Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŠTA JE OBILJEŽILO 2025.: Godina kolektora  

Objavljeno prije

na

Zločini i tragedije, uzaludno traženje odgovornosti, blokade parlamenta i političke trgovine, slavljenje četničke ideologije i hapšenja krupnih i sitnijih riba su za nama. Godina završava kolektorom

 

 

Tragedija na Cetinju obilježila je početak godine. Prvog dana  januara Aco Martinović ubio je 13 osoba, među kojima i dvoje djece, a zatim sebi oduzeo život. Martinović je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2,3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Mahom je pobio rođake, kumove i bliske prijatelje.

Tragedija je podsjetila na nezacijeljenu ranu Cetinja iz avgusta 2022. kada je Vuk Borilović hicima iz lovačke pušte ubio 10 i ranio šest osoba. Opomene i pouke nijesu izvučene.

Neformalna studentska grupa Kamo  śutra organizovala je nakon tragedije proteste na Cetinju i Podgorici. Tražili su, između ostalog, ostavke potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost Alekse Bečića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića. Nakon prvog protesta, 269 univerzitetskih profesora i umjetnika podržalo je proteste studenata i njihove zahtjeve za ostavkama.

Studentski protest se samougasio. Ostavke nijesu podnešene, a motivi ubistva i brojna druga pitanja koja su pratila ovaj zločin i do danas su bez odgovora. Istrajni su ostali jedino Cetinjani koji su tokom cijele godine protestovali i tražili odgovore.

Skupština Crne Gore je Novu godinu dočekala blokirana zbog svađe vlasti i opozicije. Rezultat – neusvojen budžet i privremeno finansiranje. U budvanskoj Skupštini demonstraciju nasilja, ružne rječi, psovke, pozivanje u pomoć policije, javnost je mogla da vidi 10. januara, na prvoj sjednici SO Budva nakon lokalnih izbora održanih u novembru. Sjednica je prekinuta.

U Podgorici  se tokom januara desilo više slučajeva vršnjačkog nasilja. Jedan koji je objavljen na društvenim mrežama pratila je pjesma ,,Evo ti nož izbodi ga, pucaj mu u noge da l’te za to majka rodila?”.

Krajem januara, podstaknuti primjerom građana Hrvatske i Slovenije, u Crnoj Gori, Srbiji, BiH, S. Makedoniji, organizovan je jednodnevni bojkot trgovina. Trgovinski lanci su pretrpjeli pad prometa od 30 odsto u danu bojkota. Jugoslovenski bojkot ipak nije uspio, a cijene nastavile da rastu.

Krajem januara počeli su pregovori Crne Gore i Hrvatske o spornim pitanjima.

Blokadu parlamenta, početkom februara riješio je predsjednik Skupštine Andrija Mandić.Izrekao je mjeru udaljavanja iz parlamenta opozicionim poslanicima na 15 dana, otvorivši put vlasti da usvoji budžet. Riješena je i drama oko izbora predsjednika budvanskog parlamenta i stekli uslovi za formiranje vlasti u prijestonici turizma.

Zauzeli smo prvo mjesto na listi najbirokratskijih zemalja na svijetu, pokazao je izvještaj World of Statistics. Pored glomazne Vlade „uspjehu“ je doprinijelo i to što svaki četvrti zaposleni prima platu iz državnog budžeta.

Nije bilo snijega, pa ni turista, a sezona je trajala tek nekoliko sedmica. Bilans – pozitivna nula.

Suđenje sedmorici za pljačku Pošte i ubistvo radnika obezbjeđenja Ljubiše Mrdaka u februaru se završilo tako što su optuženi pušteni iz spuškog zatvora. Javnosti je bila ogorčena zbog presude. Sud i tužilaštvo prebacivali su odgovornost jedni na druge, a Mrdakova supruga  izjavila da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put.  Na kraju godine vijest –  suđenje optuženima za pljačku Pošte i ubistvo  Mrdaka u ponovljenom postupku  je odloženo „jer su okrivljeni bili spriječeni da dođu na ročište zato što im je izrečena zabrana ulaska u Crnu Goru”.

Skupština je formirala Anketni odbor o crnim trojkama.  “Danas mi pišemo nove stranice njene istorije, koje će svjedočiti da je istina neuništiva”, poručio je Andrija Mandić. Odbacio je tvrdnje da se Anketni odbor formira da bi njegova politička opcija ubrala političke poene.

Stigla je presuda Osnovnog suda u Pljevljima po kojoj je država dužna gotovo 15 miliona eura Dušku Šariću zbog navodne materijalne štete njegovoj nekadašnjoj građevinskoj firmi Mat company, dok je on bio u pritvoru.

U martu je javnost čula za Mohameda Albara, arapskog investitora, koji je za zakup 18 kupališta, od čega pola u Ulcinju, ponudio 1,9 miliona na godišnjem nivou. Krajem marta, Vlada je usvojila osnove za saradnju UAE i Crne Gore u oblasti turizma i nekretnina. Premijer Milojko Spajić je otputovao u Abu Dabi i tamo potpisao sporazum sa UAE u kojem investitori dobijaju brojne privilegije, kao što je odsustvo tendera. Zauzvrat iz Vlade su najavljene investicije vrijedne oko 30 milijardi eura.

Arapskom investitoru za oko je pala Velika plaža, pa su najavljivane investicije od pet do 35 milijardi eura. Ulcinjani su se pobunili, a sa sjevera su zvali Alabara da investira kod njih. On je u međuvremenu odustao od investicije. Iskazao je interesovanje za druge lokacije, na sjeveru, Buljarici…

Viši sud je u martu potvrdio optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Optuženi su da su dio kriminalne organizacije pomoću koje su zloupotrebom službenog položaja sarađivali sa kriminalnom grupom Radoja Zvicera.

Krajem marta Specijalno policijasko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika kompanije Tehnomax Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima su i tri policajca.

Početkom aprila Apelacioni sud Crne Gore preinačio je presudu za ubistvo Zumrite Nerde kojom je Viši sud u Podgorici osudio njenog nevjenčanog supruga Dalibora Nikolića na 12 godina zatvora. Sud mu je za femicid izrekao kaznu od 40 godina zatvora.

U aprilu su održani lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom. Nijesu doveli do bitnijih promjena u vlasti u ova dva grada.

Viši sud je u aprilu oslobodio biznismena Duška Kneževića i političara Slavoljuba Stijepovića u sporu poznatom kao afera Koverta. Sud je konstatovao da nije bilo dokaza za ono što smo svi vidjeli 2019, na snimku koji prikazuje kako Knežević daje Stijepoviću kovertu u kojoj je, kako mu objašnjava, 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS-a.

Osnovni sud u Podgorici proglasio je krivim biznismena Zorana Bećirovića, njegovos sina Luku i policajca Mladena Mijatovića zbog napada na novinarku Pobjede Anu Raičković. Bećirović je dobio godinu dana zatvora, njegov sin sedam mjeseci uslovne kazne, a  Mijatović deset mjeseci zatvora.

U aprilu je počela afera zataškavanje pucanja na dvojicu sugrađana iz službenog automobila Danila Mandića, bratanića i tjelohranitelja predsjednika Skupštine Andrija Mandića.

Vlada je krajem aprila dodijelila jednokratnu novčanu pomoć žrtvama deportacije izbjeglica, tragičnih događaja u Štrpcima i bombardovanja u Murinu i Tuzima. Za 16 porodica civilnih žrtava opredijeljeno je po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u 2025. i 2026. godini.

Prvi maj smo dočekali sa prosječnom platom od 1.000 eura, premda trećina zaposlenih prima platu ispod 700 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal godine, za četvoročlanu porodicu, iznosila je 2.000 eura. Obećanje o sedmočasovnom radnom vremenu još  nije ispunjeno. U maju je prosječna cijena kvadrata stana u novogradnji premašila 2.000 eura.

Duško Golubović, policijski tajni operativac, uhapšen je 9. maja po nalogu SDT-a. Golubović je nakon što je otišao u penziju iz policijske službe kupio lamborđini od 300.000 eura. Govorio je da je zaradio na kripto valutama. Tužilaštvo ga tereti za pranje novca stečenog švercom cigareta. Istraga je proširena i na braću Stanaj, Sandera i Nua, vlasnike Rokšpeda.

Jedno od hapšenja koje je odjeknulo u javnosti je i hapšenje Aleksandra Mijajlovića, koji se povezuje sa kompanijom Bemax. On je hapšen i tokom 2024. zbog šverca cigareta ali je pušten da se brani sa slobode uz jemstvo. SDT ga nakon ponovnog hapšenja u novembru tereti da je od 2018. do 2024. godine,  kreirao uređivačku politiku “Standarda”, “Pobjede”, “CDM-a”, “Portala Analitika”, “Antene M”, “Mportala” i “Portala ETV”.

Uz mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, titulu mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori je dobio i episkop budimljansko-nikšićki Metodije.

Stopa inflacije u maju iznosila je 4,5 odsto i bila je najveća u proteklih 12 mjeseci.

U junu su zabilježena dva herojska podviga – Vojnik Edin Škrijelj spasio je čovjeka iz virova Cijevne, dok je radnica jednog marketa, Olivera Šišević, pomogla trudnici da na svijet dođe djevojčica.

Tokom ljeta uspostavljene su pomorske linije Bar-Bari, Budva-Dubrovnik, Kotor-Dubrovnik i Bar-Ankona.

Trinaestojulska nagrada je opet izazvala buru u javnosti nakon što je dodijeljena pjesniku Bećiru Vukoviću. Drugi laureat, slavni crnogorski gitarista Miloš Karadaglić, zahvalio se na nagradi i kazao da je ne može primiti u trenutnim okolnostima.

U julu je Vrhovni sud Crne Gore potvrdio presudu nižeg Apelacionog suda kojom se sky komunikacija prihvata kao valjan dokaz.

Spacijalno vijeće Višeg suda u Podgorici na 20 godina je osudilo Slobodana Pekovića za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Ovo je prva presuda u crnogorskom pravosuđu za ratni zločin u kome postoji i zločin silovanja.

Ljeti je gorjelo na sve strane. I pored obećanja o kanaderu i boljoj opremi, sezonu smo opet dočekali nespremni. Iako je stigla pomoć iz inostranstva, vatra je opustošila ogromne šume. Odnijela je i jedan život – poginuo je vojnik Dejan Božović.

U jeku ljeta i požara iz pravosuđa je stigla vijest da je afera Telekom zastajrela.

Na sjeveru je bilo manje požara nego na jugu, ali je u avgustu u Gornjem Zaostru bilo vatreno. Ratnom zločincu i četničkom komanantu  Pavlu Đurišiću postavljen je spomenik. Tokom svečanosti, koju je predvodio mitropolit Metodije, fizički i psihički maltretirani su fotoreporteri Vijesti Boris Pejović i Pobjede Stevo Vasiljević. Nakon što je spomenik postavljen, pa sakriven, reagovale su institucije. Tražili su spomenik i u manastiru, ali ga još  nijesu našli.

Dva broda Crnogorske plovidbe prodata su pod sumnjivim okolnostima. Vlada i ministar pomorstva Filip Radulović dobro su se potrudili oko ove afere i gašenja Crnogorske plovidbe.

U septembru se zahuktala drama oko postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda koje je planirano da se gradi u Botunu. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović kazao je da mora početi da se gradi do kraja godine, a da će u suprotnom Glavni grad morati da plati odštetu od preko 100 miliona i maltene bankrotira. Da pregovaraju, nude i obećavaju mještanima Botuna nadležni su počeli kasno, kad su oni radikalizovali proteste i organizovali referendum na kome su kazali NE kolektoru. Nova godina se čeka u pat-poziciji. Medvjeđu uslugu Botunjanima napravio je Milan Knežević, lider DNP koji je priču oko kolektora i prečišćavanja otpadnih voda politički zamutio.

Sedam miliona eura manje od turizma nego u istom periodu 2024., zaradila je Crna Gora u prvih osam mjeseci 2025. Zabilježeno je i skoro 400 hiljada manje noćenja.

Predsjednik Jakov Milatović je mitropolitu Amfilohiju posthumno dodijelio najviši državni orden. Amfilohiju je u Kolašinu otkriven spomenik.

Krajem oktobra, nakon tuče mladića sa Zabjela i azilanata, provalila je mržnja prema turskim državljanima. Narodne patrole i navijači okupirali su ulice tražeći da ,,pravdu” uzmu u svoje ruke. Demolirani su i paljeni  objekti u vlasništvu Turaka po Podgorici i primorju. Premijer je uveo vize za Turke, a institucije su sporo smirivale strasti. Mržnja prema imigrantima je dugo pripremana od strane pojedinih političara, i preko lažnih informacija na društvenim mrežama. Bijes se stišao ali i dalje tinja.

Skupština  je na sjednici 25. novembra za sudiju Ustavnog suda izabrala Jovana Jovanovića. Druge dvije kandidatkinje za sutkinje, Mirjana Vučinić i Mirjana Radović, nisu dobile potrebnu podršku.

Izvještaj Evropske komisije donio je ohrabrenje za put Crne Gore ka EU. I na domaćem terenu i u Briselu ocijenili su ga kao ,,najpozitivniji izvještaj do sada”.

Na Međuvladinoj konferenciji sa EU 16. decembra Crna Gora je zatvorila pet poglavlja. Sada je to ukupno 12 od predviđenih 33. Iz Brisela su uz čestitke upozorili da ,,najtežio dio tek predstoji”.

U Pljevljima su u decembru zabilježena rekordna zagađenja. Opštinska vlast i građani za to krive Termoelektranu, koja je nakon rekonstrukcije trebala manje da zagađuje, a iz EPCG i državnog vrha ih tješe da će biti sve u redu.

 

Planovi i gradnja

Novi Prostorni plan Crne Gore do 2040. usvojen je u Skupštini krajem juna. Prostornim planom do 2040. predviđena je gradnja 623 kilometara autoputeva i brzih saobraćajnica, pa ga je opozicija kritikovala kao predizborni program, a ne prostorni plan. Ekološki aktivisti su istakli da ovakav Plan otvara put ka betonizaciji zaštićenih područja.

Prostorni plan Glavnog grada usvojen je krajem avgusta, čime je otvoren put realizaciji predizbornog megalomanskog projekta novog grada – Velje brdo. Pored novih stambenih i poslovnih kvadrata, za Podgoricu je predviđeno i 20-ak lokacija za nove vjerske objekte, da površinom preko 40 hiljada kvadrata.

U avgustu je usvojen Zakon o nelegalnoj gradnji, koji treba da riješi višedecenijski problem. Toliko je dobro pripremljen da je zbog nedoumica u pripremi tržište nekretnina bilo blokirano par mjeseci. Nelegalni graditelji još čekaju da im institucije precizno objasne što im valja raditi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

NOVI TALAS URUŠAVANJA: Javno zdravstvo nema ko da liječi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom protekle dvije godine 25 ljekara i 216 medicinskih sestara i tehničara napustilo je Klinički centar Crne Gore . Otvaranjem prve privatne bolnice, taj trend se nastavlja. Kao i odliv pacijenata. Javno zdravstvo biraju samo oni koji u stvari nemaju izbora

 

 

Javno zdravstvo, u kom su liste čekanja sve duže, ne napuštaju samo pacijenti koji sebi to mogu da priušte. Kontinuirani odliv medicinskog kadra iz javnog u privatno zdravstvo, nastavlja se.

,,Godinama sam radio u Kliničkom i privatno, nisam imao vremena ni života. Dobio sam ponudu da za  veću platu pređem u privatnu ambulantu. Počinuo sam, prvi put imam vremena za porodicu i sebe”, kaže za Monitor medicinski tehničar sa preko 20 godina radnog staža u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG).

Branislav Martinović, vlasnik Glosarija, farmaceutske kompanije  koja je zastupnik i ovlašćeni distributer za preko 90 odsto ljekova koji se prodaju u Crnoj Gori i Milan Mijović, bivši direktor KCCG, otvaraju ,,prvu privatnu bolnicu nove generacije u Crnoj Gori. ,,Zdravstveni sistem Moj Lab uskoro ulazi u novu eru razvoja. Nakon devet laboratorija, pet poliklinika i jedne dnevne bolnice u čak osam crnogorskih gradova, uskoro sa radom počinje Opšta bolnica Moj Lab, koja će vrata pacijentima otvoriti početkom 2026. godine”, najvaljeno je iz ove kompanije.

Martinović (43 odsto)  i Mijović (36 odsto) su suvlasnici Moj Laba. Prema podacima registara Poslovna mreža, Dragan Bokan, vlasnik kompanije Voli, bio je suvlasnik, 33 odsto, kompanije Moj lab do juna 2025. godine.

U ovoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi radi preko 100 specijalista iz Crne Gore i regiona, a konkursi za prijem novih ljekara i medicinskih radnika su  otvoreni. Kao jedinstvenost nove privatne bolnice ističe se da će u sklopu nje biti otvoreno i najveće privatno porodilište u Crnoj Gori.

Prema podacima portala Ordinacija.me, u Crnoj Gori trenutno postoji 170 privatnih ordinacija.

Procenat građana koji sami finansiraju zravstvene troškove u Crnoj Gori je veći nego u zemljama Evrope. Različiti podaci govore da od 38 do 40 odsto zdravstvenih troškova u Crnoj Gori finansiraju sami građani, dok je prosjek Evropske unije od 15 do  20 odsto. Najviše se plaćaju ljekovi i privatni pregledi.

Podaci SZO govore i da je 9,1 odsto domaćinstava u Crnoj Gori izloženo tzv. katastrofalnim zdravstvenim troškovima – izdacima koji ugrožavaju osnovne životne potrebe. Čak 70 odsto tih katastrofalnih troškova odlazi na ljekove koji se kupuju u apotekama (van recepta ili zbog nestašica).  Među najsiromašnijim slojem stanovništva, taj procenat raste jer svako treće siromašno domaćinstvo mora da bira između ljekova i hrane.

U teoriji javno i privatno zdravstvo bi trebalo da se nadopunjuju u cilju unaprijeđenja zdravlja građana. No u Crnoj Gori liječenje sve više postaje simbol nejednakosti.

Oni koji ne mogu da izdvoje novac za liječenje u privatnim klinikama suočavaju se sa sve dužim listama čekanja na specijalističke preglede.  Od mjesec dana do pola godine pacijenti čekaju da dođu na red kod ljekara specijaliste u KCCG. Najduže se čeka na CT dijagnostiku, do šest mjeseci. Liste čekanja u pulmološkoj i hematološkoj ambulanti su do tri mjeseca, slijede reumatologija, enrdokrinologija, kardiologija…

Dostupnost i čekanje na zdravstvene usluge odražavaju snagu i stanje zdravstvenog sistema, upozorili su iz kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije u Crnoj Gori. No to je samo vrh ledenog brijega mnogobrojnih problema u ovdašnjem zdravstvu.

KCCG kao najveća medicinska ustanova u zemlji opslužuje oko 70 odsto ukupnih potreba građana Crne Gore. Prema riječima direktora KCCG Aleksandra Radovića u posljednjih godinu dana Klinički centar je zaposlio 140 medicinskih sestara, a od  2022. do kraja prošle godine zaposleno je 108 ljekara.

Tokom protekle dvije godine 25 ljekara i 216 medicinskih sestara i tehničara napustilo je Klinički centar.

Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović Samardžić nedavno je izjavila da građani usljed predugog čekanja u javnom zdravstvu potraže alternativu kroz privatnu praksu: ,,I naravno da su ljuti, zato što u privatnoj praksi vjerovatno srijeću ljekare koji rade i u državnom sektoru”. Ocijenila je  da neko državni sektor namjerno opstruira, te da će ljekar čiji obim posla odgovara radu tri ili četiri ljekara, koji je premoren, iscrpljen i funkcioniše u improvizovanom sistemu, definitivno taj sistem napustiti i preći u privatni sektor.

Na sve veći jaz u platama i uslovima rada između javnog i privatnog zdravstva upozorio je u decembru prošle godine i direktor Instituta za bolesti djece, Velibor Majić. Ukazao je i da se Dječja bolnica suočava sa najavljenim odlaskom više ljekara i deset medicinskih sestara, među kojima su i najiskusniji kadrovi sa neonatologije i intenzivne njege.

Potencirao je da su ljekari izuzetno opterećeni, jer pored redovnog posla i rada u svojim užim specijalnostima, tokom noći praktično obavljaju posao primarne zdravstvene zaštite.

Majić je uporedio uslove rada u javnom i privatnom sektoru, ukazujući da država više nije konkurentna. ,,Kod ljekara, startna plata u javnom sektoru ide od oko 1300 do 1700 eura, zavisno od staža i uže specijalizacije. U privatnom sektoru, start je 3000 eura pa naviše i to za redovan rad, bez dežurstava i pripravnosti… Medicinska sestra na neonatologiji, sa osam noćnih smjena, ima oko 750 do 800 eura. A u privatnom sektoru im se nude 50 odsto veće plate, bez noćnog rada“, kazao je i poručio da je krajnje vrijeme da državni sistem reaguje.

Sistem i ministar zdravlja Vojislav Šimun je prećutao ova upozoranje, pa je iskusni i cijenjeni stručnjak Majić krajem decembra podnio ostavku.

U međuvremenu, napravljen je mali pomak. Od ovog mjeseca povećane su plate za medicinske sestre i tehničare u javnom zdravstvu, od 10 do 25 odsto.

No, nije sve ni u novcu. U zravstvene ustanove van Crne Gore upućuju se osiguranici za stanja i oboljenja koja ne mogu uspješno da se liječe ili dijagnostikuju u našim zdravstvenim ustanovama. Najveći broj njih  upućuje se u Srbiju i Tursku. Godišnje iz budžeta zdravstva za ovu svrhu se izdvaja između 10 i 15 miliona eura.

Isti iznos novca, iz budžeta za zdravstvo, preusmjerava se i privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori. Najčešće u oblastima gdje su liste čekanja u KCCG preduge: operacije katarakte, radiologija, vantjelesna oplodnja, PET/CT skeniranje.

Crna Gora je do prošle godine bila jedina zemlja u okruženju koja nije imala PET skener. Ovaj aparat je nezaobilazan u liječenju karcinoma i njime se pored otkrivanja i određivanja stadijuma bolesti, procjenjuje efikasnost liječenja i detektuje ponovna pojava bolesti.

Pomislili biste da taj aparat košta besnoslovno, ali prema podacima koji se mogu naći na sajtu KCCG tržišna vrijednost novog PET/CT-a se kreće od 1,2 do 1,5 miliona eura. Ipak, godinama nije bilo novca da se on kupi, iako su prema nedavnoj prezentaciji Ministarstva zdravlja za samo tri godine (2023–2025) ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu porasla više od osam puta u odnosu na raniji period.

Od maja prošle godine osiguranici Fonda za zdravstveno osiguranje mogu obaviti PET/CT snimanje u Podgorici u poliklinici Medikol, koja posluje u okviru privatne bolnice Codra. Najavljeno je da će prvi PET skener u KCCG biti pušten u rad tokom ove godine.

Iz Ministarstva zdravlja uglavnom ćute na brojne probleme, ali se hvale da je tokom   2024. godine završena izgradnja dvije klinike i to: Klinike za mentalno zdravlje i Klinike za infektivne bolesti i dermatovenerologiju Kliničkog Centra Crne Gore. Najavljena je i izgradnja Univerzitetskog kliničkog centra u Podgorici. Nije precizirano kada, ali se zna da će koštati 313 miliona eura i finansiraće se iz kreditnog zaduženja.

Uspješnom izgradnjom tri klinike u Kliničkom centru Crne Gore Klinike za mentalno zdravlje, Klinike za dermatovenerologiju i infektivne bolesti, pohvalio se i Šimunov prethodnik Dragoslav Šoškić, koji je pored funkcije ministra zdravlja bio i na čelu Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore. U nedavnom intevjuu Pobjedi o stanju u zdravstvu je izjavio: ,,O nekim suštinskim problemima ćemo drugom prilikom pričati, jer ne smijemo zanemariti ‘farmaceutsku mafiju’ i svjesno gušenje javnog zdravstva u korist privatnog, iako mislim da taj odnos mora biti partnerski”.

Za vrijeme mandata 43. Vlade u kojoj je bio i Šoškić pokušano je suzbijanje monopola na uvoz ljekova. Bezuspješno.

Stručnjaci sada upozoravaju da je problem dostupnosti ljekova i terapija alarmantan. ,,Ako pacijent sa minimalnim primanjima mora da kupuje terapiju koju bi trebalo da dobije kroz sistem, onda govorimo o ozbiljnom socijalnom problemu”, izjavio je dr Elvir Zvrko, poslanik Demokratske partija socijalista za E TV.

,,Programom Evropa sad  ukinut je tradicionalni način finansiranja zdravstva. U Crnoj Gori, pak, mi danas imamo nominalno veće plate ljekara, ali i značajno veće probleme u sistemu. Vrlo često možemo čuti svjedočenja pacijenata o nestašicama ljekova, uključujući i terapije za najteže bolesti, te potrebi da, prilikom odlaska u dom zdravlja ili bolnicu, sami kupuju gazu ili fiziološki rastvor. To su poražavajuće stvari i za mnogo siromašnije države nego što je Crna Gora”, izajvila je za portal Standard, specijalizantkinja urgentne medicine, Slađana Vujačić.

Dok se ministar zdravlja Šimun i smijenjeni direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Vuk Kadić javno svađaju ko je kriv za nestašicu ljekova i situaciju u zdravstvenom sistemu, privatni sektor širi kapacitete.

 

Ozbiljni alarmi

Mediji su protekle sedmice objavili da šesnaestogodišnja onkološka pacijentkinja iz Bara nije primljena na bolničko liječenje u Klinički centar Crne Gore iako je za to imala uput, jer ljekari te zdravstvene ustanove ,,nisu mogli da se dogovore” da li je ona za odraslo ili dječje odjeljenje.

U decembru smo saznali da je uzrok iznadne smrti devetogodišnjeg dječaka iz Bara, koji je preminuo 15. novembra,  bakterijsko trovanje krvi – sepsa, kao posljedica komplikacije ovčijih boginja.

U Opštoj bolnici u Nikšiću je 25. oktobra preminula beba stara svega tri dana. Roditelji su javnost informisali da je, prema preliminarnom obdukcionom nalazu, smrt bebe nastupila oko 21.10 sati u subotu i da je uzrok gušenje hranom prilikom bljuckanja. Naveli su da je beba ostavljena sama, bez prisustva osoblja koje bi moglo reagovati.

Roditelji još nijesu dobili odgovore o smrti jedanaestogodišnjeg dječaka iz Nikšića. Liječen je u Opštoj bolnici u Nikšiću i privatnim klinikama, a preminuo je u decembru 2024. KCCG.

Navodeći da se greške u liječenju i neželjeni događaji i ishodi dešavaju svuda, Popović Samardžić je kazala da druge sisteme od crnogorskog razlikuje to što oni iz takvih slučajeva nešto nauče. ,,U drugim sistemima imate jednu objektivnu istragu kojoj je cilj da utvrdi gdje je deficit znanja, zašto je došlo do propusta i da sistem popravi i osnaži u dijelu gdje utvrdi slabu tačku. U Crnoj Gori se to ne dešava. Dešavaju se floskule – “komisija će utvrditi”, “biće sankcionisani”, “biće smijenjeni””, kazala je Popović Samardžić

Ove sedmice iz Fonda za djecu Ujedinjenih nacija (UNICEF) saopštili su zabrinutost zbog navoda da se maloljetnici i dalje upućuju u psihijatrijsku bolnicu za odrasle i pozivaju na hitno uspostavljanje održivih usluga podrške mentalnom zdravlju za djecu i adolescente.

Sve ovo dodatno urušava povjerenje u zdravstvo. Jedan od rezultata je i to što je u Crnoj Gori vakcinacija MMR vakcinom među najnižima u Evropi. Podaci Instituta za javno zdravlje pokazuju da je prvu dozu MMR vakcine primilo samo oko 22 odsto djece rođene 2023. godine, što je izuzetno nizak procenat u odnosu na preporučeni nivo (95 odsto ili više).

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CIJENA POLITIČKOG KADROVANJA U ELEKTROPRIVREDI CRNE GORE: Nema se, ali se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zanimljiv je to fenomen: iako cijena aktivne električne energije miruje deset godina, računi građanima u kontinuitetu – rastu . Za četiri godine u kojima nije bilo zvaničnih poskupljenja, prosječan januarski račun za električnu energiju porastao je za trećinu. Potrošnja je porasla, regulatorne okolnosti su se promijenile, ali ima nešto i u troškovima Elektroprivrede

 

 

Dok je popriličan broj građana Crne Gore s nevjericom gledao u iznos januarskog računa za struju, iz Monstata su nam predočili podatke prema kojima imamo privilegiju da živimo u državi koja, jedina u regionu, deset godina nije povećala cijenu aktivne električne enrgije, „već je zabilježen blagi pad od jedan odsto“. Pa vi, čik ako smijete, vjerujte svojim očima.

“Stabilnost cijena električne energije važna je i za ekonomiju i za građane”, zaključuje su u saopštenju državne statistike. Iz Elektroprivrede (EPCG) je pritvrđeno da povećanja cijene aktivne energije nije bilo. Veći iznosi na računima za struju posljedica su, kažu u kompanijskom obraćanju javnosti, „veće potrošnje i regulatornih okolnosti“. Tek pažljiviji čitalac može razumjeti da se regulatorne okolnosti, zapravo, odnose na ukidanje nekih prošlogodinjih popusta i povećanje određenih stavki sa računa.

Uglavnom, prema računici predočenoj iz EPCG, prosječan mjesečni račun za utrošenu električnu energiju za domaćinstva u Crnoj Gori u januaru 2026. iznosio je približno 53,52 eura. Zahvaljujući popustu koji ostvaruju zbog zagađenja životne sredine kojima su izloženi, najniži prosječan januarski račun fakturisan je građanima Pljevalja (nepunih 29 eura). Najviši računi, u prosjeku, podijeljeni su u Tivtu. Tamo je prosječan račun bio veći od 67 eura što je, približno, 2,5 puta više od pljevaljskog prosjeka.

Zanimljiv je to fenomen: iako cijena aktivne električne energije miruje deset godina, računi građanima u kontinuitetu – rastu. U decembru prošle godine prosječan račun bio je za šestinu manji od januarskog (46,75 eura). To je, otprilike, isto koliko je bio i prosječan račun u januaru 2025. godine (46,16 eura). Vratimo li se, međutim, u januar 2022, nailazimo na podatak da je tadašnji prosječan račun za kategoriju domaćinstva iznosio 40,14 eura.

Da se više ne zamaramo brojkama: za četiri godine u kojima nije bilo zvaničnih poskupljenja, prosječan januarski račun porastao je za trećinu. Potrošnja je porasla, regulatorne okolnosti su se promijenile, a ima nešto i u troškovima Elektroprivrede.

Na sajtu najveće državne kompanije ne možete naći aktuelne podatke o sistematizaciji radnih mjesta, broju zapošljenih ili promjenama u menadžerskom timu. Nemaju vremena da se bave takvim sitnicama. Ono što treba, to se objavi u zvaničnom saopštenju. Ili pročita u nekom od autorskih tekstova Milutina Đukanovića, predsjednika Odbora direktora. Kome to nije dovoljno neka trpi. Ili čita Monitor.

Đukanović je, može se vidjeti na sajtu EPCG, jedan od osmoro rukovodilaca Elektroprivrede kojima pripada status javnih funkcionera. Ostalih sedam su, po navedenim funkcijama, članovi Odbora direktora i Izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš.

Na ime decembarske bruto plate njih osmoro je EPCG koštalo skoro 31,5 hiljada eura. Skoro četiri hiljade, u prosjeku. Ako se vratimo na početak priče, to je 75 prosječnih januarskih računa. Zamislimo soliter sa 15 spratova, sa pet stanova po spratu. Kad svi oni plate prosječan račun za struju (53 eura) skupi se dovoljno za prosječnu bruto platu jednog od osmorice čelnih ljudi.

Po toj računici, 600 prosječnih domaćinstava u Crnoj Gori plaća struju da bi javni funkcioneri EPCG primili platu. Prije nego se naljutite: ta računica golemo uljepšava istinu.  Prvo, petina onoga što platimo kao račun za struju ide državi na ime PDV-a, a ne sistemu EPCG. Još važnije, spisak evropskih zarada ne završava se pomenutom osmorkom.

Listamo jednu od javnosti nedostupnih sistematizacija radnih mjesta u EPCG (iz marta prošle godine). Sudeći po tom dokumentu, članovima Odbora direktora pomaže još sedam visokokvalifikovanih osoba. Naši izvori iz EPCG tvrde da ih je više i da je to jedan od razloga zbog kojih se u državnoj perjanici radi na novoj sistematiziciji.

Da sada, ipak, čitamo kako je napisano. Zvanično, na tom popisu su Sekretar (akcionarskog) Društva  i šest menadžera upošljenih u Administraciji odbora direktora. Makar jedan od njih je, prema važećim zakonima Crne Gore, takođe javni funkcioner. Govorimo o poslaniku Demokratske Crne Gore Nikoli Rovčaninu, nekadašnjem izvršnom direktoru EPCG koji je nakon ostavke „zbog prelaska na poslaničku funkciju“, ipak  ostao profesionalno angažovan u Elektroprivredi kao Glavni koordinator za energetsku tranziciju.

Što god da to radno mjesto podrazumijeva ono, prema prošlogodišnjoj prijavi imovine i prihoda, Nikoli Rovčaninu donosi od blizu tri do skoro četiri hiljade eura mjesečno. Iz EPCG. A kapne neki euro i za angažman u parlamentu.

Prema našim podacima, zaradi iz Nikšića (iz sjedišta EPCG) može se dodati i službeno auto i profesionalno angažovani vozač koga, takođe, plaća Elektroprivreda. Odnosno srećni dobitnici mjesečnih računa za električnu energiju. A to može biti još nekih 1.500 – 2.000 eura mjesečno.

Sagledajmo sada fenomen Rovčanin i sa druge, vedrije strane. „Donio sam odluku o odricanju od stambenog kredita EPCG pod povoljnim uslovima u visini 56.000 eura“, pohvalio nam se Rovčanin preko Fejsbuka kada je napustio mjesto izvršniog direktora EPCG. To je, napisao je, učinio „slijedeći odluku koju sam prije dvije godine donio zajedno sa kolegama o odricanju prava na otpremninu koja iznosi oko 80.000 eura”.

Bilo bi to, i dan danas, za svaku pohvalu. Da nije i treće strane ove priče. Glavni koordinator za energetsku tranziciju u međuvremenu je od Odbora direktora EPCG zatražio odobrenje za stambeni kredit pod povoljnim uslovima. I dobio ga je. Samo što iznos odobren lani više nije 56 hiljada, nego je poprilično veći.

Ni za ovu odluku u Nikšiću ne možete saznati drugačije osim u formi nezvanično. Baš kao što je bez kompanijskog priopštenja ostala i nedavna odluka Odbora direktora da se na mjesto Glavnog finansijskog direktora imenuje Miro Vračar, doskorašnji (a prema sajtu EPCG i sadašnji) rukovodilac Funkcionalne cjeline proizvodnja.

Upućeni u kadrovsku kombinatoriku u ovdašnjem energetskom sektoru sjetiće se da je Vračar već bio na tom mjestu. Od kada je avgustovska većina preuzela EPCG od prethodnih vlasti, do avgusta 2023, kada ga je Odbor direktora smijenio na zahtjev Mijuška Bajagića. Prema medijskim arhivama, problem je bio u tome što je upravljanje finansijama EPCG Vračaru pripalo prema političkoj podjeli funkcija po dubini, po osnovu dijela vlasti koji je pripao SNP-u. Onda je Vračar promijenio politički dres i priključio se Đukanovićevoj (Milutin ,ne Milo) Novoj srpskoj demokratiji. Zato je Bajagić, kao zaštitnik interesa SNP-a u Odboru direktora EPCG, inicirao njegovu smjenu sa čime su se saglasili članovi Odbora koje su delegirali URA, BS i Demokratska liga Albanaca. Milutin Đukanović nije imao druge bez da sa saglasi sa vaćinom odbora a Vračaru nađe mjesto savjetnika kod izvršnog direktora Nikole Rovčanina.

Sada funkcije u EPCG između sebe dijele PES i NSD, pa se Vračar vraća na velika vrata sistema u kome je, u minulih pet godina, obrnuto između 1,5 i dvije milijarde eura. Za kontrolu tih finansijskih tokova bore se dvije najjače partije vladajuće koalicije.

Još malo kadrovske politike: Marina Šljivančanin, koja je došla na njegovo mjesto nakon smjene 2023., sada je savjetnica izvršnog direktora Zdravka Dragaša (PES). I nije jedina koju je novopostavljeni izvršni direktor angažovao nakon stupanja na funkciju, sa naumom da svojoj partiji/pokretu u EPCG donese radnih mjesta makar približno onome što je za NSD uradio Milutin Đukanović.

Ako se manemo visoke politike i partijskog zapošljavanja, dio javnosti koji radije prati crnu hroniku za Mira Vračara zna zbog njegove sklonosti da havariše službena vozila. Po tome mu, u sistemu EPCG, mogu parirati samo nekadašnji prvi čovjek Rudnika uglja u Pljevljima, a sadašnji poslanik NSD Milan Lekić i Ivan Čolaković, član Odbora direktora Željezare EPCG i pomoćnik direktora Direkcije za IMS (integrisani menadžment sistem) i opšte poslove.

Da su, recimo, njih trojica imala službene vozače kao što ga ima Nikola Rovčanin, EPCG bi imala novca za još jedan kadrovski stan po povlašćenim uslovima. Ovako, računi za električnu energiju crnogorskim domaćinstvima rastu, iako se njena cijena ne mijenja.

To bi se dalo pročitati i ovako: struja nije skupa, ali Elektroprivreda jeste.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SINOD SPC KAO AGENTURA VUČIĆEVOG REŽIMA: Sprema li se smjena Joanikija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smjenom episkopa žičkog Justina Stefanovića vlast braće Vučić je krenula u otvoreni obračun s episkopima SPC-a koji ne podržavaju njegov režim. Sljedeći na tapetu je, sudeći po medijskim najavama glasila pod kontrolom srpsko – ruskih službi, crnogorsko – primorski mitropolit Joanikije Mićović Joanikije je javno podržao ulazak Crne Gore u EU  čime se dodatno zamjerio Beogradu

 

 

Prošle sedmice je Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) donio, već duže očekivanu, odluku o smjeni episkopa žičkog Justina Stefanovića. Time je vlast braće Vučić krenula u otvoreni obračun s episkopima SPC-a koji ne podržavaju režim i sisteme vrijednosti koje su iznjedrile 90-te godine. Sljedeći na tapetu je, sudeći po medijskim najavama glasila pod kontrolom srpsko – ruskih službi, crnogorsko – primorski mitropolit Joanikije Mićović.

Saopštenje o smjeni Justina je stiglo dan prije nego će patrijarh Porfirije Perić slaviti pet godina od dolaska (ili postavljenja) na čelo SPC-a. Iz Patrijaršije je saopšteno da je Justinova smjena izvršena na osnovu Kanona svetih apostola (br. 74) i Ustava SPC-a. Za administratora Eparhije žičke do zasjedanja arhijerejskog Sabora, imenovan je mitropolit niški Arsenije Glavčić. Sinod tvrdi da su navodno prikupljeni dokazi da je mitropolit žički Justin počinio brojne kanonske i druge prijestupe. U saopštenju se tvrdi da je Justin “neovlašćeno osnovao tri privredna društva – Trifora doo, JEŽ doo i Vinarija manastira Studenice doo, prikrivao njihovo poslovanje, upisao se kao stvarni vlasnik tri privredna društva” te “neovlašćeno prodao 34 crkvene nepokretnosti (stanova, poslovnih prostora i slično) u Kraljevu i Čačku”. Sinod (crkvena vlada) optužuje Justina za “štetne ugovore višemilionske vrednosti”, neovlašćene višemilionske pozajmice po Srbiji i finansijske zloupotrebe u SPC-u. To povlači i krivičnu odgovornost pred državnim organima prijeteći se zaključuje u saopštenju.

Objave iz Patrijaršije i Sinoda uglavnom piše ili kontroliše uzdanica srpske i ruske vlasti episkop bački Irinej Bulović. Saopštenje “odlučno demantuje” da se radi o političkom progonu kako je Justin sa saradnicima “uporno obmanjivao javnost”.

Justinovi, kao i Joanikijevi, problemi su počeli prije godinu dana kada su sa još četiri vanjska episkopa potpisali pismo podrške studentima. U saopštenju je osuđen i pljuvački rječnik episkopa kruševačkog Davida i crkvenih botova koji su studente nazvali “srpskim ustašama” jer su protestvovali protiv korupcije i kriminala režima Vučića. Justin je svojim sveštenicima dozvolio je da idu na proteste ukoliko to osjećaju. Justin je javno poručio da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja”. U oktobru prošle godine ugostio je studente iz Novog Pazara (muslimanske vjeroispovjesti) u konaku manastira Studenica koji su išli za Novi Sad na komemoraciju pada nadstrešnice.

Profesor računovodstva i revizije na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu, dr Vladimir Zakić je javno doveo u pitanje tvrdnje Sinoda da se Justin upisao kao vlasnik tri kompanije koje su navodno poslovale s gubitkom. Na osnovu javno dostupnih podataka Agencije za privredne registre, Zakić ističe da su sva sporna preduzeća formalno i faktički u vlasništvu SPC – Eparhije žičke i da posluju sa dobiti što je lako provjerljivo.

Justinovoj smjeni je krajem januara prethodilo isključenje iz SPC-a teologa Blagoja Pantelića i sveštenika Vukašina Milićevića od Mitropolije beogradsko-karlovačke kojom upravlja patrijarh. Faktički razlog je podrška studentima i verbalni delikt kritike patrijarha i sinoda zbog (tradicionalno) sluganskog odnosa prema prošlim i sadašnjem  režimu braće Vučić. Porfirije je prošle godine tokom pokloničke posjete Kremlju i Vladimiru Putinu izjavio da su protesti u Srbiji “obojena revolucija” – termin koji Moskva  pogrdno koristi za protivnike diktatura i korupcije.

Da se ista matrica priprema protiv mitropolita Joanikija može se vidjeti iz dosadašnjih reakcija srbijanske vlasti. Nepuna dva mjeseca nakon što je Joanikije stavio potpis na javno pismo šestorice episkopa, beogradske vlasti su drugom episkopu u Crnoj Gori (Eparhija budimljansko – nikšička) Metodiju Ostojiću dodijelile titulu “mitropolita” i mjesto u Sinodu. Time je de fakto Metodije postao broj jedan SPC-a u Crnoj Gori jer sada on sa titulom mitropolita ima jurisdikciju nad 52 odsto teritorije Crne Gore.

Kasnije je Metodije dobio ulogu u komisiji Sinoda koja je ispitivala “alarmantno stanje u Eparhiji žičkoj” protiv Justina. Metodije je postao perjanica veličanja velikosrpskih nacističkih kvislinga koristeći svaku priliku da sije razdore u Crnoj Gori. Istovremeno Metodije kritikuje EU i evropske vrijednosti i veliča totalitarni režim u Moskvi i Aleksandra Vučića kome je dodijelio orden prošlog ljeta zbog tobožnjeg doprinosa gradnji crkve Sv. Save kod Berana. Vučić ga nije udostojio prisustva već je poslao formalnog predsjednika svoje stranke i aktera brojnih korupcionaških afera Miloša Vučevića.

Joanikije je javno podržao ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju (EU) čime se dodatno zamjerio Beogradu. Poslije toga napadi na njega su se pojačavali. U prvoj polovini januara ove godine ruski TASS je prenio saopštenje ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) kojim se optužuje Vaseljenska patrijaršija kako “namjerava dati autokefalnost crnogorskoj crkvi”. Da je krajnji cilj pljuvanja, ne patrijarh Vartolomej, već Joanikije, se vidjelo isti dan. Prvo je rusko propagandno glasilo RT je objavilo intervju, sa protojerejem – stavroforom Veliborom Džomićem, nekadašnjim parohom podgoričkim i prijateljem ljudi iz crnogorskog podzemlja. Džomić, koji je zajedno s Metodijem nedavno “istraživao” Justina, je nakon izbora Joanikija za mitropolita prešao u Beograd kao glavni operativac Porfirija. On je preko RT-a poručio da SPC ima “punu kanonsku jurisdikciju na prostoru na kome se danas nalazi Crna Gora”. Odmah je uskočila režimska Politika sa navodima da “decenijama u Mitropoliji postoje krugovi koji su … svesno ili podsvesno negovali ideju posebnosti (crnogorske mitropolije) koja lako može prerasti u autonomaštvo, a u pogodnom trenutku i u otvoreni crkveni separatizam”. Joanikiju je poslata poruka:  “Ćutanje više nije neutralna pozicija, javnost ima puno pravo da zatraži jasno i nedvosmisleno izjašnjenje mitropolita Joanikija”. Joanikije se mora “jasno izjasniti prema Fanaru, statusu patrijarha srpskog u Crnoj Gori i o tome da li unutar Mitropolije postoje” autonomaši ili separatisti zaključila je Politika.

Monitor saznaje iz neformalnih izvora pri vrhu SPC-a u Beogradu da trenutno postoje dvije opcije za obuzdavanje ili uklanjanje mitropolita Joanikija. Jedna je model koji je primijenjen kada je Amfilohije Radović doveden na čelo Mitropolije 1990. godine u vrijeme priprema za krvavi obračun u Jugoslaviji. Tadašnji mitropolit Danilo Dajković je prisilno (formalno “na sopstveni zahtev”) penzionisan i njegovo mjesto je zauzeo Amfilohije. Ukoliko bi se Andrićev venac (ured predsjednika Srbije) i Banjica (sjedište državne bezbjednosti – BIA) odlučili za taj scenario, za administratora Mitropolije crnogorsko primorske (MCP) bi bio postavljem sadašnji vikarni episkop srbijanskog patrijarha Stefan Šarić, koji nosi titulu Episkopa remezijanskog. On obavlja i dužnost starješine Podvorja SPC-a u Moskvi. Kao povod za smjenu bi se vjerovatno izmislile finansijske malverzacije dok bi Sinod “odlučno demantovao” političke konotacije.

Politički vrh Srbije se pribojava da ovakav udar na pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori je previše riskantan i da bi mogao izazvati otpor i crnogorske države, same MCP a i znatnog dijela onih u Crnoj Gori koji se smatraju Srbima. Neki u Patrijaršiji se pribojavaju da bi u tom slučaju Joanikije mogao tražiti intervenciju Vaseljenskog patrijarha na osnovu kanona 9 i 17 Četvrtog vaseljenskog sabora (451.godine) što bi direktno vodilo u raskol sa SPC-om i raskol unutar Crne Gore. Na osnovu neformalnih informacija iz diplomatske zajednice, PES i Demokrate ne bi prihvatili nametanje novog, vučićevskog administratora Mitropolije na Cetinju.

Druga varijanta, kojoj je skloniji dio BIA-e i njeni saradnici u Sinodu, je da se nastavi erodiranje i sakaćenje Mitropolije crnogorske primorske. SPC je 2001. godine osnovala, do tada nikad postojeću, Eparhiju budimljansko – nikšićku na više od polovine teritorije MCP. Ranije su, nakon stvaranje SPC po završetku Prvog svjetskog rata, od Mitropolije otkinuti Pljevlja i dio opštine Bijelo Polje. Kasnije je Amfilohije ustupio dio opštine Herceg- Novi Zahumsko – hercegovačkoj eparhiji. Amfilohije je 2001. godine pružio otpor u namjeri da se od MCP izuzme manastir Ostrog – koji je glavni izvor prihoda Mitropolije. U tome je tada uspio. Sada je ta opcija opet aktuelna u Beogradu, kao i izdvajanje Boke Kotorske iz sastava MCP. Time bi vučićevski Metodije  postao neprikosnoveno glavni igrač SPC-a u Crnoj Gori.

Po informacijama iz MCP, ovakvi planovi Beograda ne izazivaju oduševljenje kod većine sveštenstva i monaha. Za sada nije bilo moguće dobiti nikakve komentare iz Vlade, čak ni nezvanično.

Jedno je izvjesno. Kako Crna Gora bude zatvarala poglavlja i približavala se članstvu u EU iz beogradske kuhinje će stizati sve veći i jači izazovi, bilo da se radi o Mitropoliji, Botunu, ili nečemu petom. Povod će se naći.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo