Mećem ruku svoju na usta svoja! Jer ne smijem reći to što mi je palo na pamet! Ne znam kako se to moglo desiti!? Ne smijem povjerovati ni da se desilo! A jeste, u to se više ne može ni posumnjati! Da li smo mu ga ukrali, ili nam ga je namjerno prepustio – ne znam; ali sasvim sigurno znam da ovaj svijet nije više u Božjim rukama. Najzad je svijet pao čovjeku u ruke! Jao ga tebi, svijete!
Dočepao te se, svijete, i činiće s tobom sve što mu padne. Što mu padne? Da, upravo tako, što mu padne. Valjda „što mu padne na pamet”!? Na kakvu pamet, jadan ne bio!? Nema tu odavno nikakve pameti da bi na nju nešto moglo pasti. Onima nekada, pametnim ljudima, moglo je nešto i pasti na pamet. Ovima sve samo pada gluho i prazno, ispada im iz ruku, razbija se, lomi, prosipa se – zar ne vidiš svu ovu srču i krš, svijet su već prekrili!? Zato i kažem: Kad te se čovjek najzad dočepao, i dohakaće ti, svijete!
Čovjek se nije dočepao svijeta, kako ti kažeš, nego je svojim umom postao njegov gospodar, domaćin, zakonodavac! Čovjek je od prvog dana svog postojanja, težio upravo tome: da popravi ovaj svijet! Da ga napravi boljim, ljepšim, plemenitijim, manje surovim, da ga učini ljudskijim! I eto, danas je čovjek već stekao mudrost i znanje neophodne da započne popravljanje ovog svijeta!
Oooo, pričaj mi još o tome! Biva, Bog još ispade nekakav šeprtlja!? Nije znao napraviti svijet kako valja, no ćete mu ga vi popraviti!? Vi ćete mu pokazati kako se to radi! I to vi, oni isti koji ne date da se popravi ni slovo u nečijem tekstu, ni da se izbriše ili docrta najmanja crtička na slici nekog slikara!? Ko od vas smije popraviti tekst nekog pisca, mijenjajući ga? Zar to ne nazivate falsifikovanjem? Ko od vas smije promijeniti ili ukinuti formulaciju jednog člana ustava ili drugih zakona!? Zar to ne nazivate diktaturom!? A svijet, djelo Božje, mislite da imate i pravo i moć popravljati! Ništa se u svijetu nije nikada popravilo, a da se nešto drugo nije pokvarilo!
Kako nije, hiljadu stvari se popravilo a da se nijedna nije zbog toga nije pokvarila!
Reci jednu!
Pa evo ti odmah primjera! U ovom tunelu u Lucernu, kroz koji se sada vozimo, i kroz koji je vožnja ograničena na 80 km na sat, prije neku godinu je Boris Beker vozio 160. Snimljen je kamerom. Platio je kaznu, oduzeta mu je dozvola mjesec dana i doživotno mu je zabranjeno da vozi auto u Švajcarskoj. Ništa mu nije pomoglo ni to što je slavan, ni što ima novac upravo u švajcarskoj banci! Pravda jednaka za sve! – eto popravke koja nije ništa pokvarila!
Kad to čujem, naježim se! Toliko je neljudski taj tvoj primjer da tu nema ni pravde ni čovjeka! Planeta kiborga, eto šta je to. Nema tu ni čovjeka vozača, ni policajca čovjeka! Prosto da poželiš da te neki debeli brkati policajac kazni za prekršaj koji nisi učinio samo zato što je ustao na lijevu nogu, ili da ti progleda kroz prste, zato što je dobre volje. A svi znamo da ni to nije ni dobro, ni pravedno.
Ne valja ti kada je pravda ista za sve, ne valja ti kada se odreže odoka, samovoljno, po ćejfu! Šta tebi valja!? Mora se uvesti nekakav red i kažnjavati one koji ga ne poštuju.
Šta meni ne valja!? Eto, baš to mi ne valja. To što uvodimo red, i što vjerujemo da je to što uvodimo uopšte nekakav red! Smeta mi to što više ne možemo nigdje otići a da nam na svakom koraku neko ne uvodi red! Milione godina milioni ptica lete hiljadama kilometara, milioni riba plivaju hiljade kilometara u savršenom redu, a niko im ne uvodi nikakav red! Zato se i kaže: „Slobodan kao ptica, slobodan kao riba!” Dio svijeta koji još nije sasvim u ljudskim rukama!
Dva saputnika zaustavila su se na jednom prevoju, visoko u Alpima. Zvjezdano nebo treperilo je nad njima i nad moralnim zakonom u njima. Topla ljetnja večer spustila se bešumno. Dugo nisu progovorili ni riječi. U neko doba jedan od njih reče: „Tiha noć rosu rađa!”
Ferid MUHIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
HORIZONTI3 sedmice