Važan svjedok UNMIK istrage o mogućim egzekucijama nad civilima Srbima, te manjim dijelom i Albancima za vrijeme i nakon rata na Kosovu, uključujući i podatke o Žutoj kući, Pren P. Tači iz Prizrena (star 36 godina, nastanjen u Kutini, Hrvatska), sada se nalazi u zatvoru Spuž, u Crnoj Gori – saznaje Monitor. Žuta kuća je locirana na teritoriji centralne Albanije, u selu Ribe kod grada Burelja. U njoj su se, navodno, nad zarobljenim kosovskim Srbima poslije rata 1999. obavljale nasilne „operacije” vađenja ljudskih organa – nakon čega su pobijeni. Prema još nedokazanim tvrdnjama, ljudski organi iz Žute kuće su avionom s aerodroma pokraj Tirane transportovani do neimenovane klinike u Turskoj radi transplatacija pacijentima za novac.
Knjiga Lov, ja i ratni zločinci bivše glavne haške tužiteljice Karle del Ponte pokrenula je lavinu kontroverznih izvještaja o Žutoj kući (naziv je kuća dobila po prvobitno u žuto okrečenoj fasadi). Vjeruje se da su svjedoci Albanci, poput Tačija, dali inicijalna obavještenja o tome što se dešavalo.

TRAGOVI: Unutar Žute kuće istražitelji su pronašli tragove tkiva (krvi). Dalji postupci – poput vještačenja da li je riječ o forenzičarskom materijalu ljudskog ili životinjskog porijekla – izostali su. Stanari Žute kuće, mnogočlana porodica Katuci, veliki broj tragova krvi u sobama objasnili su tradicionalnim klanjem jagnjadi za islamski praznik, kao i jednim porođajem. Još manje ubjedljivo objašnjenje od njh je dobijeno za specifičan medicinski materijal – poput praznih flaša od infuzione tečnosti sa sredstvima za opuštanje mišića, zavoja i igala – koji je pronađen nedaleko od Žute kuće.
Ipak, mnogi medicinski autoriteti su izrazili skepsu prema mogućnostima visokoprofesionalnih zahvata odstranjenja ljudskih organa u primitivnim uslovima zabačene seoske kuće.
Del Ponteova se u svojoj knjizi Lov poziva na ukupno osam svjedoka koji su, nezavisno jedan od drugog, dali iskaze o Žutoj kući, u čijem podrumu su navodno odstranjeni organi pedesetorici zarobljenika. ,,Postoji sumnja da su i na seoskom groblju, u blizini Žute kuće, sahranjivani kidnapovani nealbanci”, piše Del Ponteova.
Svjedok Tači je, upravo u Crnoj Gori, o Žutoj kući i drugim mogućim povezanim zločinima još 2003. imao povjerljiv razgovor sa forenzičarom-antropologom Hoze Pablom Barjabarom, šefom Kancelarije za nestala lica i forenzičare UNMIK-a. Skupa s još jednim mlađim Albancem, svjedokom iz Prizrena Eksidorom Bisakuom, zatražio je Tači da – u zamjenu za pisano regulisanje statusa zaštićenog svjedoka – pruži cjelovite iskaze.
Barjabar je centrali UNMIK-a u Prištini najkasnije do septembra 2003. dostavio povjerljive informacije o sadržaju razgovora sa svjedocima u Crnoj Gori.
Tri mjeseca kasnije, u decembru 2003, prvi istražitelji iz Haga i UNMIK-a locirali su i obišli Žutu kuću – izvještava Del Ponteova u svojoj knjizi. Prema njemačkom nedjeljniku Špigl, približno oko 300 zarobljenih Srba pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) su u ljeto 1999. odvukli u logore na sjeveru Albanije, uključujući i onaj u Kukešu, a ,,zatim najmlađe i najsnažnije prebacili u selo Ribe”.

IZVJEŠTAJ: Svjedoci Tači i Bisaku su u svojim iskazima Barjabaru teretili Sabita Gecija, šefa vojne policije OVK-a, Dževdeta Krasnićija, glavnog logističara OVK-a za sjevernu Albaniju i navodnog komandanta logora u Kukešu, zatim njegovog zamjenika Pjetra Šalju, te komandanta 126. brigade OVK Ruždija Saramatija, navodno zapovjednika logora Brodoslavci iz kojeg su zarobljenici odvođeni u Žutu kuću. Dvojica svjedoka su, tvrdi se, ponudili i iskaze o ,,mnogim lokacijama masovnih grobnica na Kosovu i u Albaniji”.
Prema izvještaju UNMIK-a (reg. br. 2003-00063, potpisali ga istražitelji za ratne zločine Prabat Kumar i Dojl Pots i proslijedili Andžeju Jozefeckom, šefu tima UNMIK-a za istragu ratnih zločina), Tači je ponudio i „usluge još nekoliko svjedoka zločina na Kosovu i u Albaniji”. Izvještaj UNMIK-a je sastavljen „u vezi s povjerljivim informacijama” koje je iz Crne Gore dostavio Barjabar.
„Pren i Eksidor su željeli pisanu saglasnost za status zaštićenog svjedoka”, navodi se u izvještaju UNMIK-a, čije je izvode 23. januara ove godine objavilo srpsko Tužilaštvo za ratne zločine. UNMIK je, međutim, odbio prijedlog da im reguliše status zaštićenog svjedoka jer „nijesu pružili dovoljno ubjedljive dokaze”.
Prema tvrdnjama Bruna Vekarića, portparola srpskog Tužilaštva, što se istrage UNMIK-a tiče ,,suštinske stvari, u smislu otkrivanja činjenica o zločinima, nijesu urađene”.
„Poslije tajnog sastanka u Crnoj Gori, ignorisana je ponuda dvojice Albanaca da svjedoče protiv visokih oficira OVK i postojanju masovnih grobnica na sjeveru Albanije”, rekao je Vekarić. Del Ponteova u knjizi Lov navodi kako su neki od svjedoka tražili po 50.000 eura za svaku od masovnih grobnica u Albaniji do koje bi lično doveli istražitelje.
Srpsko Tužilaštvo, koje je izvještaj UNMIK-a (ili djelove izvještaja; navodno, nedostaju neke stranice originalnog izvještaja) „prikupilo neformalnim putem”, tvrdi da nad materijalom iz kontejnera za medicinski otpad, navodno iz Žute kuće, nije obavljena „DNK analiza”. Istragu u Žutoj kući je februara 2004. vodio upravo forenzičar-antropolog Barjabar, koji je prije toga imao povjerljiv razgovor s Tačijem u Crnoj Gori.
Za oko 3.000 drugih dokaza, koje su u Žutoj kući prikupili istražitelji, tvrdi se kako su „iz higijenskih razloga uništeni”, zapravo spaljeni, dok je dio drugih dokaza, pristiglih u forenzičarski centar u Orahovcu (Kosovo) navodno nestao. Zbog svega toga, iskazi svjedoka, poput Tačija, sada su možda jedina preostala kopča utvrđivanja istine o Žutoj kući.

DROGA: U međuvremenu, svjedok Tači je avgusta prošle godine uhapšen u okolini Budve, kod Buljarice.
Uprava policije Crne Gore objavila je 10. avgusta 2008. kako su albanski državljani Ernad Duljaj i Albert Đonaj, putujući mercedesom 124, preko graničnog prijelaza Božaj kod Tuzi, u Crnu Goru, navodno, unijeli četiri kilograma i 700 grama heroina.
,,Oni su, kako se sumnja, imali namjeru da, po prethodnom dogovoru, heroin predaju Tačiju, iz Prizrena, za koga se vjeruje da je jedan od organizatora ovog krijumčarskog lanca”, saopštila je crnogorska policija.
Protiv Tačija i dvojice albanskih državljana, kao i Vladana Pavkovića iz Podgorice, podignuta je optužnca. Na prvom pojavljivanju pred krivičnim vijećem sudije Dragice Vuković u Višem sudu u Podgorici, 9. februara ove godine, Tači je izjavio da se ne osjeća krivim za šverc heroina.
Tači je avgusta prošle godine bio u Draču (Albanija), gdje mu je u jednom lokalu ,,izvjesni Enver, koji je poznati kriminalac i ima nekoliko ubistava” ponudio da u Hrvatsku prebaci dva kilograma hašiša za 700 eura. Tači je objasnio da je tokom razgovora s Enverom bio pod uticajem opijata.
,,Taj Enver mi je rekao da nije u pitanju samo moja glava, već i čitava moja porodica”, kazao je Tači koji je uhapšen dok je navodno tek trebalo da preuzme drogu. Tači je dodao: ,,Nemam finansijskih problema, jer imam tri pekare, i to u Splitu, Podgorici i Buljarici”.
,,Plašio sam se špijuna iz Albanije”, rekao je Tači na suđenju.

STRAH: Osim u kontekstu Žute kuće, Tači je u UNMIK-ovom izvještaju iz 2003, naveden i kao važan svjedok egzekucija u okolini Kline (Kosovo) gdje je grupa od 12 Srba i Albanaca ubijena od strane pripadnika OVK-a maja 1999. godine.
,,Tači navodno ima dvojicu svjedoka, od kojih je jedan majka albanske žrtve. Ona je gledala pucanje streljačkog voda sa daljine, vidjela ubistva i mjesta gdje su ubijeni sahranjeni. Tači nije želio da kaže imena ljudi koji su umiješani jer, kako kaže, rizikuje svoj život”, navodi se u UNMIK-ovom izvještaju.
Nedjeljnik Špigl je prošle godine pisao da svjedoci Žute kuće kao da su ,,u zemlju propali”.
,,Zbog straha od vođa OVK i današnjih visokih kosovskih političara, svjedoci se ne usuđuju da daju izjave, jer bi sebi potpisali smrtnu presudu”, izjavio je Špiglu neimenovani haški istražitelj.
Jedan svjedok ili potencijalni svjedok optužnice u procesu protiv Ramuša Haradinaja (bivši komandant operativne zone OVK uz kosovsko-albansku granicu) pred Tribunalom u Hagu, Rom s Kosova Kujtim Beriša, ubijen je 15. februara 2007. u podgoričkom naselju Konik. Na njega je naletio automobil u slabo osvijetljenoj ulici isti dan, kako je tvrdio njegov rođak, nakon što je s predstavnikom jedne međunarodne institucije ili strane države razgovarao o Haradinaju; službeno je demantovano da je Berišina smrt u vezi sa ,,slučajem Haradinaj”.
Srpsko Tužilaštvo je, u međuvremenu, na sva zvona, otkrilo identitet svjedoka Tačija objavljujući 23. januara ove godine preko nacionalne televizije izvode izvještaja UNIMK-a pod naslovom ,,Dosije Žuta kuća”.
Specijalni istraživač Savjeta Evrope, Dik Marti, u roku do naredne godine treba da ispita slučaj Žute kuće. Marti iza sebe ima uspješnu istragu o tajnim letovima i zatvorima CIA u Evropi.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari