Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, LONDONSKI UNIVERZITETSKI KOLEDŽ: UK pokazuje da može odbiti da slijedi američku politiku kada su osnovni principi u pitanju

Objavljeno prije

na

To što će Netanjahu rado zamijeniti domaću optužnicu za korupciju sa međunarodnom optužnicom za ratni zločin, možda govori o tome koliko je međunarodno krivično pravo cijenjeno u svijetu

 

 

MONITOR: Ujedinjeno Kraljevstvo od skoro ima vladu laburiste Kira Starmera. Zbog loše ekonomske situacije, rezultat julskih izbora je bio očekivan. Premijer Starmer, međutim, kao da ne očekuje brze promjene. Da li bi ljudima u UK bilo lakše da su ostali dio EU?

GORDI: Vodi se velika rasprava o tome da je finansijska situacija u državi slabija nego što se verovalo pre izbora, što znači da će nova vlada biti primorana da odloži neke projekte i da produži osteritet koji je ostao od prethodne vlade. Mnogi glasači koji su podržali laburiste u nadi da će izvesti značajne promene-naročito u socijalnoj politici, razočarani su zbog toga. Istovremeno neki ljudi, pogotovo iz levog krila stranke, postavljaju pitanje da li je premijer Starmer odveo stranku previše na desno, tako da nije u stanju da se suprotstavi ekonomskoj doktrini konzervativaca, koja je uglavnom ideološkog karaktera.

Od samog početka svoje administracije Starmer i ministar inostranih poslova David Lammy pokušavaju da poboljšaju odnose s EU s akcentom na boljoj političkoj i ekonomskoj saradnji, kao i na smanjenju prepreka trgovini. Još nisu išli tako daleko da pričaju o obnovi carinske unije ili o ponovnom članstvu, ali nije nemoguće s obzirom na to da bi javno mnjenje sada verovatno podržalo ponovno članstvo i laburisti imaju dovoljno veliku većinu u parlamentu da bi mogli izglasati promenu politike. Ipak ne verujem da će promena doći uskoro. Starmer je oprezan i umeren političar i nema apetit da još jednom otvori raspravu koja je otkrila velike podele u društvu.

Ostaje pitanje koliko može približavanje EU pomoći sa ekonomskom krizom. Jasno je da postoji značajna šteta zbog izlaska iz Unije, ali je šteta od ideološke ekonomske politike veća-i po tom pitanju se laburisti neće mnogo razlikovati od konzervativaca.

MONITOR: Posle Bregzita, Škotska je najavljivala novi referendum o nezavisnosti. Vrhovni sud Velike Britanije je 2000. jednoglasno odlučio da je to nemoguće bez dozvole britanskog parlamenta. Tadašnja škotska premijerka, Nikola Stardžon, obećala je „faktički referendum“ na sljedećim izborima. Može li doći do promjene škotske pozicije, sa Laburustuma?

GORDI: Pitanje nezavisnosti Škotske je manje aktuelno nego ranije, uglavnom zbog toga što je Škotska nacionalna stranka, koja se najviše zalagala za referendum i nezavisnost, u velikoj krizi, a druge stranke neće da potenciraju to pitanje. Da su održali novi referendum neposredno posle Bregzita možda bi većina glasala za nezavisnost zbog neslaganja s potezom koji dramatično menja poziciju Škotske bez njenog pristanka. Verovatno je prošao taj val energije. S londonske strane, nijedna stranka ne vidi dobit od novog referenduma, a naročito nijedna od njih nema želju da se referendumska drama ponavlja svakih deset godina.

MONITOR: Nedavno je u Londonu održan veliki skup Evropske političke zajednice. Smatra se da će UK u toj organizaciji igrati značajnu ulogu. Sa druge strane, i dalje su jake veze Londona i Vašingtona. Geostrateški, politički i ekonomski, gdje je danas UK?

GORDI: SAD su dugo računale na UK da bude zastupnik američkih stavova u evropskoj politici. Otkad je UK izašlo iz EU slabije može da ih zastupa, i država traga za novim političkim identitetom. Za vreme konzervativnih premijera britanska politika je dosta zalutala – malo pomirenja sa zemljama bivše imperije, malo flertovanja s Orbanovom socijalnom politikom i ksenofobijom, malo glasnog protivljenja Rusiji. Možemo reći da će UK najverovatnije nastaviti svoju protivrusku politiku, kao i da je romansa s Orbanom gotova.

UK je isto tako lutala pod konzervativcima kada su bila u pitanju ljudska prava. William Hague je pokrenuo kampanju za globalna ljudska prava i svi premijeri su konzistentno podržavali odbranu Ukrajine, ali u isto vreme je UK podrivala Evropski sud za ljudska prava i skovala čudan plan za deportaciju azilanata u Ruandu. Zanimljivo je videti sada- kao jedan od prvih nezavisnih poteza nove vlade, kako je UK smanjila prodaju oružja Izraelu zbog ratnog zločina nad Palestincima. Taj potez dolazi s niskom cenom i neće mnogo uticati na tamošnji sukob, ali ima simboličan značaj da-UK može odbiti da sledi američku politiku ako su osnovni principi u pitanju.

MONITOR: U SAD će za dva mjeseca biti održani predsjednički izbori. U očekivanju duela Kamale Haris i Donalda Trampa, kako procjenjujete: koliko je američka bijela radnička klasa koja je bila privrženija Trampu nego Hilari Klinton, sada „omekšana“ kandidovanjem Tima Volca za potpredsjednika Harisove?

GORDI: Dok je bilo očekivano da će glavni konkurenti biti Bajden i Tramp onda su obojica mogli da računaju na svoje izborne baze od oko 40 posto a nivo entuzijazma je bio dovoljno nizak da su teško mogli preći dalje od toga. Haris može da računa na tih 40 posto i ima još prostora da privuče širu podršku. Stigla je na scenu bez tereta koji je Bajden nosio, kako zbog  godina tako i zbog toga što je percipiran kao staromodan i nefleksibilan. Ima dodatnu jačinu kod nekih delova populacije kao što su mladi, žene, i pripadnici manjinskih grupi. Sa svoje strane Tramp neće izgubiti podršku svojih pristalica-ali teško je videti odakle može dobiti dodatnu podršku.

MONITOR:  Netanjahu je organizovao atentate na više Hamasovih i Hezbolahovih lidera, ali je sada sukob prenet i na Zapadnu obalu i u Liban, a mrtvih Palestinaca/ki je više od 40.000. Međunarodni krivični sud je već tražio da se on uhapsi, ali Netanjahu, za sada, djeluje nedodirljivo. U čemu je „tajna“ njegovog položaja, s obzirom na sve više nezadovoljnih političkih i građanskih aktera u samom Izraelu?

GORDI: Netanjahuu je svejedno da li će napraviti dobro ili zlo u svom očaju da ostane na funkciji kako bi izbegao suđenje za korupciju. U tom naporu mu pomaže činjenica da nijedna veća stranka u zemlji ne može samostalno da formira vladajuću većinu. Veće stranke zavise od malih ekstremnih stranaka da bi mogle dobiti većinu, dok male ekstremne stranke zavise od većih stranaka da bi dobile pristupe moći. U takvoj konkurenciji pobeđuje političar koji će ući na licitaciju neopterećen etikom, i tako radi Netanjahu već godinama. To što će rado zameniti domaću optužnicu za korupciju sa međunarodnom optužnicom za ratni zločin možda govori o tome koliko je međunarodno krivično pravo cenjeno u svetu.

MONITOR: Koliko bi mogao još trajati rusko – ukrajinski  rat?

GORDI: Rat u Ukrajini traje toliko dugo upravo zbog toga što se ukrajinska vojska pokazala manje slabom nego što se mislilo. Strane obaveštajne agencije su predvidele i ruski političari su verovali, da je Rusija mogla pobediti i instalirati poslušnu vladu u Kijevu u roku od tri dana. Ipak nije Ukrajina bila toliko pobediva.

Ali ako ne može Ukrajina biti lako pobeđena, to ne znači da može lako pobediti. Ipak je ruska vojska bolje naoružana i veća i kao i ranije, može da prikriva lošu strategiju enormnim potencijalom za regrutiranje velikog broja vojnika. Ako je strategija da se ide do pobede, onda će ovaj rat da traje još mnogo godina.

Zato je važan veoma smeo i veoma rizičan upad na rusku teritoriju u Kursku. Ima simboličan značaj u smislu da pokaže slabost Rusije, i ima strateški značaj u smislu da će Ukrajina imati nešto da ponudi Rusiji na eventualnim pregovorima.

 

Ukoliko dođe do proširenja, vjerovatno će Crna Gora ući u EU prije ostalih kandidata

MONITOR: Šta se dešava sa EU integracijama Zapadnog Balkana?

GORDI: Verovatno je tačna procena da ukoliko dođe do proširenja EU da će Crna Gora ući u Uniju pre ostalih kandidata. Naravno, ne možemo reći da li će se to desiti pre ili posle 2028. ili možda nikad, o tome su moguće jedino spekulacije.

U ostalim zemljama u regionu kao da se odustalo od integracije, i u Evropskoj komisiji i u samim zemljama. Hoće li Bosna i Hercegovina razviti institucije koje imaju autoritet na čitavoj teritoriji države? Neće. Hoće li Kosovo i Srbija rešiti svoje otvorene bilateralne sukobe? Neće. Hoće li bilo koja zemlja u regionu poštovati sve odredbe o slobodi štampe, nezavisnosti sudstva, pravima manjina? Naravno da neće. Ne postoji ni želja niti kapacitet za takve stvari.

Umesto toga zemlje u regionu pokušavaju pronaći druga rešenja koja podrazumevaju i bliže ekonomske i trgovinske odnose s EU-om, kao i maksimalnu ekstrakciju beneficija od EU-a. U tome je najdalje otišla Srbija zahvaljujući evropskoj želji za litijumom. Vučić je neodgovorno ponudio uništenje prirodne okoline svoje zemlje, dok su Evropljani cinično požurili da prihvate ponudu.

Možda ćemo videti povratak Kopenhagenskih kriterija kad budu Amerikanci pronašli rešenje za baterije od cinkoma koje će učiniti zastarelim sadašnji pohod na litijum.

 

U američkom javnom mnjenju širok konsenzus oko Ukrajine, Bliski istok izaziva dileme

MONITOR: Novoizabrani predsjednik/ica SAD imaće već zacrtanu urgentnu spoljnopolitičku agendu: odnos prema sukobima u Ukrajini i na Bliskom istoku koji se, ovih dana, šire i intenziviraju. Kako izgledaju njihova predizborna rješenja?

GORDI: U američkom javnom mnjenju postoji širok konsenzus oko stava da odbrana Ukrajine predstavlja vitalni interes Evrope i zapadne alijanse, kao i da bi neuspeh u odbrani Ukrajine otvorio prostor za agresiju i na druge susedne zemlje. Od ovog konsenzusa odudara samo jedan deo ekstremne desne strane Republikanske stranke- privržen Trampu, čije pristalice veruju ili da Rusija ima opravdane motivacije za napad na Ukrajinu ili da se to pitanje ne tiče SAD-a. Nova predsednica bi imala problem s podrškom Ukrajini jedino ako Republikanci dobiju većinu u predstavničkom domu.

Što se tiče Bliskog istoka, SAD će biti u dilemi jer imaju dugoročne obaveze da podrže Izrael, koji (zajedno s Egiptom i Saudijskom Arabijom) predstavlja stub regionalne bezbednosne politike, a odbija svaki napor da stavi pod kontrolom svoju agresivnu politiku prema Palestincima. Bajdenu je bilo naročito teško pronaći balans po tom pitanju, možda zbog toga što pripada američkoj generaciji koja je gajila velike nade za Izrael, videvši ga i kao perspektivnu mladu demokratiju i kao kompenzaciju za genocid koji su Jevreji doživeli. Mnogi ljudi iz te generacije su prihvatili izraelske ambicije za veću teritorijalnu kontrolu. Nova predsednica će biti mlađa i svesnija izmenjene situacije posle propasti Sporazuma iz Osla. Već se vidi u njenim predizbornim govorima da vodi računa i dok jamči buduću podršku Izraelu, da spomene potrebu da se poštuju prava i autonomija Palestinaca. Svako rešenje će imati određenu političku cenu: ili će izgubiti podršku dela američkih Arapa ili dela američkih Jevreja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ASIM MUJKIĆ, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA U SARAJEVU: Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

 

 

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pojavljuje se pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vrijeme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD

 

 

MONITOR: Kako ocjenjujete spoljnu politiku laburističke vlade Kira Starmera? Šta bi danas-posebno poslije pada sirijskog režima Bašara al Asada, trebalo da znači stav premijera Starmera u razgovoru sa Mahmudom Abasom iz jula 2024-3, da priznanje države Palestine vidi u sklopu mirovnog procesa na Bliskom istoku?

GORDI: Bilo je razloga da se mnogo očekuje od Starmera na početku, s obzirom da se on afirmisao kao pravnik specijaliziran za ljudska prava, i njegov ministar inostranih poslova je sin imigranata iz Guyane. Njih su dvojica bila u stanju da pokažu razumevanje za teška iskustva civila, za neophodnost primene međunarodnog humanitarnog prava i za političke probleme koji dolaze zajedno s okupacijom teritorije. Kad je ova vlada tek bila izabrana izgledalo je kao da će od nje nečega od toga biti. Ali uglavnom su se povukli od tih početnih stavova u strahu da se ne zameraju SAD. Sad je pitanje da li će Starmer imati isto poštovanje prema Trampu kao što je imao prema Bajdenu. I i isto tako se pojavljuje pitanje da li će UK pokušati ponovo da se približi Evropi u vreme kada SAD postaju manje pouzdane. Možda će biti značajna razlika između evropskog i američkog javnog mnjenja, jer u Evropi postoji veća simpatija prema Palestincima nego u SAD-u.

MONITOR: Starmera i druge evropske lidere uznemirila je ofanziva „političkih direktiva“ Ilona Maska. Od UK Mask je tražio da iz zatvora pusti Tomija Robinsona, lidera krajnje desnice. Podržao je i njemačku ultra-desničarsku AFD, sve sa pozicije spoljnjeg savjetnika Donalda Trampa. Da li Mask nagovještava Trampovu politiku prema Evropi?

GORDI: Najbolje bi bilo zaboraviti malo na Maska. Radi se o osobi koja priziva sažaljenje, ideje su mu loše i vidi se da u društvu nije ni voljen ni poštovan. Sada izigrava vrhunac hubrisa, a to jedino može završiti u degutantnom poniženju. Neprijatno je gledati tu jeftinu dramu.

Iza njegove aktivnosti stoji stari projekt o ujedinjenju evropske pa onda svetske desnice. Drugi ljudi su to pokušavali, nikada nije išlo dobro. Prvo treba imati na umu da su možda svi desničari nacionalisti, ali za “svoje” nacije, pritom su šovinisti pa se međusobno ne podnose. Drugo, možda jesu desničari rasisti i sve što ljudi poput Trampa vole, ali uglavnom su i antiamerički.

MONITOR: Lideri konzervativaca Liz Trast i Boris Džonson bili su i na Republikanskoj konvenciji u julu… Nazire li se stav vladajućih Laburista prema novoj američkoj administraciji?

GORDI: Očigledno im ne ide lako. S jedne strane Tramp predstavlja čistu negaciju svih socijaldemokratskih vrednosti za koje se Laburistička stranka zalaže, pa čak i negaciju liberalnih vrednosti Starmerovog krila stranke. S druge strane, Britanija gaji istorijski bliske odnose sa SAD-om i ne bi bilo preterano reći da u određenoj meri zavisi od SAD-a u ekonomskoj i političkoj sferi. Britanski političari pokušavaju da nađu odmeren način da čuvaju taj odnos a da pritom ne gube sav integritet i svo samopoštovanje. Više je nego očigledno da će UK morati da popravi svoje odnose s Evropom. U nekom smislu pomaže to što ovih dana Trampov glasnogovornik Mask napada Starmera i druge britanske zvaničnike, i podržava domaće rasiste u Britaniji, jer to Starmeru daje slobodu da pravi veću distancu od američke politike.

MONITOR: Može li se očekivati da Tramp i njegova administracija-odmah na početku mandata, iskoriste krize vlasti u više evropskih zemalja- posebno u Francuskoj i Njemačkoj, i nametnu već nagoviještene carinske i druge restrikcije?  Šta će biti sa starim evro-atlantskim savezništvom?

GORDI: Ne znam šta će biti s carinskim merama. Razumno bi bilo očekivati nešto nekoherentno u kojemu se ideološko samopokazivanje meša s očiglednim izuzecima od carinske politike za političke podržavaoce i prijatelje.

Alijansa s Evropom svakako ne zauzima visoko mesto na spisku prioriteta dolazeće administracije. Ako gledate onu malu programsku dokumentaciju koju imaju, na primer “Projekat 2025,” videćete da oni gledaju na svet kao na plen koji treba biti podeljen između tri velike sile: SAD, Kine i Rusije. Nema tu mesta za saveznike u Evropi, naročito ne za saveznike koji bi mogli pružati nekakvu alternativu desničarskom fundamentalizmu.

MONITOR: Djeluje da se za Trampov povratak-bar verbalno, najbolje pripremio Mark Rute, generalni sekretar NATO. On je još prije Trampove pobjede rekao da se nje ne treba bojati. Kako se očekuje da SAD krenu da rješavaju pitanja globalnih ratnih žarišta, može li se očekivati da se promijeni stari kritički odnos Trampa prema NATO?

GORDI: Naravno da neće nova vlada SAD-a rešiti globalne sukobe! Neće rešiti ni sukobe unutar sopstvene stranke.

Na pitanje-da li se treba bojati, uglavnom čujem dve priče. Prva priča vam je već poznata, a to je da preti velika opasnost od administracije koju će voditi jedan potpuni ignoramus bez osnovnih vrednosti, koji prezire i demokratiju i fundamentalna načela civilizacije. Druga priča je da su sve te strepnje preterane, da nismo videli do sada nikakve dokaze da taj čovek može da izvede nešto sasvim obično a kamoli nešto ambiciozno-i da će se, uglavnom, nova administracija ponašati kao sve američke administracije do sada, samo u karikaturalnoj formi.

MONITOR: Emanuel Makron je rekao da bi Ukrajina trebalo da smanji svoja očekivanja u vezi sa teritorijalnim aspektom mirovnog rješenja. U vrijeme krize svoje Vlade, Olaf Šolc je telefonom razgovarao sa Vladimirom Putinom. Da li se EU priprema da ne ispusti kakav-takav uticaj na budućnost Ukrajine ali i Evrope?

GORDI: Više je verovatno da će se Evropa potruditi da podržava Ukrajinu i bez američke podrške. I, verovatno, Evropa ima kapacitet za takvu podršku. Ali to neće biti dovoljno da Ukrajina izvojuje pobedu u ratu, ako pod pobedom podrazumeva povratak cele teritorije i eliminaciju opasnosti od nove agresije s ruske strane. Ne može pobediti ni Rusija, ako imamo na umu da je njihov početni cilj bila promena režima u Ukrajini-i to u roku od tri dana. Politički pritisak od SAD-a će, verovatno, učiniti da zaraćene strane moraju da idu na pregovore. Naravno da ne mogu predvideti ishod takvih pregovora, ali najverovatnije će Rusija pristati da vrati neke teritorije u Ukrajini, a Ukrajina će vratiti Kursk.

MONITOR: EU snažno verbalno ali ne tako jasno u svojim aktivnostima, podržavaju integraciju Zapadnog Balkana u njihov prostor. Hoće li Tramp-kako neki polušaljivo komentarišu  –  i u svojoj politici prema ZB, najviše brinuti o svom, i krugu svojih rođaka i prijatelja, političkom  i materijalnom interesu?

GORDI: Rođaka malo ima u regionu, tu bi bila porodica njegove supruge u Sloveniji, pa možda neke sumnjive investicije njegovog zeta po Srbiji i Albaniji. Sve u svemu, nije lako pronaći neki materijalni interes u regionu koji bi mogao značajno uticati na politiku američke administracije. Jedino, kao što je bio slučaj kada je podržao državni udar u kosovskom parlamentu i iskoristio rezultirajuću kratkoročnu vladu da napravi neki spektakl sa šatro dogovorom između Kosova i Srbije, možda će se naći neki trenutak u kojemu neke države u regionu  budu korisne za propagandu. Inače će mu Balkan, srećom, ostati nebitan. Vara se režimska štampa u Srbiji koja misli da je njihova strana nešto dobila izborom Trampa.

MONITOR: Tramp se,-za sada, drži predizbornog obećanja da će carina na kinesku robu biti 60 posto.  Da li Tramp zbog svojih ekonomsko-političkih interesa ali i globalnog uticaja, ovim navodima samo ucjenjuje Si Đinpinga kojeg je, neuobičajeno, pozvao i na svoju inauguraciju?

GORDI: Greška bi bila računati da njegova predizborna obećanja znače bilo šta.

MONITOR: Koliko će pad Al Asada u Siriji i povlačenje Rusije (sem baza), uticati na sudbinu Bliskog istoka i posebno na palestinsko pitanje?

GORDI: Ne mogu predvideti budućnost, naravno, ali jasno je da je uticaj Rusije u regionu u padu, kao i da će Izrael da iskoristi situaciju da ojača svoju poziciju spram Sirije i Libana. Treba napomenuti da novonastala situacija dosta povećava i uticaj Turske u regionu. Teško je ići dalje od toga, pogotovo kada još uvek nisu konsolidirane nove vlasti u Siriji, pa još i ne znamo kakav će im biti politički karakter.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo