila policiji. Čovjek koji nam je oteo telefone vjerovao je da postupa ispravno i da štiti firmu od koje živi. Zato ga lično ne krivim. Ali ovo nije lična priča. Ovo je priča o javnom dobru, zagađenju i odgovornosti.
Razumijem ljutnju uprave Voli Naše farme što otkrivamo ono što ne žele da se vidi. Ali moraju shvatiti da građani imaju oči i uši. Godinama trpe zagađen vazduh i nehigijenske uslove, a prema njihovim svjedočenjima, stanje je postalo još gore otkako je Voli preuzeo farmu.
Svaki radnik, a posebno šef proizvodnje, treba da zna kakve posljedice ostavlja firma u kojoj radi jer i on i njegova porodica dišu isti vazduh i piju istu vodu kao i svi mi.
Zdrava životna sredina nije luksuz. To je pravo građana i obaveza institucija da obezbijede pitku vodu i čist vazduh. Kada one to ne rade ni nakon brojnih prijava i protesta, onda smo prinuđeni da štitimo građane i od zagađenja farme i klanice, i od institucija koje ne rade svoj posao.
MONITOR: Dan nakon boravka u policiji, opet ste obišli farmu u Spužu. Šta ste tamo zatekli, snimili? Koje su vaše glavne zamjerke na rad farme i klanice?
IKOVIĆ: Već sjutradan na farmi su postavljene stražarske kućice sa kamerama i rasvjetom, navodno da se zaštite od mještana. Kao da mještani sami sebi podmeću mrtve svinje, a ne psi koji ih, nepropisno zakopane, kroz porušenu ogradu iznose do susjednih dvorišta. Novac koji je mogao da ode u bezbjedan uzgoj i zaštitu životne sredine troši se na čuvanje farme od građana.
Na gradilištu klanice Primato P iskop i građevinski otpad odlažu se na samu obalu Zete, u Parku prirode, i prva veća kiša odnijeće ih u rijeku. Na gradilištu nema ni informativne table, a klanica i dalje ispušta otpadne vode u Zetu. Zato smo građevinskoj inspekciji podnijeli prijavu i zatražili hitnu obustavu radova.
Obje firme ponašaju se kao da pravila za njih ne važe. Farma godinama radi bez procjene uticaja, uginule svinje se ne zbrinjavaju propisno, a mještani nedjeljama ne mogu da otvore prozore.
Pomaka ipak ima. Ministar ekologije se uključio, inspekcije češće izlaze na teren, a priprema se akcioni plan za sliv Zete. Zahvaljujući upornosti građana pitanje je stiglo i do Brisela, jer je ovaj prostor predložen za Natura 2000 područje. Ali na terenu je i dalje isto, a ponegdje i gore.
Rješenja postoje. Farma je sama najavila dva miliona eura za zatvorene lagune, klanica može da ugradi prečistač, a Opština za mjesec dana može da odredi upravljača Parka prirode. Zeta je park sedam godina, a Opština za to vrijeme nije odredila upravljača niti uspostavila stočno groblje, iako joj je rok istekao u maju. Zato rijeku danas čuvaju građani, svojim telefonima, svojim vremenom, pa i odlaskom u policiju. Mogli bismo da pričamo o Zeti kao najvećoj razvojnoj šansi ovog kraja. Umjesto toga, borimo se za čist vazduh i čistu vodu. Njima fali volja. Zato smo tu mi.
MONITOR: Naveli ste da se određeni problemi mogu riješiti za svega par dana. Što je od toga rješivo u kratkom roku, a za što je potrebno duže vrijeme?
IKOVIĆ:Dosta toga može odmah. Otpadne vode iz klanice ne moraju da završavaju u rijeci. Mogu da se crpe i odvoze na tretman tamo gdje za to postoje uslovi. To je pitanje dana, ne godina.
Ako je Voli odgovorna firma kakvom se predstavlja, neka već sjutra podnese zahtjev za ekološku saglasnost.
Opština Danilovgrad može odmah da formira Službu zaštite parka prirode. Za to nisu potrebna velika ulaganja već prije svega politička volja.
Duže traje jedino ono što zahtijeva gradnju, ali ni tu nema izgovora. Ako pojedine manje mesne industrije imaju sopstvena postrojenja za termički tretman životinjskog otpada, ko brani klanici i farmi da obezbijede svoje? Ne fali tehnologija za ovaj problem, fali snaga institucija.
Sve ovo može da se uradi. Ko hoće, nađe rješenje, a ko neće, nađe izgovor. Ako investitori neće sami, država mora da ih natjera, jer niko ne smije da zarađuje na štetu građana.
MONITOR: Da li i u ovom slučaju, kao i u nekim drugim, poput primjera plaže u Baošićima, država pokazuje nemoć pred investitorima?
IKOVIĆ:To nije nemoć, to je obrazac. I u Baošićima i u Spužu investitor prvo uradi, a država poslije traži način da to opravda. Država ima i zakone i inspekcije, a kada hoće, zna da bude brza. Nas su zbog fotografisanja za sat vremena odveli u policiju. Dakle, nije u pitanju nemoć, nego izbor koga država štiti. Investitori su dobrodošli, ali pod istim pravilima kao i svi ostali. Evropska Crna Gora ne može imati jedan zakon za građane, a drugi za one sa novcem. To mijenjamo mi, i to već vidimo na Zeti.
MONITOR: Da li nam se ponavlja scenario gdje građani trpe usljed štetnih projekata nezajažljivih tajkuna i korumpiranih političara?
IKOVIĆ: Ponavlja se, ali ovaj put sa jednom važnom razlikom: građani više ne čekaju i ne ćute. Snimaju, prijavljuju, izlaze na ulice, ne kupuju mesne proizvode Voli Naše farme i Primata P i naravno, ne pristaju da im zagađenje bude cijena tuđeg profita.
Godinama se od građana očekivalo da ćute, trpe i prihvataju da je zagađenje neizbježna posljedica razvoja. Ali kakav je to razvoj ako ljudi ne mogu da otvore prozore, ako im rijeke služe kao kanalizacija, a dvorišta postaju mjesta na kojima završavaju uginule životinje?
Nijesmo protiv investicija niti protiv razvoja. Naprotiv, želimo investicije koje donose radna mjesta, ali i poštuju zakone, prirodu i ljude koji tu žive. Profit jedne kompanije ne može biti važniji od zdravlja čitave zajednice.
Država koja to dozvoljava mora da odgovori na jednostavno pitanje: čije interese zapravo zastupa?
MONITOR: Očekujete li da će se Poglavlje 27 privremeno zatvoriti do kraja godine? Koliko je toga do sada urađeno, a koliko nam je posla ostalo za prelazni period i punu implementaciju EU regulative za životnu sredinu?
IKOVIĆ:Na papiru smo đaci odlikaši, a na terenu padamo na svakom ispitu. Poglavlje 27 se možda i zatvori do kraja godine, ali to neće riješiti probleme sa kojima građani žive svaki dan.
Recikliramo svega oko jedan odsto otpada. Danilovgrad nema prečistač, pa otpadne vode završavaju u Zeti. Država nema ni postrojenje za životinjski otpad, pa leševe svinja gledamo po dvorištima. Za evropske standarde potrebno je više od tri milijarde eura. Taj novac ćemo platiti u svakom slučaju, ili kroz ulaganja ili kroz kazne. Ulaganja nam ostavljaju čistu vodu i zdrav život, a od kazni ćemo biti samo siromašniji, dok rijeke ostaju zagađene.
Zato zatvaranje poglavlja ne smije biti samo politički uspjeh za kamere. Pravi uspjeh biće kada evropski standardi počnu da važe i u Danilovgradu. Evropa se ne mjeri brojem usvojenih zakona, nego time da li možete da otvorite prozor od zagađenog vazduha i da li vam je rijeka čista.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Postratovska patologija
Objavljeno prije
2 sedmicena
24 Oktobra, 2026
Umjesto da čitam memoare bivših političara koji su doprinijeli ratnom raspadu moje države i o njihovoj krivičnoj, političkoj i moralnoj odgovornosti, čemu sam posvetila značajan dio svog života, čitam intervjue „sveprisutnog“ Mila Đukanovića. Majstor poluistina koje su mu obezbijedile dugo vladanje i neko vrijeme naklonost međunarodne zajednice
MONITOR: Dugogodišnji premijer i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbacio je optužbe predsjednika parlamenta Andrije Mandića da su on i DPS imali direktnu političku i logističku ulogu u ratnim devedesetim. Negirao je da je Crna Gora slala gorivo Republici Srpskoj i time doprinijela produžetku rata u BiH. Kako komentarišete Đukanovićevu reakciju?
KOVAČEVIĆ: Da mi je neko rekao prije dvadeset godina da će ratne godine Mila Đukanovića još uvijek biti predmet moje dnevne opservacije bila bi to uvreda mojoj viziji crnogorskog društva i inteligenciji. Danas vidim da je on još uvijek nezaobilazan modus promijenjene vlasti.
Umjesto da čitam memoare bivših političara koji su doprinijeli ratnom raspadu moje države i o njihovoj krivičnoj, političkoj i moralnoj odgovornosti, čemu sam posvetila značajan dio svog života, čitam intervjue „sveprisutnog“ Mila Đukanovića. Zadržava, još uvijek, moć političara koji je aktuelan i zna da drži fokus na pitanje i važnost iz koje govori. Tako uspijeva da cinizam definiše dostojanstvom. Majstor poluistina koje su mu obezbijedile dugo vladanje i neko vrijeme naklonost međunarodne zajednice. Tačno je da smo dobili (nije samo on zaslužan a misli da jeste) međunarodno priznanje nezavisnosti, članstvo u NATO, pristup EU ali je isto tako tačno da smo dobili (čemu je značajno doprinio sa svojom partijom) na unutrašnjem planu relativizaciju rata u Jugoslaviji, selektivnu pravdu, sabotiranje prava i zakona, razoreno društvo ophrvano postratovskom patologijom, kriminalnu tranziciju i ostalo.
BiH je neispričana priča, selektivno i formalno suočavanje sa prošlošću ga je aboliralo odgovornosti ali i odgovornost mnogih iz vlasti i opozicije. Zaustavljen je proces lustracije koji bi pripadnike jedinstvenog DPS-a uklonio sa političke scene na duže vrijeme. Nastavili su u različitim kolonama da projektuju zaborav ali saglasni u proganjanju pojedinaca i pokreta kritičke misli sa građanskim i progresivnim idejama. O tome ni riječi u intervijuu. Kako su samo saglasno i temeljno gušili Studentski pokret 2012. i pokret Odupri se 2019. obezbjeđujući ambijent za litije i za sve što nam se danas dešava. Dakle, intervju je još jedno zamagljivanje odgovornosti Crne Gore i Mila Đukanovića u ratovima devedesetih i učešća u formiranju Republike Srpske i ovakve vlasti.
MONITOR: Đukanović kaže: „U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici“. Kako vidite taj Đukanovićev suženi fokus, koji Srebrenicu ne vidi kao posljedicu pogubne politike devedesetih?
KOVAČEVIĆ: Fokus je jasan, ukazuje na odgovornost velikosrpskog nacionalizma koji je formirao kontekst genocida u Srebrenici ali na perfidan način zamućuje svoju ulogu i značaj pozicije koju je zauzimao u ratu BiH tvrdeći da nije bio „vinovnik“ iako je jasno da to nije tvrđeno, nego da je pomagao. Uprkos tome što ga mnoge žrtve ne smatraju odgovornim jer vjeruju njegovom javnom izvinjenju i uvažavanju njihove patnje. U Crnoj Gori trebamo odgovore zašto nije rekao Ne ratu u BiH jer znamo iz iskustva da kad hoće ima hrabrosti da kaže NE, kao što je rekao NE ratu na Kosovu. Ne daje odgovore ni zašto to nije uradio i u slučaju Hrvatske. Sjenka tih nepoznanica i negiranja sa pozicije moći, ličnog autoriteta i dominacije otežava i danas svaku autonomiju i kreaciju ljudi u partiji koju je stvarao. Stavlja ih u odbranašku poziciju dok sadašnja vladajuća većina, koja je u kontinuitetu sljedbenik velikosrpskog nacionalizma, svoje nečinjenje i neuspjehe opravdava upoređivanjem sa djelovanjem DPS-a i Đukanovića u prošlosti. Posljedice toga svi trpimo, zaglavljeni u njihovo prizemno nadgornjavanje.
MONITOR: Predsjednik parlamenta Andrija Mandić politički je opet preživio inicijativu za smjenu sa te funkcije, zbog saučešća koje je uputio porodici Ratka Mladića. Kako komentarišete podršku koju je imao u parlamentu?
KOVAČEVIĆ: Parlament je jasna slika društvene regresije, gubitka civilizacijskih vrijednosti, političkog nemorala i odgovornosti. Razoreno je društvo postratovskom patologijom. Bolest je u terminalnoj fazi. Predsjednik parlamenta je prava slika te bolesti, imitator, lukavi ideolog, neiskreni vođa koji se u nedostatku vlastitog političkog integriteta služi vjerskim i nacionalnim autoritetom i vuče društvo i državu u potpunu dezintegraciju.
Oni koji su ga podržali nemaju sposobnosti ni znanja da vide širi kontekst i kontinuitet zla. Porazno je što oni ne mogu da uvide koliko su lično poniženi i koliko su nedostojni pozicije koju zauzimaju.
MONITOR: Iz DPS su poručili Briselu da ako njima ne smeta da sarađuju sa negatorima genocida, DPS-u smeta. Da li je DPS sa Đukanovićem kao počasnim predsjednikom, bez kritičkog odnosa prema njegovoj ulozi u devedesetim, suštinska alternativa negatorima genocida”, odnosno nacionalističkim politikama?
KOVAČEVIĆ: Sumnjam, najopasnije je ako njihova „alternativa” bude vođena nacionalizmom i lažnom ljubavi prema Crnoj Gori. Nisam sklona da ponašanje sadašnjih članova DPSa u parlamentu opravdavam uticajem Mila Đukanovića, upkos idolopoklonstva kojeg prepoznajem kod mnogih od njih. Oni su odrasli ljudi odgovorni za svoja djela i ideje. Do sada su se baškarili u oportunizmu i konformizmu u sjenci percepcije vođinog uticaja. Reaktivni u djelovanju.
Ovo vrijeme traži organizaciju i energiju, prvenstveno viziju budućnosti Crne Gore. Do sada to nisu pokazali. Vidljivo je da nekima postaje usko pod tim šinjelom. Jasno je i to da se njihov počasni predsjednik ne oglašava bez razloga. Ako oni još vjeruju da im on „čuva leđa” onda su/smo u problemu.
MONITOR: Šta sve to govori po političkoj klasi u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: „Društvo koje nije u stanju da se suoči sa svojom prošlošću osuđeno je da je ponovi”, nije floskula,dodala bih – zato što izrodi političku klasu koja je nesposobna da izvede taj proce i napravi progres. U tome smo. U posljedicama rata svakodnevno. U ekonomiji, obrazovanju, socijali, zdravstvu, međuljudskim odnosima mnogo toga je opustošeno i obesmišljeno. Izabrali smo promjenu a dobili smo nezrele manipulante koji zamišljaju da vode politiku uz konstantnu dobro organizovanog uticaja srpskog nacionalizma i crkve što je u procesu tzv promjena ojačalo druge nacionalizme.
Društvo je izgubilo kompas ali vjerujem da može više i bolje od sadašnje političke klase. Obeshrabruje, ali i tješi, što u svijetu u tome nismo sami. Iz sveopšteg haosa mora se izroditi drugačija politika. Militarizacija je pogrešan put.
MONITOR: Nastavilo se sa veličanjem Ratka Mladića, od lidera DNP Milana Kneževića, do gradonačelnika Pljevalja Daria Vraneša. Kako to da je Mladić tri decenije kasnije i dalje „politički upotrebljiv”?
KOVAČEVIĆ: Postoji jedna izreka u narodu za takve ljude – ponašaju se kao da su boga za bradu uvatili. Za njih ne postoje granice i ništa sveto, ophrvani vlastitim narcizmom i egzibicionizmom. Može im se, u službi vjere i nacije. Ratko Mladić im je nebitan, on im je samo prikladan alat da na porazu ljudskosti manipulišu traumama i uzbunjuju javnost. Vidljivo je na ulicama da im novac pristiže (Pljevlja)i da glancaju svoje parohije.
Najvažnije je pitanje kako u tom teroru žive njihovi sugrađani koji su drugih nacija i drugačije misle. Da li iko postavlja to pitanje u još uvijek jedinstvenoj državi?
MONITOR: Kako vidite reakcije institucija na veličanje ratnih zločinaca i širenje govora mržnje?
KOVAČEVIĆ: Institucije su rastočene. Uglavnom su obezličene i malo ih se što istinski tiče. Kao političke ispostave partijskih čelnika „dobro rade svoj posao” i sve „po zakonu”. Hvalospjevi vlastodršcima i zapošljavanje podobnih su njihovi primarni zadaci. Velika je društvena šteta što su takve institucije „pripitomile” civilno društvo i medije (suviše je malo izuzetaka). Skliznuli su u političku korektnost, magiju „ulaska u EU” i bave se senzacijama koje im se serviraju. Repetiraju iste teme i stalno promašuju suštinu. U takvoj situaciji izostaje mobilizacija građana i organizovani otpor nepravdi, laži i mržnji koje se serviraju. Usamljeni glasovi u ovoj situaciji antidržavne propagande i retrogradnih vrijednosti samo ukazuju na stanje nemoći da se ova lavina normalizovane neprofesionalnosti, straha i mržnje zaustavi.
MONITOR: Ovakvi, korak smo od Evrope. A gdje je Evropa?
KOVAČEVIĆ: Onemoćala Evropa još postoji. EU je u haosu svojih pogrešnih procjena i ideoloških zabluda. Nadam se da će i ona opstati i da će sadašnja procjena da im i ovakvi trebamo potrajati. Neka nas unesu kad nismo sposobni da hodamo. To je do njih. Do nas je da prohodamo i gradimo svoju nezavisnost ili da i dalje puzimo u ulozi robova i lopova čiju pozicijiu sadašnja vladajuća struktura učvršćuje na svim poljima. EU me sve više brine ali je „manje zlo”. Mada to ništa ne garantuje u sadašnjoj svjetskoj politici.
Milena PEROVIĆ
Komentari

Uncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
BACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
TRUMP’S AMERICA AND GLOBAL SUBJECTS: Europe Cannot Afford to Become Less Important
Izdvajamo
-
IN ENGLISH6 danaBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH6 danaUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
Izdvojeno4 sedmiceTRAMPOVA AMERIKA I GLOBALNI PODANICI: Evropa ne može sebi priuštiti da postane manje važna
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ ZLOSTAVLJANJA DJECE U HRANITELJSKOJ PORODICI: Utvrditi odgovornost institucija
-
Izdvojeno4 sedmiceEURO MODEL I PENZIONERI: Starost na minimalcu
-
INTERVJU4 sedmiceSTAŠA BAŠTRICA, IZVRŠNA DIREKTORICA ORGANIZACIJE QUEER MONTENEGRO: Želimo život i slobodu, ne preživljavanje
-
INTERVJU3 sedmiceZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Cvijeće zla
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ CARINE: Vlada vraća plažu u prvobitno stanje, opet
