Povežite se sa nama

MONITORING

Đukanović kod EU i NATO traži imunitet

Objavljeno prije

na

Premijer Milo Đukanović se raspituje za slobodna radna mjesta unutar Evropske unije ili u sličnim međunarodnim organizacijama, gdje bi nastavio karijeru nakon što se, kako je obećao, povuče sa sadašnje dužnosti prije kraja mandata 2013. godine. Đukanović bi, kažu izvori izvještača Monitora, tako kapitalizovao svoj doprinos ,,stabilizaciji zapadnog Balkana” u proteklih 12 godina tokom kojih je razvio brojne lične kontakte sa uticajnim EU i američkim političarima i insajderima.

NA EVROPSKOJ BERZI RADA: U aktivnoj politici je Đukanović od 1986. kada je postao plaćeni funkcioner tadašnje omladinske organizacije (Savez socijalističke omladine Crne Gore). Uskoro ćemo vidjeti da li profesionalna politika ostaje njegov trajni izbor ili usud.

Đukanović bi da njegov novi angažman, nakon odlaska s premijerske funkcije, bude vezan za Balkan; političke, bezbjednosne i ekonomske aspekte proširenja EU ili NATO na najtrusnijem dijelu Evrope. Računa da ga za ulogu regionalnog igrača preporučuje komplot veza sa liderima od Prištine do Banjaluke, Sarajeva, Beograda i Zagreba.

On se uzda da u Briselu pozitivno ocjenjuju njegove konekcije sa Rusijom
Proteklih godina EU je u jednom od svojih izvještaja (za 2006) pokazala zabrinutost u pogledu ruskih ulaganja u Crnu Goru. Ali, Đukanović procjenjuje da su razlozi za skepsu prema njemu zbog veza sa Rusima, otpali jer je ocjenjeno kako je neupitno njegovo opredjeljenje da Crna Gora postane član EU i NATO-a.
,,U Briselu nemaju nikakve dileme u odnosu na intimno raspoloženje Đukanovića da Crna Gora uđe u NATO”, kažu izvori Monitora. To bi se moglo tumačiti kao preporuka ako Đukanović zatraži posao na nekoj od EU ili NATO adresa. No, kakve bi se prepreke mogle pojaviti Đukanoviću ako računa na neki „evropski posao”?

KREDIT O VRATU: Povlačenje Đukanovića sa državne funkcije ne bi nalikovalo onom iz 2006. godine kada se posvetio ,,privatnom biznisu” za kojim se i sada vuku neprijatni repovi.
On nikad nije objasnio od koje je konkretno ,,inostrane banke” 2007. dobio kredit od 1,5 miliona eura, iako su u medijima objavljeni dokazi da se radi o filijali grčke Pireus banke iz Londona. Sa novcem od kredita Đukanović je navodno kupio akcije u Prvoj banci koja je imala vrtoglavi rast. Sredinom 2008, uoči sloma banke, Đukanović je prodao dio akcija i vratio kredit ,,inostranoj banci”.
Drugi Đukanovićev kredit je još aktuelan. Radi se o kreditu Hipo Alpe Adria banke (HAAB) od pet miliona eura koji je odobren za firmu Global Montenegro d.o.o. čiji su vlasnici Đukanović i njegov kum Vuk Vučko Rajković. Iako je osnivački ulog firme jedan euro a firma nema nikakve prethodne poslovne reference, HAAB je kredit sa višegodišnjim grejs periodom odobrila po osnovu ,,biznis plana” za kupovinu 20.229 kvadratnih metara u budvanskom naselju Potkošljun.
Projekat u Potkošljunu nije, međutim, donio rezultate, iako je u DUP Potkušljun 2008, na dotad obilježenoj ,,zelenoj površini”, ucrtana za Global Montenegro izgradnja objekata: pet miliona eura kredita ,,zarobljeno” je u nekretnini za koju nije pronađen kupac.

ITALIJANSKA PRESUDA: Ipak, nedorečeni poslovni potezi Mila Đukanovića su manje komplikovani za opciju njegovog povlačenja, od onih – pravosudnih.
On se još nije izjasnio o presudi Kasacionog suda Italije 17. septembra 2004. koji mu je Odlukom br.1050-49666/04 Reg.Gen.N.22570/2004 (vidi faksimil), uprkos obavljanju državničkih dužnosti, faktički ukinuo imunitet. Kasacioni sud je poništio odluku Apelacionog suda Napulja od 16. aprila iste godine kojom je potvrđena presuda sudije za preliminarne istrage u Napulju o odbijanju zahtjeva italijanskog tužilaštva za hapšenje Đukanovića sa obrazloženjem da on ima imunitet priznat šefovima država. U odluci Kasacionog suda stoji da Crna Gora u to vrijeme nije imala prerogative suverene države.
Drugi detalj je posebno interesantan. Kasacioni sud se izjasnio za primjenu ,,preventivnih mjera” u pogledu hapšenja Đukanovića:
,,Na prvom mjestu to je neprestana kriminalna aktivnost lica pod istragom (koju isti obavlja posredstvom svojih ljudi, a koja se ogleda u obezbjeđivanju logističke baze saučesnicima, u odabiru krijumčara u skladu sa njihovom profesionalnošću na polju ovog delikta, i u njihovom favorizovanju posredstvom stvaranja ilegalnih monopola) kao i transnacionalni karakter kriminalne organizacije”.
IMUNITET: Koliko je poznato, nakon odluke Kasacionog suda iz 2004, boravio je prvi put u Italiji marta 2008. kada je imao imunitet u odnosu na krivičnu jurisdikciju. Dao je iskaz dr Đuzepeu Šelzijeu u istrazi o ,,duvanskoj mafiji”. Đukanović se nije pozvao na imunitet, koji se podrazumijeva, pa je izuzet iz optužnice. Šelzi je, međutim, zaprijetio kako će nastaviti sa krivičnim gonjenjem kada i ukoliko Đukanović ostane bez diplomatskog imuniteta.
Malo je vjerovatno da je takav, ,,šelzijevski” scenario, promakao Đukanoviću – iako tek treba vidjeti da li će u Bariju zbilja doći do sudskog procesa i protiv koga. Ali, nepredviđena minska polja sa optužnicama za Đukanovića bi se danas-sjutra mogla pojaviti u Crnoj Gori, možda i u nekim susjednim zemljama. Iako ,,ima mnogo dug rep”, Đukanović ,,nije glup”, piše Denis Kuljiš u tekstu objavljenom 12. marta u hrvatskom Jutarnjem listu: ,,Najvještiji je političar na Balkanu, survivor, pa kad najavljuje da će se povući, valjda zna što radi – nije on tako slab kalkulant kao Ivo Sanader, kome je nebo palo na glavu, čim je izgubio vlast”.
Izgleda da su na stolu brojne kalkulacije. Bivši Đukanovićev lični savjetnik, Blagoje Grahovac, sada je predložio da se i u Crnoj Gori razmisli ,,o donošenju zakonskog rješenja o nekoj vrsti zaštite pojedinačnih ličnosti, čiji je politički angažman imao državni značaj za Crnu Goru”.
Bavljenje privatnim biznisom, te zadržavanje funkcije šefa DPS-a i poslanika, nije 2006. godine ukalkulisalo Đukanoviću imunitet od krivičnog gonjenja. Elegantna zaštita u budućnosti, nakon što napušti premijersku funkciju, mogla bi biti da pronađe posao u EU, NATO ili nekoj drugoj suverenoj organizaciji na čije se funkcionere automatski primjenjuje međunarodna norma o imunitetu. Đukanović očigledno za to ima volju. Još je u dobrim godinama. A i nužda želje podešava. Pitanje je samo koliko su te organizacije spremne da spušte kriterijume. Pa da od Evrope naprave Crnu Goru.

I euro dijeli sa kumom

Global Montenegro d.o.o. osnovan je januara 2007. godine. Kao osnivači su prijavljene KIA Montenegro (vlasnik Vučko Rajković), te T-Mobile, firma koja je već narednog mjeseca, bez naknade, ustupila svoje vlasništvo Rajkoviću.
Kredit za Global Montenegro je plasiran dok je Petar Ivanović, Đukanovićev savjetnik za ekonomiju i aktuelni direktor vladine Agencije za promociju stranih investicija, bio potpredsjednik Upravnog odbora HAAB a Vučko Rajković predsjednik Upravnog odbora konkurentske Prve banke?! Ivanović je razriješen početkom februara 2008. godine, nakon što je HAAB zabilježio 30 miliona eura gubitaka a banka dobila novog vlasnika.
Kredit Global Montenegra je bio veći od cijene kupovine zemljište, koje je koštalo nešto više od 200 eura po kvadratu. Đukanović je krajem 2008. objasnio za Vijesti da je ta firma ,,pripremana da se bavi turističkim biznisom”. No, novac od kredita je, kako je objasnio ,,prevazilazio potrebe plaćanja zemljišta”.
Od registracije firme do danas, osnivački ulog nije povećavan sa zakonskog minimuma od jednog eura. Rajković i Milo Đukanović su 25. februara 2008. sklopili Ugovor o prenosu udjela bez naknade (vidi faksimil) na osnovu kojeg su podijelili taj jedan jedini euro osnivačkog kapitala Montenegro Globala. Ugovor je ovjeren u Privrednom sudu u Podgorici dva dana kasnije. Sklopljen je nakon što je: HAAB već odobrio kredit od pet miliona za ovu firmu, Petar Ivanović (8. februara 2008) bio smijenjen iz Upravnog odbora HAAB a Đukanović dva dana kasnije postao peti put premijer.
,,Moj partner nije želio da bez mog učešća dalje razvija projekat, tako da je on u fazi ispitivanja tržišta kome bi firmu i zemljište mogli prodati”, rekao je Đukanović krajem 2008. godine.
SO Budva je usvojila primjedbe i dopuštila sredinom 2008. ucrtavanje dodatne podzemne garaže u bloku 40 na parceli br.1 za objekat čiji je investitor Global Montenegro, ali nikakvi građevinski radovi nijesu započeti, partner je još uvijek u fazi ,,ispitivanja tržišta”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo