Povežite se sa nama

MONITORING

Obnova kapitalom sa Tajlanda

Objavljeno prije

16 godina

na

sinavatra

Turistička metropola Crne Gore ponovo je u žiži interesovanja domaće i inostrane javnosti kao mjesto u kome su mnoge poznate ličnosti iz svijeta politike, biznisa, sporta ili kriminala našle sigurno sklonište bježeći od zakona i ruke pravde kako susjednih tako i dalekih egzotičnih zemalja. Atmosfera mirnih martovskih dana opustjele Budve iznenada je živnula, ali ne zbog dolaska većeg broja turista ili nekog izuzetnog kulturnog događanja. Nego po povećanom broju policajaca raspoređenih na svim prilazima gradu, naročito na putu ka Starom gradu kojeg ovih dana rado posjećuje odbjegli bivši premijer Tajlanda, Taksin Šinavatra.

U utorak veče oko 19 časova, Taksin Šinavatra za kojim traga Interpol, mirno je večerao u društvu svojih prijatelja i članova porodice u hotelu Astorija u Starom gradu.

SUSRET: Scena kojoj sam prisustvovala izgledala je nestvarno. Upravo sam odgledala opširan TV prilog o bizarnom protestu Šinavatrinih pristalica u kraljevini Tajland, koji su prikupljali i potom prosipali sopstvenu krv ispred zgrade vlade zahtijevajući ostavku aktuelnog premijera, povratak svog odbjeglog lidera i vanredne izbore, a samo desetak minuta kasnije, na ulazu u Stari grad, u uskoj Njegoševoj uličici, sretnem Šinavatru lično! Bila sam ne malo iznenađena prizorom, krajnje opuštenom atmosferom u kojoj pet-šest Tajlanđana, među kojima je bila jedna žena i sam Taksin, glasno razgovaraju i večeraju za stolovima koji su postavljeni na ulici, uz prozore hotela, nimalo se ne ustežući zbog rijetkih prolaznika.
Ekipu je obezbjeđivala grupa od četiri-pet momaka u civilu i jedan Tajlanđanin koji je nenametljivo sjedio za susjednim stolom.
Odlučila sam da iskoristim ovu vanrednu priliku i uzmem kratku izjavu od bivšeg tajlandskog premijera. Krenula sam ka stolu ali me je zaustavio jedan od pratilaca i pitao ko sam i šta želim.
Uredno sam se predstavila i zamolila ga da pita gospodina Šinavatru da li bi dao izjavu za Monitor. Gledao me je ledeno i rekao da nastavim svojim putem.
Odlučila sam ipak da priđem Šinavatri, računajući, ako on može da večera na javnom mjestu, ne skrivajući se od javnosti, zašto ja ne bih mogla da ga pozdravim i postavim makar jedno pitanje.
Međutim, tik ispred njega stajao je visoki momak u bijeloj košulji i ljubazno objasnio da ljudi večeraju i da nije red da ih uznemiravamo.
Iako smo razgovarali neposredno pored stola, gosti se nisu ni osvrnuli na ono što se pored njih dešavalo. Moj bliski susret sa trenutno najpoznatijim političkim bjeguncem na svijetu, koji je u svojoj zemlji 2006. godine svrgnut sa vlasti i osuđen na dvije godine zatvora zbog zloupotrebe položaja i korupcije prošao je bez izjave za javnost i bez fotografije.

POSLIJE SINGAPURA TAJLAND: Gospodin Šinavatra sa svitom i članovima petočlane porodice boravi u hotelu Miločer, bivšem ljetnjikovcu srpske dinastije Karađorđević. Nakon obnove koju je izvela singapurska hotelska kompanija Aman rizorts, bivši zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer, hotel je preimenovan u Vilu Miločer i rekonstruisan tako, da posjeduje svega šest luksuznih apartmana u samom hotelu i dva dodatna u vili Queen Marija, nazvanoj po vlasnici ljetnjikovca, kraljici Mariji Karađorđević.
Tajlandski premijer zakupio je sve kapacitete vile Miločer, svih osam apartmana do kraja marta ove godine. Hotel je trenutno zatvoren za prijem drugih gostiju.
Zanimljive su i čvrsto umrežene poslovne veze na relaciji Aman rizorts-Astorija-Šinavatra-Subotić. Pomenute kompanije i lica uvezala su svoje interese oko najatraktivnijih dijelova crnogorske obale, Svetog Stefana, Miločera i ostrva Sv. Nikola, popularnih Havaja.
Sudeći po najnovijem obrtu koji se tiče načina zakupa svetostefanskih hotela, novopečeni Crnogorac, Taksin Šinavatra boravi u hotelu Miločer čiji je zakupac-suvlasnik.
Afera Šinavatra otkrila je još jednu dobro čuvanu tajnu Vlade Crne Gore i Ministarstva za turizam. Nakon finansijskog kraha singapurske kompanije Aman rizorts sa kojom je sklopljen „ugovor stoljeća” o davanju pod zakup hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, pronađen je spasilac u liku odbjeglog premijera Taksina Šinavatre. Taksinu je očajnički trebala zaštita, novi pasoš, zemlja i državljanstvo, a Vladi kapital i spas za propali projekat zakupa Svetog Stefana, za posrnulu Prvu banku i razne dubioze.
Nasljednik ugovora o zakupu nije isključivo grčki brodovlasnik Viktor Restis. Grci su po svemu sudeći izvođači radova u obimnom poslu obnove Svetog Stefana.
U rekonstrukciju bisera crnogorske turističke ponude, prema navodima Taksinovog advokata, ulaže se sumnjivo stečen kapital bivšeg premijera daleke azijske zemlje.
Neslavna je nova turistička istorija grada-hotela Sveti Stefan, bivšeg sjedišta Paštrovića, u kome se za posljednjih 20 godina smjenjuju što javni, što tajni zakupci, bankari-prevaranti, propali hotelijeri i odbjegli političari.
PRIPREME ZA SEZONU: Nema pravih informacija ko čini konzorcijum za obnovu hotela Sveti Stefan. Pominju se i neki drugi partneri iz sjenke.
Vlasnik divlje podignutog hotela Astorija, u kome Taksin voli da večera, Dragan Perović partner je grčke grupacije Restis u svim poslovnim poduhvatima u Crnoj Gori, pa i u zakupu poznatih hotela.
Viktor Restis povezuje se sa Stankom Subotićem u čijem je hotelu – Vila Montenegro na Svetom Stefanu boravio u novembru prošle godine povodom razgovora o navodnoj kupovini ovog luksuznog zdanja.
Kada je u pitanju vlasništvo na dijelu ostrva Sv.Nikola pouzdanih informacija nema. Ostrvo je navodno kupio Subotić višemilionskim kreditom Prve banke, koji nije na vrijeme vratio, pa mu ga je banka privremeno oduzela. Dug je nedavno izmiren, ali je ostala tajna sa čijeg računa su stigli milioni eura. Opet se sumnja na Taksina Šinavatru, čije se zasluge za dobijanje crvenog pasoša Crne Gore mjere iznosima koji se po pravilu završavaju sa šest nula.

Nakon dužeg oklijevanja MUP Crne Gore priznao je konačno da se Šinavatra nalazi u Crnoj Gori, ali da nema pravnog osnova de se prema njemu preduzimaju bilo kakve radnje koje bi ugrozile njegovu slobodu i sigurnost.

Afera oko Šinavatrinog boravka u Miločeru poprima razmjere političkog skandala međunarodnih razmjera. U susret turističkoj sezoni 2010. poznato ljetovalište ulazi sa pričom o skrivanju odbjeglih političara, biznismena i švercera u njegovim hotelima i vilama.

Umjesto povratka na tron jednog od 10 najljepših ljetovališta na svijetu, statusa koji je kompleks Sveti Stefan i Miločer imao prije više od 20 godina, ponos našeg turizma srozava se. Postaje stjecište lica sa Interpolovih potjernica, mjesto gdje se na netransparentan način ulaže kapital sumnjivog porijekla, mjesto bjesomučne divlje gradnje koju izvode Šinavatra i Restis. I konačno, turistički prirodni rezervat čiji se parkovi pretvaraju u građevinsko zemljište na kome će gore pomenuti domaći i strani tajkuni graditi stanove i kuće za tržište.

BOX 1

N: Bjegunci vole Sveca

Sveti Stefan i Miločer omiljene su destinacije za skrivanje lica sa potjernica. Početkom marta ove godine policija je izvršila pretres Vile Montenegro na Svetom Stefanu čiji je vlasnik Stanko Subotić Cane, u okviru potrage za Darkom Šarićem. Policija nije pronašla tražene osobe. Ali su zato stigle informacije o kretanju samog Subotića kojeg potražuje srpsko pravosuđe.

Stanko Subotić navodno je viđen u hotelu Maestral nakon koncerta Željka Joksimovića, održanog prošlog četvrtka u hotelskom Kasinu. Koncertu je prisustvovao Milo Đukanović sa suprugom Lidijom. U sitne jutarnje sate, nakon odlaska publike, Subotić je u društvu Zorana Ćoća Bećirovića sjedio u Kasinu ne mareći da bi mogao biti viđen, tvrde mještani koji su tamo bili.

Branka PLAMENAC

STRATEŠKO PARTNERSTVO
Šinavatra umjesto kokaina

Iz udaljenog Bangkoka je stiglo pitanje Vladi šta na teritoriji Crne Gore radi smijenjeni tajlandski premijer i tajkun Taksin Šinavatra, čije je viđenje u Budvi dolilo vatru na inače uzavrelu situaciju u 60-tomilionskoj zemlji na jugoistoku Azije.

Tajlandski tajkun optužen je za korupciju i pronevjere. Njegovo se bogatstvo mjeri na milijarde. Šinavatra u krizi koja potresa Crnu Goru dobro dođe. Veliki sistemi su pred raspadom, ogromna je nelikvidnost, a neki od uglednih crnogorskih biznismena u velikim su nevoljama, kao Darko Šarić. Šarić je sa tovarima kokainom iz Latinske Amerike, prema procjenama srpskih organa, okretao milijardu godišnje. Taj je novac ulagao po Srbiji, a posljednjih godina sve više i Crnoj Gori, od sjevera do primorskih gradova. Šarić koji je kešom, prema nekim informacijama, kreditirao posljednjih mjeseci mnoga nelikvidna preduzeća, sada se skriva i morao je obustaviti brojne poslovne aktivnosti.

Tako u ovom momentu, kada ponestaje novca i kada prijete socijalni nemiri, dobro dođe Šinavatra. Njegov advokat ne krije da je on u Crnoj Gori radi ulaganja u turističke komplekse na Svetom Stefanu. Na sajtu odbjeglog premijera vidi se kako po našim najljepšim predjelima nadgleda zahuktale građevinske radove. Prema pisanju dnevnika Dan, Šinavatra bi mogao da pomogne i drugim bjeguncima od pravde koji su u Crnoj Gori imali poslovne aktivnosti. Stanko Subotić Cane navodno bi da proda svoju luksuznu svetostefansku vilu Šinavatri. Ta je vila nedavno na kratko, na zahtjev srpskih vlasti, bila zaplijenjena, a potom su je crnogorske vlasti opet vratile Canetu, prijatelju Mila Đukanovića. Monitor je još prije više mjeseci pisao da je, kada je zapao u nevolje, Subotić baš od Šinavatre dobio novac za ostrvo nadomak Budve, koje je prethodno trgovao kreditom Đukanovićeve Prve banke.

Nevolja je što, prema pisanju tajlandskih medija i strahovanju tajlandskih vlasti, Šinavatra u Crnoj Gori samo ne gradi, već i razgrađuje – tajlandsku vladu, diže revoluciju, narod je po ulicama, traži smjenu. Tajlandski mediji pišu kako je u telefonskom razgovoru koji su snimile obavještajne agencije Sjedinjenih Američkih Država Taksin iz Crne Gore sugerisao kako njegove pristalice možda mogu da počine teroristička djela u Bangkoku. Zamjenik premijera Sutep Taugsuban je prethodno kazao kako su bezbjednosne mjere pojačane jer je upozorenja o sabotaži primio od stranih vlada koje imaju djelotvorne obavještajne mreže.

Vlasti Tajlanda su za Taksinom raspisale međunarodnu potjernicu. U domovini je zbačen sa vlasti 2006. Od tada je telekomunikacioni magnat Taksin živio uglavnom u Dubaiju. U Tajlandu je u odsustvu osuđen na dvije godine zatvora zbog korupcije.

U Bangkoku su, u toku masovne antivladine demonstracije na kojima oko 100.000 ljudi, posebno seoska sirotinja, zahtjevaju izbore, Taksinovu amnestiju i njegov povratak na funkciju.

Sadašnji premijer Abisit Veđađiva, ostali članovi vlade, kao i glavni komandanti oružanih snaga sklonili su se u vojne kasarne usred straha da bi demonstracije tzv. ,,crvenokošuljaša”, Taksinovih pristalica, mogle da se izrode u nasilje.

Tajlandsko Ministarstvo spoljnih poslova je saopštilo da su vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) zahtijevale od Taksina da napusti Dubai pošto je prekršio sporazum da neće koristiti tu zalivsku državu za svoje političke aktivnosti.

Prema novinskim izvještajima Taksin ima crnogorski pasoš koji mu je 2007. izdao ondašnji ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović. Nakon dugog ćutanja, konačno su ovih dana crnogorski policijski organi saopštili da Šinavatra ima naše državljanstvo i da mirno može da boravi u Budvi.

Kako prenose tajlandski mediji predstavnici Ministarstva spoljnih poslova te zemlje razgovarali su sa vlastima u Podgorici poslije potvrde da je Taksin dobio crnogorski pasoš. Crnogorski ministar inostranih poslova Milan Roćen saopštio je da Šinavatri neće biti dozvoljena nikakva politička aktivnost. ,,Kada bi bilo ko, ne samo Šinavatra, pokušao da sa naše teritorije radi protiv druge države to mu nadležni organi nikada ne bi dozvolili”, rekao je Roćen u srijedu novinarima, ističući da nije obaviješten o tome da je Šinavatra u Budvi, iako policija više nije skrivala tu činjenicu.

Taksin navodno posjeduje i pasoše Ugande i Nikaragve. Ranije se pominjalo i da ima pasoš Liberije, a služi i kao ekonomski savjetnik Son Sena, premijera Kambodže. Tajland i Kambodža dvije susjedne zemlje imaju raspoređenje trupe duž zajedničke granice, zbog teritorijalnih sporova.

Tajlandski mediji prenose da je zvanični Bangkok zatražio od vlasti Crne Gore da prate Taksinovo kretanje. Zamjenik ministra spoljnih poslova Panič Vikicret je izjavio u ponedeljak da je ministarstvo iz Bangkoka kontaktiralo kolege u Crnoj Gori kako bi pomno pratile Taksinove političke aktivnosti. I od tajlandske ambasade u Budimpešti je zatraženo da osmatra Taksina.

Ambasador Nemačke u Bangkoku Hans Hajnrih Šumaher je, u međuvremenu, izjavio da će Taksin, ukoliko uđe u tu zapadnoevropsku zemlju, biti uhapšen. Šinavatri, koji je 2007. kupio fudbalski klub Mančester siti za 81,6 miliona funti, ali ga je, kasnije prodao investitorima iz Abu Dabija za oko 200 miliona funti, takođe je zabranjen ulazak u Veliku Britaniju.

Šinavatra se u konktekstu Crne Gore prvi puta pominje 2006. godine kada mu je crnogorski premijer Milo Đukanović dopustio da na Generalnoj skupštini UN-a govori prije njega. Tadašnji premijer Tajlanda zamolio je Đukanovića da mu ustupi termin za govor zbog vojnog udara koji je tada izveden u Bangkoku. Đukanović je udovoljio tom zahtjevu. Međutim, samo tri sata prije Šinavatrinog govora, objavljeno je da Tajland više nije na listi govornika. Nakon toga počelo je Šinavatrino progonstvo i partnerstvo sa Đukanovićem. Prosto – Šinavatri je trebala zemlja, a Đukanoviću kapital. Oba su dobila u toj igri.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

TROSTRUKO UBISTVO U DANILOVGRADU: Tragedija ili propust sistema

Objavljeno prije

6 dana

na

5 Septembra, 2026

Objavio:

Istraga ne smije biti samo rekonstrukcija nekoliko minuta u kojima su ubijeni Petar Globarević, Momir Radonjić i Nemanja Kapor. Mora obuhvatiti cijeli put koji je tim minutima prethodio. Tek kada se taj lanac rekonstruiše, biće moguće odgovoriti na najteže pitanje – da li je ovo bila tragedija koju niko nije mogao predvidjeti ili je sistem ipak zakazao

 

 

Crna Gora je od utorka u danima žalosti. Zastave su spuštene na pola koplja, muzika utišana, a početak školske godine u Danilovgradu odložen za 3. septembar. Vlada je 1. i 2. septembar proglasila danima žalosti zbog tragedije u kojoj su stradala trojica zaposlenih na strelištu. Petar Globarević (24), Nemanja Kapor (20) i Momir Radonjić (67) ubijeni su na svom radnom mjestu, na strelištu „Češka zbrojevka“ u Danilovgradu.

Osumnjičeni za njihovo ubistvo, ruski državljanin Mihail Nikolajevič Šabunjin, sedam dana ranije razgovarao je sa ljudima koji će postati njegove žrtve. Na isto strelište dolazio je i ranije. Tokom nekoliko dana u julu osam puta je ulazio u Crnu Goru i iz nje izlazio. Imao je pristup prostoru, ljudima i oružju. Odgovora na pitanje kako je Šabunjin uspio da ubije troje ljudi na njihovom radnom mjestu, uzme oružje i municiju i napusti objekat još nema.

Policijska potjera završena je u šumi iznad Herceg Novog. Šabunjin je, nakon što je otvorio vatru na policiju, izvršio samoubistvo.

Jedan od najvažnijih detalja koji se pojavio poslije ubistava ne odnosi se na helikoptere, specijalne jedinice ili potjeru kroz šumu. Nego na 24. avgust. Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović saopštio je da je Šabunjin tog dana komunicirao sa ljudima sa strelišta. Prema dosadašnjim informacijama, prethodno je koristio njihove usluge i poznavao prostor. To, naravno, ne znači da je policija imala zakonski osnov da ga tretira kao prijetnju. No, prema onome što je do sada poznato, to nije bio slučajan ulazak nepoznate osobe u objekat. Bio je to čovjek koji je već dolazio na strelište, znao kako ono funkcioniše i imao određeni nivo kontakta sa zaposlenima. Upravo je to povjerenje, prema riječima Šćepanovića, kasnije zloupotrijebio.

Policija je saopštila da nema informacije da je Šabunjin imao kriminalni dosije. Zatražena je i međunarodna provjera kako bi se utvrdilo više o njegovom profilu.

Odsustvo kriminalnog dosijea, međutim, ne znači da nadležni nijesu imali nikakve podatke o njemu. Prema dostupnim podacima, ruski državljanin je između 7. i 12. jula čak osam puta prelazio crnogorsku granicu, svaki put autobusom. Posljednji put ušao je 12. jula preko Vraćenovića. Gdje je boravio? Sa kim je kontaktirao? Kada je prvi put došao na strelište? Koliko puta je koristio njegove usluge? Da li je neko imao razloga da obrati pažnju na njegovo ponašanje? Da li su postojale bilo kakve ranije provjere? Ni na ta pitanja još nema odgovora.

Prema policijskim informacijama, Šabunjin je najprije obavio gađanje, a zatim oružje okrenuo prema zaposlenima. Nakon što ih je ubio, iz objekta je uzeo više komada oružja i municiju i pobjegao vozilom jednog od ubijenih.

O tome koliko su zaštićena civilna strelišta kada osoba koja legalno dolazi da koristi njihove usluge odluči da oružje upotrijebi protiv zaposlenih, tema je koju posebno treba otvoriti.

Novi Zakon o oružju i municiji objavljen je 11. avgusta, a stupio je na snagu 19. avgusta, svega dvanaest dana prije tragedije. Njime su, između ostalog, uređeni nabavka, držanje i korišćenje oružja, kao i rad civilnih strelišta. Zakon predviđa odgovarajuće uslove za rad strelišta, pribor za prvu pomoć, nadzor stručnog lica prilikom korišćenja oružja od strane osoba bez oružnog lista i obavezu vođenja evidencija. Zato će jedna od važnih tačaka istrage morati da bude i provjera da li je „Češka zbrojevka“ 31. avgusta poslovala u skladu sa svim propisanim standardima. Ako jeste, javnost treba da dobije objašnjenje kako je korisnik strelišta uspio da oružje upotrijebi za ubistvo trojice zaposlenih. Ako nije, pitanje odgovornosti postaje još ozbiljnije.

Uprava policije je nakon ubistava reagovala velikim angažovanjem. Osumnjičeni je, prema navodima policije, relativno brzo identifikovan. Vozilo kojim je pobjegao pronađeno je na području Rogama, a potraga je potom proširena prema Herceg Novom. U akciji su učestvovali Specijalna i Posebna jedinica policije, Regionalni centar bezbjednosti „Jug“ i granična policija. Uključeni su bili i helikopter Vojske Crne Gore i specijalizovana oprema. Oko 3.35 časova Šabunjin je lociran u šumi iznad Tople. Kada je opkoljen, otvorio je vatru prema policiji, a potom izvršio samoubistvo. Nijedan policajac nije povrijeđen. Za ljude koji su učestvovali u potjeri to je bila zahtjevna i opasna operacija. Njihov rad ne treba dovoditi u pitanje. Ali uspješna reakcija nakon zločina nije isto što i uspješna prevencija.

Država može istovremeno imati profesionalnu policijsku akciju i propust koji je prethodio zločinu. Ta dva pitanja nijesu međusobno isključiva. Ako je za nekoliko sati bilo moguće rekonstruisati kretanje osumnjičenog, identifikovati ga, pronaći automobil, utvrditi pravac bjekstva i locirati ga u drugom gradu, onda je legitimno pitati šta je sistem znao prije nego što je ispaljen prvi metak.

Petar, Nemanja i Momir nijesu bili policajci. Njihov posao nije podrazumijevao svakodnevno suočavanje sa kriminalom niti su bili ljudi čija je profesija počivala na pretpostavci da mogu biti meta napada. Bili su zaposleni na strelištu.

Prema informacijama objavljenim nakon tragedije, u trenutku napada bili su bez oružja i bez mogućnosti da se odbrane. Upravo zato pitanje bezbjednosti zaposlenih ne može biti sporedno pitanje istrage. Država sada mora da utvrdi ne samo kako je Šabunjin pucao, već kako je došao u poziciju da to učini.

To znači rekonstrukciju njegovog boravka u Crnoj Gori, ranijih dolazaka na strelište, kontakata sa zaposlenima, načina na koji je pristupio oružju i procedura koje su tog dana primjenjivane. Istraga mora utvrditi i šta su znale policija, granične službe i druge nadležne institucije. Ne zato da bi se odgovornost unaprijed pripisala sistemu, već da bi se utvrdilo gdje se završava nepredvidivost pojedinačnog zločina, a gdje počinje eventualni propust institucija.

Istraga ne smije biti samo rekonstrukcija nekoliko minuta u kojima su ubijeni Petar Globarević, Momir Radonjić i Nemanja Kapor. Mora obuhvatiti cijeli put koji je tim minutima prethodio. Tek kada se taj lanac rekonstruiše, biće moguće odgovoriti na najteže pitanje. Da li je ovo bila tragedija koju niko nije mogao predvidjeti ili je zakazala jedna ili više karika sistema?

Policijska potjera pokazala je šta država može da uradi nakon zločina. Istraga sada mora pokazati šta je država mogla da uradi prije njega.

Petar, Nemanja i Momir zaslužuju više od dana žalosti. Njihove porodice zaslužuju istinu, a javnost odgovor da li je ova tragedija bila neizbježna ili je neki njen dio ipak mogao biti spriječen.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISLAND, EU INTEGRACIJE I HIBRIDNE PRIJETNJE: Crna Gora pred raspletom ili novim zapletom

Objavljeno prije

6 dana

na

5 Septembra, 2026

Objavio:

Crna Gora u  dinamici prema EU ima probleme koje se sporo ili nikako ne rješavaju dok novi pristižu.  Zatvorila je 18 od 33 poglavlja. Osim najava, krajem jula, ministarke evropskih poslova Maide Gorčević, da će ovog mjeseca biti održana nova međuvladina konferencija gdje će se zatvoriti makar Poglavlje 14 (saobraćajna politika), nema preciznijih informacija kada i koja će se druga poglavlja zatvoriti

 

 

S biračkim tijelom od nepune 273 hiljade birača Islandu je trebalo svega nekoliko sati da prebroji glasove sa referenduma od 29. avgusta. Izlaznost je bila neuobičajeno visoka za taj dio Evrope – 82,6 odsto. Odgovor na pitanje da li zemlja treba nastaviti pregovore s Briselom o članstvu u Evropskoj Uniji (EU) je bio negativan –  52,8 odsto je bilo protiv. Da je referendum uspio kasnije bi se organizovao još jedan gdje bi birači direktno odlučivali o pristupanju EU.

Ankete su, do pred kraj kampanje, najavljivale blagu prednost pro-EU bloka čemu se tiho radovala i vladajuća koalicija u Crnoj Gori u nadi da će s Islandom u paketu lakše ući. Zvaničnici bivšeg režima i uopšte pripadnici  proruskog  bloka su se poradovali negativnom odgovoru Islanda. Reakcija zvanične Podgorice na rezultate s Islanda nije bilo.

Osim malog broja stanovnika i činjenice da je Island prvi priznao Crnu Goru kao nezavisnu državu 2006. godine, malo toga je zajedničko ovim zemljama u odnosu na Brisel. Island je razvijena ekonomija sa visokim životnim standardom i prosječnom platom od oko četiri i po hiljade eura. Kriminal je maltene nepostojeći i država slovi za jednu od najsigurnijih na planeti. Proglašena je najboljom zemljom u 2025. godini za ljude koji žele započeti život na novom mjestu. Ostrvo koristi gotovo stoprocentno obnovljive izvore energije (geotermalna i hidroenergija), što omogućava jeftino grijanje i očuvanu prirodu. Kvalitet zdravstvene zaštite je jedan od najboljih na svijetu. Sem toga, Island je članica Evropskog ekonomskog prostora (EEA) zajedno sa svih 27 članica EU i Norveškom i Lihtenštajnom. Članstvo u EEA omogućava slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi (bez potrebe traženja radnih i boravišnih dozvola). Island, Norveška i Lihtenštajn jedino ne učestvuju u ključnim političkim, finansijskim i pravosudnim institucijama EU, tj. nemaju pravo glasa iako uplaćuju u zajednički budžet. Norveška i Island su posebnim ugovorima izuzete iz zajedničke ribarstvene i poljoprivredne politike EU i time su zadržale potpunu kontrolu nad bogatim ribljim fondom i kvotama izlova. Upravo je ribarstvo bila glavna tačka spoticanja u pregovorima za članstvo u EU. Ukoliko bi ušli u Uniju ribari iz Španije, Portugala i Francuske bi imali pristup nevjerovatnom bogatstvu islandskih voda i Brisel bi imao moć uređivanja kvota izlovljavanja i uslovljavanja istih. Na Islandu je ribolov snažno povezan s osjećajem nacionalnog suvereniteta i identiteta. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća je imao velike rasprave s Britanijom zbog izlova bakalara u spornim zonama.

Crna Gora ima potpuno drugačiju dinamiku prema EU i probleme, koji se sporo ili nikako rješavaju dok novi samo pristižu. Zatvoreno je 18 od 33 poglavlja. Osim najava, krajem jula, ministarke evropskih poslova Maide Gorčević da će ovog mjeseca biti održana nova međuvladina konferencija gdje će se makar Poglavlje 14 (saobraćajna politika) zatvoriti, nema novih preciznijih informacija kada tačno i koja će se poglavlja zatvoriti. Osim Poglavlja 14 (koje najviše zavisi od Hrvatske zbog pitanja prava domaćih prijevoznika u EU) pominju se još 12 (bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika), 18 (statistika) i 19 (socijalna politika i zapošljavanje). Međutim pripremanje zajedničke pozicije EU ne znači i automatsko zatvaranje poglavlja.

Neriješeni problemi sa Hrvatskom tapkaju u mjestu. Iako je bilo najavljeno da će se do kraja avgusta u Podgorici održati treća runda razgovora delegacija dvije zemlje, to se nije desilo. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) je 22. jula u saopštenju upozorilo da je rješavanje otvorenih pitanja između Podgorice i Zagreba nužno da bi Crna Gora završila pristupne pregovore. Zagreb je istakao da su „očekivanja Hrvatske jasna” navodeći već poznate uslove ispostavljene Podgorici.

Monitor je ranije pisao da je zapelo oko broda Jadran koji Zagreb ne želi prepustiti međunarodnoj arbitraži (zbog nedostatka argumenata). Zagreb sada koristi poziciju blokadera Crne Gore i ultimativno traži  brod uprkos ranijim sporazumima o sukcesiji SFRJ kojim je to pitanje riješeno. Hrvatska ni sporazumom o sukcesiji ni ranijim sporazumom iz novembra 1991. o povlačenju JNA iz Hrvatske nikada nije tražila Jadran.

Vlada Crne Gore ima neusaglašen pristup Hrvatskoj. Dio Vlade, pretežno Demokrate i NSD zastupaju stav (nekoliko puta neformalno potvrđen Monitoru) da se “Hrvati ništa ne pitaju” i da će sve riješiti preko Pariza i Berlina pritiskom na hrvatsku vladu. Drugi dio Vlade, pretežno PES i Bošnjačka stranka (BS), je stava da sa Hrvatima treba razgovarati i učiniti neke ustupke kako bi se aktivnije uključili glavni evropski partneri i izvršili pritisak na Zagreb.  Demokratama se prigovara zbog otezanja vraćanja starog imena bazena u Kotoru. Navodno je Zoran Džimi Gopčević, po kome  bazen sada nosi ime, bio jedan od čuvara logora u Morinju i učestvovao u maltretiranju zatvorenika.

HDZ-u ne smeta Milo Đukanović koji je aktivno učestvovao kao premijer u pripremi agresije na jug Hrvatske, pljački okupiranih teritorija, slanju crnogorske policije i Teritorijalne odbrane na hrvatski teritorij uz javno huškanje na rat i mržnju prema Hrvatima. Hrvatski premijer Andrej Plenković je dočekao Đukanovića  sa najvećim počastima u Zagrebu 2021.,  bez javnog izvinjena i pružio ruku čovjeku koji je odgovoran i za neprocesuiranje i zataškavanje ratnih zločina protiv Hrvata dok je vladao Crnom Gorom. Plenković se opet sastao sa Đukanovićem na Minhenskoj konferenciji krajem februara 2023. Sada traži procesuiranje zločina i vraćanje otete imovine bokeljskim Hrvatima koji su se desili za vrijeme  vlasti Mila Đukanovića.

Hrvatsko odbijanje arbitraže za Jadran, i da se obaveže da neće izmišljati nove prepreke, ako bi joj ipak dali Jadran, je alarmiralo dio evropskih metropola da Zagreb ne igra samo svoju igru već i “prijatelja” iz Moskve. Sadašnji spor Zagreba i Podgorice u kontekstu ruskog uticaja (na HDZ i DPS) i sprječavanja crnogorskog članstva u EU je nedavno privukao i pažnju američkih diplomata u Evropi, po riječima evropskog zvaničnika u Briselu koji je želio ostati anoniman. Glavni koalicioni stub sadašnje vlasti čini Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u kojoj snažan neformalni uticaj ima struja koja odavno ima bliske veze za rusofilima ranijeg crnogorskog režima. I HDZ i DPS su deklarativno proevropske. Obje su partije  poznate po dubokim poslovnim i drugim vezama sa ljudima iz okruženja Vladimira Putina.

Iako premijer Milojko Spajić ima jaku podršku za EU članstvo od strane njemačkog kancelara Fridriha Merca i njegove Hrišćanske demokratske unije (CDU) situacija u Njemačkoj se lako može preokrenuti. Izbori u državi Saksoniji-Anhaltu zakazani su za 6. septembar, dok se u gradu-državi Berlinu i državi Meklenburgu-Zapadnom Pomorju glasa 20. septembra. Po anketama CDU i vladajuću koaliciju čeka poraz od populističke Alternative za Njemačku (AfD) i dolazak AfD na vlast makar u Saksoniji – Anhaltu. AfD  se protivi postojanju EU. Ako izbori prođu loše, kancelar Merz će biti pod pritiskom u partiji da podnese ostavku. Slično se desilo britanskom premijeru Kiru Starmeru nedavno nakon velikog uspjeha populističke stranke Najdžela Faraža na lokalnim izborima. Odlazak Merca bi mogao ozbiljno ugroziti dinamiku pristupanja Crne Gore.

Premijer Spajić je preko mreže X upozorio prošlog četvrtka da postoje “ozbiljne bezbjednosne operativne informacije” da će finale zatvaranja poglavlja biti praćeno “koordinisanim hibridnim delovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dve države regiona”. Vijesti su objavile, pozivajući se na izvore u Evropskoj komisiji (EK), da se već pruža podrška Vladi protiv rastućih hibridnih prijetnji uključujući i one ka ometanju evropskog puta.

Ranije je javljeno da je za Samit EU – Zapadni Balkan u Tivtu informacije o dolasku batinaša i kriminalaca u zakupljenom čarter letu iz Beograda javila Francuska jer je njen predsjednik u tom momentu bio u Tivtu. Nezvanično, crnogorske službe su dobile još informacija o identificiranim agentima srbijanskih službi i kriminalnih kartela bliskim braći Vučić koji mogu biti problem u bliskoj budućnosti.  Vrijeme će pokazati.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA U VRTLOGU SVOJIH, SRPSKIH I HRVATSKIH INTERESA: Brod Jadran, Vučić, Moskva

Objavljeno prije

2 sedmice

na

29 Augusta, 2026

Objavio:

Nakon što nije dozvoljeno obraćanje glumcu Draganu Mićanoviću, prisutnima na Kanli Kuli je dobrodošlicu poželio i gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić. Katić je potpisnik peticije kojom se traži da školski brod Jadran ostane vlasništvo Crne Gore. Inicijator peticije je paracrkvena NVO Miholjski zbor poznata po veličanju velikosrpskih fašističkih kvislinga iz Drugog svjetskog rata. Mediji navode kontroverznog sveštenika Miajla Backovića kao osnivača ovog, tobože pravoslavnog, bratstva. Backović se često može vidjeti u društvu osoba koje se dovode u vezu s obavještajnim službama i organizovanim kriminalom

 

 

Filmski festival u Herceg Novom (39. po redu) je ove godine trebao otvoriti poznati beogradski glumac Dragan Mićanović. Međutim, kada je organizatoru stigao tekst njegovog govora (da bi se preveo na engleski) uslijedio je tajac. Govor je obilovao opisima situacije u Srbiji pod režimom braće Vučić. „Gaženja… tlačenja čelične vojske”, traženje odgovornosti „za veliku tragediju… glas protiv nasilja… (koje) se sve više širilo… sistematska eliminacija slobodomisleće kulturne scene” i „naše kolege prebijaju u centru glavnog grada”. Nastala je nelagoda u redovima organizatora. Kako Monitor saznaje, odlučeno je da se baza obrati vrhu za dalje instrukcije. Vrh su čelni ljudi Demokrata Crne Gore koji, osim bezbjednosnog sektora drže i čelno mjesto u opštini i Ministarstvo kulture i medija nadležno za festival. Nakon konsultacija vrha partije odlučeno je da se ne dopusti govor kako braći Vučić i njihovim izmišljotinama to ne bi poslužilo kao izgovor za tvrdnje kako se iz Crne Gore vodi kampanja protiv Srbije. Još se nije stišala nedavna histerija vučićevskih medija i partija protiv Crne Gore zbog slanja predstavnika ambasade na obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Knin 5. avgusta. Za Beograd je ovaj hrvatski državni praznik proslava protjerivanja i zločina nad krajiškim Srbima i njihovom paradržavom – stvorenom agresijom Srbije 1991. godine i etničkim čišćenjem nesrba. Iako se u Demokratama privatno slažu sa Mićanovićevim opisom režima u Beogradu, jer su i sami mete njihovih ucjena i prijetnji, odlučeno je „da se ne doliva ulje na vatru” po riječima funkcionera koji je želio ostati anoniman.

Festival je otvorenim proglasila ministarka kulture i medija, dr Tamara Vujović. Vujović je juče rekla da su svi umjetnici dobrodošli, ali Crna Gora „ne želi da njene kulturne manifestacije budu prostor za uvoz političkih sukoba iz drugih država…(i) jednostavno se ne mogu i ne smiju uvoziti u našu zemlju”. Mićanović je, nakon odluke da mu se uskrati govor, napustio Herceg Novi i vratio se u Beograd.

Prisutnima na Kanli Kuli je dobrodošlicu „u grad filma” i bogate kulturne ponude poželio i gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić. Katić je prije dva dana potpisao i peticiju kojom se traži da školski brod Jadran ostane vlasništvo Crne Gore.  „Vjerujem da će država Crna Gora istrajati i zadržati brod Jadran… u pregovorima sa Republikom Hrvatskom jer ne možemo prihvatiti da poslije toliko godina brod ode iz Boke”.

Inicijator peticije je paracrkvena NVO Miholjski zbor poznata po veličanju velikosrpskih fašističkih kvislinga iz Drugog svjetskog rata. Mediji navode kontroverznog sveštenika Miajla Backovića kao osnivača ovog, tobože pravoslavnog, bratstva. Backović je poznat po luksuznom životu. Često se može vidjeti u društvu kontroverznih osoba koje se dovode u vezu s obavještajnim službama i organizovanim kriminalom. U februaru ove godine Backoviću je zapaljen luksuzni džip Range Rover beogradskih tablica a u januaru prošle godine BMW X6 dzip u dvorištu porodične kuće.  U aprilu prošle godine Backović je obznanio da su Hrvati u Crnoj Gori „projekat” koji je počeo od Drugog svjetskog rata. Navodno su se do 1941. katolici u Boki izjašnjavali kao  „Bokelji ili Srbi”. „Onda je u ovom projektu nastupila kroatizacija bokeljskih rimokatolika i oni su se nasilno gurali da postanu Hrvati”, zaključio je ovaj srbijanizirani Crnogorac. Kasnije je, nakon osuda, rekao da su njegove riječi istrgnute iz konteksta i da su Hrvati „naša braća, komšije, kumovi i prijatelji”. Po navodima nekih medija, Hrvatska ga je stavila na listu osoba kojima je zabranjen ulazak.

Miholjski zbor je 18. avgusta pokrenuo peticiju da se spriječi davanje broda Hrvatskoj. Teško je povjerovati da je ovu velikosrpsku organizaciju briga za Crnu Goru i njenu kulturnu baštinu, pogotovo za sedam hrvatskih tačaka kojima se uslovljava podrška za članstvo u EU. Međutim, peticija može pomoći zauzimanju tvrdog stava prema Hrvatskoj što se poklapa sa strateškim ciljem porodice Vučić da se onemogući članstvo Crne Gore u evropskoj porodici.

Da se nešto događa oko spornih tačaka sa Hrvatskom najavio je Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP). Na skupštinskom zasijedanju 29. jula Knežević je obznanio da ima informacije da su se Hrvatska i Crna Gora dogovorile oko Jadrana. „Dogovor je sljedeći – mi Hrvatima vraćamo Jadran. Ploviće pod hrvatskom zastavom i biće u luci u Splitu. Povremeno, moći ćemo da ga koristimo kao trenažni brod” rekao je Knežević. Time je Crna Gora, po njemu, „zvanično kapitulirala“ i „to znači da postajemo protektorat Hrvatske” zaključio je javni obožavatelj braće Vučić. Iz Ministarstva odbrane kojim rukovodi Demokrata Dragan Krapović je stigao demanti da „nije postignut nikakav dogovor sa Hrvatskom”. Knežević je odgovorio da je Krapovićevo ministarstvo „potpuno isključeno iz nezvaničnih pregovora u kojima učestvuju Ranko Krivokapić, Ervin Ibrahimović i direktor ANB-a Ivica Janović, za koga naši susjedi tvrde da su ga oni imenovali na tu funkciju”.

Juče je objavljena i vijest da je ministar-savjetnik Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ranko Krivokapić bio na Godišnjoj konferencija hrvatskih diplomata nedavno u Zagrebu. Okupili su se ambasadori, konzuli i vojni atašei iz gotovo svih djelova svijeta. Krivokapić je pojavio na snimku objavljenom u Dnevniku Radio-televizije Herceg-Bosne (RTHB). Vučićevski mediji i politički glasnogovornici su horski počeli pričati o skandalu i, gle čuda, izdaji nacionalnih interesa Crne Gore.

Monitor je već ranije pisao da koordinacija napada na Crnu Goru i njeno članstvo u EU ide preko Moskve i njenih prijatelja saradnika u vrhu vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i ruskih agenata miloističke vrhuške DPS-a. Dok je crnogorskoj javnosti poznata uloga Putinove Rusije u stvaranje nezavisne Crne Gore 2006, malo se zna o ulozi Rusije u stvaranju nezavisne Hrvatske i doturanjima oružja preko aerodroma u Krku tokom Domovinskog rata (između 150 i 160 teretnih letova). Rusija ima duboke veze sa hrvatskom ljevicom, ali i desnicom, još od razlaza Tita sa Staljinom. Valja se podsjetiti ruskih veza zloglasnog zapovjednika Jasenovca Vjekoslava Maksa Luburića s ustaške i Ivana Steva Krajačića s komunističke strane. Tokom 60-ih i 70-ih Moskva je računala na djelove ustaške emigracije za prljave operacije KGB-a. U ovoj stvari interes Moskve, KGB-ovskog dijela HDZ-a se poklapa i sa strateškim interesima srbijanskog vladara Vučića.

Po informacijama Monitora iz diplomatskih izvora u Briselu, Zagrebu i Podgorici, znatan dio crnogorske Vlade je izrazio spremnost da se Hrvatskoj da Jadran ukoliko bi se Zagreb, navodno pismeno, obavezao da sadašnjim zahtjevima neće dodavati nove. Nažalost, odgovor HDZ-a je bio negativan, što je kod dijela evropskih diplomata signaliziralo da Hrvatska ima agendu koja definitivno nije evropska. Raniji prijedlog da se pitanje Jadrana riješi arbitražom je takođe odbijen, od hrvatske strane.

Ratni brodovi nemaju matičnu luku kako Hrvatska tvrdi (Split). Član 29 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS) definiše ratni brod kao brod koji pripada oružanim snagama države. UNCLOS ne zahtijeva da ratni brod ima određenu matičnu luku, niti njegov pravni status zavisi od toga gdje je baziran. U slučaju jugo ratne mornarice (JRM) Jadran je bio unijet u flotnu listu ali bez matične luke. Prva luka gdje je bio stacioniran 1933. po isporuci brodogradilišta u Hamburgu je bio Tivat. Aneksom A ugovora o sukcesiji SFRJ od 2001. godine stoji da pokretna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriji države sukcesora prelazi u njeno vlasništvo na dan kada je proglasila nezavisnost. Jadran je tada bio u Tivtu na remontu. Takođe, sporazumom u Žitniću (Hrvatska) od novembra 1991. JRM je izmjestila svu pokretnu imovinu iz luka Šibenik, Divulje i Split. Hrvatska tada nije tražila Jadran kao ni dugo poslije.

U srijedu je premijer Milojko Spajić na X-u objavio da „imamo ozbiljne bezbjednosne operativne informacije da će najavljeno zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja biti praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona”. Cilj je destabilizacija Crne Gore, uz očekivanu podršku marioneta u zemlji. Nije teško zaključiti o kojim se državama radi.  Pitanje je šta i kako dalje. Izbor neće biti lak.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo