Šesnaest godina poslije ubistva Slavka Ćuruvije, vlasnika listova Dnevni telegraf i Evropljanin na optuženičku klupu Specijalnog suda u Beogradu izvedena su lica koja su optužena za taj zločin. Optuženi, bivši pripadnici Resora Državne bezbednosti (RDB) Srbije, među njima i Radomir Marković, nekadašnji načelnik RDB, na početku suđenja negirali su navode optužnice prema kojoj su učestvovali u ubistvu Ćuruvije.

Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. godine, u vrijeme NATO bombardovanja Srbije, ispred zgrade u kojoj je živio u Beogradu. Pred sudom odgovaraju, pored Markovića, načelnik beogradskog centra DB Milan Radonjić i glavni obavještajni inspektor u Drugoj upravi resora Ratko Romić, dok se pripadniku rezervnog sastava tog resora Miroslavu Kuraku, koji je u bjekstvu, sudi u odsustvu. Zločin je kvalifikovan kao teško ubistvo, za šta je zaprijećena kazna od 30 do 40 godina zatvora.

Po optužnici, plan ubistva i operativno praćenje naredio je Radomir Marković. Ćuruvija je ubijen po nalogu NN lica iz vrha vlasti zbog ,,javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i djelovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti”, navedeno je u optužnici. Tvrdi se da je Ćuruviju ubio Kurak, a saučesnik mu je bio Romić, koji je drškom pištolja udario Ćuruvijinu suprugu Branku Prpu u glavu.

Prvooptuženi Marković je na pitanja advokata i optuženih, uglavnom odgovarao sa, ,,ne sjećam se”. Upitan koliko je dugo Slavko Ćuruvija operativno praćen, on je odgovorio da je naredba donijeta u vremenu njegovog prethodnika Jovice Stanišića, godinu i po prije nego što je Marković 1998. postao načelnik DB.

,,Slavko Ćuruvija se viđao s ljudima iz sfere politike i društva, ali i s osobama zbog kojih je stavljen na mere. Ne bih da licitiram sa kim je Ćuruvija kontaktirao, ima u dosijeu,” odgovorio je Marković na pitanje advokata Nikole Barovića, pravnog zastupnika Ćuruvijine saputnice Branke Prpe, ima li saznanja da li je on kontaktirao s Ivanom Stambolićem, Vukom Draškovićem, Milom Đukanovićem, Slobodanom Miloševićem i Mirom Marković.

Marković je rekao i da je Ćuruvija razgovarao s ljudima iz političkog i društvenog života, što je uobičajeno za novinare, ali i s osobama zbog kojih je, kaže, stavljen na mjere, ne imenujući ih. U optužnici Tužilaštva za organizovani kriminal piše da je beogradska DB intenzivno pratila djelatnost Ćuruvije, posebno njegove kontakte s američkim diplomatama i ambasadorima stranih država, tadašnjim opozicionim liderima u Srbiji i njegovu namjeru da štampanje novina izmjesti u Crnu Goru.

Marković je rekao da nije izdao nalog za ubistvo Ćuruvije. ,,Ne postoji dokaz da sam ja ubio Slavka Ćuruviju, to niko nije kazao. U optužnici ne postoji dokaz da sam sačinio plan ubistva i da sam s tim planom upoznao Ratka Romića”, kazao je Marković koji је u sud doveden iz zatvora u Požarevcu, gdje izdržava kaznu zatvora od 40 godina zbog ubistva Ivana Stambolića i četvorice članova SPO u atentatu na lidera ove stranke Vuka Draškovića.

Prema Markoviću, optužnica je zasnovana na pretpostavkama i insinuacijama. Po njemu, stotine svjedoka nema neposredna saznanja o ubistvu, već samo lični stav o tome.

,,Jedini neposredni svjedok, Branka Prpa, decidno je rekla da lice koje je pucalo na Ćuruviju ne odgovara opisu Miroslava Kuraka, koji je optužen kao neposredni ubica”, rekao je Marković.

Milan Radonjić, drugooptuženi za ubistvo Ćuruvije rekao je da je dao nalog za tajno praćenje Ćuruvije. Nalog zа kontrolu Ćuruvijinih telefonskih razgovora potpisao је Radonjićev zamjenik. Tokom 24 sata dnevno, 27 inspektora Devetog odjeljenja RDB Srbije podijeljenih u tri smjene bilo je zaduženo za tehniku, snimanje, prisluškivanje i tajno praćenje Ćuruvije.

Radonjić је оbjasnio da je za načelnika beogradskog centra РDB postavljen 4. аprila, deset dana poslije početka napada NАТО nа SRJ. Prеma navodima optužnice, Radonjića je tadašnji načelnik РDB, Marković, postavio na čelo beogradskog centra uprave da bi mogao da realizuje plan ubistva Ćuruvije. Za to је, prema optužnici, Radonjić angažovao operativce Romića i Kuraka.

Radonjić tvrdi da je, kada je dobio na potpis nalog za primjenu mjere „tajno praćenje, posmatranje i fotodokumentovanje”, o Ćuruviji znao samo da je novinar. „Pitao sam zamjenika Stevana Nikčevića zašto se ovo radi a on mi je odgovorio da je Ćuruvija na mjerama od polovine 1998. zbog izvještavanja o događajima na Kosovu. Tada sam saznao da je primjenom mjera ustanovljeno da je Ćuruvija u februaru 1999. primio novac od jedne osobe iz strane ambasade. To su bile informacije zbog kojih sam dao nalog za tajnu pratnju”, ispričao je Radonjić.

Radonjić je dalje iznio kako mu je na dan kada je Ćuruvija ubijen, dežurni javio ,,da је ‘оbjekat’ pričao s nekom osobom i da se tu nešto desilo. Rekao sam mu da nastave da prate šta se događa. Javio mi je da su ponovo razgovarali u nekom restoranu. Dao sam nalog da prestanu da prate’оbjekat’ i da počnu da prate tu ‘vezu’ koju su ubrzo i identifikovali. Nešto kasnije javljeno mi je: „Lice koje smo radili ubijeno je ispred svog stana’. Ne mogu da vam objasnim kako sam se osećao. Sotinu stvari mi je prošlo kroz glavu”, ispričao je Radonjić u sudnici.

Sudsko vijeće nije odlučilo o zahtjevu odbrane da se u svojstvu svjedoka saslušaju pojedinci iz vrha političke vlasti. Odbrana okrivljenih, pored ostalih, predložila je saslušanje sadašnjeg premijera Srbije Aleksandra Vučića, koji je u vrijeme ubistva Ćuruvije bio ministar informisanja, na okolnosti da li je u to vrijeme bilo gušenja slobode medija. Traži se i saslušanje sadašnjeg predsjednika Srbije Tomislava Nikolića u vezi tvrdnji iznijetih u optužnici dа је novinar ubijen „zbog očuvanja političke vlasti”.

Odbrana optuženih je osim Nikolića i Vučića, više puta tražila da bude saslušana i folk-pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović. Ona je, navodno, bila prisutna kada je Milorad Ulemek Legija, prema svjedočenjima braće Aleksandra i Miloša Simovića, pokazao Milošu Simoviću sada optuženog Kuraka, rekavši da je on ubio Ćuruviju.

Pojedini mediji primjećuju kako je zanimljivo da se među predloženim svjedocima Tužilaštva ne nalazi Mirjana Marković, supruga Slobodana Miloševića, koja je u javnosti dovođena u vezu s ovim zločinom. Njeno saslušanje, mada je dobila azil u Rusiji i najvjerovatnije se neće vraćati u Srbiju, tražio je advokat Rajko Danilović, koji u ovom postupku zastupa Slavkovog brata – nedavno preminulog Jovu Ćuruviju.

,,Tražimo najmanje saslušanje Mirjane Marković, ali i da se protiv nje otvori krivični postupak. Protiv nje smo podnijeli krivičnu prijavu jer smatramo da je naručilac Slavkovog ubistva. Sud je u pripremnom ročištu odlučio da će ona biti saslušana samo ako bude dostupna pravosudnim organima Srbije”, rekao je advokat Rajko Danilović za Danas.

Slobodan Ružić, pravni zastupnik porodice Slavka Ćuruvije, rekao je novinarima u pauzi suđenja da je ubistvo Ćuruvije mogao da naredi samo Slobodan Milošević, tadašnji predsjednik SRJ. ,,Mi se nadamo da će do kraja suđenja biti utvrđene sve činjenice kojima će se dokazati da je ovo što u optužnici piše tačno. A mi ćemo se potruditi da u toku ovog glavnog pretresa dođemo i do nekih činjenica koje će ukazati na nalogodavce ovog ubistva.”

Vukašin Obradović, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), upozorava da se na suđenju za ubistvo Ćuruvije ne smije stati samo na kažnjavanju počinilaca, već da se moraju razotkriti nalogodavci. „U ovom trenutku teško je prognozirati da li ćemo do toga doći. Iako svi tragovi vode ka Mirjani Marković… mislim da će u sudskom procesu biti veoma teško to dokazati osim ako ne progovore Radomir Marković i Ulemek Legija i iznenade javnost nekim novim saznanjima”, smatra Obradović.

Veran Matić, čelnik medijske kuće B92 i predsjednik komisije koja treba da rasvijetli ubistva novinara protekle dvije i po decenije, smatra da suđenje za ubistvo Slavka Ćuruvije ima istorijski značaj jer do sada nijedno ubistvo novinara u Srbiji nije razjašnjeno. Matić je istakao da je nedopustivo da predstavnici vlasti izdaju naloge za likvidacije novinara i bilo kakav oblik prijetnji i ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Obradović iz NUNS je, pak, izrazio nadu ,,da je podizanje optužnice u ovom slučaju samo početni korak do otkrivanja konačne istine, a ta konačna istina, iskreno želim da verujem, nije samo istina o onima koji su povukli oroz, već, što je mnogo važnije, proces ubicama Slavka Ćuruvije treba da otkrije čitav jedan mehanizam koji je funkcionisao dugi niz godina, koji se svodi na to da su postojali otuđeni centri moći u državi koji su odlučivali o životima. Mislim da bi suđenje postiglo puni efekat tek ako posluži kao mogućnost da se odnos države prema zločinima otkrije do najsitnijih detalja. Da li će se u tome uspeti, ostaje da se vidi.”

Zašto je bilo potrebno 16 godina da se dođe do sudskog postupka? „To govori da je u Srbiji i dalje veoma teško zaći u tamne vilajete službi i grupa i pojedinaca koje su odlučivale o smrti i životu ljudi. To je ono što nas čini nespokojnim. Ipak nadam se da, ako posle 16 godina, ovaj sudski proces zaista zađe u sve tajne kanale jednog monstruoznog sistema koji je odlučivao o sudbinama novinara da će i to imati efekte na neku veću bezbednost novinara u narednom periodu”, zaključuje Obradović.

Legija ključni svjedok

Ključni svjedok Tužilaštva biće bivši komandant rasformirane Jedinice za specijalne operacije Milorad Ulemek Legijaa koji je označio četvoricu optuženih. Ulemek je, kao i Marković, osuđen u predmetima Ibarska magistrala i Budva, kada je pokušan atentat na Vuka Draškovića, i na suđenju za ubistvo Ivana Stambolića. Ulemek je osuđen i za atentat na Zorana Đinđića i u slučaju Zemunski klan. U objedinjenom predmetu Stambolić-Budva direktno se kaže da je Slobodan Milošević dao nalog da se ,,iz niskih pobuda liše života pojedini njegovi politički protivnici”. Tokom pripremnog ročišta zastupnici porodice Ćuruvija predložili su da na suđenju bude saslušana Mira Marković.

Milan BOŠKOVIĆ