Povežite se sa nama

MONITORING

Đukanović kod EU i NATO traži imunitet

Objavljeno prije

na

Premijer Milo Đukanović se raspituje za slobodna radna mjesta unutar Evropske unije ili u sličnim međunarodnim organizacijama, gdje bi nastavio karijeru nakon što se, kako je obećao, povuče sa sadašnje dužnosti prije kraja mandata 2013. godine. Đukanović bi, kažu izvori izvještača Monitora, tako kapitalizovao svoj doprinos ,,stabilizaciji zapadnog Balkana” u proteklih 12 godina tokom kojih je razvio brojne lične kontakte sa uticajnim EU i američkim političarima i insajderima.

NA EVROPSKOJ BERZI RADA: U aktivnoj politici je Đukanović od 1986. kada je postao plaćeni funkcioner tadašnje omladinske organizacije (Savez socijalističke omladine Crne Gore). Uskoro ćemo vidjeti da li profesionalna politika ostaje njegov trajni izbor ili usud.

Đukanović bi da njegov novi angažman, nakon odlaska s premijerske funkcije, bude vezan za Balkan; političke, bezbjednosne i ekonomske aspekte proširenja EU ili NATO na najtrusnijem dijelu Evrope. Računa da ga za ulogu regionalnog igrača preporučuje komplot veza sa liderima od Prištine do Banjaluke, Sarajeva, Beograda i Zagreba.

On se uzda da u Briselu pozitivno ocjenjuju njegove konekcije sa Rusijom
Proteklih godina EU je u jednom od svojih izvještaja (za 2006) pokazala zabrinutost u pogledu ruskih ulaganja u Crnu Goru. Ali, Đukanović procjenjuje da su razlozi za skepsu prema njemu zbog veza sa Rusima, otpali jer je ocjenjeno kako je neupitno njegovo opredjeljenje da Crna Gora postane član EU i NATO-a.
,,U Briselu nemaju nikakve dileme u odnosu na intimno raspoloženje Đukanovića da Crna Gora uđe u NATO”, kažu izvori Monitora. To bi se moglo tumačiti kao preporuka ako Đukanović zatraži posao na nekoj od EU ili NATO adresa. No, kakve bi se prepreke mogle pojaviti Đukanoviću ako računa na neki „evropski posao”?

KREDIT O VRATU: Povlačenje Đukanovića sa državne funkcije ne bi nalikovalo onom iz 2006. godine kada se posvetio ,,privatnom biznisu” za kojim se i sada vuku neprijatni repovi.
On nikad nije objasnio od koje je konkretno ,,inostrane banke” 2007. dobio kredit od 1,5 miliona eura, iako su u medijima objavljeni dokazi da se radi o filijali grčke Pireus banke iz Londona. Sa novcem od kredita Đukanović je navodno kupio akcije u Prvoj banci koja je imala vrtoglavi rast. Sredinom 2008, uoči sloma banke, Đukanović je prodao dio akcija i vratio kredit ,,inostranoj banci”.
Drugi Đukanovićev kredit je još aktuelan. Radi se o kreditu Hipo Alpe Adria banke (HAAB) od pet miliona eura koji je odobren za firmu Global Montenegro d.o.o. čiji su vlasnici Đukanović i njegov kum Vuk Vučko Rajković. Iako je osnivački ulog firme jedan euro a firma nema nikakve prethodne poslovne reference, HAAB je kredit sa višegodišnjim grejs periodom odobrila po osnovu ,,biznis plana” za kupovinu 20.229 kvadratnih metara u budvanskom naselju Potkošljun.
Projekat u Potkošljunu nije, međutim, donio rezultate, iako je u DUP Potkušljun 2008, na dotad obilježenoj ,,zelenoj površini”, ucrtana za Global Montenegro izgradnja objekata: pet miliona eura kredita ,,zarobljeno” je u nekretnini za koju nije pronađen kupac.

ITALIJANSKA PRESUDA: Ipak, nedorečeni poslovni potezi Mila Đukanovića su manje komplikovani za opciju njegovog povlačenja, od onih – pravosudnih.
On se još nije izjasnio o presudi Kasacionog suda Italije 17. septembra 2004. koji mu je Odlukom br.1050-49666/04 Reg.Gen.N.22570/2004 (vidi faksimil), uprkos obavljanju državničkih dužnosti, faktički ukinuo imunitet. Kasacioni sud je poništio odluku Apelacionog suda Napulja od 16. aprila iste godine kojom je potvrđena presuda sudije za preliminarne istrage u Napulju o odbijanju zahtjeva italijanskog tužilaštva za hapšenje Đukanovića sa obrazloženjem da on ima imunitet priznat šefovima država. U odluci Kasacionog suda stoji da Crna Gora u to vrijeme nije imala prerogative suverene države.
Drugi detalj je posebno interesantan. Kasacioni sud se izjasnio za primjenu ,,preventivnih mjera” u pogledu hapšenja Đukanovića:
,,Na prvom mjestu to je neprestana kriminalna aktivnost lica pod istragom (koju isti obavlja posredstvom svojih ljudi, a koja se ogleda u obezbjeđivanju logističke baze saučesnicima, u odabiru krijumčara u skladu sa njihovom profesionalnošću na polju ovog delikta, i u njihovom favorizovanju posredstvom stvaranja ilegalnih monopola) kao i transnacionalni karakter kriminalne organizacije”.
IMUNITET: Koliko je poznato, nakon odluke Kasacionog suda iz 2004, boravio je prvi put u Italiji marta 2008. kada je imao imunitet u odnosu na krivičnu jurisdikciju. Dao je iskaz dr Đuzepeu Šelzijeu u istrazi o ,,duvanskoj mafiji”. Đukanović se nije pozvao na imunitet, koji se podrazumijeva, pa je izuzet iz optužnice. Šelzi je, međutim, zaprijetio kako će nastaviti sa krivičnim gonjenjem kada i ukoliko Đukanović ostane bez diplomatskog imuniteta.
Malo je vjerovatno da je takav, ,,šelzijevski” scenario, promakao Đukanoviću – iako tek treba vidjeti da li će u Bariju zbilja doći do sudskog procesa i protiv koga. Ali, nepredviđena minska polja sa optužnicama za Đukanovića bi se danas-sjutra mogla pojaviti u Crnoj Gori, možda i u nekim susjednim zemljama. Iako ,,ima mnogo dug rep”, Đukanović ,,nije glup”, piše Denis Kuljiš u tekstu objavljenom 12. marta u hrvatskom Jutarnjem listu: ,,Najvještiji je političar na Balkanu, survivor, pa kad najavljuje da će se povući, valjda zna što radi – nije on tako slab kalkulant kao Ivo Sanader, kome je nebo palo na glavu, čim je izgubio vlast”.
Izgleda da su na stolu brojne kalkulacije. Bivši Đukanovićev lični savjetnik, Blagoje Grahovac, sada je predložio da se i u Crnoj Gori razmisli ,,o donošenju zakonskog rješenja o nekoj vrsti zaštite pojedinačnih ličnosti, čiji je politički angažman imao državni značaj za Crnu Goru”.
Bavljenje privatnim biznisom, te zadržavanje funkcije šefa DPS-a i poslanika, nije 2006. godine ukalkulisalo Đukanoviću imunitet od krivičnog gonjenja. Elegantna zaštita u budućnosti, nakon što napušti premijersku funkciju, mogla bi biti da pronađe posao u EU, NATO ili nekoj drugoj suverenoj organizaciji na čije se funkcionere automatski primjenjuje međunarodna norma o imunitetu. Đukanović očigledno za to ima volju. Još je u dobrim godinama. A i nužda želje podešava. Pitanje je samo koliko su te organizacije spremne da spušte kriterijume. Pa da od Evrope naprave Crnu Goru.

I euro dijeli sa kumom

Global Montenegro d.o.o. osnovan je januara 2007. godine. Kao osnivači su prijavljene KIA Montenegro (vlasnik Vučko Rajković), te T-Mobile, firma koja je već narednog mjeseca, bez naknade, ustupila svoje vlasništvo Rajkoviću.
Kredit za Global Montenegro je plasiran dok je Petar Ivanović, Đukanovićev savjetnik za ekonomiju i aktuelni direktor vladine Agencije za promociju stranih investicija, bio potpredsjednik Upravnog odbora HAAB a Vučko Rajković predsjednik Upravnog odbora konkurentske Prve banke?! Ivanović je razriješen početkom februara 2008. godine, nakon što je HAAB zabilježio 30 miliona eura gubitaka a banka dobila novog vlasnika.
Kredit Global Montenegra je bio veći od cijene kupovine zemljište, koje je koštalo nešto više od 200 eura po kvadratu. Đukanović je krajem 2008. objasnio za Vijesti da je ta firma ,,pripremana da se bavi turističkim biznisom”. No, novac od kredita je, kako je objasnio ,,prevazilazio potrebe plaćanja zemljišta”.
Od registracije firme do danas, osnivački ulog nije povećavan sa zakonskog minimuma od jednog eura. Rajković i Milo Đukanović su 25. februara 2008. sklopili Ugovor o prenosu udjela bez naknade (vidi faksimil) na osnovu kojeg su podijelili taj jedan jedini euro osnivačkog kapitala Montenegro Globala. Ugovor je ovjeren u Privrednom sudu u Podgorici dva dana kasnije. Sklopljen je nakon što je: HAAB već odobrio kredit od pet miliona za ovu firmu, Petar Ivanović (8. februara 2008) bio smijenjen iz Upravnog odbora HAAB a Đukanović dva dana kasnije postao peti put premijer.
,,Moj partner nije želio da bez mog učešća dalje razvija projekat, tako da je on u fazi ispitivanja tržišta kome bi firmu i zemljište mogli prodati”, rekao je Đukanović krajem 2008. godine.
SO Budva je usvojila primjedbe i dopuštila sredinom 2008. ucrtavanje dodatne podzemne garaže u bloku 40 na parceli br.1 za objekat čiji je investitor Global Montenegro, ali nikakvi građevinski radovi nijesu započeti, partner je još uvijek u fazi ,,ispitivanja tržišta”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo