Poslije greške kakvu je sebi dozvolio premijer, ishitreno uvodeći vize turskim državljanima na osnovu pogrešnih informacija, on u zapadnim zemljama ne bi opstao na toj funkciji, ili bi pokušao da opstane tako što bi ostavku morali da daju ministar unutrašnjih poslova i direktor policije
MONITOR: HRA je pozvala tužilaštvo da hitno informiše javnost o rezultatima istrage incidenta na Zabjelu, kao i mjerama koje se preduzimaju protiv svih koji su širili govor mržnje usmjeren prema turskim državljanima u Crnoj Gori. Kako cijenite postupanje tužilaštva?
GORJANC PRELEVIĆ: Jasno je da je policija grubo pogriješila u analizi događaja i identifikaciji napadača kao turskih državljana, tako što se bezrezervno pouzdala u oštećenog, koji je bio “naš” crnogorski državljanin i to još sin kolege policajca.
Tužilaštvo, takođe, nije posumnjalo u pogrešne informacije policije, iako je advokat okrivljenih od početka insistirao da oni nisu ni bili prisutni na mjestu događaja. Nadležni tužilac je trebalo da u roku od 72 časa, koliko su strani državljani bili zadržani u tzv. tužilačkom pritvoru, temeljno provjeri njihove odbrane, a posebno jer je incident zabilježen kamerama.
Što je najgore, i sud je povjerovao policiji i “našem” oštećenom, i vidio osnovanu sumnju da odredi pritvor. Sve u svemu, anti-turska histerija koja je medijski žestoko pripremana nekoliko nedjelja, a kulminirala na ulicama poslije incidenta primijenjena od razjarenih navijača, u kombinaciji sa činjenicom da je sin policajca povrijeđen u incidentu, očigledno je uticala na rad i policije i tužilaštva i suda. To je nedopustivo u pravnoj državi.
Ipak, dobro je što je tužilaštvo uvidjelo grešku prije nego što se agonija produžila i zatražilo oslobađanje okrivljenih. Ali to se desilo tek pošto je premijer faktički “zaratio” s Turcima, uvodeći im momentalno vize, a što sad već dolazi na naplatu. Ovu ishitrenu odluku donijetu na osnovu netačnih podataka platiće svi građani Crne Gore od onih koji u Tursku moraju na liječenje, da rade, da studiraju ili koji žive od turizma i investicija i Turske.
Što se tiče govora mržnje, uvidjeli su da su pokliči “Ubij, ubij Turčina” na prvom skupu poslije incidenta govor mržnje i istražuju, tako je objavljeno. Još nije objavljeno da su kao govor mržnje prepoznati povici “Turci napolje” i “Turčine odlazi” sa protesta ispred Vlade. Idealno, Državno tužilaštvo je trebalo brže da postupa i da odmah upozori da će svaki govor mržnje biti procesuiran. Takođe je trebalo da upozori da se sačekaju rezultati istrage prije bilo kakvog zaključivanja o tome ko je koga prvi napao i koje su nacionalnosti napadači.
Dobro je što je procesuirana osoba koja je zapalila vozilo državljana Turske, nadam se da će ubrzo otkriti i one koji su uništili turske radnje u Podgorici i Baru. Sve su to zločini iz mržnje koji se moraju strožije kazniti, u skladu sa zakonom koji to izričito propisuje.
MONITOR: Kako vidite rad policije u ovom slučaju?
GORJANC PRELEVIĆ: Policija je saopštavala koga je sve uhapsila, a onda i protjerala od Turaka, i danas saopštavaju koje represivne mjere sprovode prema strancima. Jasno je da je policija podilazila i podilazi želji nasilnih građana koji su protestovali na ulici i izlivali mržnju po društvenim mrežama. Činjenica da je u incidentu povrijeđen sin njihovog kolege, zahtijevala je da se saopšti da li u istrazi postupaju njegove neposredne kolege, policajci koji ga poznaju ili ne, ali to nije saopšteno, tako da je svaka sumnja u pogledu pristrasnosti opravdana, jer nije uklonjena, a greška u identifikaciji osumnjičenih je napravljena.
U poslednjem saopštenju policije primjetno izostaje pominjanje državljanstva „sva četiri strana državljanina“ koji su naknadno identifikovani, jer su, bar oni koji su dosad uhapšeni, isključivo Azerbejdžanci. Prema tome, Turci, kojima je premijer po hitnom postupku uveo vize, možda nisu ni krivi ni dužni, dok Azerbejdžance nismo još stigli da zamrzimo, iako možda ni oni nisu prvi počeli. Sve je to krajnje neozbiljno i pokazuje da su na najodgovornijim funkcijama ljudi koji primjenjuju populizam radije nego zakon. Za ulazak u EU se traži samo ovo drugo.
MONITOR: Niko nije ponudio ostavku. Zašto izostaje utvrđivanje i preuzimanje odgovornosti?
GORJANC PRELEVIĆ: Poslije greške, kakvu je sebi dozvolio premijer ishitreno uvodeći vize turskim državljanima na osnovu pogrešnih informacija, on u zapadnim zemljama ne bi opstao na toj funkciji, ili bi pokušao da opstane tako što bi ostavku morali da daju ministar unutrašnjih poslova i direktor policije.
Vidjeli smo da su u Sloveniji zbog ubistva jednog čovjeka dva ministara podnijela ostavke, dok je aktuelni crnogorski ministar policije zbog zahtjeva da da ostavku poslije ubistva 12 ljudi na Cetinju optužio sve koji su mu ostavku tražili da rade za mafiju. Radi se o dijametralno suprotnom poimanju demokratije i moralne odgovornosti, a i o nepoštovanju birača. Birači očigledno služe samo da dovedu određenu grupu na vlast, koja se onda grčevito drži fotelja, bez obzira na bilo šta.
MONITOR: Kako vidite odgovornost vlasti za talas nasilja prema turskim državljanima?
GORJANC PRELEVIĆ: Premijer je populistički podišao masi koja je vikala na ulici, umjesto da vodi odgovornu politiku.
Trebalo je odmah objavljivati tačne informacije, upozoravati da informacije o ubistvima, otmicama, silovanjima i sl. nisu tačne, čuvati svakog čovjeka, jer to je posao države, da čuva mir i sprječava histeriju koja je mogla da odnese i ljudske žrtve.
S druge strane, ako je i bilo incidenata od strane stranih državljana koji nisu procesuirani, i to je za osudu. Međutim, toliko toga još nije procesuirano ni u odnosu na domaće državljane, da ne vidim razlog zbog koga bi bili više kivni na strance. Jedino ako nam je draže da nas napadaju „naši“, što je apsurdno.
„Događanja naroda“ na ulici su u nedavnoj istoriji u više navrata bila režirana i nijesu bila nikakav glas pravednih, nego glas igrača vrlo partikularnih političkih interesa. Moralo se naučiti da se tome a priori ne podilazi. Poteze vlasti su pomno pratile i međunarodne organizacije i strane ambasade, naravno, u prvom redu Turska. Iako su mudro ćutali i podržavali vlast pretpostavljajući da znaju šta rade, i vjerovatno strahujući da su razmjere incidenta drugačije, kad se pokazalo da je slika drugačija i da su Turci u suštini pogrešno i brzopleto optuženi, turski ambasador je nastupio s viznim ultimatumom, očekivano i razumljivo. Ostaje da se vidi koje će sve biti posljedice ovog incidenta koji je, sve u svemu, značio jedan veoma ozbiljan izraz neprijateljstva prema svim državljanima te države. Sve to doprinosi da, ako i uđe u EU, Crna Gora u dogledno vrijeme ne bude tretirana ravnopravno, kao punopravna članica.
MONITOR: Kako vidite to da dok se približavamo EU, crnogorska zbilja nerijetko podsjeća na devedesete u novom ruhu?
GORJANC PRELEVIĆ: Kao vrhunski izraz neodgovornosti prema budućnosti države, koju prije svega čine mladi. Istraživanja pokazuju da masovno teže da se isele. To ne čudi jer i njima državna politika izgleda kao nesmirena životinja koja juri svoj rep umjesto da nas vodi ka boljem standardu i demokratiji koja zaslužuje članstvo u EU. Na vlasti su mlađi ljudi koji nemaju iskustvo devedesetih, nisu naučili te lekcije, dok su, sa druge strane, itekako svjesni moći podgrejanog nacionalizma. To je destruktivna, kratkoročna moć, ali dovoljna za postizanje političkih i privatnih ciljeva. Oni koji su vidjeli zlo devedesetih sada su s razlogom zabrinuti.
MONITOR: Kako komentarišete ocjene posljednjeg Izvještaja EU?
GORJANC PRELEVIĆ: Radi se o brojnim korisnim nalazima, mnogo toga se prepisalo od prošle godine jer napretka nije bilo. Ipak, radi se i o uljepšanoj slici da bi Crna Gora još imala šanse da do kraja iduće godine završi pregovore, to je očigledno. Mnogo više bi se moglo iskritikovati. I sve je to, što bi se reklo, ljudski, pre svega imajući u vidu plemenitu težnju Evropske komisije da nas ugura u EU, što bi za Crnu Goru svakako mnogo značilo prije svega u bezbednosnom smislu, a i ekonomskom i kulturnom. Međutim, zabrinjava domaća politička atmosfera koja ne pokazuje dovoljnu ozbiljnost, nema zajedništva koje bi se očekivalo u ovom ključnom istorijskom trenutku, ne vidi se da svi rade u istom cilju, pa zbog toga sumnjam da se završna mjerila mogu ispuniti do kraja iduće godine u poglavlju 23.
MONITOR: Hoće li nas ugurati u EU, ili ćemo to zaslužiti?
GORJANC PRELEVIĆ: Ako nas prime, biće na guranje, ali od nas zavisi koji nivo poniženja ćemo dopustiti. Već se govori o ukidanju stvarnih članskih prava jer vide s kim imaju posla. Crna Gora je dovoljno mala da može lako da se dovede u red, samo kada bi za to postojala dovoljna politička volja i snaga.
MONITOR: Pozvali ste da se Zakon o spomen obilježjima primijeni u Pljevljima, gdje se, između ostalih, nalazi i ulica Pavlu Bulatoviću, ministru policije u vrijeme zločina deportacija. Saopštili ste da se otvaraprostor glorifikaciji ratne prošlosti, podriva demokratija i vladavina prava, produbljuju podjele u multietničkoj zajednici Pljevalja i narušava međunarodni ugled Crne Gore.
GORJANC PRELEVIĆ: Radi se o pitanju vladavine prava. Ona je neophodna za ulazak u EU, kao i za mir u Crnoj Gori. Ne bi smjelo biti revizionističkog preimenovanja ulica koje je pritom i nezakonito.
MONITOR: Iako su mediji izvještavali da ćete biti kandidatkinja za poziciju Obudsmana/ke, nijeste se kandidovali za tu poziciju. Zašto?
GORJANC PRELEVIĆ: Nisam mogla da zamislim da budem kandidatkinja predsjednika koji odlikuje Amfilohija. Nemoguće je jednom rukom preporučiti aktivistkinju za ljudska prava žrtava ratnih zločina, a drugom odlikovati mecenu ratnih zločinaca od Arkana, preko Šešelja do Radovana Karadžića. Razmišljala sam bi li vrijedjelo, zarad “višeg cilja”, upustiti se ipak u taj proces koji je možda mogao dovesti do kandidature. Zaključila sam da bih u tome izgubila svoje principe, iako bih možda stekla funkciju. Akcija za ljudska prava ima nezavršenog posla i planove za rad kao i u posljednjih 20 godina.
Milena PEROVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice