Povežite se sa nama

MONITORING

Dok ih Interpol ne rastavi

Objavljeno prije

na

U toku je novi zaplet sapunice jednog divnog prijateljstva. I Milo Đukanović i Stanko Cane Žabac Subotić, evo svako malo, pa u javnosti ponavljaju kako prijateljstvo traje, medijskim olujama i sudskim procesima uprkos.
Subotić tvrdi da se poznaju od 1990. I Đukanović je nedavno kazao da je prijatelj sa Subotićem. Je li prijatelj mog prijatelja i moj prijatelj? Subotić „zna” i Darka Šarića, dok Đukanović „ne zna” da li je Prva banka davala kredit od 5,3 miliona eura pljevaljskoj Mat kompani, firmi porodice Šarić.
Nakon što se Subotić oglasio izjavom na TV B92 i intervjom za TV IN, fabula je proširena ostalim personama dramatis – sve, bogati, sami prijatelji, bivši prijatelji, ili prijatelji mog prijatelja.
Naivnog Subotića, za nekih 50 miliona eura, ,,izradila” dvojica zemljaka mu, Miroslav Mišković i Miša Beko. Puklo među braćom srpskim tajkunima, sijavaju očnjaci u maloj bari punoj krokodila a sva je depeesovska menažerija u stanju borbene gotovosti odbrane nezavisnosti Crne Gore!
Nije li Subotić još 2008. godine kad su ga puštili iz pritvora u Moskvi, bio DPS prorok tvrdeći da će istraga protiv njega u Srbiji – a do nje je, avaj, došlo jer, eto, Beko i Mišković neće da mu vrate pare – ,,da se pretvori u još jedan napad na Crnu Goru od strane onih koji su patološki opsjednuti njenom nezavisnošću”!
I eto motiva zbog čega se progoni Cane Žabac. Pošteni šnajder iz Uba koji nije, kao u onoj bajci, jednim potezom ubio sedam muva, niti, kaže, bilo koga – prijatelj je Mila Đukanovića.

A bili su svih ovih godina Subotić i Beko i Mišković prijatelji i prijatelji moga prijatelja. Udomljeni su u Crnoj Gori. Subotić ima Vilu Montenegro i još kojekakvih drugih skupih crnogorskih nekretnina. Sada kaže: ,,Ja sam omogućio Crnoj Gori tranzit da svakog mjeseca ubira velike prihode, to je bilo isključivo zahvaljujući meni”.
Mišković na Savini u Herceg-Novom ima kuću od oko 300 kvadrata, pokupovao je placeve na poluostrvu Luštica. I on je, prema vlastitoj tvrdnji iz 2008, svjedok prisutni Milo Đukanović na otvaranju Delta sitija, ,,omogućio” investicije (Delta siti, Maksi, M;tel, itd) u Crnoj Gori od nekih 180 miliona eura. I Beko, koji je i crnogorski državljanin, takođe ima vilu u Herceg-Novom, kod hotela Plaža. A Mišković i Beko su, u različitim periodima, bili ministri za doba Slobodana Miloševića, sada su šampioni tranzicije u Srbiji u kojoj stenju stotine hiljada opjačkanih sunarodnika.
Komšija Miškoviću i Beku u Herceg-Novom je Vladimir Beba Popović, bivši šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Srbije, još jedna persona dramatis krvoločnog obračuna srpskih tajkuna i strategijska rezerva depeesovske menažerije u bombardovanju Nebojše Medojevića. Beba je medijski ekspert. A gdje je ispekao zanat? U Spektri, beogradskoj marketniškoj agenciji, koju je svojevremeno osnovao upravo Milan Beko. Štaviše, Beko je bio kum ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića. Takođe je Beko prijatelj sa prijateljima premijera Mila Đukanovića, likovima koje bude prijatne uspomene na slavne 1990-te, poput Jovice Stanišića (1991-1997. šef srpske tajne službe, sada u Hagu, optužen za ratne zločine). Nije li sin Stanišića bio pilot aviona Subotića koji je via Kipar nosio tovare miliona od ,,tranzita duvana”?
I Cane Žabac i Beba saglasni su da nevolje dolaze i od Aleksandra Saše Tijanića, direktora RTS-a, još jednog prijatelja i prijatelja mog prijatelja. Sada Tijanić ne valja a 1999. je valjao. Angažovali su ga onomad kumovi Mila Đukanovića, Goran Sito Rakočević (direktor RTV Crne Gore) i Vuk Vučko Rajković (direktor Trećeg kanala TVCG) da im napravi šemu i osmisli produkciju Trećeg kanala. Pa je Tijanića za taj posao, tvrdi Subotić, isplatio on lično. Tijanić je rekao da mu je ,,pošteno plaćeno” a ko je dao novac – njega ne interesuje.
Zbog čega je Subotić uopšte dao pare za jedan crnogorski medij? – to nije objašnjeno, niti je iz TVCG demantovano. Daleko transparentniji je bio Darko Šarić koji je preko pljevaljskih ortaka pokupovao akcije Pobjede. Ima li Cane Žabac u svojoj memoriji ili arhivi još dokaza o svojim netransparentnim uplatama za neki od crnogorskih medija, koji se sada opučiše dokazujući teoriju zavjere šnajdera iz Uba?
Zasad nije poznato, iako ne spori da je široke ruke; ima se i može se – je li to donacija ili potkupljivanje, stvar je zdravorazumskog prosuđivanja. Skromno je za TV IN Subotić odbio da saopšti ,,kome je sve davao pare”. U jednom drugom intervjuu je bio nešto konkretniji. Za Jutarnji list iz Zagreba, 10. maja 2009, Subotić je opisao Mila Đukanovića i Zorana Đinđića i kao svoje ,,političke prijatelje”. A takva definicija prijateljstva uključivala je i masne uplate. Subotić je rekao da je od 1995. do ,,Đinđićeve smrti, pa još koju godinu nakon njegovog ubistva” pomogao Demokratsku stranku sa ,,10 miliona eura”. Da li je imao uplate i za drugog ,,političkog prijatelja” i DPS?
Upravo to je tvrdio Srećko Kestner, koji je sa Subotićem bio suvlasnik Wellesley ltd. i Dulwich enterprise ltd, of-šor firmi na Kipru. Kestner je kazao da je svojim milionima finansirao izborne kampanje DPS-a.
Stoprocentno je tačno da su ove Subotićeve i Kestnerove of-šor firme sa Kipra krajem 1990-ih garantovale ,,beskamatne kredite” Vladi Crne Gore da kupi dva aviona ukupne vrijednosti od 30 miliona dolara. Valjda su Nacional i nesrećni Ivo Pukanić 2001. godine pogrešno shvatali ove transakcije, pa je objavljeno da je Subotić preko firmi ,,potkupljivao svoje političare s prostora bivše Jugoslavije”.
Nacional je pisao kako je Subotićeva of-šor firma Codex ltd iz Lihtenštajna namirivala račune od oko tri miliona njemačkih maraka za nabavku automobila, namještaja i blindiranih prozora za Mila Đukanovića, prijatelja.
A prijatelji mog prijatelja, Dušan Ban i Željko Mihajlović, radili su u firmi Mia, preregistrovanoj na D-Trade, vlasnika Stanka Subotića, djelatnost – tranzit cigareta. Navodno, tvrdi Kestener, ova dva prijatelja aktuelnog premijera su bili zaduženi da kod prijatelja Subotića ,,ubiraju velike procente”. Dobit se dijelila, procenat ovom, procenat onom, a procenat, svjedočio je Kestener i – ,,za prijtelja”, Mila Đukanovića lično.
Prijatelj po prijatelj, procenat po procenat – dok ih Interpol ne rastavi. Prava tranzicijska bajka o krojaču koji nije ubio sedam muva niti, tvrdi, bilo koga, ali je prijatelj crnogorskog premijera, zna i Darka Šarića, brata u Hristu, u srpskom državljanstvu, u stotinama miliona eura i nevoljama zbog crvenih potjernica. Obojica – birani klijenti Prve banke.

Prijatelj i prijatelji mog prijatelja

Milo Đukanović o Stanku Subotiću
,,To što je taj čovjek (Subotić – prim.a) osumnjičen, za mene ne znači da treba da prekinemo prijateljstvo”.
Skupština Crne Gore, 27.oktobar 2009.

Stanko Subotić o Milu Đukanoviću
,,Jeste, tačno je i ja njegov prijatelj isto tako”.
TV IN, 22. mart 2010.

Stanko Subotić o svom kreditu kod Prve banke
,,To prijateljstvo (sa aktuelnim preimjerom- prim.a.) ništa nije pomoglo po pitanju toga, to je prvo bio odličan posao za Prvu banku, zato što sam ja u prvom mahu isplatio praktično od svog novca 50 odsto tog projekta, tako da je taj projekat na samom početku bio odličan za Prvu banku, samo što sam ja u kasnijem periodu vratio taj kredit, tako da on meni nije imao šta da učini”.
TV IN, 22. mart 2010.

Milo Đukanović o kreditu Vlade za Prvu banku
,,Dosta ubjedljivo odbacujem jednu insinuaciju o tome da je ovo potez kojim ja prevashodno brinem o svojim interesima. Ne, ovo je potez kojim Vlada brine o interesima deponenata i partnera Prve banke”.
Skupština Crne Gore, 18. decembar 2008.

Milo Đukanović o kreditu Prve banke za Mat kompani
,,Vjerujte mi, niti znam da li je gospodin Šarić, niti bilo koji drugi čovjek ove države dobio kredit iz Prve banke.
TV B92, 19. februar 2010.

Milo Đukanović o Draku Šariću
,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica. Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”.
TV B92, 19. februar 2010.

Stanko Subotić o Darku Šariću
,,Ja tog čoveka znam, da. I ne bežim od toga. Ali, ja tog čoveka znam možda nekih zadnjih godinu i po, dve godine dana. I što je vrlo čudno, sa tim čovekom me je upoznao sin Miroslava Miškoviča, znači Marko, koji je super prijatelj i super drug sa tim ljudima”.
TV IN, 22. mart 2010.

Miroslav Mišković o Milu Đukanoviću
,,Predstavnici Delte će vrlo brzo sa premijerom Milom Đukanovićem i Vladom početi razgovore o daljim investicijama u Crnoj Gori”.
Govor na otvaranju Delta sitija, Podgorica, 1. oktobar 2008.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo