Povežite se sa nama

FOKUS

Trigranit umjesto Arapa

Objavljeno prije

na

U subotu je raspisan tender za višedecenijski zakup Velike plaže i Ade Bojane, praćen optimističkim najavama vladinih zvaničnika o očekivanim investicijama „i do 15 milijardi eura”. Ko vjeruje – to je sjajna vijest. Crnogorskoj ekonomiji je neophodna snažna finansijska injekcija. A polako splašnjava entuzijazam da će se do željenog novca doći kroz proces prodaje manjinskog paketa i dokapitalizaciju Elektroprivrede. Nade se, zato, ponovo polažu u pješčane plaže na ulcinjskoj rivijeri. Izjalove li se ta očekivanja, eto i nas u čekaonici MMF-a. Po ljuti lijek za ljute rane. STRAH OD PROMJENA: Tri dana kasnije, crnogorski finansijski sektor ostao je zatečen viješću da su generalni direktor Crnogorske komercijalne banke Milka Ljumović i njena zamjenica Bosa Tatar odlučile da se povuku sa čelnih funkcija u najvećoj crnogorskoj banci koju su i osnovale prije 12 godina. Iznenađenje je bilo tim veće što je, prije nepunih mjesec dana, Odbor direktora CKB odlučio da rukovodećem timu povjeri novi, četvorogodišnji mandat.

Izgledalo je da su se obistinile priče koje kruže još od kraja prošle godine, da se iza kulisa predstave u kojoj glavne uloge igraju Prva banka i Vlada Crne Gore, vodi borba za uspostavljanje dominacije na crnogorskom finansijskom tržištu. Sa ciljem da se Prva banka i njeni akcionari izbave iz problema u koje su zapali te da se, istovremeno, uspostavi potpunakontrola nad finansijskim tokovima u Crnoj Gori a privilegovanima olakša pristup sve “tanjim” izvorima novca. CKB se nalazila u središtu ove priče. Kako zbog liderske pozicije na tržištu, tako i zbog finansijskih injekcija od matične banke i KFT-a (40 + 50 miliona eura, ne računajući 150 miliona koje je OTP zimus obezbijedio Crnogorskoj komercijalnoj banci). Zato su prvi komentari odlaska čelnica CKB išli u tom pravcu. Uz dilemu – zašto su se “predale” bez borbe?

Ispostavilo se, ipak, da je odluka Borda CKB s početka marta bila, zapravo, pokušaj da se dvojac Ljumović -Tatar privoli da promijeni odluku s kraja prošle godine o svojevoljnom povlačanju sa čelnih funkcija u CKB. Predstavnici mađarskog OTP-a, koja je od 2006. stopostotni vlasnik CKB procijenili su da je poslovni uspjeh CKB-a u značajnoj mjeri personalizovan, ne samo zbog finansijskih vještina rukovodećeg tima i njihovih saradnika već i zbog njihovog umijeća da privuku i sačuvaju klijente koji su banci ostali lojalni i u vremenu kada su se na tržištu pojavile neke, na prvi pogled, primamljivije ponude.

Kompromis je postignut tako što dosadašnje direktorice, i pored odlaska u penziju, za sada ostaju u CKB kao članovi Odbora direktora. To bi trebao biti jasan signal klijentima da se u odnosu banke prema njima ništa suštinski neće promijeniti. “Krajem novembra dogovorila sam se sa vlasnicima iz Mađarske da odem krajem marta”, saopštila je Milka Ljumović. “Ne odlazim zbog globalne krize niti onoga što se desilo na tržištu. Naprotiv, mislim da je CKB dobar projekat o čemu govore svi segmenti poslovanja. Krizu nijesmo osjetili jer su naši vlasnici uvijek bili spremni da nam izađu u susret i mislim da smo jedina banka koja je uspješno protrčala vrijeme od oktobra uz pomoć svojih vlasnika.”

Ostaje da se vidi da li će sve to biti dovoljno da CKB sačuva i onaj dio svoje klijentele koji je na Trg Vektre odlazio ponajviše zato što su tamo “Milka i Bosa”? Ili će nova uprava dio harizme svoje banke morati da nadoknadi na neki drugi način? Zbog značaja ove banke u Crnoj Gori, odgovor se ne tiče samo njenih akcionara.

STARI ZNANCI: OTP je odlučio d a n a rukovodeća mjesta u banci dovede, takođe, majstore bankarskog zanata. Džordža Bobvoša i Lasla Šaradija. Radne biografije novih direktora obećavaju uspijeh. Iza njih su godine rada u Erste, Rajfajzen i Austrija banci. Dodatno, harizmatični poliglota Džordž Bobvoš nije potpuni stranac. Kao regionalni direktor Trigranita on je, već nekoliko godina, čest gost u Crnoj Gori.

Trigranit je, podsjetimo, multinacionalna kompanija sa sjedištem u Budimpešti. U Crnoj Gori su prisutni od momenta kada je jedan od njegovih najvećih akcionara, Piter Mank sa ovdašnjim vlastima zaključio posao kupovine nekadašnjeg Arsenala u Tivtu. Potom je OTP postao vlasnik 100 odsto akcija Crnogorske komercijalne banke. Šandor Čanji, vlasnik OTP banke takođe je akcionar Trigranita. Među suvlasnicima ove kompanije su, uz osnivača Šandora Demijana, i britanska porodica Rotšild, otac doskorašnjeg američkog predsednika Džordž Buš stariji, bivši kanadski premijer Brajan Malroni, kao i proslavljeni trgovac oružjem iz Saudijske Arabije Adnan Kašogi.

milka-ljumovic-frZvučna imena na listi akcionara obećavala su mnogo. Ni najave nijesu izostale. Bobvoš je, još prije koju godinu najavio da je Trigranit zainteresovan za ulaganja na Velikoj plaži, gradnju Milenium siti centra u Podgorici i druge atraktivne projekte čija je ukupna vrijednost dostizala 10-tak milijardi eura.

Ulcinj je i tada bio “prvi pik” mađarske kompanije. Trigranit bi, rečeno je, po ugledu na Dubai, na Velikoj plaži sagradio ekskluzivno turističko naselje sa velikim brojem ekskluzivnih hotela i vila dok bi u centru tog novog naselja bio Twin Towers hotel. Gradnja kompletnog naselja trajala bi 15 godina. “Planovi da se investira u Crnu Goru nisu se promijenili. Mi smo sigurni da će Trigranit dobiti šansu da pokaže svoje sposobnosti i namjere, investirajući u crnogorsku budućnost”, podsjetio je Bobvoš u maju prošle godine.

Tada je, međutim, to obećanje ostalo u sjenci odluke Trigranita da odustane od najavljivane gradnje poslovnog kompleksa u centru Podgorice. Obrazloženje da je tražena cijena od hiljadu eura po kvadratu prevelika za ponuđenu lokaciju razljutilo je ovdašnje zvaničnike. “Kada se sve proanalizira i sračuna, može se zaključiti da bi ovaj projekat bio finansijski neodrživ”, rekao je Bobvoš uz konstataciju da je “neobjašnjivo i besmisleno da se zemlja u Podgorici nudi po tako visokim cijenama…” Iz današnje perspektive, ova priča pokazuje da novi direktor CKB ima sposobnost dobrog predviđanja kretanja na tržištu.

PAKET ARANŽMAN: Trigranit se sada, na velika vrata, vraća u igru. Pošto su se, po svoj prilici, izjalovili zvučno najavljivani planovi sa šeicima, vlast u Podgorici se okrenula ka Budimpešti. Ono što intrigira ovdašnju javnost jeste pitanje: da li u paketu sa ambicioznim državnim projektima ide i rješavanje privatnih finansijskih problema ovdašnje političko-ekonomske elite.

Bezbroj puta je ponovljeno – uslov za ulazak u igru na Velikoj plaži za investitore sa Bliskog istoka bila je kupovina (makar dijela) akcija Prve banke kojom sada gazduje familija premijera Mila Đukanovića. Kada su se dobro preračunali, Arapi su zaključili da je to preskupa ulaznica. Da li je Trigranit preuzeo njihovo mjesto u Podgorici i Ulcinju?

Dostupne iinformacije i procjene stručnjaka ovdje se razlikuju.

ISTI SCENARIO: Po jednima, scenario je ostao isti. Promijenio se samo glavni glumac.

Prvo je raspisan tender za Veliku plažu. Pošto su naučili “podgoričku lekciju” ovdašnji zvaničnici od budućeg zakupca traže minimalnu koncesionu nadoknadu. Prema onome što je saopštio Branimir Gvozdenović, od godišnjeg zakupa 17 miliona kvadrata na Velikoj plaži i Adi vlada očekuje – dva miliona eura. Približno toliko , poređenja radi, Aman plaća za godišnji zakup tri hotela na Budvanskoj rivijeri.

Potom je Bobvoš postao direktor CKB. Najzanimljivije, kažu zagovornici ovog scenarija, slijedi. Prije nego što bude poznat epilog “ulcinjskog tendera” rješavaće se sudbina Prve banke. Prema njima, očekuje se “merdžovanje” (uprošćeno – spajanje) Prve i Crnogorske komercijalne banke. OTP bi “kupio” dio crnogorskog tržišta i gomilu rizičnih plasmana sve to upakovano skupa sa – Velikom plažom i Adom. Ozvaničenje već viđenog pobjednika na tenderu bio bi četvrti, završni korak ove operacije. Na opšte zadovoljstvo.

Zagovornici druge teze kažu da je izbor novih direktora CKB, nakon što su već bivše direktorice ostale pri odluci o povlačenju, obavljen u Budimpešti – bez bilo kakvih dogovora i aranžmana van banke. Prema tim informacijama, Trigranit i njegovi akcionari u ovom trenutku nijesu spremni na velike dodatne investicije, a Prva banka i Velika plaža još nemaju kupca. Da li je to dobra ili loša vijest?

 

Ulcinj pod zakup

Analitičari smatraju da će opština Ulcinj od svih ovih silnih tendera na njenoj teritoriji imati veoma malo koristi. Taj se zaključak nameće sam od sebe ako se zna da investitor nije dužan da uplaćuje dažbine dok traje investicija. A čitav projekat izgradnje najmanje 25 hiljada ležaja na Velikoj plaži biće realizovan za 20 godina. Ono što je još gore, ukoliko se taj scenario zaista ostvari, jeste što Ulcinjani i njihovi gosti praktično neće imati gdje da se kupaju. Koliko će tada vrijedjeti kuća u Štoju, odnosno u zaleđu Velike plaže, da li će u njima spavati samo hiljade radnika koji će raditi u „evropskom Dubaiju”, kome će svoje sobe izdavati privatni stanodavci u Ulcinju, ko će izgraditi novu infrastrukturu u gradu, to su samo neka pitanja koja se sve češće postavljaju u Ulcinju. U crnogorskoj Vladi su već izračunali: samo u prve tri godine nakon zaključenja ugovora o zakupu investitor će na Velikoj plaži morati da realizuje program ulaganja od barem milijardu eura. “Naknadna ulaganja moraju iznositi najmanje tri milijarde eura”, rekao je ministar za ekonomski razvoj Branimir Gvozdenović. Ulcinjani, ipak, nijesu oduševljeni pričom da će njihov grad uskoro postati Dubai, Rimini, Nica, Kan, Monako, Monte Karlo. Sve, samo ne Ulcinj. Smeta im i što je Vlada u predizbornoj žurbi zaboravila da konsultuje Skupštinu Crne Gore (što je dužna za koncesije duže od 30 godina) ali i lokalnu samoupravu. “Ako se o tome ne izjasni crnogorski Parlament, onda to svakako mora da učini Skupština opštine Ulcinj”, rekao je za Monitor predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori i poslanik u crnogorskom Parlamentu Mehmet Bardhi. Prema njegovim riječima, opštinska Skupština, bez obzira na zakonske ingerencije, treba da donese konačnu odluku o tako značajnom pitanju. “Ako SO ne bude raspravljala o pokušaju Vlade da krčmi našu imovinu, biće to predaja pred naletom jednog okupatorskog režima”, rekao je Bardhi i dodao da bi stoga bilo dobro da se i na političkom nivou razgovara o ovim pitanjima. “Uostalom, bez Valdanosa i ‘njegove sestre’ poluostrva Mendre, Ade, Štojske plaže i Šaskog jezera, ne znam što će ostati od Ulcinja!”, zaključio je on. I njegov novi kolega u Skupštini Crne Gore, potpredsjednik Nove demokratske snage – FORCA, Genc Nimanbegu je za naš nedjeljnik rekao da raspisivanje tendera o izdavanju Velike plaže i Ade na zakup od 90 godina nije dobro procjenjena odluka i da se o tome mora otvoriti rasprava na posebnoj sjednici SO Ulcinj. “Mogućnost da tim jedinstvenim prostorom može da gazduje jedan privredni subjekat krije u sebi niz opasnosti. Razvoj crnogorskog i ulcinjskog turizma ili bilo koje druge privredne grane ne treba da zavisi od jedne firme ili pojedinca”, naglasio je on i ukazao na slučaj “strateškog partnera Olega Deripaske”. Poslanik FORCE u budućem sazivu crnogorske Skupštine je nadležne upitao i šta će sada biti sa prijedlogom Regionalnog parka Delta Bojane, koji je lane, uz podršku Svjetske banke, izradilo Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine. Tim aktom se, naime, predviđa da gotovo čitava teritorija ulcinjske opštine postane prvi regionalni park prirode u Crnoj Gori. Odgovora nema.

 

Mustafa CANKA / Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EUROPOL, SNIMCI I KOVERTE: Šta bi s njima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon odlaska DPS-a sa vlasti u avgustu 2020, a posebno nakon odlaska specijalnog tužioca Milivoja Katnića, očekivalo se da će se otvoriti stare ili pokrenuti nove istrage o zloupotrebama koje su tokom tri decenije vladavine vodile do Đukanovića i njegove porodice. Za sada –  ništa.  Zalud Telekom, Snimak Koverta, Limenka, Pandorini papiri… A ni Europol  evo ništa ne dojavljuje

 

Đukanović ne strepi, kazao je ove sedmice na Cetinju, da bi se mogao naći na udaru državnog tužilaštva.

,,Ne, zato što radim svoj posao u skladu sa Ustavom i zakonom”, kazao je s podignutom obrvom. Pa još ozbiljnijim glasom dodao da niko, pa i najzlonamjerniji, neće uspjeti da pronađu ništa što je uradio na štetu države i protivno zakonu.

Kao da to nije isti onaj Đukanović čije se ime dovodi u vezu sa brojnim aferama o zloupotrebi moći, u svjetskim medijima poznat kao crnogorski premijer koji je u politiku ušao u džemperu, a deceniju kasnije postao jedan od najbogatijih ljudi svijeta, sa imovinom koju je daleke 2011, Forbs procijenio na 167 miliona eura.

Da to objasni, kako je u politku ušao u džemperu a iz nje će izaći kao najbogatiji predsjednik najsiromašnije evropske zemlje, pripitao ga je ove sedmice na Cetinju novinar francuskog Le Monda. Đukanović je u svom maniru odgovorio: ,,Sve je to repertoar medijskog orgijanja u Crnoj Gori sa ciljem da se promijeni vlast koju sam personifikao i takođe pokušaj da se iz parapolitičkih centara ostvari suštinski politički uticaj”.

Trućanje je pričati o nevinosti koju procjenjuje Specijalno tužilaštvo Milivoja Katnića, poznatog po slabosti na Đukanovića. Ili, recimo, tužilaštvo Vesne Medenice, sada uhapšene zbog zloupotrebe položaja, učešća u organizovanom kriminalu, uticaja na sudije… U njeno doba, Đukanović je recimo izbjegao aferu Telekom, pred američkim finansijskim institucijama  dokazanu korupciju prilikom prodaje državne telekomunikacione kompanije. Utvrđeno je da je za prodaju kompanije Mađarima crnogorski vrh primio, ,,preko sestre visokog zvaničnika“, mito od 3, 7 miliona eura. U to doba predsjednik Savjeta za privatizaciju i premijer bio je upravo Đukanović. Jedini koji je mogao da donese odluku o prodaji tako važnog državnog preduzeća. Takvu odluku svakako nijesu mogli donijeti direktori Telekoma, koji su kasnije, u doba specijalnog tužioca Milivoja Katnića, završili na optužnici u slučaju Telekom. Đukanović i njegova sestra Ana Đukanović, takođe pominjana u aferi Telekom, zbog toga što je preko njene kancelarije stigao dio novca, za koji se smatra da je mito, nisu se našli na optužnici.

Nije to jedina afera u kojoj se spominje Đukanović, a koju je tužilaštvo odbacilo bez obzira na dokaze koji su upućivali na njegovu odgovornost. Tu je i Snimak. Taj slučaj je prekrižila državna tužiteljka Ranka Čarapić, poznata po brojnim slučajevima koji su skupljali prašinu u ladicama tužilaštva,  uprkos upozorenjima iz Brisela da se ta afera mora dovesti do kraja. Čarapićeva je odlučila da u snimcima, koje su čuli svi crnogorski građani, a u kojima najviši organi Đukanovićeve Demokratske partije socijalista planiraju kako da zloupotrebama državnih resursa dođu do još jedne izborne pobjede – nema krivičnog djela. Što bi rekao Đukanović – ,,verbalni delikt”.

Da su brojni planovi DPS-a i realizovani, te da je  na različite načine zloupotrebljavana država i njeni resursi u cilju izborne pobjede, bilo je mnoštvo dokaza. Uzalud.

Uzalud je bio i snimak biznismena Duška Kneževića, na kom se vidi kako on daje funkcioneru DPS-a, Slavoljubu Stijepoviću, oko 100 hiljada eura za finansiranje izborne trke DPS-a. Istraga, koju je vodilo Katnićevo tužilaštvo nikada nije došla do vrha partije kojoj je novac namijenjen. Na optužnici su se našli Knežević, koji je sve objelodanio, i kurir –  Slavoljub Stijepović. Sudski proces koji je pretvoren u farsu, još traje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DAN NEZAVISNOSTI – 16 GODINA POTOM: Orao potkresanih nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud

 

Crna Gora između dva Dana nezavisnosti. Traje priča o neostvarenim željama: sloboda, demokratija, pravda, pristojne plate i penzije. I neodagnanim strahovima: kriminal, korupcija, vjerske i nacionalne podjele, siromaštvo, nepravda. Tu su, neko vrijeme, i obnovljene globalne prijetnje: pandemija, rat, glad.

Ponegdje, ipak, napredujemo.

Prošle godine u ovo doba odmjeravali smo – zastave. Jedna, crvena, površine 50X100 metara (5.000 kvadrata ili jedno poveće fudbalsko igralište) viorila se na Cetinju, svjedočeći patriotizam pod njom okupljenih. Druga, ,,najduža trobojka na ovim prostorima”, u Beranama je predstavljena kao iskaz nenatrunjenog rodoljublja dugačak svih 350 metara. S kraja na kraj.

Sada, umjesto zastava, naslovne stranice zauzimaju doskorašnji čelnici pravosuđa, danas pritvorenici Vesna Medenica i Blažo Jovanić. Mediji otkrivaju njihove saradnike, način djelovanja, privilegovane i oštećenje. Rano je za ozbiljnije računice o nezakonito stečenoj koristi i šteti pričinjenoj žrtvama uzurpiranog pravosudnog sistema. Posljedice slutimo, dok čekamo sljedeće privođenje. Biće ih, nepodijeljeno je mišljenje.

Ni zastave nijesu izašle iz mode. Samo su crnogorskim pridodate ukrajinske. Srpskima – ruske. Mašemo Evropi.

Između dva praznika dobili smo novu Vladu. Dritan Abazović zamijenio je Zdravka Krivokapića. Vesnu Bratić mijenja četvoro. S malo nade da će popraviti posljedice njenog rada. URA i SNP zadržali su mjesta u skupštinskim klupama namijenjena parlamentarnoj većini, a SD ona što pripadaju opoziciji. Ostali su zamijenili mjesta. I priču, prebacujući se sa jednog na drugo podešavanje.

Abazović je, neki dan, pod Ostrogom razgovarao sa patrijarhom SPC-a. Sličan razgovor Krivokapić je, prije nepunu godinu, vodio u beogradskoj Patrijaršiji. Tema – Temeljni ugovor, odnosno, mjesto SPC-a u Crnoj Gori i mjesto Crne Gore i njenih vlasti u sistemu pod ingerencijom srpskog patrijarha i Patrijaršije. A on je  sveobuhvatniji od liturgije i molitve.

Samo da ne umislimo kako su te konsultacije nešto što nam je donijela promjena vlasti nakon izbornog poraza DPS-a. Uoči prve proslave Dana nezavisnosti, 2007. godine, tadašnji ministar inostarnih poslova Milan Roćen razgovarao je sa ruskim patrijarhom o pozicijama koje će crkva imati u budućem Ustavu Crne Gore.

U  međuvremenu, u Moskvi smo stavljeni na listu ,,neprijateljskih zemalja”. A u Briselu, Berlinu, Parizu… nijesmo dokazali da smo partner od povjerenja. U bilo kom poslu. Evropska radiodifuzna unija (EBU) eliminisala je, onomad, glasove žirija iz Podgorice na izboru za pjesmu Evrovizije. EBU, saopšteno je, ,,krajnje ozbiljno shvata sve sumnjive pokušaje manipulisanja glasanjem na Eurosongu i ima pravo ukloniti takve glasove”. Saopštenje je pratila informacija da su glasovi iz Crne Gore, skupa sa onima iz Azerbejdžana, Gruzije, San Marina, Poljske i Rumunije – poništeni i izbrisani iz tabele.

Imamo mi i mnogo većih i dugovječnijih nevolja. ,,Zbog bahatog i bezobzirnog ponašanja vladajuće većine”, lani su poslanici DPS-a bojkotovali skupštinski rad u plenumu i odborima. Sada nešto slično rade Demokrate i DF. Samo što je argumentaciji za povremeni nedolazak na sjednice dodata izdaja narodne volje od strane doskorašnjih koalicionih partnera iz SNP-a i GP URA. Prethodno je (2016 – 2020) izgovor za opozicioni bojkot parlamenta bila afera državni udar. Koja do danas nije dobila sudski epilog. I neće, sva je prilika, u dogledno vrijeme. Svakako ne prije narednih parlamanetarnih izbora.

Ne žuri se ni zvaničnicima zakonodavne i izvršne vlasti. Makar dok je njima i njihovima dobro. Prepoznajte citat: ,,Da našu bezbjednu, zajedničku kuću do kraja uredimo po mjeri najviših demokratskih i ekonomskih standarda razvijene Evrope. Da gradimo sistem koji će pružati jednaku šansu svima. Da zakoni važe jednako za sve. Da prevaziđemo naslijeđene i nove podjele koje uzimaju snagu crnogorskom društvu…”. Pa pogodite autora: Dritan Abazović ove, Zdravko Krivokapić prošle ili Duško Marković 2017. godine?

Još teže je sjetiti se ko nam je i kada poručio: ,,Crna Gora kreće ka ekonomskom sunovratu. Pravni poredak u državi ne postoji. Vidimo haotično stanje u zdravstvenom sistemu…“. Pošto sličan, ili identičan, citat možemo naći u saopštenjima manje-više svih parlamentarnih partija (dva gore navedena su DPS-ova). U momentu dok sjede u opozicionim klupama. Kako su, u skorijoj prošlosti, svi bili i vlast i opozicija, tako je i navedeno postalo opšte mjesto. Na koje se zaboravi onog časa kada se domogne vlasti.

Zato su, uoči prve godišnjice referenduma o nezavisnosti goruće ekonomske teme bile sudbina Kombinata aluminijuma, Montenegroerlajnza, Duvanskog kombinata i Luke Bar. Danas je to pitanje krivice za propast KAP-a, Duvanskog i MNA (i jednog i drugog i trećeg mogla bi se dotaći priča o stečajnoj mafiji i Blažu Jovaniću) i švercu cigareta. Preko barske Luke.

Prošle godine, od Britanaca smo dobili popis kompanija (uglavnom ofšor) koje, po njihovim saznanjima, u carinskim skladištima Luke Bar drže cigarete i  drugu akciznu robu namijenjenu švercu. Domaćem i međunarodnom. Tada su uskladištene cigarete, kažu na žalost nekih uticajnih igrača bivših i aktuelnih vlasti, prebrojane a skladišta zapečaćena. Potom smo svjedočili navodnim krađama skladištenih cigara. Dok smo u samohvalisavim porukama Miloša Medenice čitali kako se i koliko zarađuje od tog posla. Konačno, država je početkom nedjelje konfiskovala ,,napuštenu” robu. Da bi, doslovno sjutradan, u Luci bio zaplijenjen novi tovar švercovanih cigareta. Sada vlast traži kupca. A opozicioni prvaci krivca, koga će optužiti za nastavak šverca.

Sa kokainom i narkoklanovima priča je nešto drugačija. Dvije izuzetne zapljene obilježile su prošlu godinu, ali i ukazale na razmjere tog posla u Crnoj Gori. Ipak, krajnje adrese i organizatori ostali su nepoznati organima gonjenja. Spekuliše se da li je to posljedica nedostatka iskustva, loše sreće ili namjere kriminalnih saradnika iz državnih institucija da zaštite svoje prave poslodavce. Uglavnom, jednog od nekoliko uhapšenih zbog sumnje da je karika u transportu narkotika, stražari Istražnog zatvora u Spužu ovih dana učestalo opominju da se skloni od prozora. Pošto je u blizini pronađena snajperska oprema. Ko mu, i zašto, radi o glavi – to je i dalje tajna.

Predstojeći praznik dočekaćemo sa najvećom prosječnom platom, uvećanom penzijom i rekordnom inflacijom od osamostaljenja Crne Gore. Neki smo tu (zaposleni u legalnom sektoru) na dobitku a drugi (penzioneri i nezaposleni) na još većem gubitku kada je u pitanju tzv. kupovna moć. Sa dvije državne aviokompanije, a bez auto-puta čiji se završetak najavljuje ravno tri godine (prvi Ugovor je predviđao da put bude otvoren 21. maja 2019).

Nijesmo sigurni koliko zemlja ima zaposlenih a koliko onih koji traže posao. Ne zna se koliko su tačne priče o ozbiljnim dugovima koje su Milojko Spajić i njegovi saradnici iz doskorašnjeg Ministarstva finansija i socijalnog staranja ostavili nasljednicima. Dugovi Fonda zdravstva takođe su predmet nagađanja. Nejasno je, izgleda, čak i to da li su veći ili manji od zatečenih u decembru 2020. Zato se zna: specijalistički pregledi proljetos se zakazuju za – oktobar. Pa ko dočeka.

I dalje smo, kažu, regionalni lider euroatlanskih integracija. Komšije nam, biće, zavide zbog toga. Iako je susjed (Hrvatska) odavno punopravna članica EU i NATO-a, sa perspektivom skorog ulaska u Euro i Šengen zonu (evropska valuta i režim otvorenih granica).

Nova Vlada, baš kao prethodna i ona prije nje, obećava deblokadu procesa pristupanja EU. Praveći se da ne čuje evropske lidere koji govore o tome da Zapadnom Balkanu u dogledno vrijeme nema mjesta među punopravnim članicama Unije. Neki valjanu alternativu vide u inicijativi Otvoreni Balkan. Jedni zato što dolazi iz Beograda/Tirane a drugi zbog podrške koja je projektu Aleksandra Vučića i Edija Rame stigla iz Vašingtona. Iz skoro pa istih razloga na drugoj strani se protive planu regionalnog uvezivanja. Nikome nije palo na pamet da na papir stavi i javnosti predoči moguće koristi i štete – ekonomske, društvene, političke – tog projekta iz perspektive Crne Gore i njenih građana.

Lakše je, umjesto toga, ponavljati stare priče. A i publika ih voli.

Pa bi se baš rijetki začudili kada bi, narednih dana ili prvom prilikom kada novouspostavljeno partnerstvo sa SNP-om postane prijetnja za njegove interese, Milo Đukanović ponovio prošlogodišnju presudu: „Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici“. A Andrija Mandić, recimo, i ovaj praznik je čestitao prigodnom porukom da ,,neki pripadnici nekadašnjeg Bloka za zajedničku državu danas, napadnim i smiješnim čestitkama za 21. maj, brukaju i sramote vlastitu prošlost i nedostojno podilaze crnogorskim separatistima”. Poentirajući tvrdnjom kako „srpski narod nema nikakvog razloga da slavi 21. maj”.

Neka si im rek’o, klicali bi sljedbenici. Svaki ispod svoga orla.

Neke ptice nikad ne polete. „Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su u dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Slična strahovanja nismo čuli od bivših čelnika tužilaštva, kada je riječ o napadu na istraživačku novinarku Oliveru Lakić, direktoricu i glavnu urednicu portala Libertas. Lakićeva još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni. Sve zbog istraživačkog novinarstva kojim je ukazala na koruptivne i kriminalne aktivnosti moćnika u Crnoj Gori. Tada su kao napad na državu, doživljavali pritisak domaće i međunarodne javnosti da se počinioci i nalogodavci ranjavanja Lakićeve privedu pravdi.

Sead Sadiković, dugogodišnji novinar i član UO Društva profesionalnih novinara, kaže da je pritisak javnosti samo djelimično učinkovit i to tek kada je u sinergiji sa pritiskom međunarodne zajednice. Tek takav udružen pritisak natjera institucije da reaguju, ne i da riješe određeni porblem ili aferu.

„Djeluje nestvarno postaviti pitanje političke volje za obračun sa kriminalom. Osim kada politika nije u sprezi sa kriminalom. U dvije skorašnje afere koje pominjete postoje osnovi sumnje da jeste“, kaže Sadiković za Monitor. „U tom se kontekstu može tražiti i odgovor na pitanje zašto institucije nisu reagovale u vezi ova dva slučaja (Medenica i Lazović) iako su i prije objave u medijima imali informacije koje upućuju na kriminal i u bezbjednosnim i pravosudnim organima. Teško da neko može uhapsiti samog sebe, ili sopstvenog projektanta kada su institucije u pitanju.“

I aktivistkinja za ljudska prava Bojana Jokić smatra da je sumnjivo što se formiranje predmeta i istražne radnje u aferama Medenica i Lazović dešavaju tek nakon što je portal Libertas objavio informacije Europola i transkripte dekodiranih razgovora sa SKY-ja. „Otvara se pitanje da li bi se krenulo u proces procesuiranja osumnjičenih da javni pritisak nije bio toliko jak. To dodatno narušava ugled institucija koje već ne uživaju povjerenje građana“, navodi Jokić za Monitor. „Političke strukture koje nakon svake akcije policije i tužilaštva zasipaju medijski prostor i prisvajaju zasluge za sebe, još više narušavaju povjerenje institucija u očima javnosti jer se stvara percepcija, iako možda nepravedno, da se suštinske promjene nisu desile već da se samo politički pritisak na te institucije promijenio.“ Ona smatra da ćemo u narednom periodu svjedočiti ili depolitizaciji sudstva, tužilaštva i policije ili samo promjeni centara moći koje vrše uticaj na njih.

Sadiković, inače član Komisije za istrage napada na novinare i imovinu medija, ukazuje zašto mimo svih zakonskih rokova nije podignuta optužnica protiv napadača na Oliveru Lakić. „Kavčani i šverc cigareta, što se povezuje sa bezbjednosnim strukturama, posebno su aktuelni posljednjih pola godine. Te strukture treba da obezbijede dokaze da bi optužnica protiv napadača na Olju Lakić bila podignuta. Kvalitet dokaza prije desetak godina bio je takav da je optužnica pala. Bolje i sada da je ne podižu ako će opet da padne. U strukturama koje obezbjeđuju dokaze je problem. U institucijama koje ne bi da se previše odmotava klupko je ključ“.

Kao član pomenute Komisije Sadiković je registrovao da je prije par godina, uoči posjete visokog međunarodnog zvaničnika, javnosti saopšteno da optužnica protiv napadača na Oliveru Lakić samo što nije podignuta „i da se uglavnom svi detalji znaju“. Tada je, kaže, sinergija javnosti i međunarodnog faktora dovela samo do fingiranja procesa.

Umjesto optužnice i slanja napadača iza rešetaka, Lakićevoj je ovih dana pojačana policijska zaštita zbog tekstova koje je objavio Libertas. Sa mnogih međunarodnih i domaćih adresa, crnogorska vlast je kritikovana jer istrage povodom brojnih napada, a i pokušaja ubistva novinarke Lakić, nijesu dovele do napadača i nalogodavaca. Nakon devet mjeseci od ranjavanja, 19. februara 2019. godine, a samo dva dana prije dolaska tadašnjeg komesara za proširenje Evropske unije (EU) Johanesa Hana u Podgoricu, organizovana je zajednička konferencija Uprave policije (UP) i tužilaštva, kada je saopšteno da je organizator Filip Bešović, navodno, pratio ali i pucao na novinarku Lakić. Dan kasnije, Više tužilaštvo je dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv Filipa Bešovića, Marija Miloševića, Filipa Kneževića, Gorana Rakočevića, Dejana Vukašinovića, Luke Bulatovića, Mijaila Stojanovića, Marinka Rajkovića i Sanje Božović, ali ni u jednom dijelu nije eksplicitno navedeno da je baš organizator udruženja pucao na novinarku.

„Njihov motiv je, prema dokazima tužilaštva, sprečavanje novinarke da istražuje kriminalne organizacije na teritoriji Crne Gore i njihove veze sa kriminalnim grupama iz regiona“, saopštio je specijalni tužilac Saša Čađenović u decembru 2020. Ostalo je na riječima.

„Vjerujem da će doći dan kada će institucije moje države biti na mojoj i strani mojih kolega i da ćemo se zajedno boriti za bolje, bezbjednije i pravednije društvo“. To je izjavila nakon što joj je prije više od tri godine u Vašingtonu uručena Međunarodna nagrada za hrabre žene, prema izboru američkog Stejt departmenta.

Olivera Lakić ne odustaje od onog boljeg i pravednijeg društva. Uprkos svemu.

 

Uljarević: Potrebna doza opreznosti prilikom objave podataka

Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) gostujući na TV Vijesti kazala je da je u objavi doumenata Europol-a važan i ugao „neselektivnog“ objavljivanja prepiski, koje mogu kompromitovati nevine ljude koji se pominju ali i pomoći drugima da sakriju tragove. Pojasnila je da nismo imali ocjenu nadležnih organa šta je od svega nešto iza čega stoje određena krivična djela.

„Jedno je ako vi pričate o nečemu i pominjete neke ljude, a drugo je ako postoji dokaz da su ljudi čiji su nadimci korišćeni zaista bili dio te kriminalne grupe ili oni koji su pominjani da su počinili određeno krivično djelo“, pojašnjava Uljarević.

Kaže da se stiče utisak kako su u isti koš stavljeni različiti ljudi, koji u konačnici mogu biti dovedeni i u životnu opasnost. Riječ je, smatra, o ljudima koji nijesu učestvovali u tim radnjama ili koji su pokušavali neke stvari i da spriječe.

„Mislim da je potrebna pojačana doza opreznosti prilikom objavljivanja takvih dokumenata i mislim da je i tužilaštvo moglo da se oglasi na jasniji način kada je riječ o podacima koji su objavljeni. Ma koliko oni nama bili jako interesantni i ma koliko to imalo dimenziju javnog interesa, ipak je moglo biti upozorenje nekim ljudima, bilo da su direktno pomenuti ili ne, da pobjegnu, da prikriju dokaze i slično“, kaže Uljarević.

 

Na Lakićevu počeli napadi nakon priča o švercu cigareta

Olivera Lakić je česta meta napada postala nakon što je početkom 2011. godine istraživala da li se u fabrici Tara, ali i u skladištu u Donoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta. Pisala je da iz tog švercerskog posla stoje ljudi iz policije i ANB-a.

Prve prijetnje stigle su početkom 2011. godine od zaposlenog u mojkovačkoj fabrici Slavka Musića, koji je, zbog ugrožavanja sigurnosti, osuđen na četiri mjeseca zatvora. Nisku zatvorsku kaznu dobio je i Ivan Bušković, koji je osuđen na devet mjeseci robije, jer je 7. marta 2012. godine ispred zgrade udario novinarku Lakić koja se kući vraćala sa posla. Naručilac tog napada nikada nije otkriven.

Tri mjeseca nakon što je novinarka ranjena u maju 2018, na mjesto direktora policije ponovo je imenovan Veselin Veljović, čijem šefu obezbjeđenja Milenku Rabrenoviću je suđeno zbog prijetnji upućenih kćerki Olivere Lakić u februaru 2011. godine, nakon serije članaka u Vijestima o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike Tara. Nakon podizanja optužnice protiv Rabrenovića, Lakićeva je označila Veljovića kao nalogodavca prijetnji, što je on na sudu negirao.

Tokom postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici utvrđeno je da su sin Rabrenovića i još dva člana njegove porodice koristili telefonski broj, koji je tokom januara i februara 2011. godine „putovao“ sa Veljovićevim vozačem, te da je ista kartica korišćena i u aparatu sa kojeg je prijećeno Lakićevoj kćerki. Sve to nije bilo sporno sutkinji Larisi Mijušković Stamatović, koja je Rabrenovića oslobodila zbog nedostatka dokaza.

Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i tadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za taj slučaj kod nadležnih tužilaca. Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela protivzakoniti uticaj, ali nikad nije došlo do suđenja.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo