Povežite se sa nama

MONITORING

Dok ih Interpol ne rastavi

Objavljeno prije

na

U toku je novi zaplet sapunice jednog divnog prijateljstva. I Milo Đukanović i Stanko Cane Žabac Subotić, evo svako malo, pa u javnosti ponavljaju kako prijateljstvo traje, medijskim olujama i sudskim procesima uprkos.
Subotić tvrdi da se poznaju od 1990. I Đukanović je nedavno kazao da je prijatelj sa Subotićem. Je li prijatelj mog prijatelja i moj prijatelj? Subotić „zna” i Darka Šarića, dok Đukanović „ne zna” da li je Prva banka davala kredit od 5,3 miliona eura pljevaljskoj Mat kompani, firmi porodice Šarić.
Nakon što se Subotić oglasio izjavom na TV B92 i intervjom za TV IN, fabula je proširena ostalim personama dramatis – sve, bogati, sami prijatelji, bivši prijatelji, ili prijatelji mog prijatelja.
Naivnog Subotića, za nekih 50 miliona eura, ,,izradila” dvojica zemljaka mu, Miroslav Mišković i Miša Beko. Puklo među braćom srpskim tajkunima, sijavaju očnjaci u maloj bari punoj krokodila a sva je depeesovska menažerija u stanju borbene gotovosti odbrane nezavisnosti Crne Gore!
Nije li Subotić još 2008. godine kad su ga puštili iz pritvora u Moskvi, bio DPS prorok tvrdeći da će istraga protiv njega u Srbiji – a do nje je, avaj, došlo jer, eto, Beko i Mišković neće da mu vrate pare – ,,da se pretvori u još jedan napad na Crnu Goru od strane onih koji su patološki opsjednuti njenom nezavisnošću”!
I eto motiva zbog čega se progoni Cane Žabac. Pošteni šnajder iz Uba koji nije, kao u onoj bajci, jednim potezom ubio sedam muva, niti, kaže, bilo koga – prijatelj je Mila Đukanovića.

A bili su svih ovih godina Subotić i Beko i Mišković prijatelji i prijatelji moga prijatelja. Udomljeni su u Crnoj Gori. Subotić ima Vilu Montenegro i još kojekakvih drugih skupih crnogorskih nekretnina. Sada kaže: ,,Ja sam omogućio Crnoj Gori tranzit da svakog mjeseca ubira velike prihode, to je bilo isključivo zahvaljujući meni”.
Mišković na Savini u Herceg-Novom ima kuću od oko 300 kvadrata, pokupovao je placeve na poluostrvu Luštica. I on je, prema vlastitoj tvrdnji iz 2008, svjedok prisutni Milo Đukanović na otvaranju Delta sitija, ,,omogućio” investicije (Delta siti, Maksi, M;tel, itd) u Crnoj Gori od nekih 180 miliona eura. I Beko, koji je i crnogorski državljanin, takođe ima vilu u Herceg-Novom, kod hotela Plaža. A Mišković i Beko su, u različitim periodima, bili ministri za doba Slobodana Miloševića, sada su šampioni tranzicije u Srbiji u kojoj stenju stotine hiljada opjačkanih sunarodnika.
Komšija Miškoviću i Beku u Herceg-Novom je Vladimir Beba Popović, bivši šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Srbije, još jedna persona dramatis krvoločnog obračuna srpskih tajkuna i strategijska rezerva depeesovske menažerije u bombardovanju Nebojše Medojevića. Beba je medijski ekspert. A gdje je ispekao zanat? U Spektri, beogradskoj marketniškoj agenciji, koju je svojevremeno osnovao upravo Milan Beko. Štaviše, Beko je bio kum ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića. Takođe je Beko prijatelj sa prijateljima premijera Mila Đukanovića, likovima koje bude prijatne uspomene na slavne 1990-te, poput Jovice Stanišića (1991-1997. šef srpske tajne službe, sada u Hagu, optužen za ratne zločine). Nije li sin Stanišića bio pilot aviona Subotića koji je via Kipar nosio tovare miliona od ,,tranzita duvana”?
I Cane Žabac i Beba saglasni su da nevolje dolaze i od Aleksandra Saše Tijanića, direktora RTS-a, još jednog prijatelja i prijatelja mog prijatelja. Sada Tijanić ne valja a 1999. je valjao. Angažovali su ga onomad kumovi Mila Đukanovića, Goran Sito Rakočević (direktor RTV Crne Gore) i Vuk Vučko Rajković (direktor Trećeg kanala TVCG) da im napravi šemu i osmisli produkciju Trećeg kanala. Pa je Tijanića za taj posao, tvrdi Subotić, isplatio on lično. Tijanić je rekao da mu je ,,pošteno plaćeno” a ko je dao novac – njega ne interesuje.
Zbog čega je Subotić uopšte dao pare za jedan crnogorski medij? – to nije objašnjeno, niti je iz TVCG demantovano. Daleko transparentniji je bio Darko Šarić koji je preko pljevaljskih ortaka pokupovao akcije Pobjede. Ima li Cane Žabac u svojoj memoriji ili arhivi još dokaza o svojim netransparentnim uplatama za neki od crnogorskih medija, koji se sada opučiše dokazujući teoriju zavjere šnajdera iz Uba?
Zasad nije poznato, iako ne spori da je široke ruke; ima se i može se – je li to donacija ili potkupljivanje, stvar je zdravorazumskog prosuđivanja. Skromno je za TV IN Subotić odbio da saopšti ,,kome je sve davao pare”. U jednom drugom intervjuu je bio nešto konkretniji. Za Jutarnji list iz Zagreba, 10. maja 2009, Subotić je opisao Mila Đukanovića i Zorana Đinđića i kao svoje ,,političke prijatelje”. A takva definicija prijateljstva uključivala je i masne uplate. Subotić je rekao da je od 1995. do ,,Đinđićeve smrti, pa još koju godinu nakon njegovog ubistva” pomogao Demokratsku stranku sa ,,10 miliona eura”. Da li je imao uplate i za drugog ,,političkog prijatelja” i DPS?
Upravo to je tvrdio Srećko Kestner, koji je sa Subotićem bio suvlasnik Wellesley ltd. i Dulwich enterprise ltd, of-šor firmi na Kipru. Kestner je kazao da je svojim milionima finansirao izborne kampanje DPS-a.
Stoprocentno je tačno da su ove Subotićeve i Kestnerove of-šor firme sa Kipra krajem 1990-ih garantovale ,,beskamatne kredite” Vladi Crne Gore da kupi dva aviona ukupne vrijednosti od 30 miliona dolara. Valjda su Nacional i nesrećni Ivo Pukanić 2001. godine pogrešno shvatali ove transakcije, pa je objavljeno da je Subotić preko firmi ,,potkupljivao svoje političare s prostora bivše Jugoslavije”.
Nacional je pisao kako je Subotićeva of-šor firma Codex ltd iz Lihtenštajna namirivala račune od oko tri miliona njemačkih maraka za nabavku automobila, namještaja i blindiranih prozora za Mila Đukanovića, prijatelja.
A prijatelji mog prijatelja, Dušan Ban i Željko Mihajlović, radili su u firmi Mia, preregistrovanoj na D-Trade, vlasnika Stanka Subotića, djelatnost – tranzit cigareta. Navodno, tvrdi Kestener, ova dva prijatelja aktuelnog premijera su bili zaduženi da kod prijatelja Subotića ,,ubiraju velike procente”. Dobit se dijelila, procenat ovom, procenat onom, a procenat, svjedočio je Kestener i – ,,za prijtelja”, Mila Đukanovića lično.
Prijatelj po prijatelj, procenat po procenat – dok ih Interpol ne rastavi. Prava tranzicijska bajka o krojaču koji nije ubio sedam muva niti, tvrdi, bilo koga, ali je prijatelj crnogorskog premijera, zna i Darka Šarića, brata u Hristu, u srpskom državljanstvu, u stotinama miliona eura i nevoljama zbog crvenih potjernica. Obojica – birani klijenti Prve banke.

Prijatelj i prijatelji mog prijatelja

Milo Đukanović o Stanku Subotiću
,,To što je taj čovjek (Subotić – prim.a) osumnjičen, za mene ne znači da treba da prekinemo prijateljstvo”.
Skupština Crne Gore, 27.oktobar 2009.

Stanko Subotić o Milu Đukanoviću
,,Jeste, tačno je i ja njegov prijatelj isto tako”.
TV IN, 22. mart 2010.

Stanko Subotić o svom kreditu kod Prve banke
,,To prijateljstvo (sa aktuelnim preimjerom- prim.a.) ništa nije pomoglo po pitanju toga, to je prvo bio odličan posao za Prvu banku, zato što sam ja u prvom mahu isplatio praktično od svog novca 50 odsto tog projekta, tako da je taj projekat na samom početku bio odličan za Prvu banku, samo što sam ja u kasnijem periodu vratio taj kredit, tako da on meni nije imao šta da učini”.
TV IN, 22. mart 2010.

Milo Đukanović o kreditu Vlade za Prvu banku
,,Dosta ubjedljivo odbacujem jednu insinuaciju o tome da je ovo potez kojim ja prevashodno brinem o svojim interesima. Ne, ovo je potez kojim Vlada brine o interesima deponenata i partnera Prve banke”.
Skupština Crne Gore, 18. decembar 2008.

Milo Đukanović o kreditu Prve banke za Mat kompani
,,Vjerujte mi, niti znam da li je gospodin Šarić, niti bilo koji drugi čovjek ove države dobio kredit iz Prve banke.
TV B92, 19. februar 2010.

Milo Đukanović o Draku Šariću
,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica. Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”.
TV B92, 19. februar 2010.

Stanko Subotić o Darku Šariću
,,Ja tog čoveka znam, da. I ne bežim od toga. Ali, ja tog čoveka znam možda nekih zadnjih godinu i po, dve godine dana. I što je vrlo čudno, sa tim čovekom me je upoznao sin Miroslava Miškoviča, znači Marko, koji je super prijatelj i super drug sa tim ljudima”.
TV IN, 22. mart 2010.

Miroslav Mišković o Milu Đukanoviću
,,Predstavnici Delte će vrlo brzo sa premijerom Milom Đukanovićem i Vladom početi razgovore o daljim investicijama u Crnoj Gori”.
Govor na otvaranju Delta sitija, Podgorica, 1. oktobar 2008.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo