Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Svjedok Žute kuće

Objavljeno prije

na

Važan svjedok UNMIK istrage o mogućim egzekucijama nad civilima Srbima, te manjim dijelom i Albancima za vrijeme i nakon rata na Kosovu, uključujući i podatke o Žutoj kući, Pren P. Tači iz Prizrena (star 36 godina, nastanjen u Kutini, Hrvatska), sada se nalazi u zatvoru Spuž, u Crnoj Gori – saznaje Monitor. Žuta kuća je locirana na teritoriji centralne Albanije, u selu Ribe kod grada Burelja. U njoj su se, navodno, nad zarobljenim kosovskim Srbima poslije rata 1999. obavljale nasilne „operacije” vađenja ljudskih organa – nakon čega su pobijeni. Prema još nedokazanim tvrdnjama, ljudski organi iz Žute kuće su avionom s aerodroma pokraj Tirane transportovani do neimenovane klinike u Turskoj radi transplatacija pacijentima za novac.
Knjiga Lov, ja i ratni zločinci bivše glavne haške tužiteljice Karle del Ponte pokrenula je lavinu kontroverznih izvještaja o Žutoj kući (naziv je kuća dobila po prvobitno u žuto okrečenoj fasadi). Vjeruje se da su svjedoci Albanci, poput Tačija, dali inicijalna obavještenja o tome što se dešavalo.

TRAGOVI: Unutar Žute kuće istražitelji su pronašli tragove tkiva (krvi). Dalji postupci – poput vještačenja da li je riječ o forenzičarskom materijalu ljudskog ili životinjskog porijekla – izostali su. Stanari Žute kuće, mnogočlana porodica Katuci, veliki broj tragova krvi u sobama objasnili su tradicionalnim klanjem jagnjadi za islamski praznik, kao i jednim porođajem. Još manje ubjedljivo objašnjenje od njh je dobijeno za specifičan medicinski materijal – poput praznih flaša od infuzione tečnosti sa sredstvima za opuštanje mišića, zavoja i igala – koji je pronađen nedaleko od Žute kuće.
Ipak, mnogi medicinski autoriteti su izrazili skepsu prema mogućnostima visokoprofesionalnih zahvata odstranjenja ljudskih organa u primitivnim uslovima zabačene seoske kuće.
Del Ponteova se u svojoj knjizi Lov poziva na ukupno osam svjedoka koji su, nezavisno jedan od drugog, dali iskaze o Žutoj kući, u čijem podrumu su navodno odstranjeni organi pedesetorici zarobljenika. ,,Postoji sumnja da su i na seoskom groblju, u blizini Žute kuće, sahranjivani kidnapovani nealbanci”, piše Del Ponteova.
Svjedok Tači je, upravo u Crnoj Gori, o Žutoj kući i drugim mogućim povezanim zločinima još 2003. imao povjerljiv razgovor sa forenzičarom-antropologom Hoze Pablom Barjabarom, šefom Kancelarije za nestala lica i forenzičare UNMIK-a. Skupa s još jednim mlađim Albancem, svjedokom iz Prizrena Eksidorom Bisakuom, zatražio je Tači da – u zamjenu za pisano regulisanje statusa zaštićenog svjedoka – pruži cjelovite iskaze.
Barjabar je centrali UNMIK-a u Prištini najkasnije do septembra 2003. dostavio povjerljive informacije o sadržaju razgovora sa svjedocima u Crnoj Gori.
Tri mjeseca kasnije, u decembru 2003, prvi istražitelji iz Haga i UNMIK-a locirali su i obišli Žutu kuću – izvještava Del Ponteova u svojoj knjizi. Prema njemačkom nedjeljniku Špigl, približno oko 300 zarobljenih Srba pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) su u ljeto 1999. odvukli u logore na sjeveru Albanije, uključujući i onaj u Kukešu, a ,,zatim najmlađe i najsnažnije prebacili u selo Ribe”.

IZVJEŠTAJ: Svjedoci Tači i Bisaku su u svojim iskazima Barjabaru teretili Sabita Gecija, šefa vojne policije OVK-a, Dževdeta Krasnićija, glavnog logističara OVK-a za sjevernu Albaniju i navodnog komandanta logora u Kukešu, zatim njegovog zamjenika Pjetra Šalju, te komandanta 126. brigade OVK Ruždija Saramatija, navodno zapovjednika logora Brodoslavci iz kojeg su zarobljenici odvođeni u Žutu kuću. Dvojica svjedoka su, tvrdi se, ponudili i iskaze o ,,mnogim lokacijama masovnih grobnica na Kosovu i u Albaniji”.
Prema izvještaju UNMIK-a (reg. br. 2003-00063, potpisali ga istražitelji za ratne zločine Prabat Kumar i Dojl Pots i proslijedili Andžeju Jozefeckom, šefu tima UNMIK-a za istragu ratnih zločina), Tači je ponudio i „usluge još nekoliko svjedoka zločina na Kosovu i u Albaniji”. Izvještaj UNMIK-a je sastavljen „u vezi s povjerljivim informacijama” koje je iz Crne Gore dostavio Barjabar.
„Pren i Eksidor su željeli pisanu saglasnost za status zaštićenog svjedoka”, navodi se u izvještaju UNMIK-a, čije je izvode 23. januara ove godine objavilo srpsko Tužilaštvo za ratne zločine. UNMIK je, međutim, odbio prijedlog da im reguliše status zaštićenog svjedoka jer „nijesu pružili dovoljno ubjedljive dokaze”.
Prema tvrdnjama Bruna Vekarića, portparola srpskog Tužilaštva, što se istrage UNMIK-a tiče ,,suštinske stvari, u smislu otkrivanja činjenica o zločinima, nijesu urađene”.
„Poslije tajnog sastanka u Crnoj Gori, ignorisana je ponuda dvojice Albanaca da svjedoče protiv visokih oficira OVK i postojanju masovnih grobnica na sjeveru Albanije”, rekao je Vekarić. Del Ponteova u knjizi Lov navodi kako su neki od svjedoka tražili po 50.000 eura za svaku od masovnih grobnica u Albaniji do koje bi lično doveli istražitelje.
Srpsko Tužilaštvo, koje je izvještaj UNMIK-a (ili djelove izvještaja; navodno, nedostaju neke stranice originalnog izvještaja) „prikupilo neformalnim putem”, tvrdi da nad materijalom iz kontejnera za medicinski otpad, navodno iz Žute kuće, nije obavljena „DNK analiza”. Istragu u Žutoj kući je februara 2004. vodio upravo forenzičar-antropolog Barjabar, koji je prije toga imao povjerljiv razgovor s Tačijem u Crnoj Gori.
Za oko 3.000 drugih dokaza, koje su u Žutoj kući prikupili istražitelji, tvrdi se kako su „iz higijenskih razloga uništeni”, zapravo spaljeni, dok je dio drugih dokaza, pristiglih u forenzičarski centar u Orahovcu (Kosovo) navodno nestao. Zbog svega toga, iskazi svjedoka, poput Tačija, sada su možda jedina preostala kopča utvrđivanja istine o Žutoj kući.

DROGA: U međuvremenu, svjedok Tači je avgusta prošle godine uhapšen u okolini Budve, kod Buljarice.
Uprava policije Crne Gore objavila je 10. avgusta 2008. kako su albanski državljani Ernad Duljaj i Albert Đonaj, putujući mercedesom 124, preko graničnog prijelaza Božaj kod Tuzi, u Crnu Goru, navodno, unijeli četiri kilograma i 700 grama heroina.
,,Oni su, kako se sumnja, imali namjeru da, po prethodnom dogovoru, heroin predaju Tačiju, iz Prizrena, za koga se vjeruje da je jedan od organizatora ovog krijumčarskog lanca”, saopštila je crnogorska policija.
Protiv Tačija i dvojice albanskih državljana, kao i Vladana Pavkovića iz Podgorice, podignuta je optužnca. Na prvom pojavljivanju pred krivičnim vijećem sudije Dragice Vuković u Višem sudu u Podgorici, 9. februara ove godine, Tači je izjavio da se ne osjeća krivim za šverc heroina.
Tači je avgusta prošle godine bio u Draču (Albanija), gdje mu je u jednom lokalu ,,izvjesni Enver, koji je poznati kriminalac i ima nekoliko ubistava” ponudio da u Hrvatsku prebaci dva kilograma hašiša za 700 eura. Tači je objasnio da je tokom razgovora s Enverom bio pod uticajem opijata.
,,Taj Enver mi je rekao da nije u pitanju samo moja glava, već i čitava moja porodica”, kazao je Tači koji je uhapšen dok je navodno tek trebalo da preuzme drogu. Tači je dodao: ,,Nemam finansijskih problema, jer imam tri pekare, i to u Splitu, Podgorici i Buljarici”.
,,Plašio sam se špijuna iz Albanije”, rekao je Tači na suđenju.

STRAH: Osim u kontekstu Žute kuće, Tači je u UNMIK-ovom izvještaju iz 2003, naveden i kao važan svjedok egzekucija u okolini Kline (Kosovo) gdje je grupa od 12 Srba i Albanaca ubijena od strane pripadnika OVK-a maja 1999. godine.
,,Tači navodno ima dvojicu svjedoka, od kojih je jedan majka albanske žrtve. Ona je gledala pucanje streljačkog voda sa daljine, vidjela ubistva i mjesta gdje su ubijeni sahranjeni. Tači nije želio da kaže imena ljudi koji su umiješani jer, kako kaže, rizikuje svoj život”, navodi se u UNMIK-ovom izvještaju.
Nedjeljnik Špigl je prošle godine pisao da svjedoci Žute kuće kao da su ,,u zemlju propali”.
,,Zbog straha od vođa OVK i današnjih visokih kosovskih političara, svjedoci se ne usuđuju da daju izjave, jer bi sebi potpisali smrtnu presudu”, izjavio je Špiglu neimenovani haški istražitelj.
Jedan svjedok ili potencijalni svjedok optužnice u procesu protiv Ramuša Haradinaja (bivši komandant operativne zone OVK uz kosovsko-albansku granicu) pred Tribunalom u Hagu, Rom s Kosova Kujtim Beriša, ubijen je 15. februara 2007. u podgoričkom naselju Konik. Na njega je naletio automobil u slabo osvijetljenoj ulici isti dan, kako je tvrdio njegov rođak, nakon što je s predstavnikom jedne međunarodne institucije ili strane države razgovarao o Haradinaju; službeno je demantovano da je Berišina smrt u vezi sa ,,slučajem Haradinaj”.
Srpsko Tužilaštvo je, u međuvremenu, na sva zvona, otkrilo identitet svjedoka Tačija objavljujući 23. januara ove godine preko nacionalne televizije izvode izvještaja UNIMK-a pod naslovom ,,Dosije Žuta kuća”.
Specijalni istraživač Savjeta Evrope, Dik Marti, u roku do naredne godine treba da ispita slučaj Žute kuće. Marti iza sebe ima uspješnu istragu o tajnim letovima i zatvorima CIA u Evropi.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA SJEVERU SVE MANJE POLJOPRIVREDNIH OSIGURANIKA: Neke opštine  prepolovljene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razvoj poljoprivrede na sjeveru ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi. Tu su i  nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

 

Uprkos tome što je u većini opština sjevernog regiona poljoprivreda definisana kao jedna od strateških grana razvoja,  statistika pokazuje da tokom minule decenije u toj oblasti nije bilo mnogo napretka. Broj  poljoprivrednih osiguranika, prema zvaničnim podacima, na sjeveru države od 2011. do 2018. godine  smanjen je za skoro četiri odsto.

Lokalne uprave na sjeveru su, mahom, u strategijama zapošljavanja, koje važe za naredne četiri godine, ponovo planirale mjere za unaprjeđenje poljoprivrede, odnosno povećanje broja poljoprivrednika. Definisani su i ambiciozni planovi intenzivnog razvoja stočarstva, ratarstva, voćarstva,  proizvodnja autohtonih proizvod, te njihovo brendiranje…

U nekoliko lokalnih uprava Monitoru su kazali da jedan od mogućih  razlog  smanjenja broja poljoprivrednih osiguranika može biti i formalne prirode.

„Ministarstvo poljoprivrede plaća doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za poljoprivredne osiguranike mlađe od 35 godina.  Prelaskom starosne granice, obaveza plaćanja doprinosa pada na teret osiguranika. Gubitkom povoljnosti, osiguranici se preregistruju ili se više ne registruju što, je, vjerovatno,  jedan od razloga koji  utiče na smanjenje ukupnog broja poljoprivrednih osiguranika. Ipak, to ne može biti jedini ili presudan razlog“, objašnjavaju u plavskoj Opštini.

Razvoj poljoprivrede na sjeveru, kako je navedeno u strateškim razvojnim planovima, ometaju loša ruralna i katunska infrastruktura i negativni demografski trendovi u ruralnim područjima. Takođe i nepovoljna starosna i kvalifikaciona struktura poljoprivrednog stanovništva, nerazvijeni prerađivački sektor, poteškoće u marketingu proizvoda…

Broj osiguranih poljoprivrednika  u plavskoj opštini od 2011. do 2019. godine smanjio se za čak 44 odsto. Tako ih je  2019. godine bilo svega 18. Iste godine u Kolašinu je  bilo registrovano 231 poljoprivredno gazdinstvo.  Broj osiguranika u toj oblasti smanjio se, tokom sedam godina, čak za 45 odsto.

Osnovni preduslov za dalji razvoj poljoprivrede, kažu u beranskoj  lokalnoj upravi,  su dodatna ulaganja koja bi omogućila intenzivniji početak poljoprivredne proizvodnje. Time bi, pojašnjavaju,  bio povećan i procenat  zaposlenih među  radno sposobnim na selu.

U toj opštini je 3.156 poljoprivrednih gazdinstava, ali, prema zvaničnim podacima , od prije dvije godine, bilo je svega 91 poljoprivredni osiguranik. To je čak za 34 odsto manje nego 2011.

U lokalnoj upravi  tvrde da je neophodno jačanje kapaciteta za veći stepen obrade poljoprivrednih proizvoda, kao i za organsku proizvodnju.  Kažu  i da je potrebno uspostaviti čvršće veze između poljoprivrede i turizma i industrije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDŽET KONAČNO U SKUPŠTINI: Između euforije i straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok vladini zvaničnici govore o najboljem budžetu ikad, predstavnici parlamentarne većine koja ih je izabrala tvituju da je predloženi budžet dobar samo za premijera i ministra finansija. Na prvo listanje, novi budžet je neočekivano detaljan i previše optimističan

 

osljednjeg dana Ustavom propisanog roka (31. mart) Vlada je Skupštini dostavila prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu. Sada je na potezu Skupština.

„Mi smo ustavnu obavezu završili u predviđenom vremenskom periodu“, odahnuo je premijer Zdravko Krivokapić, ipak svjestan da problemima tu nije kraj. Pošto, kaže, u odnosima između izvršne i zakonodavne vlasti dominira – ucjena. „Moramo da shvatimo da je zakon bitan za funkcionisanje građana, a ne za naše nadgornjavanje“.

A šta o tome ima da kaže druga strana tek ćemo čuti. Ali, vjerovatno, ne tako brzo. I, sudeći po prvim komentarima Nebojše Medojevića („Kradem od siromašnih da bih dao bogatima“, citirao je predsjednik PzP jednog od junaka stripa Alan Ford), taj odgovor se Vladi možda neće svidjeti. I pored njihovog optimizma s kojim su predstavili svoj prvijenac.

„Siguran sam da ne postoji nijedan razlog da ovakav budžet ne bude usvojen“, kazao je ministar finansija Milojko Spajić, „ovo je najbolji budžet u istoriji Crne Gore“. Svoje tvrdnje ministar potkrepljuje konstatacijom da bi (ako ga i kada usvoji parlament) po prvi put mogli imati budžet koji je transparentan, socijalan i razvojan.

Kao veliki uspjeh svog tima ministar je naveo to što neće biti smanjenja plata i penzija, odnosno, dodatnog oporezivanja tih primanja. I demantovao pisanje Vijesti da je, u nacrtu budžeta za ovu godinu, bila razrađena opcija oporezivanja penzija većih od prosječne plate u državi (524 eura) po stopi od 15 do 95 odsto. Na ministrovu nesreću, Vijesti su objavile i faksimil stranice sa spornim tekstom koji nije uvršten u konačnu verziju vladinog prijedloga. A nama ostaje nada da je ministar bolji ekonomista nego što je političar. I saznanje da je, što se tiče predstavljanja rada svog tima, zaslužio čistu jedinicu.

Na sajtu Vlade možete naći predlog novog budžeta koji broji 306 strana. I u kome ne možete, bez mnogo napora i unakrsnog iščitavanja, pronaći ništa od onoga čime se hvali ministar Spajić i njegovi saradnici.

Tu ćete pročitati da će država ove godini raspolagati budžetom vrijednim 2,46  milijarde eura, što je za nekih 180 miliona manje od posljednjeg budžeta vlade Duška Markovića (prije epidemije korone i rebalansa). Da su izvorni prihodi planirani na 1,88 milijardi ili nekih 100 miliona manje od prošlogodinjih (planiranih), dok su tekući rashodi, bez budžeta državnih fondova, sredstava za otplatu dugova i kapitalnih investicija, manji za 20 miliona… Brojke su i posložene na način sličan onome kako su to radile prethodne DPS vlade.

Tek finese razlikuju prvi Krivokapićev/Spajićev od poslednjeg Markovićevog/ Radunovićevog (Darko, bivši ministar finansija) budžeta. Recimo da je za službena putovanja Službe predsjednika Crne Gore ove godine planirano 48, spram prošlogodišnjih 250.000 eura. Da su troškovi reprezentacije u kabinetu Mila Đukanovića smanjeni za tri puta – sa 60 na 20.000 eura. Ili podatak da će Savjet za privatizaciju imati budžet od 140.000. Više od osam puta manje u odnosu na prošlogodišnjih 1,2 miliona. Na samo jednoj stavci iz troškovnika Savjeta uštedjelo se skoro 995.000 eura. Konsultantske usluge, projekti i studije skresane su sa (okruglo) milion na 5,6 hiljada eura. Pa će neko, očito, morati da se odrekne popriličnog prihoda.

Tako bi, stavku po stavku, stigli do posljednje stranice budžeta i konstatacije da on stupa na snagu danom objave u Službenom listu a primjenjuje se od prvog dana ove godine. Retroaktivna primjena zakona o budžetu nije dozvoljena, zaključili su poslanici SD. Dok je dobronamjernima jasno da su autori prijedloga pokušali da razriješe rebus izlaska iz trenutnog moda privremenog finansiranja države, i prebace se u redovno stanje koje bi trebalo da uslijedi nakon usvajanja budžeta. Što se, tek da pomenemo, i ne mora desiti. Pošto ne postoji propis koji predviđa rok u kome se Skupština mora izjasniti o predloženom zakonu o budžetu. Jasna pravila igre dobićemo tek kada budu usvojeni zakoni o vladi i Skupštini. A nema naznaka da se time neko ozbiljno pozabavio.

A kada smo kod Skupštine – juče je (srijeda, 31. mart) Aleksa Bečić spasio budžet tako što su njegove službe, za razliku od vladinih, na sajtu parlamenta objavile svih 1.600 stranica koje je pripremilo ministarstvo finansija. I tek se tu vidi (odnosno nazire, na prvo čitanje) ono o čemu pričaju premijer i njegov ministar finansija.

Spajić je na konferenciji za medije rekao kako, nakon prošlogodišnjeg strmoglava od 15 odsto, Vlada ove godine očekuje rast bruto društvenog proizvoda veći od 10 odsto. Ta projekcija je zasnovana na očekivanju da će ovogodišnja tursitička sezona donijeti 65 odsto prihoda u odnosu na rekordnu 2019. U Obrazloženju zakona o budžetu, koga nema na sajtu Vlade, čitamo: „Očekivanja u turizmu u 2021. temelje se na dostupnim informacijama i najavama iz turističkog sektora, dok najvažnija pretpostavka podrazumijeva imunizaciju stanovništva kroz dostupne vakcine u zemlji tokom 2021. godine, koja do početka ljetnje sezone uključuje target od 70 odsto odraslog stanovništva koje je vakcinisano, ili je već preležalo virus Covid-19. Ovo je i u skladu sa ekonomskim projekcijama Evropske komisije…“.

Teško je poverovati u ponuđena objašnjenja i brojke. Ali, one su tu. Lako provjerljive u svakom momentu. Skupa s podatkom da je Vlada pripremala projekcije rasta BDP i uz pretpostavku (kažu pesimističku) da će turistička sezona donijeti „samo“ 55 odsto prihoda iz ‘19. Odnosno svih 75 odsto u hrabrijoj, i potpuno nerealnoj, varijanti. „Pretpostavke kretanja u turizmu zasnivaju se i na velikom interesovanju glavnih emitivnih tržišta za turizam u Crnoj Gori, povoljnim epidemiološkim mjerama i otvorenim granicama za ulazak u zemlju, te povećanim kapacitetima turističkog sektora i najavi početka operativnog rada novoosnovane avio-kompanije, ToMontenegro, do početka sezone“, čitamo u Obrazloženju budžeta. Istovremeno dok dnevna štampa izvještava o propasti ljetnje predsezone.

A tu je i podatak, prethodna vlast bi pokušala da ga sakrije, da međunarodne finansijske institucije (MMF, Svjetska banka, Evropska komisija) projektuju sporiji oporavak crnogorske ekonomije, uz ovogodišnji rast od 5,5 do 6,8 odsto.

Prilozi predloženog zakona o budžetu pokazuju nam i kako Vlada planira, povećanjem postojećih i uvođenjem novih akciza, da dodatno popuni državnu kasu. Prema tim projekcijama, povećanje akcize na duvan i duvanske proizvode treba da donese 16,8 miliona; povećanje akcize na gazirana pića sa dodatkom šećera i uvođenje akcize na slatkiše (proizvodi od šećera, kakaoa i sladoled) još 10,2 miliona; povećanje akcize na alkolohol i alkoholna pića – 4,2 miliona; Markiranje (obilježavanje, kako bi se suzbio šverc) mineralnih ulja i njihovih derivata – 14 miliona; prihod od nelegalno stečene imovine – 40 miliona.

Iskustvo nas uči da su te projekcije nerealne. I prethodna vlada, mnogo iskusnija od sadašnje, pokušala je uvećati budžetske prihode na isti način. Pa je odustala kada su shvatili da se šverc nije smanjio nego povećao što je, zapravo, dovelo do smanjenja prihoda. A možda nova izvršna vlast pokaže više snage i volje da suzbije sivu ekonomiju.

Za pohvalu je pokušaj izrade „srednjoročnog budžetskog okvira“ (vidjeti tabelu). Tako saznajemo za vladine planove da do 2023. godine značajno uveća budžet za programe poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (sa sadašnjih 43 na 71 milion naredne godine) javne bezbjednosti i odbrane (sa 154 na 182 miliona u 2023) i zdravstva (sa ovogodišnjih 307 na 334 miliona za dvije godine).  Dok bi, istovremeno, smanjila izdatke za saobraćaj (sa skoro 200 na manje od 90 miliona), prostorno planiranje i zaštitu životne sredine (sa sadašnjih 19,5 na 17,1 milion u 2023).

Nov način pripreme budžeta omogućio nam je i da jasnije, zbog programski objedinjenih podataka, shvatimo gdje ide naš novac. Iznenadilo je saznanje da će nas planirana „sredstva za izradu i održavanje softvera“ ove godine koštati skoro 13 miliona. Najveći dio tih sredstava otići će MUP-u (5,59 miliona) „za održavanje sistema video-nadzora na graničnim prelazima; za izradu i održavanje softvera za ID dokumenta; na održavanje sistema INFOSTREAM, AFIS, za projekat Integrisanog upravljanja granicom, kao i nabavku licenci i održavanje postojećih softverskih rješenja“. Sljedeći potrošač, po veličini, je  Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija. Njima će, planirano je, pripasti iznos od 2,10 miliona.

Ostaje da se vidi da li je lakše bilo napraviti budžet ili obezbijediti neophodnu podršku za njegovo usvajanje. Uz predstavnike parlamentarne većine vladinim zvaničnicima, vjerovatno, predstoje i ozbiljni razgovori u Socijalnom savjetu, posebno sa predstavnicima poslodavaca. Pošto bi se moglo pokazati da dogovor o povećanju minimalne zarade na 250 eura nije tako jednostavno realizovati u momentu kada se mnogi, s mukom, bore da sačuvaju što više postojećih radnih mjesta i po sadašnjim uslovima. Samo da premijer u Savjetu ne zagalami onako kako je to uradio na sastanku sa prosvjetarima.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo