Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Svjedok Žute kuće

Objavljeno prije

na

Važan svjedok UNMIK istrage o mogućim egzekucijama nad civilima Srbima, te manjim dijelom i Albancima za vrijeme i nakon rata na Kosovu, uključujući i podatke o Žutoj kući, Pren P. Tači iz Prizrena (star 36 godina, nastanjen u Kutini, Hrvatska), sada se nalazi u zatvoru Spuž, u Crnoj Gori – saznaje Monitor. Žuta kuća je locirana na teritoriji centralne Albanije, u selu Ribe kod grada Burelja. U njoj su se, navodno, nad zarobljenim kosovskim Srbima poslije rata 1999. obavljale nasilne „operacije” vađenja ljudskih organa – nakon čega su pobijeni. Prema još nedokazanim tvrdnjama, ljudski organi iz Žute kuće su avionom s aerodroma pokraj Tirane transportovani do neimenovane klinike u Turskoj radi transplatacija pacijentima za novac.
Knjiga Lov, ja i ratni zločinci bivše glavne haške tužiteljice Karle del Ponte pokrenula je lavinu kontroverznih izvještaja o Žutoj kući (naziv je kuća dobila po prvobitno u žuto okrečenoj fasadi). Vjeruje se da su svjedoci Albanci, poput Tačija, dali inicijalna obavještenja o tome što se dešavalo.

TRAGOVI: Unutar Žute kuće istražitelji su pronašli tragove tkiva (krvi). Dalji postupci – poput vještačenja da li je riječ o forenzičarskom materijalu ljudskog ili životinjskog porijekla – izostali su. Stanari Žute kuće, mnogočlana porodica Katuci, veliki broj tragova krvi u sobama objasnili su tradicionalnim klanjem jagnjadi za islamski praznik, kao i jednim porođajem. Još manje ubjedljivo objašnjenje od njh je dobijeno za specifičan medicinski materijal – poput praznih flaša od infuzione tečnosti sa sredstvima za opuštanje mišića, zavoja i igala – koji je pronađen nedaleko od Žute kuće.
Ipak, mnogi medicinski autoriteti su izrazili skepsu prema mogućnostima visokoprofesionalnih zahvata odstranjenja ljudskih organa u primitivnim uslovima zabačene seoske kuće.
Del Ponteova se u svojoj knjizi Lov poziva na ukupno osam svjedoka koji su, nezavisno jedan od drugog, dali iskaze o Žutoj kući, u čijem podrumu su navodno odstranjeni organi pedesetorici zarobljenika. ,,Postoji sumnja da su i na seoskom groblju, u blizini Žute kuće, sahranjivani kidnapovani nealbanci”, piše Del Ponteova.
Svjedok Tači je, upravo u Crnoj Gori, o Žutoj kući i drugim mogućim povezanim zločinima još 2003. imao povjerljiv razgovor sa forenzičarom-antropologom Hoze Pablom Barjabarom, šefom Kancelarije za nestala lica i forenzičare UNMIK-a. Skupa s još jednim mlađim Albancem, svjedokom iz Prizrena Eksidorom Bisakuom, zatražio je Tači da – u zamjenu za pisano regulisanje statusa zaštićenog svjedoka – pruži cjelovite iskaze.
Barjabar je centrali UNMIK-a u Prištini najkasnije do septembra 2003. dostavio povjerljive informacije o sadržaju razgovora sa svjedocima u Crnoj Gori.
Tri mjeseca kasnije, u decembru 2003, prvi istražitelji iz Haga i UNMIK-a locirali su i obišli Žutu kuću – izvještava Del Ponteova u svojoj knjizi. Prema njemačkom nedjeljniku Špigl, približno oko 300 zarobljenih Srba pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) su u ljeto 1999. odvukli u logore na sjeveru Albanije, uključujući i onaj u Kukešu, a ,,zatim najmlađe i najsnažnije prebacili u selo Ribe”.

IZVJEŠTAJ: Svjedoci Tači i Bisaku su u svojim iskazima Barjabaru teretili Sabita Gecija, šefa vojne policije OVK-a, Dževdeta Krasnićija, glavnog logističara OVK-a za sjevernu Albaniju i navodnog komandanta logora u Kukešu, zatim njegovog zamjenika Pjetra Šalju, te komandanta 126. brigade OVK Ruždija Saramatija, navodno zapovjednika logora Brodoslavci iz kojeg su zarobljenici odvođeni u Žutu kuću. Dvojica svjedoka su, tvrdi se, ponudili i iskaze o ,,mnogim lokacijama masovnih grobnica na Kosovu i u Albaniji”.
Prema izvještaju UNMIK-a (reg. br. 2003-00063, potpisali ga istražitelji za ratne zločine Prabat Kumar i Dojl Pots i proslijedili Andžeju Jozefeckom, šefu tima UNMIK-a za istragu ratnih zločina), Tači je ponudio i „usluge još nekoliko svjedoka zločina na Kosovu i u Albaniji”. Izvještaj UNMIK-a je sastavljen „u vezi s povjerljivim informacijama” koje je iz Crne Gore dostavio Barjabar.
„Pren i Eksidor su željeli pisanu saglasnost za status zaštićenog svjedoka”, navodi se u izvještaju UNMIK-a, čije je izvode 23. januara ove godine objavilo srpsko Tužilaštvo za ratne zločine. UNMIK je, međutim, odbio prijedlog da im reguliše status zaštićenog svjedoka jer „nijesu pružili dovoljno ubjedljive dokaze”.
Prema tvrdnjama Bruna Vekarića, portparola srpskog Tužilaštva, što se istrage UNMIK-a tiče ,,suštinske stvari, u smislu otkrivanja činjenica o zločinima, nijesu urađene”.
„Poslije tajnog sastanka u Crnoj Gori, ignorisana je ponuda dvojice Albanaca da svjedoče protiv visokih oficira OVK i postojanju masovnih grobnica na sjeveru Albanije”, rekao je Vekarić. Del Ponteova u knjizi Lov navodi kako su neki od svjedoka tražili po 50.000 eura za svaku od masovnih grobnica u Albaniji do koje bi lično doveli istražitelje.
Srpsko Tužilaštvo, koje je izvještaj UNMIK-a (ili djelove izvještaja; navodno, nedostaju neke stranice originalnog izvještaja) „prikupilo neformalnim putem”, tvrdi da nad materijalom iz kontejnera za medicinski otpad, navodno iz Žute kuće, nije obavljena „DNK analiza”. Istragu u Žutoj kući je februara 2004. vodio upravo forenzičar-antropolog Barjabar, koji je prije toga imao povjerljiv razgovor s Tačijem u Crnoj Gori.
Za oko 3.000 drugih dokaza, koje su u Žutoj kući prikupili istražitelji, tvrdi se kako su „iz higijenskih razloga uništeni”, zapravo spaljeni, dok je dio drugih dokaza, pristiglih u forenzičarski centar u Orahovcu (Kosovo) navodno nestao. Zbog svega toga, iskazi svjedoka, poput Tačija, sada su možda jedina preostala kopča utvrđivanja istine o Žutoj kući.

DROGA: U međuvremenu, svjedok Tači je avgusta prošle godine uhapšen u okolini Budve, kod Buljarice.
Uprava policije Crne Gore objavila je 10. avgusta 2008. kako su albanski državljani Ernad Duljaj i Albert Đonaj, putujući mercedesom 124, preko graničnog prijelaza Božaj kod Tuzi, u Crnu Goru, navodno, unijeli četiri kilograma i 700 grama heroina.
,,Oni su, kako se sumnja, imali namjeru da, po prethodnom dogovoru, heroin predaju Tačiju, iz Prizrena, za koga se vjeruje da je jedan od organizatora ovog krijumčarskog lanca”, saopštila je crnogorska policija.
Protiv Tačija i dvojice albanskih državljana, kao i Vladana Pavkovića iz Podgorice, podignuta je optužnca. Na prvom pojavljivanju pred krivičnim vijećem sudije Dragice Vuković u Višem sudu u Podgorici, 9. februara ove godine, Tači je izjavio da se ne osjeća krivim za šverc heroina.
Tači je avgusta prošle godine bio u Draču (Albanija), gdje mu je u jednom lokalu ,,izvjesni Enver, koji je poznati kriminalac i ima nekoliko ubistava” ponudio da u Hrvatsku prebaci dva kilograma hašiša za 700 eura. Tači je objasnio da je tokom razgovora s Enverom bio pod uticajem opijata.
,,Taj Enver mi je rekao da nije u pitanju samo moja glava, već i čitava moja porodica”, kazao je Tači koji je uhapšen dok je navodno tek trebalo da preuzme drogu. Tači je dodao: ,,Nemam finansijskih problema, jer imam tri pekare, i to u Splitu, Podgorici i Buljarici”.
,,Plašio sam se špijuna iz Albanije”, rekao je Tači na suđenju.

STRAH: Osim u kontekstu Žute kuće, Tači je u UNMIK-ovom izvještaju iz 2003, naveden i kao važan svjedok egzekucija u okolini Kline (Kosovo) gdje je grupa od 12 Srba i Albanaca ubijena od strane pripadnika OVK-a maja 1999. godine.
,,Tači navodno ima dvojicu svjedoka, od kojih je jedan majka albanske žrtve. Ona je gledala pucanje streljačkog voda sa daljine, vidjela ubistva i mjesta gdje su ubijeni sahranjeni. Tači nije želio da kaže imena ljudi koji su umiješani jer, kako kaže, rizikuje svoj život”, navodi se u UNMIK-ovom izvještaju.
Nedjeljnik Špigl je prošle godine pisao da svjedoci Žute kuće kao da su ,,u zemlju propali”.
,,Zbog straha od vođa OVK i današnjih visokih kosovskih političara, svjedoci se ne usuđuju da daju izjave, jer bi sebi potpisali smrtnu presudu”, izjavio je Špiglu neimenovani haški istražitelj.
Jedan svjedok ili potencijalni svjedok optužnice u procesu protiv Ramuša Haradinaja (bivši komandant operativne zone OVK uz kosovsko-albansku granicu) pred Tribunalom u Hagu, Rom s Kosova Kujtim Beriša, ubijen je 15. februara 2007. u podgoričkom naselju Konik. Na njega je naletio automobil u slabo osvijetljenoj ulici isti dan, kako je tvrdio njegov rođak, nakon što je s predstavnikom jedne međunarodne institucije ili strane države razgovarao o Haradinaju; službeno je demantovano da je Berišina smrt u vezi sa ,,slučajem Haradinaj”.
Srpsko Tužilaštvo je, u međuvremenu, na sva zvona, otkrilo identitet svjedoka Tačija objavljujući 23. januara ove godine preko nacionalne televizije izvode izvještaja UNIMK-a pod naslovom ,,Dosije Žuta kuća”.
Specijalni istraživač Savjeta Evrope, Dik Marti, u roku do naredne godine treba da ispita slučaj Žute kuće. Marti iza sebe ima uspješnu istragu o tajnim letovima i zatvorima CIA u Evropi.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo