Ove političke jeseni, kada je u pitanju predizborna  promocija,  na cijeni su oni koji u svojim biografijama nemaju samo političke funkcije, već i stručne reference. Nosioci lista i potencijalni budući gradonačelnici/ce nerijetko su ljekari i profesori.  No, kampanju uglavnom vode iskusni političari i vlastodršci.  Reklama je jedno,  život drugo

Izbornoj komisiji Glavnog grada predato je 13 lista za učešće na lokalnim izborima, od kojih je do sada potvrđeno osam. To je saopštio predsjednik komisije Vladimir Filipović.  Dvije liste vraćene su na doradu – lista  Crnogorska evropska partija – Novak Adžić i Pokret podstanara Podgorica Naš grad – naš dom,. Posljednje tri  predate liste još su u obradi.To su liste Bošnjačke stranke na čijem je čelu Edin Tuzović, lista Evropa sad – Demokrate – Još jače – Profesor doktor Saša Mujović i lista koalicije Za Budućnost Podgorice, na čijem je čelu Jelena Bojović Borovinić.

Osam potvrđenih lista su: Demokratska partija socijalista koju predvodi Nermin Abdić, Podgorička lista Andreja Milovića, Stranka evropskog progresa Duška Markovića na čijem je čelu Ilija Mugoša,  Evropski savez na čijem je čelu Boris Mugoša, Pokret Preokret  Srđana Perića i Pokret Naprijed Vuka Kadića, lista  koalicije Za bolju Podgoricu Jakov Milatović koju predvodi Luka Rakčević, kao i Crnogorska građanska akcija  Stanka Đuričića.

Nosioci potvrđenih i predatih listi potencijalni su gradonačelnici/ce Podgorice. Centar za ženska prava primijetio je da su samo dvije žene na čelu izbornih listi, iako su partije mahom ispunile kvotu od 40 posto žena na listama. Dosadašnja gradonačelnica Olivera Injac prva je na listi čije je lice za javnost ministar energetke Saša Mujović, a koju su predali PES i Demokrate. Druga žena koja je prva na listi je Jelena Bojović Borovinić dosadašnja je predsjednica Skupštine Glavnog grada.  Listu koju Bojović Borovinić  vodi čini koalicija –  Nova srpska demokratija Andrije Mandića, Demokratska narodna partija Milana Kneževića, Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, Radnička partija Maksima Vučinića, Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića i Prava Crna Gora Marka Milačića.

Nakon dvije godine njihovog rukovođenja gradom, a nakon pregrupisanja i usitnjavanja političke scene, izglasano je skraćenje mandata lokalnoj Skupštini, što je dovelo do vanrednih izbora, koji će se održati 29. septembra ove godine. PES je potom odlučio da kao lice predizborne kampanje u Podgorici predstavi ministra energetike, iako je prva na listi Injac.

Među nosiocima lista, odnosno  potencijalnim budućim gradonačelnicima Podgorice ima i novih lica, koja međutim nastupaju u ime iskusnih i poznatih političkih lidera. Tako je, recimo, na čelu liste  nove partije Duška Markovića, bivšeg premijera i dugogodišnji šefa tajne policije, je  Ilija Mugoša,  magistar ekonomskih nauka i asistent na Univerzitetu Donja Gorica..

“Dokazaćemo da politika ne mora značiti svađe, podmetanja, nepotizam, partijska zapošljavanja. Ljudima je dosta toga. To koči razvoj našeg grada”,kazao je Mugoša na predstavljanju liste.  Možda je Mugoša zaboravio da je ljudima  toga bilo dosta i onda kada je na izborima 2020. izgubila Demokratska partija socijalista, čiji je Marković bio dvodecenijski visoki funkcioner. Kako god, obećao je drugačiju praksu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist, ali iz vlade sa puno optimizma najavljuju njenu reprizu. Istovremeno,   iz PES-a su Milatoviću poručili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego osjete benefite programa ES2

Ranije nego što je to bilo najavljeno, Vlada se ponovo uhvatila u koštac sa (pre)visokim cijenama. Kao i proljetos, i sada je riječ o akciji ograničenja marži za dio osnovnih životnih namirnica – prehrambenih i higijenskih proizvoda. U odnosu na kampanju Limitirane cijene ograničenje marži ostalo je isto (do 10, odnosno 15 odsto u veletrgovinama i maloprodaji) ali je popis proizvoda proširen sa 43 na 66. Vladina odluka stupa na snagu osmog dana nakon objavljivanja u Službenom listu.

„Sada očekujemo da se ova odluka sprovede“, poručio je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, uz konstataciju da bi „bilo dobro“ da trgovci u radnjama obilježe proizvode sa limitiranom maržom, iako im Vlada tu obavezu ne može nametnuti svojom odlukom.  „Odluka se ne odnosi na male trgovine (ako ukupna površina svih radnji istog vlasnika ne prelazi 600 kvadratnih metara – prim. Monitora), a važiće do 31. januara 2025. godine. Nakon primjene odluke očekujem smanjenje cijena, jer na osnovu izvještaja tržišne inspekcije marže su puno veće od onih na koje ćemo da ih limitramo”, pojasnio je Đeljošaj.

Od ministra nijesmo saznali kolike su te trgovačke marže o kojima u Crnoj Gori pričamo već više od godinu.  Tom temom nije se bavio ni premijer Milojko Spajić. Njemu je prioritet bio da objasni da „inflacija više nije problem, ali jesu visoke cijene proizvoda“. Za to je  krivicu prebacio na prethodnike iz Vlade Dritana Abazovića. „Mi radimo na tom naslijeđenom problemu“.

Premijer je početkom avgusta najavljivao da borba sa visokim cijenama slijedi po završetku ljetnje turističke sezone. ,,Mi nismo mogli tokom turističke sezone da sprovodimo taj program zato što nije logično da na neki način iz državnog budžeta dotiramo strance”, objavio je Spajić na društvenoj mreži X. Uz obećanje da „od septembra država neće dozvoliti da divljaju marže u trgovinskim lancima…“.

Sada je pojasnio kako je Vlada požurila s ograničenjem cijena (zapravo trgovačkih marži) prije povećanja plata u oktobru, pokušavajući da spriječe trgovce da pojedu benefite programa Evropa sad 2. „Dakle, građani će sa značajno nižim cijenama da dočekaju povećanje plata i na taj način će biti uvjereni da se standard povećava u kontinuitetu od oktobra pa do kraja mandata ove vlade u naredne tri godine”, poručio je Spajić.

Na nama je da odlučimo da li ovu poruku čitamo kao najavu Vlade koja zna šta i kako radi, ili kao još jedno predizborno obećanje PES-a i njihovih koalicionih partnera. Onih koji, zahvaljujući podjeli resora unutar izvršne vlasti, iz ove akcije mogu izvući neku političku korist pred lokalne izbore u Podgorici, Budvi i Kotoru (a uskoro, možda, i u Beranama i ponovo zaboravljenom Šavniku).

Da malo olakšam. Proljetošnja akcija Limitirane cijene potrošačima nije donijela pretjeranu korist (neke računice kažu da su moguće uštede bile manje od jedan posto vrijednosti potrošačke korpe). Na drugoj strani, iz PES-a su Predsjedniku države već zamjerili da je vanredne izbore u Podgorici raspisao za kraj septembra kako bi građani na izbore izašli prije nego prime plate uvećane zahvaljujući vladinom programu ES2.

Od Vlade nijesmo dobili preciznije podatke o visini trgovačkih marži protiv kojih se ona tako odlučno i uporno bori. Ono što nijesmo dobili od izvršnih vlasti, ni ovih ni prethodnih, pokušali su izračunati pojedini mediji. I ti se nalazi baš i ne uklapaju u ponuđeni scenario.

Tako je portal Bankar.me prošlog septembra objavio poređenje marži u Crnoj Gori sa maržama velikih trgovačkih lanaca u Srbiji, Bosni i Hercergovini, Hrvatskoj i Sloveniji. „Analizirajući bruto profitnu maržu 15 velikih trgovačkih lanaca u Regionu rezultati su pokazali da je najveću maržu u prošloj godini imao Merkator Slovenija i to 29,62 odsto. Veću maržu od najvećeg crnogorskog trgovačkog lanca (Voli, prim. Monitora) imali su Merkator Srbija, Lidl Slovenija, Delhaize Srbija, Domaća trgovina Srbija, Spar Slovenija i Bingo Tuzla. Manju maržu od Volija imali su Konzum plus, Lidl Hrvatska, Spar Hrvatska, Plodine Rijeka, Tommy Split i Konzum Sarajevo“.

Bankar.me je analizirao i cijene 103 najzastupljenija proizvoda u potrošačkoj korpi u šest regionalnih trgovačkih lanaca. „Rezultati su pokazali da su cijene u najvećem crnogorskom trgovačkom lancu Voli veće samo u odnosu na jedan od dva analizirana velika trgovačka lanca u Bosni i Hercegovini, dok su niže nego u analiziranim marketima u Srbiji i Hrvatskoj“.

Priložena tabela sa cijenama analiziranih proizvoda pokazuje kako su one, kod dobrog dijela njih, u međuvremenu značajno porasle. To dijelom demantuje vladine tvrdnje kako se radi o „zetečenom problemu“. I, što je još važnije, pokazuje da alat koga su se prihvatili (ograničenje marži u veletrgovinama i maloprodaji) nije baš efikasan način za obaranje cijena.

Možda bi ideja sa kojom je premijer upoznao javnost  takođe početkom avgusta dala bolje rezultate? Spajić je tada, agenciji Mina-biznis, najavio da će Vlada osnovati državno preduzeće koje će biti zaduženo za robne rezerve, ali i za direktnu dostavu građanima osnovnih životnih namirnica iz tih rezervi. “To je održiv način da se borimo protiv visokih cijena. Ograničenje marži će definitivno biti jedna velika pomoć budžetu naših građana, međutim, moramo imati dugoročno održivo rješenje za rast cijena i za stabilizaciju cijena u Crnoj Gori.” Očito da za taj posao treba vremena (uz znanje i novac) koje izvršna vlast sada nema.

Dobili smo akciju Limitirane cijene u nešto obimnijem izdanju. I puno optimizma u njenoj najavi. Drugo je pitanje da li će akcija u ovom obimu i obuhvatu opravdati očekivanja.

Uzmimo za primjer maslinovo ulje. Njegova cijena odavno se uzima kao primjer nesrazmjere između domaćih i stranih trgovina. Mnogo smo  puta mogli vidjeti poređenja cijena maslinovog ulja u trgovinama u Podgorici sa onima u Rimu, Madridu, Berlinu… Po pravilu, to je bilo na štetu ovdašnjih potrošača. Zato se i maslinovo ulje, ono najkvalitetnije i u najvećem pakovanju, našlo na listi proizvoda sa ograničenom maržom. Iako to, koliko nas iskustvo uči, neće bitnije uticati na njegovu cijenu.

Postoji i druga strana medalje. Postojeće procjene, iako dosta stare, govore kako su u Crnoj Gori godišnje troši od 0,5 do jednog litra maslinovog ulja po stanovniku. Zato će i ušteda na tom proizvodu, kolika god da je, biti neznatna u krajnjem, mjesečnom ili godišnjem zbiru.

EU prosjek potrošnje maslinovog ulja je 4-6 litara po stanovniku, dok stanovnici Mediterana iz Španije, Grčke ili Italije troše i preko 15 litara ovog ulja godišnje. To kazuje da je u tim zemljama maslinovo ulje zaista osnovna životna namirnica. Za raliku od Crne Gore gdje se na njega gleda kao na luksuz.  A to i te kako utiče na cijenu proizvoda: u trgovinama se ne traži mnogo,  a oni koji ga traže spremni su da plate. Pride, riječ je o dominantno uvoznom proizvodu. Zašto je to tako, to je neka druga priča. Gotovo identična je priča sa maslacem.

Na drugoj strani imamo mlijeko. Prema prošlogodišnjim podacima sa sajta Svijet statistike (World of statistics) stanovnici Crne Gore su drugi potrošači mlijeka na svijetu, odmah iza Finaca, sa godišnjom potrošnjom od nepunih 350 litara po osobi. Mlijeko je skupo pa je njegova kupovina veliki porodični izdatak. Vlada je svojom odlukom  limitirala marže samo uske palete tog proizvoda. Jedna vrsta mlijeka (2,8 posto mliječne masti) u dva pakovanja – tetrapak bez čepa i svježe mlijeko u kesi. Kod jogurta – jedna vrsta i jedno pakovanje.

Ili jabuke. Na Vladinoj listi su samo one najjeftinije koje, inače, stižu tek u poznu jesen. Kod deterdženata je obuhvaćeno samo jedno od 5-10 različitih vrsta pakovanja…

Opet, neko će nešto uštedjeti. To ne znači da je problem riješen. Prava borba za standard potrošača i razumne cijene u trgovinama počinje od proizvodnje. Domaće a ne uvozne. Da su trgovačke marže jedini ili makar dominantan problem, međunarodna konkurencija bi to već registrovala i pokušala da uplivom na crnogorsko tržište ostvari ekstra profit. Mi smo, iz nekih razloga, imali situaciju da su strane kompanije prodavale svoje ovdašnje trgovačke biznise i odlazile iz Crne Gore.

Uz priču o trgovačkim maržama valjalo bi razmiliti i o onoj političkoj. Vlada sa 30 + ministara i potpredsjednika, parlament sa predsjednikom i pet potpedsjednika, a svi oni imaju šefove kabineta, savjetnike, pomoćnike, sekretare, vozače… I sve to neko treba da plati, a najveća stavka na prihodnoj strani države je naplata PDV-a. Najvećim dijelom iz trgovina.

Otud se premijer Spajić vajkao da bi ograničenjem cijena tokom sezone država „dotirala“ strance. I zato, kada razmišljamo da li je akcija vlade mogla biti konkretnija i sveobuhvatnija, trebamo imati na umu da veće cijene u trgovinama znače i veće prihode države.  A, izbori – oni dođu i prođu.

Zoran RADULOVIĆ

Digitalizacija, učenik u centru obrazovnog procesa, skandinavski model, sve to lijepo zvuči za neophodnu reformu zapuštenog obrazovnog sistema. A onda, usred noći, poslanici usvoje izmjene zakona kojim direktora bira ministar prosvjete, kao u najboljim DPS vremenima uništavanja obrazovanja

Kako obrazovanje predstavlja temelj svakog društva, u narednom periodu cilj će biti da se i u Crnoj Gori izgradi moderan, efikasan i inkluzivan obrazovni sistem, navodi se u nedavno objavljenom ovogodišnjem Programu rada Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za 2024. na čijem je čelu Anđela Jakšić-Stojanović.

Navedeno je i da će se, uz sve naše specifičnosti i resurse, to postići uvažavanjem trendova i kretanja na globalnom nivou i ugledajući se na najbolje obrazovne modele poput skandinavskog.

Posljednja analiza obrazovanja, koja je predstavljena krajem 2022., govori da smo od valjanog, a kamoli skandinavskog modela, baš daleko.  Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete.

U sveobuhvatnoj analizi navodi se da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Koliko smo daleko od digitalizacije govori podatak da je u prosjeku 16 učenika na jedan kompjuter u osnovnim i srednjim školama. U Analizi se navodi da sedmoro od desetoro djece u Crnoj Gori pohađa osnovne škole u kojima je fizička infrastruktura nezadovoljavajuća. Navedeno je i da se u jedno dijete godišnje prosječno ulaže od 1.000 do 1.400 eura. Rezultati ne treba da čude, jer statiskika kaže da država godišnje prosječno više novca odvaja za održavanje jednog od preko 4.000 službenih automobila nego u školovanje jednog osnovca ili srednjoškolca.

Iz Ministarstva prosvjete najavljuju radikalan zaokret uz obećanje da će ispuniti cilj koji će učenika konačno staviti u centar obrazovnog procesa uz korišćenje digitalnih tehnologija u procesu nastave i učenja. Uz brojne, uglavnom dobre promjene (vidi boks), u sklopu reforme ,,potkralo” se i rješenje koje je za vrijeme DPS vladavine nanijelo velike štete obrazovanju – izmjenama zakona o obrazovanju ponovo se vraća model po kojem ministar bira direktora škola.

Kako je to funkcionisalo podsjetimo jednim od primjera o kojem je Monitor pisao krajem 2018. kada je tadašnji ministar prosvjete Damir Šehović pred Osnovnim sudom u Danilovgradu negirao političku diskriminaciju zbog toga što je svog partijskog kolegu imenovao za direktora obrazovne ustanove, a ne drugog kandidata. Ovaj slučaj nije bio usamljen pa su se vrtići i škole, prije i poslije ovog ministra, punili direktorima po partijskoj kvoti.

Izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju iz 2017. isto kao i danas najavljivana je depolitizacija sistema. Uvedeno je ono što se danas ponovo predlaže da ministar bira tročlanu komisiju koja vrši intervju s kandidatima za direktora i dostavlja izvještaj ministru na odlučivanje.

,,Blagodeti” takvog rješenja iskoristila je, nakon promjene vlasti 2020., ministarska Vesna Bratić i nezakonito smijenila preko 100 direktora vaspitno-obrazovnih ustanova. Građani će te smjene platiti sa najmanje 300.000 eura. Uz to, nova vladajuća većina je imala kvotu za partijsko zapošljavanje i u obrazovanju.

Krajem 2022. nova vlast je izmjenila pomenuti zakon i odluku o izboru direktora prenijela na školski odbor vaspitno obrazovnih ustanova.

Najnovije izmjene i dopune Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju kojim se vraćamo na stari sistem da direktora javne ustanove bira i razrješava ministar, predložili su poslanici Pokreta Evropa sad (PES).

U Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacije smatraju da će se ,,predloženim rješenjima unaprijediti stanje u ovoj oblasti i otkloniti određene nedoumice ili problemi koji su evidentirani u proteklom periodu…”.

U ovom ministarstvu kritikovali su važeće zakonsko rješenje jer nije dalo očekivane rezultate već je, kako tvrde, izazvalo suprotan efekat. Umjesto decentralizacije u postupku izbora direktora došlo je do selektivne i različite primjene zakona od strane organa upravljanja ustanova, što je za posljedicu imalo da ti organi ne izvršavaju pravosnažne sudske presude rješenja inspekcijskih organa.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija više puta su upozoravali na to da se školski odbori često ogluše o predloge Prosvjetne inspekcije za razrješenje direktora. Nema garancija ni da će ministar poštovati zakon. Tokom 2017. Centar za građansko obrazovanje (CGO) je predstavio dokumentaciju Prosvjetne inspekcije o devet prijedloga za razrješenje iz iste godine: ,,Mi smo više puta podnosili urgencije ministru Šehoviću za postupanje po ovim prijedlozima, ali smo ostali uskraćeni za informaciju da li su ti direktori sankcionisani, a znamo da je većina njih na istim funkcijama”.

Ovo rješenje, koje je vladajuća većina usvojila, naišlo je na oštru kritiku dijela javnosti. Centralizovani izbor direktora škola ponovo omogućava dominaciju političke podobnosti u vaspitno-obrazovnom sistemu, ocijenili su iz šest crnogorskih nevladinih organizacija.

U zajedničkom saopštenju Akcije za ljudska prava, Juventasa, Udruženja Roditelji, Prime, Foruma MNE i CAZAS-a navodi se da je Skupština izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, na predlog poslanika PES-a, unazadila način izbora direktora vaspitno-obrazovnih ustanova, tako što će ih umjesto školskog odbora ponovo birati resorni ministar.

Iz grupe NVO su rekli da je u toku rad na izmjenama Opšteg Zakona o obrazovanju i da se radna grupa, koju je oformilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, intenzivno od juna bavila pripremom nacrta izmjena. ,,Postavlja se pitanje čemu onda služe stručne radne grupe i javne rasprave, kada se ovako ozbiljna zakonska rješenja mijenjaju na prečac u parlamentu, samo na osnovu političkih dogovora”, kaže se u saopštenju.

Oni su ocijenili da se na taj način omogućava promocija partijskih poslušnika, umjesto samostalnih stručnjaka, koji bi morali da obezbijede konkurentnost novih generacija školovanih u Crnoj Gori, u Evropskoj uniji.

Podsjetili su i da je isto ,,retrogradno rješenje uvela Vlada pod vođstvom DPS-a 2010., kao odgovor na višemjesečne proteste u Cetinjskoj gimnaziji 2009., do kojih je došlo jer je ministar odbio da potvrdi odluku školskog odbora o izboru direktora”.

Da je stara praksa politizacije i centralizacije obrazovanja vrlo primjemčiva i novim vlastima, istakli su i iz Centra za građansko obrazovanje (CGO).

,,Sa zabrinutošću, javnosti ukazuje na hitno, avgustovsko i ponoćno, usvajanje Izmjena i dopuna Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, čija je osnovna svrha da se vrati moć jednoj osobi – ministru – da bira i razrješava na stotine direktora obrazovnih ustanova, odnosno da se ovaj sistem dodatno centralizuje i politizuje. Glasanje parlamentarne većine za ovo rješenje nije iznenađenje, ali treba da bilježimo neprincipijelnost političkih subjekata”, poručili su iz CGO.

,,Prijedlogom se propisuje i da provjeru kandidata za direktora škole ‘vrši komisija koju obrazuje ministar’. Komisija poslije provjere predlaže ministru kandidata za direktora. Dakle, ministar bira komisiju, a ova mu predlože kandidata za direktora kojeg on treba da izabere. Baš demokratski, nema šta”, napisao je u autorskom članku bivši ministar prosvjete Slobodan Backović.

On je objasnio da  je u dvije trećine evropskih zemalja konkurs i izbor direktora posao školskih odbora, te da tako treba da bude i kod nas a ne da ministar bira direktore po partijskom ili vjerskom ključu.

Iz Sindikata prosvjete i NVO sektora su kazali da su svjesni da u radu školskih odbora postoje brojni propusti i zloupotrebe, ali da se to moglo riješiti unaprijeđenjem zakona a ne vraćanjem političke kontrole.

Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u CGO podsjetila je da je član 75 Opšteg zakona o obrazovanju propisivao da ministar može raspustiti školski odbor ukoliko se on ne sastaje ili ne vrši svoju funkciju, a na prijedlog direktora ili nadležne inspekcije, i odrediti rok za konstituisanje novog, odnosno ako se u tom roku ne konstituiše novi odbor, ministar ga imenuje ali najduže za period do šest mjeseci. ,,Dakle, zakonski okvir za kontrolu i sankcionisanje (ne)rada školskih odbora je postojao, a to potire sve ključne argumente za vraćanje starog rješenja koje su poslanici vlasti iznijeli”, istakla je Kaluđerović uz ocjenu da je bilo lakše okrenuti se jačanju partijskih uticaja, kako u susret predstojećim lokalnim, tako i potencijalnim vanrednim izborima.

Ove sedmice predsjednik Crne Gore Jakov Milatović vratio je Skupštini na ponovno odlučivanje sporni zakon. Milatović je naveo da se usvojenim izmjenama zakona, pored ostalog, mijenja način izbora direktora obrazovnih ustanova tako što se predviđa da iste bira i razrješava ministar, umjesto školski odbor, kako je to bilo definisano dosadašnjim zakonskim rješenjem.

Da je obrazovanje temelj i stub društva, pomenuo je i premijer Milojko Spajić. On vidi prosvjetu kao jednu od oblasti koje će Crnu Goru, poput Singapura, preobraziti od najsiromašnije do jedne od najbogatijih zemalja.

Premijer je kazao da ulaganje u taj sektor daje rezultate na duže staze, odnosno kroz 15 godina. Istakao je da je 100 miliona eura obezbijeđeno za razvoj prosvjete kroz Plan rasta, te da pokušavaju da dio infrastrukture izostave kroz Zapadnobalkanski investicioni okvir (WBIF), kako bi se za prosvjetu oslobodilo do 200 miliona eura.

,,Ove godine se dešava rekonstrukcija 57 vrtića i škola, uvođenje robotike u osnovne škole, i želimo da djeca budu konkurentna”, istakao je.

Ukoliko ovdašnja politička misao bude i dalje odlučivala u obrazovanju od skandinavskog i singapurskog modela bićemo podjednako daleko i za 10,15 godina. Ako ne i dalje.

Šta će se mijenjati

Predstojeća školska godina imaće dva polugodišta, a ukinuće se tromjesečni klasifikacioni periodi. Stručnjaci se slažu da bi to moglo rasteretiti učenike i nastavnike i smanjiti trku za ocjenama. Cilj je i da se nastavno osoblje rastereti nagomilanih administrativnih poslova, te da se poboljša kvalitet nastave.

Uvođenje Građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta, najavili su iz Ministarstva prosvjete. Kao i digitalizaciju procesa i procedura na svim nivoima obrazovanja, vođenje evidencija u elektronskoj formi, uvođenje digitalnih udžbenika kao dopune standardnoj udžbeničkoj literaturi, afirmaciju učenja  stranih jezika, sticanje digitalnih vještina i kompetencija, unaprjeđenje tzv. ‘mekih vještina’, učenje kroz rješavanje problema, cjeloživotno učenje, ali i razvijanje kritičkog mišljenja i empatije….