Tri ljetnje sedmice trajala je javna rasprava o Nacrtu fiskalne strategije Crne Gore za period 2024. – 2027. Ipak, primjedbi i sugestija bilo je na pretek. Vlada je , uglavnom, ostala gluva. Veli se – raditi bez plana isto je što i planirati neuspjeh. Ostaje nada kako je Vladin plan utemeljeniji nego što se to čini na nekoliko prvih čitanja
Ministarstvo finansija objavilo je, 30. avgusta, Izvještaj o sprovedenoj javnoj raspravi o nacrtu fiskalne strategije Crne Gore za period 2024. – 2027. godine. On je, piše na dnu dokumenta, sačinjen 22. avgusta, pa ostaje nepoznanica zašto je Ministarstvu trebalo osam dana da Izvještaj objavi na svojoj internet stranici.
Nije ovo jedina falinka tog ozbiljnog posla. Javna rasprava trajala je tri nedjelje. Za svaku godinu obuhvata – sedam dana za iščitavanje, analizu i navodnu debatu o fiskalnoj strategiji koja bi mogla snažno uticati na buduću (ne)održivost javnih fnansija, iznos i raspon budućih zarada i penzija i, ne najmanje važno, poresku politiku nakon njenog usvajanja.
I pored kratkog roka i toga što je rasprava organizovana u jeku sezone godišnjih odmora, primjedbi i sugestija bilo je na pretek. Ali je Vlada, uglavnom, ostala gluva na sve njih. O tome svjedoči i činjenica da je dio zakona čija je izmjena neophodna za primjenu Fiskalne strategije već dostavljen Skupštini na usvajanje. Iako se baš na te izmjene odnosio najveći broj zamjerki.
Još je zanimljivije to što je Ministarstvo finansija tek 29. avgusta zatražilo od Centralne banke CG da se izjasni o vladinom nacrtu fiskalne strategije. Savjet je, tri dana kasnije, dao Mišljenje koje, uz “generalnu podršku”, baš i ne odiše optimizmom.
Zainteresovani se u detalje tog dokumenta mogu uputiti na sajtu CBCG, zato ovdje izdvajamo samo pitanje šta će se sa javnim finansijama i budžetskim korisnicima dešavati ako “u slučaju nekog negativnog makroekonomskog šoka budžetski prihodi ne porastu u skladu sa projekcijom”? A to će se, skoro neminovno, desiti prije ili kasnije.
Savjet CBCG ukazuje i na potencijalne rizike smanjenja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Zato je, kažu, “poželjno sagledati” dalekosežne posljedice te odluke. “U tom pravcu CBCG sugeriše da se fiskalna strategija dopuni dugoročnom procjenom uticaja mjera smanjenja doprinosa za PIO… CBCG smatra da je potrebno uraditi simulaciju iznosa penzije na sličan način kako je to urađeno na nivou zarada sa horizontom do 20 godina”, navodi se u Mišljenju. Uz konstataciju da bi rast plata i penzija, suprotno onome što tvrde zvaničnici izvršnih vlasti, mogao uticati na inflaciju. I zamjerku da u nacrtu fiskalne strategije nijesu navedeni potezi koji mogu dovesti do godinama najavljivane reforme i optimizacije javne uprave.
Iz Vlade nijesu komentarisali Mišljenje Savjeta CBCG. Baš kao što su prećutali i analizu koju je uradio kabinet Predsjednika države. Najavljene izmjene, konstatovali su Jakov Milatović i njegovi saradnici, nose rizik suštinske izmjene prirode penzionog sistema, uz bojazan da bi penzija “umjesto ekonomske, postala dominantno socijalna kategorija”.
Iskustvo nas uči da vrijeme predizborne kampanje (Podgorica, Kotor, Budva…) nije podesno za dijalog. Evo smo kod javne rasprave oko nacrta fiskalne strategije na kraju dobili ono što smo imali na početku.
Neto zarade biće povećane na račun doprinosa za PIO, uz negativan uticaj na buduće penzije sada zapošljenih. Umjesto minimalne zarade od 700 eura dobićemo dvije – jednu manju (600) za srednjoškolce i jednu veću (800 eura) za one sa visokom stručnom spremom. Pod uslovom da rade posao koji je sistematizovan za njihov nivo obrazovanja. Oko polovine zapošljenih u Crnoj Gori primaće neto zaradu u rasponu manjeg i većeg minimalca.Svi sa platom većom od 700 eura (neto) dužni su da državi plate porez na zarađeno…
Ugostitelji i hotelijeri plaćaće veću stopu PDV-a, uvodi se akciza na vino, registracija vozila biće skuplja, Baš kao i struja, samo što start tih poskupljenja nije vremenski preciziran. Može se ispostaviti da će najavljena povišica biti premala da pokrije sve dodatne troškove. To što program ne kreće od septembarskih nego od oktobarskih zarada, možda je i najmanji problem.
Narodna poslovica otprilike kaže – raditi bez plana isto je što i planirati neuspjeh. Ostaje da se nadamo kako je Vladin plan (fiskalna strategija) utemeljeniji u stvarnosti i bolji nego što se to čini na nekoliko prvih čitanja.
Zoran RADULOVIĆ