Povežite se sa nama

FOKUS

Ruski računi

Objavljeno prije

na

soigu1

Opet je ,,vanredna situacija” bila povod dolaska Sergeja Šojgua u Podgoricu. U zatvorenom krugu povjerljivih zvaničnika razmotrene su teškoće ruskih investitora. Čiji je Šojgu vanredni pregovarač – ruskih vlasti i/ili multimilijardera Olega Deripaske? Biznis u ruskom stilu ne poznaje takvu dilemu. Deripaska nikada nije poricao da se obogatio zahvaljujući vezama s elitom na vlasti. U Crnoj Gori, najavio je Šojgu još prošlog novembra, ruske kompanije su zainteresovane i za izgradnju energetskih objekata, kao i otvaranje ruske banke radi ,,efikasnije i operativnije saradnje”. Deripaska je najkrupnji igrač, stožer ruskih ambicija u Crnoj Gori i Moskva ne želi da bude izbačen iz igre; to je nadležnost i prioritet za Šojgua. Funkciju i format Šojgua u vremenu i prostoru (službeno je ministar za poslove civilne odbrane, vanredne situacije i saniranje posljedica katastrofa u Vladi Vladimira Putina) nemoguće je razumjeti bez biografskih činjenica. Iako ne-Rus, Šojgu je rekorder po neprekidnom statusu u Vladi Ruske Federacije. Preuzeo je 1991. poslove koordinacije u vanrednim situacijama. Od 1996. je Šojgu član Savjeta nacionalne bezbjednosti, upućen u državne, vojne i poslovne tajne, kao i djelatnost ruskih obavještajnih službi. Dobio je 2003. i čin generala-armije (četiri zvjezdice).

General Šojgu je 2004. objavio podatke o novcu iz 1990-ih: ,,Kada je srpski i crnogorski biznis, u vrijeme sankcija, prebacio većinu novca u Rusiju, kod nas niko nije govorio da su to prljave pare zarađene na ratu. Mi smo pokušavali da što više pomognemo da se razvije crnogorski biznis”.

Na takvo porijeklo savremenih crnogorsko-ruskih odnosa Šojgu je podsjetio u jeku pregovora oko prodaje Kombinat aluminijuma Podgorica i kada se, u crnogorskoj javnosti, potegnulo egzegetsko pitanje Deripaskinih para.

BEKGRAUND KGB-a: Još 1992. Deripaska je uz pomoć državnog preduzeća Vojenaja investiciono-torogovaja kompanija (VITK), gdje je bio angažovan kao finansijski konsultant, osnovao RosAljuminProdukt i šireći mrežu filijala i privilegovanih kompanija narednih godina postao aluminijumski magnat. U VITK-u je Deripaska, tvrde ruski mediji, ,,uspostavio tijesne neformalne kontakte sa specijalnim službama, koje nijesu prekinute do danas”. Izvještavalo se ne samo o faustovskom odnosu Deripaske sa tajnim službama, već i o privatizacijama ,,u kojima su njegovi konkurenti bili krivično gonjeni, zatvarani ili su ginuli na krajnje tajnovit način”. ,

,Spreman sam da svoje kompanije ustupim državi Rusiji, ukoliko to bude potrebno. Pa ja sam dio te države i nemam drugih interesa”, kazao je 2007. Deripaska. Njegova imovina se tada procjenjivala na 16,8 milijardi eura. Deripaska je autor članka Strategija Rusije u 21. vijeku, objavljenog 2001. u listu Vedomosti, gdje predlaže reformu ,,iz of-šor u on-šor model” ruske ekonomije, putem legalizacije kapitala ruskih oligarha u inostranstvu (oko 200 milijardi eura). Deklarisao se, u članku za Vremja MN, kao protivnk ulaska Rusije u Svjetsku trgovnsku organizaciju (WTO) ,,pod žestokim uslovima”; takvi stavovi izgleda da su respektovani u Kremlju, jer Rusija još nije član WTO-a.

Ekspanzija ruskog biznisa, uključujući i Crnu Goru, neodvojiva je od potpore Službe vnešnej razvedki (SVR), transformisane Prve glavne uprave KGB-a koja se bavi spoljnom špijunažom. Raniji direktor SVR-a, general-pukovnik Sergej Lebedev, u barem jednom navratu je (juna 2007) posjetio Crnu Goru.

Djelatnost SVR-a (opširnije u boksu) je od 1991. do 1996. ustrojio njen prvi direktor Jevgenij Primakov, kasnije ministar spoljnih poslova i 1998-1999. premijer. Od 2001. Primakov, nekada pripadnik KGB-a (ima i obavezni vojni čin: general-pukovnik), predsjednik je ruske državne Trgovinsko-industrijske komore, transmisije SVR-a. U vrijeme prodaje KAP-a, Primakovu je u Podgorici 2004. štampana knjiga Uspomena premijera, u prijevodu – Milana Roćena. Predgovor napisao – premijer Milo Đukanović. To nas vraća na početak savremene crnogorsko-ruske priče, u 1990-te. Tada je Roćen bio u Ambasadi SRJ u Moskvi, 1992. kao politički savjetnik, a od 1993. do 1997. otpravnik poslova. U doba sankcija protiv SRJ nije samo crnogorski biznis, kako je kazao Šojgu, ,,prebacio većinu novca u Rusiju” već je prebačanje para bilo obostrano; i niko u Moskvi i Podgorici nije postavljao pitanja o porijeklu toga novca. U Crnoj Gori je, uglavnom za Ruse, kopiran of-šor model s Kipra. Šampion ruskog of-šor biznisa oduvijek je bio Deripaska koji je na Kipru još 1992, otvorio prvu of-šor firmu Alpro Aljuminiam prodakts limited. Rusi su u crnogorskim of-šor bankama, uoči njihovog zatvaranja pod američkim pritiskom, imali 1,8 milijardu eura. Preko tzv. korespodentskih računa uplate iz Rusije ili s drugih adresa su išle na neku od postojećih crnogorskih banaka, kod kojih su of-šor banke imale otvorene račune i gdje se podizala gotovina. Kroz crnogorsku of-šor praonicu novca prošlo je, procjenjuje se, četiri milijarde eura ruskog novca.

POLITIKA I BIZNIS: Drugi ciklus crnogorsko-ruskog biznisa poklapa se s novom, ambasadorskom, epizodom Roćena u Moskvi od 2003. godine. Do kraja Roćenovog mandata 2006. nije prodat samo KAP, Rudnici boksita, te nekoliko hotela, već je otpočela zlatna groznica kupoprodaje nekretnina. Najunosniji komercijalni aranžmani, obavijeni velom misterije, navodno su glavni razlog zbog kojih zvanična Moskva nije pravila Crnoj Gori probleme da postane nezavisna država. Malo ko iz crnogorske elite nema neku, još aktuelnu, ,,kombinaciju” sa Rusima. Evo nekoliko primjera: Svetozar Marović istupa kao lobista investicija Miraksa i Sergeja Polonskog u Budvi; Duško Knežević, vlasnik Atlas grupe, proljetos je u Moskvi otvorio svoju ABM banku; Aco Đukanović, većinski vlasnik Prve banke CG, u firmi Investnova (čiji je osnivač) radi sa ruskim državljanima Olgom Bolšakovom, Aleksandrom Kuzkinom, Vjačeslavom Arakelijanom… Strahovanja da bi Rusi, Deripaskinom kupovinom KAP-a i zbog drugih investicija i isprepletenih veza u crnogorskom establišmentu, mogli ozbiljnije da utiču na politički proces u Crnoj Gori zasad se nijesu obistinila. Ali, to ne znači da je takva opcija sasvim isključena. U diskretnim spoljno-političkim operacijama Deripaska nije bez iskustva. U jesen 1999. navodno je bio umiješan u kampanju proruskog kandidata Leonida Kučme za predsjednika Ukrajine. Deripaska je, preko veza s tamošnjim oligarhom Viktorom Pinčukom (zet Kučme), te šefom ukrajinske tajne službe Valerijem Pustovojtenkom, doprinio pobjedi Kučme, te pokušaju Pustovojtenka da postane premijer. To je izazvalo buru u Ukrajini, pa je, na talasu antiruskog revolta, Viktor Juščenko (krajem 1999) postao premijer a kasnije i predsjednik. Moskva nije odustajala od Deripaskinih usluga u Ukrajini. Putinovim ukazom je 2001. Deripaska imenovan za člana komiteta obilježavanja Goda Ukraini u Rusiji. Velikoruski stavovi Deripaske očitovali su se još 1995. kada je u jednom izbornom ciklusu finansirao kampanju Liberalno-demokratske partije Vladimira Žirinovskog.

U odnosu na Crnu Goru, neke intrigantne činjenice oko Deripaske zasad su samo hronološke, ali su vrijedne pažnje. Deripaskina tužba protiv Crne Gore, teška 300 miliona eura, podnijeta je u periodu kada je postalo jasno da će uslijediti crnogorsko priznanje nezavisnosti Kosova. Navodno, Deripaski su trebale tri godine da ustanovi da su mu, kako tvrdi, podvaljene lažne fakture kupoprodajnog ugovora. U to je teško povjerovati i to ne samo zbog toga što Deripaska ima prvoklasne pravnike. Još od kraja 1990-ih Deripaska je od KGB veterana ustrojio privatnu službu bezbjednosti, koju ruski mediji klasifikuju na informativno-analitičku grupu, operativnu grupu (nadgledanje partnera i konkurenata, provođenje aktivnih mjera dezinformisanja), te netvork ,,slijepih agenata” (plaćenih lobista i izvora informacija) u Rusiji i inostranstvu. ,,Imam potrebu za koncentrisanim informacijama”, objasnio je Deripaska. Nezavisno od hronologije i mogućih podudarnosti, s obzirom na status Deripaske u ruskoj nomenklaturi, teško je pretpostaviti da je tužba protiv Crne Gore podnijeta bez prethodnih konsultacija i saglasnosti zvanične Moskve.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DPS IZGUBIO NA IZBORIMA: Dobre poruke pobjedničke trojke, još da ih teren prepozna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lideri koalicija- pobjednica izbora obećavaju ekspertsku vladu, poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza. Odlazeća vlast poziva pristalice da brane državnost zemlje koju su oni tri decenije urnisali, a međunarodnu zajednicu da se ne miješa.  N.N. lica ponovo siju strah

 

Poslije trideset godina i 11 parlamentarnih izbora, stekli su se uslovi da bude prekinut decenijski monopol DPS vlasti u Crnoj Gori. Tri opozicione koalicije koje su tokom  kampanje najavljivale saradnju, ukoliko im se pruži prilika da razvlaste partiju Mila Đukanovića, imaće neophodnih 41 poslanika u parlamentu. Posao koga su se prihvatili neće biti jednostavan.

Koalicije koje predvode Zdravko Krivokapić (Za budućnost Crne Gore – osvojila 27 poslaničkih mandata),  Aleksa Bečić (Mir je naša nacija – 10 mandata) i Dritan Abazović (Crno na bijelo – četiri mandata) još su u  izbornoj noći najavili brzu formalizaciju saradnje.

Dan po izborima pobjednička trojka je usaglasila principe na kojima će počivati buduća vlast. Nova, demokratska vlast će biti ekspertska, konstituisana od stručnih kadrova „bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“; Odgovorno sprovoditi sve međunarodno preuzete obaveze; Realizovati neophodne reforme kako bi Crna Gora „u najkraćem mogućem roku“ pristupila EU;  Poštovati važeći Ustav i zakone „uz izmjene, dopune i reviziju svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, uključujući i Zakon o slobodi vjeroispovijesti“. Osim toga sa sastanka je ponovljen poziv predstavnicima manjinskih naroda da se priključe ekspertskoj vladi.

To nije bilo dovoljno da umiri one koji su nezadovoljni izbornim rezultatom krenuli da, u zemlji i inostranstvu, šire strah od eventualnih odluka budućih vlasti. Poništiće referendum, izaći će iz NATO-a, povući će priznanje Kosova, protjeraće manjine, posrbiće Crnogorce… Bile su neke od ideja koje su ponudili (mahom prorežimski) političari, analitičari i mediji.

Đavo se krije u detalju, upozoravali si najuporniji, otkrivajući kako je Krivokapić, nakon kratke proslave u izbornom štabu koalicije ZBCG, otišao u hram „da poljubi ruku Amfilohiju“. Tim su se čudom, čini se, ponajviše zgražavali oni koji su se, makar od druge polovine devedesetih pa sve do predsjedničkih izbora 2018, trudili da budu dio svakog postizbornog kafanskog slavlja Mila Đukanovića, njegove partije i interesne bratije. U prostoru i uz muziku po njegovom izboru.

„To je katastrofa“, objašnjava čitaocima hrvatskog portala index.hr izborni rasplet Andrej Nikolaidis, pisac, novinar, nekadašnji savjetnik nekadašnjeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića. „Mi smo gotovi, ova zemlja više ne postoji, samo ljudi nisu obaviješteni. Dosad smo imali kleptokratsku meku diktaturu koja je mila majka u odnosu na ovo”, komentariše Nikolaidis.

Legitimno je sumnjati u to da li će nova većina poštovati vlastita četiri principa vladanja kojima se ne diraju  strateška operedjeljejnja Crne Gore. Ali tu je  i matematika. Ona pokazuje da su partije koje se tradicionalno mogu nazvati procrnogorske i izvorno suverenističke  na izborima osvojile između natpolovične i dvotrećinske većine (zavisi kako ko procjenjuje državotvorne osjećaje Demokrata). Uspaničeni režimski suverenisti su, međutim, odbili da čuju kako je Milan Knežević, u prisustvu Andrije Mandića konstatovao da je nemoguće dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u. „Mi ćemo poštovati to stanje, ukazujući da smo bili za referendum i da smo bili protiv učlanjenja u NATO”, rekao je on. Za njih nema težinu ni to što je Dritan Abazović beogradskim medijima (Kurir) pojasnio da se povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova neće naći na dnevnom redu vlade u kojoj učestvuje URA.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 4. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo