Povežite se sa nama

MONITORING

Obnova kapitalom sa Tajlanda

Objavljeno prije

na

Turistička metropola Crne Gore ponovo je u žiži interesovanja domaće i inostrane javnosti kao mjesto u kome su mnoge poznate ličnosti iz svijeta politike, biznisa, sporta ili kriminala našle sigurno sklonište bježeći od zakona i ruke pravde kako susjednih tako i dalekih egzotičnih zemalja. Atmosfera mirnih martovskih dana opustjele Budve iznenada je živnula, ali ne zbog dolaska većeg broja turista ili nekog izuzetnog kulturnog događanja. Nego po povećanom broju policajaca raspoređenih na svim prilazima gradu, naročito na putu ka Starom gradu kojeg ovih dana rado posjećuje odbjegli bivši premijer Tajlanda, Taksin Šinavatra.

U utorak veče oko 19 časova, Taksin Šinavatra za kojim traga Interpol, mirno je večerao u društvu svojih prijatelja i članova porodice u hotelu Astorija u Starom gradu.

SUSRET: Scena kojoj sam prisustvovala izgledala je nestvarno. Upravo sam odgledala opširan TV prilog o bizarnom protestu Šinavatrinih pristalica u kraljevini Tajland, koji su prikupljali i potom prosipali sopstvenu krv ispred zgrade vlade zahtijevajući ostavku aktuelnog premijera, povratak svog odbjeglog lidera i vanredne izbore, a samo desetak minuta kasnije, na ulazu u Stari grad, u uskoj Njegoševoj uličici, sretnem Šinavatru lično! Bila sam ne malo iznenađena prizorom, krajnje opuštenom atmosferom u kojoj pet-šest Tajlanđana, među kojima je bila jedna žena i sam Taksin, glasno razgovaraju i večeraju za stolovima koji su postavljeni na ulici, uz prozore hotela, nimalo se ne ustežući zbog rijetkih prolaznika.
Ekipu je obezbjeđivala grupa od četiri-pet momaka u civilu i jedan Tajlanđanin koji je nenametljivo sjedio za susjednim stolom.
Odlučila sam da iskoristim ovu vanrednu priliku i uzmem kratku izjavu od bivšeg tajlandskog premijera. Krenula sam ka stolu ali me je zaustavio jedan od pratilaca i pitao ko sam i šta želim.
Uredno sam se predstavila i zamolila ga da pita gospodina Šinavatru da li bi dao izjavu za Monitor. Gledao me je ledeno i rekao da nastavim svojim putem.
Odlučila sam ipak da priđem Šinavatri, računajući, ako on može da večera na javnom mjestu, ne skrivajući se od javnosti, zašto ja ne bih mogla da ga pozdravim i postavim makar jedno pitanje.
Međutim, tik ispred njega stajao je visoki momak u bijeloj košulji i ljubazno objasnio da ljudi večeraju i da nije red da ih uznemiravamo.
Iako smo razgovarali neposredno pored stola, gosti se nisu ni osvrnuli na ono što se pored njih dešavalo. Moj bliski susret sa trenutno najpoznatijim političkim bjeguncem na svijetu, koji je u svojoj zemlji 2006. godine svrgnut sa vlasti i osuđen na dvije godine zatvora zbog zloupotrebe položaja i korupcije prošao je bez izjave za javnost i bez fotografije.

POSLIJE SINGAPURA TAJLAND: Gospodin Šinavatra sa svitom i članovima petočlane porodice boravi u hotelu Miločer, bivšem ljetnjikovcu srpske dinastije Karađorđević. Nakon obnove koju je izvela singapurska hotelska kompanija Aman rizorts, bivši zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer, hotel je preimenovan u Vilu Miločer i rekonstruisan tako, da posjeduje svega šest luksuznih apartmana u samom hotelu i dva dodatna u vili Queen Marija, nazvanoj po vlasnici ljetnjikovca, kraljici Mariji Karađorđević.
Tajlandski premijer zakupio je sve kapacitete vile Miločer, svih osam apartmana do kraja marta ove godine. Hotel je trenutno zatvoren za prijem drugih gostiju.
Zanimljive su i čvrsto umrežene poslovne veze na relaciji Aman rizorts-Astorija-Šinavatra-Subotić. Pomenute kompanije i lica uvezala su svoje interese oko najatraktivnijih dijelova crnogorske obale, Svetog Stefana, Miločera i ostrva Sv. Nikola, popularnih Havaja.
Sudeći po najnovijem obrtu koji se tiče načina zakupa svetostefanskih hotela, novopečeni Crnogorac, Taksin Šinavatra boravi u hotelu Miločer čiji je zakupac-suvlasnik.
Afera Šinavatra otkrila je još jednu dobro čuvanu tajnu Vlade Crne Gore i Ministarstva za turizam. Nakon finansijskog kraha singapurske kompanije Aman rizorts sa kojom je sklopljen „ugovor stoljeća” o davanju pod zakup hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, pronađen je spasilac u liku odbjeglog premijera Taksina Šinavatre. Taksinu je očajnički trebala zaštita, novi pasoš, zemlja i državljanstvo, a Vladi kapital i spas za propali projekat zakupa Svetog Stefana, za posrnulu Prvu banku i razne dubioze.
Nasljednik ugovora o zakupu nije isključivo grčki brodovlasnik Viktor Restis. Grci su po svemu sudeći izvođači radova u obimnom poslu obnove Svetog Stefana.
U rekonstrukciju bisera crnogorske turističke ponude, prema navodima Taksinovog advokata, ulaže se sumnjivo stečen kapital bivšeg premijera daleke azijske zemlje.
Neslavna je nova turistička istorija grada-hotela Sveti Stefan, bivšeg sjedišta Paštrovića, u kome se za posljednjih 20 godina smjenjuju što javni, što tajni zakupci, bankari-prevaranti, propali hotelijeri i odbjegli političari.
PRIPREME ZA SEZONU: Nema pravih informacija ko čini konzorcijum za obnovu hotela Sveti Stefan. Pominju se i neki drugi partneri iz sjenke.
Vlasnik divlje podignutog hotela Astorija, u kome Taksin voli da večera, Dragan Perović partner je grčke grupacije Restis u svim poslovnim poduhvatima u Crnoj Gori, pa i u zakupu poznatih hotela.
Viktor Restis povezuje se sa Stankom Subotićem u čijem je hotelu – Vila Montenegro na Svetom Stefanu boravio u novembru prošle godine povodom razgovora o navodnoj kupovini ovog luksuznog zdanja.
Kada je u pitanju vlasništvo na dijelu ostrva Sv.Nikola pouzdanih informacija nema. Ostrvo je navodno kupio Subotić višemilionskim kreditom Prve banke, koji nije na vrijeme vratio, pa mu ga je banka privremeno oduzela. Dug je nedavno izmiren, ali je ostala tajna sa čijeg računa su stigli milioni eura. Opet se sumnja na Taksina Šinavatru, čije se zasluge za dobijanje crvenog pasoša Crne Gore mjere iznosima koji se po pravilu završavaju sa šest nula.

Nakon dužeg oklijevanja MUP Crne Gore priznao je konačno da se Šinavatra nalazi u Crnoj Gori, ali da nema pravnog osnova de se prema njemu preduzimaju bilo kakve radnje koje bi ugrozile njegovu slobodu i sigurnost.

Afera oko Šinavatrinog boravka u Miločeru poprima razmjere političkog skandala međunarodnih razmjera. U susret turističkoj sezoni 2010. poznato ljetovalište ulazi sa pričom o skrivanju odbjeglih političara, biznismena i švercera u njegovim hotelima i vilama.

Umjesto povratka na tron jednog od 10 najljepših ljetovališta na svijetu, statusa koji je kompleks Sveti Stefan i Miločer imao prije više od 20 godina, ponos našeg turizma srozava se. Postaje stjecište lica sa Interpolovih potjernica, mjesto gdje se na netransparentan način ulaže kapital sumnjivog porijekla, mjesto bjesomučne divlje gradnje koju izvode Šinavatra i Restis. I konačno, turistički prirodni rezervat čiji se parkovi pretvaraju u građevinsko zemljište na kome će gore pomenuti domaći i strani tajkuni graditi stanove i kuće za tržište.

BOX 1

N: Bjegunci vole Sveca

Sveti Stefan i Miločer omiljene su destinacije za skrivanje lica sa potjernica. Početkom marta ove godine policija je izvršila pretres Vile Montenegro na Svetom Stefanu čiji je vlasnik Stanko Subotić Cane, u okviru potrage za Darkom Šarićem. Policija nije pronašla tražene osobe. Ali su zato stigle informacije o kretanju samog Subotića kojeg potražuje srpsko pravosuđe.

Stanko Subotić navodno je viđen u hotelu Maestral nakon koncerta Željka Joksimovića, održanog prošlog četvrtka u hotelskom Kasinu. Koncertu je prisustvovao Milo Đukanović sa suprugom Lidijom. U sitne jutarnje sate, nakon odlaska publike, Subotić je u društvu Zorana Ćoća Bećirovića sjedio u Kasinu ne mareći da bi mogao biti viđen, tvrde mještani koji su tamo bili.

Branka PLAMENAC

STRATEŠKO PARTNERSTVO
Šinavatra umjesto kokaina

Iz udaljenog Bangkoka je stiglo pitanje Vladi šta na teritoriji Crne Gore radi smijenjeni tajlandski premijer i tajkun Taksin Šinavatra, čije je viđenje u Budvi dolilo vatru na inače uzavrelu situaciju u 60-tomilionskoj zemlji na jugoistoku Azije.

Tajlandski tajkun optužen je za korupciju i pronevjere. Njegovo se bogatstvo mjeri na milijarde. Šinavatra u krizi koja potresa Crnu Goru dobro dođe. Veliki sistemi su pred raspadom, ogromna je nelikvidnost, a neki od uglednih crnogorskih biznismena u velikim su nevoljama, kao Darko Šarić. Šarić je sa tovarima kokainom iz Latinske Amerike, prema procjenama srpskih organa, okretao milijardu godišnje. Taj je novac ulagao po Srbiji, a posljednjih godina sve više i Crnoj Gori, od sjevera do primorskih gradova. Šarić koji je kešom, prema nekim informacijama, kreditirao posljednjih mjeseci mnoga nelikvidna preduzeća, sada se skriva i morao je obustaviti brojne poslovne aktivnosti.

Tako u ovom momentu, kada ponestaje novca i kada prijete socijalni nemiri, dobro dođe Šinavatra. Njegov advokat ne krije da je on u Crnoj Gori radi ulaganja u turističke komplekse na Svetom Stefanu. Na sajtu odbjeglog premijera vidi se kako po našim najljepšim predjelima nadgleda zahuktale građevinske radove. Prema pisanju dnevnika Dan, Šinavatra bi mogao da pomogne i drugim bjeguncima od pravde koji su u Crnoj Gori imali poslovne aktivnosti. Stanko Subotić Cane navodno bi da proda svoju luksuznu svetostefansku vilu Šinavatri. Ta je vila nedavno na kratko, na zahtjev srpskih vlasti, bila zaplijenjena, a potom su je crnogorske vlasti opet vratile Canetu, prijatelju Mila Đukanovića. Monitor je još prije više mjeseci pisao da je, kada je zapao u nevolje, Subotić baš od Šinavatre dobio novac za ostrvo nadomak Budve, koje je prethodno trgovao kreditom Đukanovićeve Prve banke.

Nevolja je što, prema pisanju tajlandskih medija i strahovanju tajlandskih vlasti, Šinavatra u Crnoj Gori samo ne gradi, već i razgrađuje – tajlandsku vladu, diže revoluciju, narod je po ulicama, traži smjenu. Tajlandski mediji pišu kako je u telefonskom razgovoru koji su snimile obavještajne agencije Sjedinjenih Američkih Država Taksin iz Crne Gore sugerisao kako njegove pristalice možda mogu da počine teroristička djela u Bangkoku. Zamjenik premijera Sutep Taugsuban je prethodno kazao kako su bezbjednosne mjere pojačane jer je upozorenja o sabotaži primio od stranih vlada koje imaju djelotvorne obavještajne mreže.

Vlasti Tajlanda su za Taksinom raspisale međunarodnu potjernicu. U domovini je zbačen sa vlasti 2006. Od tada je telekomunikacioni magnat Taksin živio uglavnom u Dubaiju. U Tajlandu je u odsustvu osuđen na dvije godine zatvora zbog korupcije.

U Bangkoku su, u toku masovne antivladine demonstracije na kojima oko 100.000 ljudi, posebno seoska sirotinja, zahtjevaju izbore, Taksinovu amnestiju i njegov povratak na funkciju.

Sadašnji premijer Abisit Veđađiva, ostali članovi vlade, kao i glavni komandanti oružanih snaga sklonili su se u vojne kasarne usred straha da bi demonstracije tzv. ,,crvenokošuljaša”, Taksinovih pristalica, mogle da se izrode u nasilje.

Tajlandsko Ministarstvo spoljnih poslova je saopštilo da su vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) zahtijevale od Taksina da napusti Dubai pošto je prekršio sporazum da neće koristiti tu zalivsku državu za svoje političke aktivnosti.

Prema novinskim izvještajima Taksin ima crnogorski pasoš koji mu je 2007. izdao ondašnji ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović. Nakon dugog ćutanja, konačno su ovih dana crnogorski policijski organi saopštili da Šinavatra ima naše državljanstvo i da mirno može da boravi u Budvi.

Kako prenose tajlandski mediji predstavnici Ministarstva spoljnih poslova te zemlje razgovarali su sa vlastima u Podgorici poslije potvrde da je Taksin dobio crnogorski pasoš. Crnogorski ministar inostranih poslova Milan Roćen saopštio je da Šinavatri neće biti dozvoljena nikakva politička aktivnost. ,,Kada bi bilo ko, ne samo Šinavatra, pokušao da sa naše teritorije radi protiv druge države to mu nadležni organi nikada ne bi dozvolili”, rekao je Roćen u srijedu novinarima, ističući da nije obaviješten o tome da je Šinavatra u Budvi, iako policija više nije skrivala tu činjenicu.

Taksin navodno posjeduje i pasoše Ugande i Nikaragve. Ranije se pominjalo i da ima pasoš Liberije, a služi i kao ekonomski savjetnik Son Sena, premijera Kambodže. Tajland i Kambodža dvije susjedne zemlje imaju raspoređenje trupe duž zajedničke granice, zbog teritorijalnih sporova.

Tajlandski mediji prenose da je zvanični Bangkok zatražio od vlasti Crne Gore da prate Taksinovo kretanje. Zamjenik ministra spoljnih poslova Panič Vikicret je izjavio u ponedeljak da je ministarstvo iz Bangkoka kontaktiralo kolege u Crnoj Gori kako bi pomno pratile Taksinove političke aktivnosti. I od tajlandske ambasade u Budimpešti je zatraženo da osmatra Taksina.

Ambasador Nemačke u Bangkoku Hans Hajnrih Šumaher je, u međuvremenu, izjavio da će Taksin, ukoliko uđe u tu zapadnoevropsku zemlju, biti uhapšen. Šinavatri, koji je 2007. kupio fudbalski klub Mančester siti za 81,6 miliona funti, ali ga je, kasnije prodao investitorima iz Abu Dabija za oko 200 miliona funti, takođe je zabranjen ulazak u Veliku Britaniju.

Šinavatra se u konktekstu Crne Gore prvi puta pominje 2006. godine kada mu je crnogorski premijer Milo Đukanović dopustio da na Generalnoj skupštini UN-a govori prije njega. Tadašnji premijer Tajlanda zamolio je Đukanovića da mu ustupi termin za govor zbog vojnog udara koji je tada izveden u Bangkoku. Đukanović je udovoljio tom zahtjevu. Međutim, samo tri sata prije Šinavatrinog govora, objavljeno je da Tajland više nije na listi govornika. Nakon toga počelo je Šinavatrino progonstvo i partnerstvo sa Đukanovićem. Prosto – Šinavatri je trebala zemlja, a Đukanoviću kapital. Oba su dobila u toj igri.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo