Povežite se sa nama

MONITORING

Obnova kapitalom sa Tajlanda

Objavljeno prije

na

Turistička metropola Crne Gore ponovo je u žiži interesovanja domaće i inostrane javnosti kao mjesto u kome su mnoge poznate ličnosti iz svijeta politike, biznisa, sporta ili kriminala našle sigurno sklonište bježeći od zakona i ruke pravde kako susjednih tako i dalekih egzotičnih zemalja. Atmosfera mirnih martovskih dana opustjele Budve iznenada je živnula, ali ne zbog dolaska većeg broja turista ili nekog izuzetnog kulturnog događanja. Nego po povećanom broju policajaca raspoređenih na svim prilazima gradu, naročito na putu ka Starom gradu kojeg ovih dana rado posjećuje odbjegli bivši premijer Tajlanda, Taksin Šinavatra.

U utorak veče oko 19 časova, Taksin Šinavatra za kojim traga Interpol, mirno je večerao u društvu svojih prijatelja i članova porodice u hotelu Astorija u Starom gradu.

SUSRET: Scena kojoj sam prisustvovala izgledala je nestvarno. Upravo sam odgledala opširan TV prilog o bizarnom protestu Šinavatrinih pristalica u kraljevini Tajland, koji su prikupljali i potom prosipali sopstvenu krv ispred zgrade vlade zahtijevajući ostavku aktuelnog premijera, povratak svog odbjeglog lidera i vanredne izbore, a samo desetak minuta kasnije, na ulazu u Stari grad, u uskoj Njegoševoj uličici, sretnem Šinavatru lično! Bila sam ne malo iznenađena prizorom, krajnje opuštenom atmosferom u kojoj pet-šest Tajlanđana, među kojima je bila jedna žena i sam Taksin, glasno razgovaraju i večeraju za stolovima koji su postavljeni na ulici, uz prozore hotela, nimalo se ne ustežući zbog rijetkih prolaznika.
Ekipu je obezbjeđivala grupa od četiri-pet momaka u civilu i jedan Tajlanđanin koji je nenametljivo sjedio za susjednim stolom.
Odlučila sam da iskoristim ovu vanrednu priliku i uzmem kratku izjavu od bivšeg tajlandskog premijera. Krenula sam ka stolu ali me je zaustavio jedan od pratilaca i pitao ko sam i šta želim.
Uredno sam se predstavila i zamolila ga da pita gospodina Šinavatru da li bi dao izjavu za Monitor. Gledao me je ledeno i rekao da nastavim svojim putem.
Odlučila sam ipak da priđem Šinavatri, računajući, ako on može da večera na javnom mjestu, ne skrivajući se od javnosti, zašto ja ne bih mogla da ga pozdravim i postavim makar jedno pitanje.
Međutim, tik ispred njega stajao je visoki momak u bijeloj košulji i ljubazno objasnio da ljudi večeraju i da nije red da ih uznemiravamo.
Iako smo razgovarali neposredno pored stola, gosti se nisu ni osvrnuli na ono što se pored njih dešavalo. Moj bliski susret sa trenutno najpoznatijim političkim bjeguncem na svijetu, koji je u svojoj zemlji 2006. godine svrgnut sa vlasti i osuđen na dvije godine zatvora zbog zloupotrebe položaja i korupcije prošao je bez izjave za javnost i bez fotografije.

POSLIJE SINGAPURA TAJLAND: Gospodin Šinavatra sa svitom i članovima petočlane porodice boravi u hotelu Miločer, bivšem ljetnjikovcu srpske dinastije Karađorđević. Nakon obnove koju je izvela singapurska hotelska kompanija Aman rizorts, bivši zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer, hotel je preimenovan u Vilu Miločer i rekonstruisan tako, da posjeduje svega šest luksuznih apartmana u samom hotelu i dva dodatna u vili Queen Marija, nazvanoj po vlasnici ljetnjikovca, kraljici Mariji Karađorđević.
Tajlandski premijer zakupio je sve kapacitete vile Miločer, svih osam apartmana do kraja marta ove godine. Hotel je trenutno zatvoren za prijem drugih gostiju.
Zanimljive su i čvrsto umrežene poslovne veze na relaciji Aman rizorts-Astorija-Šinavatra-Subotić. Pomenute kompanije i lica uvezala su svoje interese oko najatraktivnijih dijelova crnogorske obale, Svetog Stefana, Miločera i ostrva Sv. Nikola, popularnih Havaja.
Sudeći po najnovijem obrtu koji se tiče načina zakupa svetostefanskih hotela, novopečeni Crnogorac, Taksin Šinavatra boravi u hotelu Miločer čiji je zakupac-suvlasnik.
Afera Šinavatra otkrila je još jednu dobro čuvanu tajnu Vlade Crne Gore i Ministarstva za turizam. Nakon finansijskog kraha singapurske kompanije Aman rizorts sa kojom je sklopljen „ugovor stoljeća” o davanju pod zakup hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, pronađen je spasilac u liku odbjeglog premijera Taksina Šinavatre. Taksinu je očajnički trebala zaštita, novi pasoš, zemlja i državljanstvo, a Vladi kapital i spas za propali projekat zakupa Svetog Stefana, za posrnulu Prvu banku i razne dubioze.
Nasljednik ugovora o zakupu nije isključivo grčki brodovlasnik Viktor Restis. Grci su po svemu sudeći izvođači radova u obimnom poslu obnove Svetog Stefana.
U rekonstrukciju bisera crnogorske turističke ponude, prema navodima Taksinovog advokata, ulaže se sumnjivo stečen kapital bivšeg premijera daleke azijske zemlje.
Neslavna je nova turistička istorija grada-hotela Sveti Stefan, bivšeg sjedišta Paštrovića, u kome se za posljednjih 20 godina smjenjuju što javni, što tajni zakupci, bankari-prevaranti, propali hotelijeri i odbjegli političari.
PRIPREME ZA SEZONU: Nema pravih informacija ko čini konzorcijum za obnovu hotela Sveti Stefan. Pominju se i neki drugi partneri iz sjenke.
Vlasnik divlje podignutog hotela Astorija, u kome Taksin voli da večera, Dragan Perović partner je grčke grupacije Restis u svim poslovnim poduhvatima u Crnoj Gori, pa i u zakupu poznatih hotela.
Viktor Restis povezuje se sa Stankom Subotićem u čijem je hotelu – Vila Montenegro na Svetom Stefanu boravio u novembru prošle godine povodom razgovora o navodnoj kupovini ovog luksuznog zdanja.
Kada je u pitanju vlasništvo na dijelu ostrva Sv.Nikola pouzdanih informacija nema. Ostrvo je navodno kupio Subotić višemilionskim kreditom Prve banke, koji nije na vrijeme vratio, pa mu ga je banka privremeno oduzela. Dug je nedavno izmiren, ali je ostala tajna sa čijeg računa su stigli milioni eura. Opet se sumnja na Taksina Šinavatru, čije se zasluge za dobijanje crvenog pasoša Crne Gore mjere iznosima koji se po pravilu završavaju sa šest nula.

Nakon dužeg oklijevanja MUP Crne Gore priznao je konačno da se Šinavatra nalazi u Crnoj Gori, ali da nema pravnog osnova de se prema njemu preduzimaju bilo kakve radnje koje bi ugrozile njegovu slobodu i sigurnost.

Afera oko Šinavatrinog boravka u Miločeru poprima razmjere političkog skandala međunarodnih razmjera. U susret turističkoj sezoni 2010. poznato ljetovalište ulazi sa pričom o skrivanju odbjeglih političara, biznismena i švercera u njegovim hotelima i vilama.

Umjesto povratka na tron jednog od 10 najljepših ljetovališta na svijetu, statusa koji je kompleks Sveti Stefan i Miločer imao prije više od 20 godina, ponos našeg turizma srozava se. Postaje stjecište lica sa Interpolovih potjernica, mjesto gdje se na netransparentan način ulaže kapital sumnjivog porijekla, mjesto bjesomučne divlje gradnje koju izvode Šinavatra i Restis. I konačno, turistički prirodni rezervat čiji se parkovi pretvaraju u građevinsko zemljište na kome će gore pomenuti domaći i strani tajkuni graditi stanove i kuće za tržište.

BOX 1

N: Bjegunci vole Sveca

Sveti Stefan i Miločer omiljene su destinacije za skrivanje lica sa potjernica. Početkom marta ove godine policija je izvršila pretres Vile Montenegro na Svetom Stefanu čiji je vlasnik Stanko Subotić Cane, u okviru potrage za Darkom Šarićem. Policija nije pronašla tražene osobe. Ali su zato stigle informacije o kretanju samog Subotića kojeg potražuje srpsko pravosuđe.

Stanko Subotić navodno je viđen u hotelu Maestral nakon koncerta Željka Joksimovića, održanog prošlog četvrtka u hotelskom Kasinu. Koncertu je prisustvovao Milo Đukanović sa suprugom Lidijom. U sitne jutarnje sate, nakon odlaska publike, Subotić je u društvu Zorana Ćoća Bećirovića sjedio u Kasinu ne mareći da bi mogao biti viđen, tvrde mještani koji su tamo bili.

Branka PLAMENAC

STRATEŠKO PARTNERSTVO
Šinavatra umjesto kokaina

Iz udaljenog Bangkoka je stiglo pitanje Vladi šta na teritoriji Crne Gore radi smijenjeni tajlandski premijer i tajkun Taksin Šinavatra, čije je viđenje u Budvi dolilo vatru na inače uzavrelu situaciju u 60-tomilionskoj zemlji na jugoistoku Azije.

Tajlandski tajkun optužen je za korupciju i pronevjere. Njegovo se bogatstvo mjeri na milijarde. Šinavatra u krizi koja potresa Crnu Goru dobro dođe. Veliki sistemi su pred raspadom, ogromna je nelikvidnost, a neki od uglednih crnogorskih biznismena u velikim su nevoljama, kao Darko Šarić. Šarić je sa tovarima kokainom iz Latinske Amerike, prema procjenama srpskih organa, okretao milijardu godišnje. Taj je novac ulagao po Srbiji, a posljednjih godina sve više i Crnoj Gori, od sjevera do primorskih gradova. Šarić koji je kešom, prema nekim informacijama, kreditirao posljednjih mjeseci mnoga nelikvidna preduzeća, sada se skriva i morao je obustaviti brojne poslovne aktivnosti.

Tako u ovom momentu, kada ponestaje novca i kada prijete socijalni nemiri, dobro dođe Šinavatra. Njegov advokat ne krije da je on u Crnoj Gori radi ulaganja u turističke komplekse na Svetom Stefanu. Na sajtu odbjeglog premijera vidi se kako po našim najljepšim predjelima nadgleda zahuktale građevinske radove. Prema pisanju dnevnika Dan, Šinavatra bi mogao da pomogne i drugim bjeguncima od pravde koji su u Crnoj Gori imali poslovne aktivnosti. Stanko Subotić Cane navodno bi da proda svoju luksuznu svetostefansku vilu Šinavatri. Ta je vila nedavno na kratko, na zahtjev srpskih vlasti, bila zaplijenjena, a potom su je crnogorske vlasti opet vratile Canetu, prijatelju Mila Đukanovića. Monitor je još prije više mjeseci pisao da je, kada je zapao u nevolje, Subotić baš od Šinavatre dobio novac za ostrvo nadomak Budve, koje je prethodno trgovao kreditom Đukanovićeve Prve banke.

Nevolja je što, prema pisanju tajlandskih medija i strahovanju tajlandskih vlasti, Šinavatra u Crnoj Gori samo ne gradi, već i razgrađuje – tajlandsku vladu, diže revoluciju, narod je po ulicama, traži smjenu. Tajlandski mediji pišu kako je u telefonskom razgovoru koji su snimile obavještajne agencije Sjedinjenih Američkih Država Taksin iz Crne Gore sugerisao kako njegove pristalice možda mogu da počine teroristička djela u Bangkoku. Zamjenik premijera Sutep Taugsuban je prethodno kazao kako su bezbjednosne mjere pojačane jer je upozorenja o sabotaži primio od stranih vlada koje imaju djelotvorne obavještajne mreže.

Vlasti Tajlanda su za Taksinom raspisale međunarodnu potjernicu. U domovini je zbačen sa vlasti 2006. Od tada je telekomunikacioni magnat Taksin živio uglavnom u Dubaiju. U Tajlandu je u odsustvu osuđen na dvije godine zatvora zbog korupcije.

U Bangkoku su, u toku masovne antivladine demonstracije na kojima oko 100.000 ljudi, posebno seoska sirotinja, zahtjevaju izbore, Taksinovu amnestiju i njegov povratak na funkciju.

Sadašnji premijer Abisit Veđađiva, ostali članovi vlade, kao i glavni komandanti oružanih snaga sklonili su se u vojne kasarne usred straha da bi demonstracije tzv. ,,crvenokošuljaša”, Taksinovih pristalica, mogle da se izrode u nasilje.

Tajlandsko Ministarstvo spoljnih poslova je saopštilo da su vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) zahtijevale od Taksina da napusti Dubai pošto je prekršio sporazum da neće koristiti tu zalivsku državu za svoje političke aktivnosti.

Prema novinskim izvještajima Taksin ima crnogorski pasoš koji mu je 2007. izdao ondašnji ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović. Nakon dugog ćutanja, konačno su ovih dana crnogorski policijski organi saopštili da Šinavatra ima naše državljanstvo i da mirno može da boravi u Budvi.

Kako prenose tajlandski mediji predstavnici Ministarstva spoljnih poslova te zemlje razgovarali su sa vlastima u Podgorici poslije potvrde da je Taksin dobio crnogorski pasoš. Crnogorski ministar inostranih poslova Milan Roćen saopštio je da Šinavatri neće biti dozvoljena nikakva politička aktivnost. ,,Kada bi bilo ko, ne samo Šinavatra, pokušao da sa naše teritorije radi protiv druge države to mu nadležni organi nikada ne bi dozvolili”, rekao je Roćen u srijedu novinarima, ističući da nije obaviješten o tome da je Šinavatra u Budvi, iako policija više nije skrivala tu činjenicu.

Taksin navodno posjeduje i pasoše Ugande i Nikaragve. Ranije se pominjalo i da ima pasoš Liberije, a služi i kao ekonomski savjetnik Son Sena, premijera Kambodže. Tajland i Kambodža dvije susjedne zemlje imaju raspoređenje trupe duž zajedničke granice, zbog teritorijalnih sporova.

Tajlandski mediji prenose da je zvanični Bangkok zatražio od vlasti Crne Gore da prate Taksinovo kretanje. Zamjenik ministra spoljnih poslova Panič Vikicret je izjavio u ponedeljak da je ministarstvo iz Bangkoka kontaktiralo kolege u Crnoj Gori kako bi pomno pratile Taksinove političke aktivnosti. I od tajlandske ambasade u Budimpešti je zatraženo da osmatra Taksina.

Ambasador Nemačke u Bangkoku Hans Hajnrih Šumaher je, u međuvremenu, izjavio da će Taksin, ukoliko uđe u tu zapadnoevropsku zemlju, biti uhapšen. Šinavatri, koji je 2007. kupio fudbalski klub Mančester siti za 81,6 miliona funti, ali ga je, kasnije prodao investitorima iz Abu Dabija za oko 200 miliona funti, takođe je zabranjen ulazak u Veliku Britaniju.

Šinavatra se u konktekstu Crne Gore prvi puta pominje 2006. godine kada mu je crnogorski premijer Milo Đukanović dopustio da na Generalnoj skupštini UN-a govori prije njega. Tadašnji premijer Tajlanda zamolio je Đukanovića da mu ustupi termin za govor zbog vojnog udara koji je tada izveden u Bangkoku. Đukanović je udovoljio tom zahtjevu. Međutim, samo tri sata prije Šinavatrinog govora, objavljeno je da Tajland više nije na listi govornika. Nakon toga počelo je Šinavatrino progonstvo i partnerstvo sa Đukanovićem. Prosto – Šinavatri je trebala zemlja, a Đukanoviću kapital. Oba su dobila u toj igri.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo