To što će Netanjahu rado zamijeniti domaću optužnicu za korupciju sa međunarodnom optužnicom za ratni zločin, možda govori o tome koliko je međunarodno krivično pravo cijenjeno u svijetu
MONITOR: Ujedinjeno Kraljevstvo od skoro ima vladu laburiste Kira Starmera. Zbog loše ekonomske situacije, rezultat julskih izbora je bio očekivan. Premijer Starmer, međutim, kao da ne očekuje brze promjene. Da li bi ljudima u UK bilo lakše da su ostali dio EU?
GORDI: Vodi se velika rasprava o tome da je finansijska situacija u državi slabija nego što se verovalo pre izbora, što znači da će nova vlada biti primorana da odloži neke projekte i da produži osteritet koji je ostao od prethodne vlade. Mnogi glasači koji su podržali laburiste u nadi da će izvesti značajne promene-naročito u socijalnoj politici, razočarani su zbog toga. Istovremeno neki ljudi, pogotovo iz levog krila stranke, postavljaju pitanje da li je premijer Starmer odveo stranku previše na desno, tako da nije u stanju da se suprotstavi ekonomskoj doktrini konzervativaca, koja je uglavnom ideološkog karaktera.
Od samog početka svoje administracije Starmer i ministar inostranih poslova David Lammy pokušavaju da poboljšaju odnose s EU s akcentom na boljoj političkoj i ekonomskoj saradnji, kao i na smanjenju prepreka trgovini. Još nisu išli tako daleko da pričaju o obnovi carinske unije ili o ponovnom članstvu, ali nije nemoguće s obzirom na to da bi javno mnjenje sada verovatno podržalo ponovno članstvo i laburisti imaju dovoljno veliku većinu u parlamentu da bi mogli izglasati promenu politike. Ipak ne verujem da će promena doći uskoro. Starmer je oprezan i umeren političar i nema apetit da još jednom otvori raspravu koja je otkrila velike podele u društvu.
Ostaje pitanje koliko može približavanje EU pomoći sa ekonomskom krizom. Jasno je da postoji značajna šteta zbog izlaska iz Unije, ali je šteta od ideološke ekonomske politike veća-i po tom pitanju se laburisti neće mnogo razlikovati od konzervativaca.
MONITOR: Posle Bregzita, Škotska je najavljivala novi referendum o nezavisnosti. Vrhovni sud Velike Britanije je 2000. jednoglasno odlučio da je to nemoguće bez dozvole britanskog parlamenta. Tadašnja škotska premijerka, Nikola Stardžon, obećala je „faktički referendum“ na sljedećim izborima. Može li doći do promjene škotske pozicije, sa Laburustuma?
GORDI: Pitanje nezavisnosti Škotske je manje aktuelno nego ranije, uglavnom zbog toga što je Škotska nacionalna stranka, koja se najviše zalagala za referendum i nezavisnost, u velikoj krizi, a druge stranke neće da potenciraju to pitanje. Da su održali novi referendum neposredno posle Bregzita možda bi većina glasala za nezavisnost zbog neslaganja s potezom koji dramatično menja poziciju Škotske bez njenog pristanka. Verovatno je prošao taj val energije. S londonske strane, nijedna stranka ne vidi dobit od novog referenduma, a naročito nijedna od njih nema želju da se referendumska drama ponavlja svakih deset godina.
MONITOR: Nedavno je u Londonu održan veliki skup Evropske političke zajednice. Smatra se da će UK u toj organizaciji igrati značajnu ulogu. Sa druge strane, i dalje su jake veze Londona i Vašingtona. Geostrateški, politički i ekonomski, gdje je danas UK?
GORDI: SAD su dugo računale na UK da bude zastupnik američkih stavova u evropskoj politici. Otkad je UK izašlo iz EU slabije može da ih zastupa, i država traga za novim političkim identitetom. Za vreme konzervativnih premijera britanska politika je dosta zalutala – malo pomirenja sa zemljama bivše imperije, malo flertovanja s Orbanovom socijalnom politikom i ksenofobijom, malo glasnog protivljenja Rusiji. Možemo reći da će UK najverovatnije nastaviti svoju protivrusku politiku, kao i da je romansa s Orbanom gotova.
UK je isto tako lutala pod konzervativcima kada su bila u pitanju ljudska prava. William Hague je pokrenuo kampanju za globalna ljudska prava i svi premijeri su konzistentno podržavali odbranu Ukrajine, ali u isto vreme je UK podrivala Evropski sud za ljudska prava i skovala čudan plan za deportaciju azilanata u Ruandu. Zanimljivo je videti sada- kao jedan od prvih nezavisnih poteza nove vlade, kako je UK smanjila prodaju oružja Izraelu zbog ratnog zločina nad Palestincima. Taj potez dolazi s niskom cenom i neće mnogo uticati na tamošnji sukob, ali ima simboličan značaj da-UK može odbiti da sledi američku politiku ako su osnovni principi u pitanju.
MONITOR: U SAD će za dva mjeseca biti održani predsjednički izbori. U očekivanju duela Kamale Haris i Donalda Trampa, kako procjenjujete: koliko je američka bijela radnička klasa koja je bila privrženija Trampu nego Hilari Klinton, sada „omekšana“ kandidovanjem Tima Volca za potpredsjednika Harisove?
GORDI: Dok je bilo očekivano da će glavni konkurenti biti Bajden i Tramp onda su obojica mogli da računaju na svoje izborne baze od oko 40 posto a nivo entuzijazma je bio dovoljno nizak da su teško mogli preći dalje od toga. Haris može da računa na tih 40 posto i ima još prostora da privuče širu podršku. Stigla je na scenu bez tereta koji je Bajden nosio, kako zbog godina tako i zbog toga što je percipiran kao staromodan i nefleksibilan. Ima dodatnu jačinu kod nekih delova populacije kao što su mladi, žene, i pripadnici manjinskih grupi. Sa svoje strane Tramp neće izgubiti podršku svojih pristalica-ali teško je videti odakle može dobiti dodatnu podršku.
MONITOR: Netanjahu je organizovao atentate na više Hamasovih i Hezbolahovih lidera, ali je sada sukob prenet i na Zapadnu obalu i u Liban, a mrtvih Palestinaca/ki je više od 40.000. Međunarodni krivični sud je već tražio da se on uhapsi, ali Netanjahu, za sada, djeluje nedodirljivo. U čemu je „tajna“ njegovog položaja, s obzirom na sve više nezadovoljnih političkih i građanskih aktera u samom Izraelu?
GORDI: Netanjahuu je svejedno da li će napraviti dobro ili zlo u svom očaju da ostane na funkciji kako bi izbegao suđenje za korupciju. U tom naporu mu pomaže činjenica da nijedna veća stranka u zemlji ne može samostalno da formira vladajuću većinu. Veće stranke zavise od malih ekstremnih stranaka da bi mogle dobiti većinu, dok male ekstremne stranke zavise od većih stranaka da bi dobile pristupe moći. U takvoj konkurenciji pobeđuje političar koji će ući na licitaciju neopterećen etikom, i tako radi Netanjahu već godinama. To što će rado zameniti domaću optužnicu za korupciju sa međunarodnom optužnicom za ratni zločin možda govori o tome koliko je međunarodno krivično pravo cenjeno u svetu.
MONITOR: Koliko bi mogao još trajati rusko – ukrajinski rat?
GORDI: Rat u Ukrajini traje toliko dugo upravo zbog toga što se ukrajinska vojska pokazala manje slabom nego što se mislilo. Strane obaveštajne agencije su predvidele i ruski političari su verovali, da je Rusija mogla pobediti i instalirati poslušnu vladu u Kijevu u roku od tri dana. Ipak nije Ukrajina bila toliko pobediva.
Ali ako ne može Ukrajina biti lako pobeđena, to ne znači da može lako pobediti. Ipak je ruska vojska bolje naoružana i veća i kao i ranije, može da prikriva lošu strategiju enormnim potencijalom za regrutiranje velikog broja vojnika. Ako je strategija da se ide do pobede, onda će ovaj rat da traje još mnogo godina.
Zato je važan veoma smeo i veoma rizičan upad na rusku teritoriju u Kursku. Ima simboličan značaj u smislu da pokaže slabost Rusije, i ima strateški značaj u smislu da će Ukrajina imati nešto da ponudi Rusiji na eventualnim pregovorima.
Ukoliko dođe do proširenja, vjerovatno će Crna Gora ući u EU prije ostalih kandidata
MONITOR: Šta se dešava sa EU integracijama Zapadnog Balkana?
GORDI: Verovatno je tačna procena da ukoliko dođe do proširenja EU da će Crna Gora ući u Uniju pre ostalih kandidata. Naravno, ne možemo reći da li će se to desiti pre ili posle 2028. ili možda nikad, o tome su moguće jedino spekulacije.
U ostalim zemljama u regionu kao da se odustalo od integracije, i u Evropskoj komisiji i u samim zemljama. Hoće li Bosna i Hercegovina razviti institucije koje imaju autoritet na čitavoj teritoriji države? Neće. Hoće li Kosovo i Srbija rešiti svoje otvorene bilateralne sukobe? Neće. Hoće li bilo koja zemlja u regionu poštovati sve odredbe o slobodi štampe, nezavisnosti sudstva, pravima manjina? Naravno da neće. Ne postoji ni želja niti kapacitet za takve stvari.
Umesto toga zemlje u regionu pokušavaju pronaći druga rešenja koja podrazumevaju i bliže ekonomske i trgovinske odnose s EU-om, kao i maksimalnu ekstrakciju beneficija od EU-a. U tome je najdalje otišla Srbija zahvaljujući evropskoj želji za litijumom. Vučić je neodgovorno ponudio uništenje prirodne okoline svoje zemlje, dok su Evropljani cinično požurili da prihvate ponudu.
Možda ćemo videti povratak Kopenhagenskih kriterija kad budu Amerikanci pronašli rešenje za baterije od cinkoma koje će učiniti zastarelim sadašnji pohod na litijum.
U američkom javnom mnjenju širok konsenzus oko Ukrajine, Bliski istok izaziva dileme
MONITOR: Novoizabrani predsjednik/ica SAD imaće već zacrtanu urgentnu spoljnopolitičku agendu: odnos prema sukobima u Ukrajini i na Bliskom istoku koji se, ovih dana, šire i intenziviraju. Kako izgledaju njihova predizborna rješenja?
GORDI: U američkom javnom mnjenju postoji širok konsenzus oko stava da odbrana Ukrajine predstavlja vitalni interes Evrope i zapadne alijanse, kao i da bi neuspeh u odbrani Ukrajine otvorio prostor za agresiju i na druge susedne zemlje. Od ovog konsenzusa odudara samo jedan deo ekstremne desne strane Republikanske stranke- privržen Trampu, čije pristalice veruju ili da Rusija ima opravdane motivacije za napad na Ukrajinu ili da se to pitanje ne tiče SAD-a. Nova predsednica bi imala problem s podrškom Ukrajini jedino ako Republikanci dobiju većinu u predstavničkom domu.
Što se tiče Bliskog istoka, SAD će biti u dilemi jer imaju dugoročne obaveze da podrže Izrael, koji (zajedno s Egiptom i Saudijskom Arabijom) predstavlja stub regionalne bezbednosne politike, a odbija svaki napor da stavi pod kontrolom svoju agresivnu politiku prema Palestincima. Bajdenu je bilo naročito teško pronaći balans po tom pitanju, možda zbog toga što pripada američkoj generaciji koja je gajila velike nade za Izrael, videvši ga i kao perspektivnu mladu demokratiju i kao kompenzaciju za genocid koji su Jevreji doživeli. Mnogi ljudi iz te generacije su prihvatili izraelske ambicije za veću teritorijalnu kontrolu. Nova predsednica će biti mlađa i svesnija izmenjene situacije posle propasti Sporazuma iz Osla. Već se vidi u njenim predizbornim govorima da vodi računa i dok jamči buduću podršku Izraelu, da spomene potrebu da se poštuju prava i autonomija Palestinaca. Svako rešenje će imati određenu političku cenu: ili će izgubiti podršku dela američkih Arapa ili dela američkih Jevreja.
Nastasja RADOVIĆ