Povežite se sa nama

FOKUS

Trigranit umjesto Arapa

Objavljeno prije

na

U subotu je raspisan tender za višedecenijski zakup Velike plaže i Ade Bojane, praćen optimističkim najavama vladinih zvaničnika o očekivanim investicijama „i do 15 milijardi eura”. Ko vjeruje – to je sjajna vijest. Crnogorskoj ekonomiji je neophodna snažna finansijska injekcija. A polako splašnjava entuzijazam da će se do željenog novca doći kroz proces prodaje manjinskog paketa i dokapitalizaciju Elektroprivrede. Nade se, zato, ponovo polažu u pješčane plaže na ulcinjskoj rivijeri. Izjalove li se ta očekivanja, eto i nas u čekaonici MMF-a. Po ljuti lijek za ljute rane. STRAH OD PROMJENA: Tri dana kasnije, crnogorski finansijski sektor ostao je zatečen viješću da su generalni direktor Crnogorske komercijalne banke Milka Ljumović i njena zamjenica Bosa Tatar odlučile da se povuku sa čelnih funkcija u najvećoj crnogorskoj banci koju su i osnovale prije 12 godina. Iznenađenje je bilo tim veće što je, prije nepunih mjesec dana, Odbor direktora CKB odlučio da rukovodećem timu povjeri novi, četvorogodišnji mandat.

Izgledalo je da su se obistinile priče koje kruže još od kraja prošle godine, da se iza kulisa predstave u kojoj glavne uloge igraju Prva banka i Vlada Crne Gore, vodi borba za uspostavljanje dominacije na crnogorskom finansijskom tržištu. Sa ciljem da se Prva banka i njeni akcionari izbave iz problema u koje su zapali te da se, istovremeno, uspostavi potpunakontrola nad finansijskim tokovima u Crnoj Gori a privilegovanima olakša pristup sve “tanjim” izvorima novca. CKB se nalazila u središtu ove priče. Kako zbog liderske pozicije na tržištu, tako i zbog finansijskih injekcija od matične banke i KFT-a (40 + 50 miliona eura, ne računajući 150 miliona koje je OTP zimus obezbijedio Crnogorskoj komercijalnoj banci). Zato su prvi komentari odlaska čelnica CKB išli u tom pravcu. Uz dilemu – zašto su se “predale” bez borbe?

Ispostavilo se, ipak, da je odluka Borda CKB s početka marta bila, zapravo, pokušaj da se dvojac Ljumović -Tatar privoli da promijeni odluku s kraja prošle godine o svojevoljnom povlačanju sa čelnih funkcija u CKB. Predstavnici mađarskog OTP-a, koja je od 2006. stopostotni vlasnik CKB procijenili su da je poslovni uspjeh CKB-a u značajnoj mjeri personalizovan, ne samo zbog finansijskih vještina rukovodećeg tima i njihovih saradnika već i zbog njihovog umijeća da privuku i sačuvaju klijente koji su banci ostali lojalni i u vremenu kada su se na tržištu pojavile neke, na prvi pogled, primamljivije ponude.

Kompromis je postignut tako što dosadašnje direktorice, i pored odlaska u penziju, za sada ostaju u CKB kao članovi Odbora direktora. To bi trebao biti jasan signal klijentima da se u odnosu banke prema njima ništa suštinski neće promijeniti. “Krajem novembra dogovorila sam se sa vlasnicima iz Mađarske da odem krajem marta”, saopštila je Milka Ljumović. “Ne odlazim zbog globalne krize niti onoga što se desilo na tržištu. Naprotiv, mislim da je CKB dobar projekat o čemu govore svi segmenti poslovanja. Krizu nijesmo osjetili jer su naši vlasnici uvijek bili spremni da nam izađu u susret i mislim da smo jedina banka koja je uspješno protrčala vrijeme od oktobra uz pomoć svojih vlasnika.”

Ostaje da se vidi da li će sve to biti dovoljno da CKB sačuva i onaj dio svoje klijentele koji je na Trg Vektre odlazio ponajviše zato što su tamo “Milka i Bosa”? Ili će nova uprava dio harizme svoje banke morati da nadoknadi na neki drugi način? Zbog značaja ove banke u Crnoj Gori, odgovor se ne tiče samo njenih akcionara.

STARI ZNANCI: OTP je odlučio d a n a rukovodeća mjesta u banci dovede, takođe, majstore bankarskog zanata. Džordža Bobvoša i Lasla Šaradija. Radne biografije novih direktora obećavaju uspijeh. Iza njih su godine rada u Erste, Rajfajzen i Austrija banci. Dodatno, harizmatični poliglota Džordž Bobvoš nije potpuni stranac. Kao regionalni direktor Trigranita on je, već nekoliko godina, čest gost u Crnoj Gori.

Trigranit je, podsjetimo, multinacionalna kompanija sa sjedištem u Budimpešti. U Crnoj Gori su prisutni od momenta kada je jedan od njegovih najvećih akcionara, Piter Mank sa ovdašnjim vlastima zaključio posao kupovine nekadašnjeg Arsenala u Tivtu. Potom je OTP postao vlasnik 100 odsto akcija Crnogorske komercijalne banke. Šandor Čanji, vlasnik OTP banke takođe je akcionar Trigranita. Među suvlasnicima ove kompanije su, uz osnivača Šandora Demijana, i britanska porodica Rotšild, otac doskorašnjeg američkog predsednika Džordž Buš stariji, bivši kanadski premijer Brajan Malroni, kao i proslavljeni trgovac oružjem iz Saudijske Arabije Adnan Kašogi.

milka-ljumovic-frZvučna imena na listi akcionara obećavala su mnogo. Ni najave nijesu izostale. Bobvoš je, još prije koju godinu najavio da je Trigranit zainteresovan za ulaganja na Velikoj plaži, gradnju Milenium siti centra u Podgorici i druge atraktivne projekte čija je ukupna vrijednost dostizala 10-tak milijardi eura.

Ulcinj je i tada bio “prvi pik” mađarske kompanije. Trigranit bi, rečeno je, po ugledu na Dubai, na Velikoj plaži sagradio ekskluzivno turističko naselje sa velikim brojem ekskluzivnih hotela i vila dok bi u centru tog novog naselja bio Twin Towers hotel. Gradnja kompletnog naselja trajala bi 15 godina. “Planovi da se investira u Crnu Goru nisu se promijenili. Mi smo sigurni da će Trigranit dobiti šansu da pokaže svoje sposobnosti i namjere, investirajući u crnogorsku budućnost”, podsjetio je Bobvoš u maju prošle godine.

Tada je, međutim, to obećanje ostalo u sjenci odluke Trigranita da odustane od najavljivane gradnje poslovnog kompleksa u centru Podgorice. Obrazloženje da je tražena cijena od hiljadu eura po kvadratu prevelika za ponuđenu lokaciju razljutilo je ovdašnje zvaničnike. “Kada se sve proanalizira i sračuna, može se zaključiti da bi ovaj projekat bio finansijski neodrživ”, rekao je Bobvoš uz konstataciju da je “neobjašnjivo i besmisleno da se zemlja u Podgorici nudi po tako visokim cijenama…” Iz današnje perspektive, ova priča pokazuje da novi direktor CKB ima sposobnost dobrog predviđanja kretanja na tržištu.

PAKET ARANŽMAN: Trigranit se sada, na velika vrata, vraća u igru. Pošto su se, po svoj prilici, izjalovili zvučno najavljivani planovi sa šeicima, vlast u Podgorici se okrenula ka Budimpešti. Ono što intrigira ovdašnju javnost jeste pitanje: da li u paketu sa ambicioznim državnim projektima ide i rješavanje privatnih finansijskih problema ovdašnje političko-ekonomske elite.

Bezbroj puta je ponovljeno – uslov za ulazak u igru na Velikoj plaži za investitore sa Bliskog istoka bila je kupovina (makar dijela) akcija Prve banke kojom sada gazduje familija premijera Mila Đukanovića. Kada su se dobro preračunali, Arapi su zaključili da je to preskupa ulaznica. Da li je Trigranit preuzeo njihovo mjesto u Podgorici i Ulcinju?

Dostupne iinformacije i procjene stručnjaka ovdje se razlikuju.

ISTI SCENARIO: Po jednima, scenario je ostao isti. Promijenio se samo glavni glumac.

Prvo je raspisan tender za Veliku plažu. Pošto su naučili “podgoričku lekciju” ovdašnji zvaničnici od budućeg zakupca traže minimalnu koncesionu nadoknadu. Prema onome što je saopštio Branimir Gvozdenović, od godišnjeg zakupa 17 miliona kvadrata na Velikoj plaži i Adi vlada očekuje – dva miliona eura. Približno toliko , poređenja radi, Aman plaća za godišnji zakup tri hotela na Budvanskoj rivijeri.

Potom je Bobvoš postao direktor CKB. Najzanimljivije, kažu zagovornici ovog scenarija, slijedi. Prije nego što bude poznat epilog “ulcinjskog tendera” rješavaće se sudbina Prve banke. Prema njima, očekuje se “merdžovanje” (uprošćeno – spajanje) Prve i Crnogorske komercijalne banke. OTP bi “kupio” dio crnogorskog tržišta i gomilu rizičnih plasmana sve to upakovano skupa sa – Velikom plažom i Adom. Ozvaničenje već viđenog pobjednika na tenderu bio bi četvrti, završni korak ove operacije. Na opšte zadovoljstvo.

Zagovornici druge teze kažu da je izbor novih direktora CKB, nakon što su već bivše direktorice ostale pri odluci o povlačenju, obavljen u Budimpešti – bez bilo kakvih dogovora i aranžmana van banke. Prema tim informacijama, Trigranit i njegovi akcionari u ovom trenutku nijesu spremni na velike dodatne investicije, a Prva banka i Velika plaža još nemaju kupca. Da li je to dobra ili loša vijest?

 

Ulcinj pod zakup

Analitičari smatraju da će opština Ulcinj od svih ovih silnih tendera na njenoj teritoriji imati veoma malo koristi. Taj se zaključak nameće sam od sebe ako se zna da investitor nije dužan da uplaćuje dažbine dok traje investicija. A čitav projekat izgradnje najmanje 25 hiljada ležaja na Velikoj plaži biće realizovan za 20 godina. Ono što je još gore, ukoliko se taj scenario zaista ostvari, jeste što Ulcinjani i njihovi gosti praktično neće imati gdje da se kupaju. Koliko će tada vrijedjeti kuća u Štoju, odnosno u zaleđu Velike plaže, da li će u njima spavati samo hiljade radnika koji će raditi u „evropskom Dubaiju”, kome će svoje sobe izdavati privatni stanodavci u Ulcinju, ko će izgraditi novu infrastrukturu u gradu, to su samo neka pitanja koja se sve češće postavljaju u Ulcinju. U crnogorskoj Vladi su već izračunali: samo u prve tri godine nakon zaključenja ugovora o zakupu investitor će na Velikoj plaži morati da realizuje program ulaganja od barem milijardu eura. “Naknadna ulaganja moraju iznositi najmanje tri milijarde eura”, rekao je ministar za ekonomski razvoj Branimir Gvozdenović. Ulcinjani, ipak, nijesu oduševljeni pričom da će njihov grad uskoro postati Dubai, Rimini, Nica, Kan, Monako, Monte Karlo. Sve, samo ne Ulcinj. Smeta im i što je Vlada u predizbornoj žurbi zaboravila da konsultuje Skupštinu Crne Gore (što je dužna za koncesije duže od 30 godina) ali i lokalnu samoupravu. “Ako se o tome ne izjasni crnogorski Parlament, onda to svakako mora da učini Skupština opštine Ulcinj”, rekao je za Monitor predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori i poslanik u crnogorskom Parlamentu Mehmet Bardhi. Prema njegovim riječima, opštinska Skupština, bez obzira na zakonske ingerencije, treba da donese konačnu odluku o tako značajnom pitanju. “Ako SO ne bude raspravljala o pokušaju Vlade da krčmi našu imovinu, biće to predaja pred naletom jednog okupatorskog režima”, rekao je Bardhi i dodao da bi stoga bilo dobro da se i na političkom nivou razgovara o ovim pitanjima. “Uostalom, bez Valdanosa i ‘njegove sestre’ poluostrva Mendre, Ade, Štojske plaže i Šaskog jezera, ne znam što će ostati od Ulcinja!”, zaključio je on. I njegov novi kolega u Skupštini Crne Gore, potpredsjednik Nove demokratske snage – FORCA, Genc Nimanbegu je za naš nedjeljnik rekao da raspisivanje tendera o izdavanju Velike plaže i Ade na zakup od 90 godina nije dobro procjenjena odluka i da se o tome mora otvoriti rasprava na posebnoj sjednici SO Ulcinj. “Mogućnost da tim jedinstvenim prostorom može da gazduje jedan privredni subjekat krije u sebi niz opasnosti. Razvoj crnogorskog i ulcinjskog turizma ili bilo koje druge privredne grane ne treba da zavisi od jedne firme ili pojedinca”, naglasio je on i ukazao na slučaj “strateškog partnera Olega Deripaske”. Poslanik FORCE u budućem sazivu crnogorske Skupštine je nadležne upitao i šta će sada biti sa prijedlogom Regionalnog parka Delta Bojane, koji je lane, uz podršku Svjetske banke, izradilo Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine. Tim aktom se, naime, predviđa da gotovo čitava teritorija ulcinjske opštine postane prvi regionalni park prirode u Crnoj Gori. Odgovora nema.

 

Mustafa CANKA / Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DF: OTJERATI KRIVOKAPIĆA, VRATITI OĆERANOG LEKIĆA I SKLONITI BEČIĆA: Srpski svijet opet priziva Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića

 

Kriza se nastavlja. Iako se krajem prethodne sedmice učinilo da lideri Demokratskog fronta pomalo odstupaju od zahtjeva za novom vladom bez premijera Zdravka Krivokapića, koji su ispostavili nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra pravde Vladimira Leposavića, nakon posjete Moskvi i Beogradu, krenuli su u ofanzivu.

Na razgovorima koji parlamentarna većina vodi u cilju prevazilaženja nove politčke krize, lideri DF-a izašli su sa još oštrijim zahtjevom. I pomalo nevjerovatnim. DF sada želi da otjera Krivokapića, svog nosioca liste na avgustovskim izborima, na premijersko mjesto postavi  Miodraga Lekića, nekadašnjeg lidera Fronta i kandidata za predsjednika države, sa kojim su se sukobili i koji je morao da ode, i skloni i predsjednika parlamenta Aleksu Bečića.

Lider DF-a Andrija Mandić je nakon ovonedjeljnog sastanka parlamentarne većine kazao da je taj politčki savez predložio da mjesto premijera preuzme neko iz koalicije Mir je naša nacija, pominjući Lekića, a da predsjednik Skupštine bude iz koalicije Za budućnost Crne Gore.

Kazao je kako je većina na sastanku saopštila da je za to da se bira nova Vlada. „Bilo je kolega koji su za to da treba dati priliku za rekonstrukciju postojeće Vlade, ali to je tema našeg sljedećeg razgovora, jer mi očekujemo da će sam premijer Zdravko Krivokapić možda povući neki od poteza kojim će se razrijšiti ova kriza“, ocijenio je Mandić. Lider DF-a je zaključio da očekuje da će „Krivokapić možda postaviti pitanje sopstvenog povjerenja ili podnijeti ostavku“. Krivokapić je više puta bio jasan da tu želju Fronta neće ispuniti.

Prethodno, nakon posjete Beogradu, iz Fronta su saopštili da su se lideri DF-a  sastali sa srpskim patrijarhom Porfirijem, te da su oni sad zastupnici SPC u Vladi.

„Lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese naše svete Srpske pravoslavne crkve (SPC) i vjerujućeg naroda Crne Gore“, saopšteno je iz tog političkog Saveza. Zvuči kao šum davnih vjekova – ali se očito ništa nije slučajno omaklo Mandiću. Tako su lideri Fronta očito željeli poslati  pruku premijeru Krivokapiću da se vremena i odnosi snaga mijenjaju. Uticaj Mitrpolije Crnogorsko primorske i mitropolita Amfilohija na formiranje izborne liste ZBCG bio je očigledan, a na listi se na začelju našao lider DF-a Andrija Mandić. Procijenjeno je da listu treba da predvodi neko ko do tada nije aktivno učestvovao u politici, a ko je opet blizak Mitrpoliji. Izbor je pao na Krivokapića.

Nakon smrti mitroplita Amfilohija, već na nikšićkim loklanim izborima, gdje su se prvi put nakon avgusta odmjeravale političke snage, primjetno je bilo da su partije koje su tamo formirale vlast bile podržane od Srpske pravoslavne crkve, jedna od centrale u Beogradu (DF), a druga od mitropolije u Crnoj Gori (Demokrate) . Novi mitropolit MPC Joanikije, davao je diskretno podršku Demokratama, koji su u međuvrmenu postali bliskiji premijeru.

Front sada u suštini javlja Krivokapiću da gubi podršku SPC, te da je iza njih centrala u Beogradu. Svjetovna i Crkvena. Pitanje je da li gubi i podršku Jonakija, i da li novi mitroplit MPC podržava projekat iz Beograda, čiji su glasnogovornici i zastupnici ovdje lideri Fronta. Ne treba hitati sa definitivnim zaključkom, ali evidentno je ćutanje mitrpolita Joanikija, posebno nakon pokušaja potpisivanja Temeljnog ugovora u Beogradu. Pozivanje lidera Fronta na patrijarha Porfirija, svakako je na neki način i poruka mitrpolitu Joanikuju, da će se, ako bude trebalo, pozvati na autoritet njegovog šefa u Beogradu.

Moguće i da je mitrpolit Joanikije zauzet borbom protiv Crnogorske pravoslavne crkve. On je tokom okupljanja kojim su se pokušali spriječiti predstavnici CPC da održe liturgiji u blizini Nikšića saopštio: „Grdno su se prevarili. Neće to ni Cuce ni sveštenici koji su rodom iz Cuca dozvoliti. Imam osjećaj da je došao kraj toj crvenoj komunističkoj aždaji, i da su ovo njeni posljednji zločinački trzaji“. Kako god, sve su prilike da nakon smrti mitropolita Amfilohija, u Mitropoliji crnogorsko primirskoj gasne ideja izvjesne personalne autonomnosti u odlučivanju u odnosu na Beograd. Bez glasa otpora je ukinut Episkopski savjet MCP. Teško je razabrati šta se zbiva u crkvenim krugovima, ali izvori Monitora tvrde da su struje naklonjene zvaničnom državnom i crkvenom Beogradu u Mitropoliji crnogorsko primorskoj osnažile svoje pozicije. Navodno uz tihu potporu mitopolita Joanikija. U svakom slučaju on nema toliko autnomnosti da poruči liderima DF-a kako crkvi ne trebaju nikakvi zastupnici u vladi. Ideju o ustrojstvu pravoslavnih crkvi bez nacionalnog predznaka, o kojoj je kao izrazu duha hrišćanstva, za Amflohijevog života javno govorio rektor cetinsjke bogoslovije Gojko Perović, više niko ne spominje.

Patrijarh Porfirije je tu obavijest Demokratskog fronta prećutao. Vučić se pravi kao da nikad za nju ni čuo nije.

Zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo novim izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. To je jasno svima, na svim dvorovima. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića. Lider DPS, i predsjednik države, ovih dana aktivno obilazi opštine, te drži političke govore protiv aktuelne vlasti, kao da su izbori sjutra.

Demokrate Alekse Bečića ponovile su svoj stav da su protiv obaranja Vlade i novih izbora. Bečić je, paralelno sa razgovorima parlamentarne većine o prevazilaženju krize i rekonstrukciji Vlade, otvorio razgovore opozicije i vlasti. Prvi sastanak održan je ove sedmice, a prisustvovali su mu predstavnici svih parlamentarnih stranaka, izuzev ZBCG. Bečić je kazao da je nakon višesatnog sastanka „dogovoreno da se nastavi dijalog kako bi se došlo do metodologije za postizanje dvotrećinske većine u Skupštini“. To je novitet. Može se shvatiti i kao otpozdrav liderima DF-a da se previše ne zalijeću. Novi sastanak zakazan je za prvu sedmicu avgusta.

Dritan Abazović, lider UR-e, koja je ove sedmice imala kongres, na kom je on opet izbaran za predsjednika, saopštio je nakon sastanka da za krizu „postoje tri rješenja i modela“.

„Da damo premijeru predloge da imenuje nekoliko novih lica. Ali imamo tri koncepta – hoćemo li ekspertsku Vladu, ekspertsko-političku ili političku. I ne samo da preciziramo ko će biti u toj Vladi, već kakvi će biti ciljevi i politika te Vlade“, rekao je Abazović.

Abazović nije precizno saopštio šta URA želi i koji je cilj te partije kada je u pitanju ishod razgovora parlamentarne većine. Jasno je da postoji više modela rekonstrucije, ali je prije izbora Abazović insistirao isključivo na ekspertskom modelu Vlade, što je potom i precizirano u Sporazumu trojice lidera pobjedničkih lista. Lider URA-e nije se izjasnio da i dalje stoji pri tom modelu.

Takođe na Kongresu, Abazović je saopštio da je URA partija koju „ne interesuje prošlost“, te koja samo gleda u budućnost zemlje. Normalna budućnost ove zemlje, nažalost, usko je vezana sa otklonom od politike devedesetih i suočavanjem sa prošlošću. Sve dok se taj proces ne završi, budućnost teško da može biti svijetla, o čemu svjedoče i aktuelni politički procesi i krize. U pozadini i ove krize koja čeka razrješenje, leži nesuočavanje sa prošlošću, i činjenica da je politika devedesetih i dalje živa. Ukoliko se rekonstrukcija završi uplivom političkih kadrova, koji otvoreno negiraju zločine i stoje na braniku politike devedesetih, i služe AleksandruVučiću, budućnost o kojoj govori Abazović, neće uskoro stići.

Posebno imajući u vidu i to što je primijetio lider URA-e, da su ti kadrovi već popunili dubine. „Nijesu tačne poruke onih djelova vlasti koji kažu nas nema u Vladi, mi ne učestvujemo u radu Vlade. Možda ih nema fizički u Vladi ali su na čelu svih vodećih firmi, agencija…“, kazao je Abazović.

U iščekivanju ishoda razgovora parlamentarne većine, i sudbine Vlade, premijer Krvokapić pojačao je spoljnopolitičku aktivnost. Nakon susreta sa premijerom Velike Britanije Borisom Džonsonom, saopštio je da je „ekspertska vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije“. Krivokapić je naveo da od tog koncepta neće odustati. Primjećuje se da dok lideri partija čiju je listu predvodio posjećuju Beograd i Moskvu, Krivokapić pojačava evropsku retoriku. Nakon susreta sa više zvaničnika Velike Britanije, on je saopštio da je Crna Gora „u specifičnom, reformskom, tranzicionom i istinski proevropskom poletu”. Prethodno je izjavio da će se Crna Gora priključiti EU do 2024. godine.

Premijer bi svakako morao da zna da je za ulazak u EU, i istinski proevroski polet, potrebno završiti temeljne reforme. I one koje će obezbijediti vladavinu prava, ali i one koje će omogućiti suočavanje sa ratnom prošlošću i pogubnim politikama, nepotizmom, korupcijom, partijskim zapošljavanjem, i ostalim pošastima koje živimo tri decenije. Smjena jedne vladajuće grupe, bez dekodiranja sistema i matrice vladanja nije dovoljna za unutrašnje evropoizicioniranje Crne Gore.  Evropska frazeologija i posvećenost demokrstskim vrijednostima, nijesu isto. Tome nas je makar Đukanović naučio.

Još jedno je valjda jasno. Ukoliko se Đukanoviću i DPS-u, koji nakon avgusta nije ni započeo proces reformi, otvore vrata za povratak, istinska reforma društva moraće još dugo, dugo da počeka. Oni koji su preuzeli vlast nakon 31. avgusta moraće da snose odgovornost za izgubljenu priliku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo