Povežite se sa nama

MONITORING

Bitka za servis

Objavljeno prije

na

Transformacija RTCG u javni servis nije izvršena iako je to bio jedan od glavnih ciljeva medijskih zakona usvojenih u Skupštini Republike Crne Gore davne 2002. godine. Crna Gora je preuzela i međunarodne oboveze da transformiše državnu televiziju, koje proističu iz preporuka Savjeta Evrope i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. BEZ AUTONOMIJE: Werner Rumphorst, bivši direktor Sektora za pravna pitanja EU za radiodifuziju definiše javni servis: ,,To je ona radiodifuzija koja je namijenjena javnosti, finansirana od strane javnosti i kontrolisana od strane javnosti”. RTCG trenutno ne zadovoljava nijedan od ta tri kriterijuma.
Transformacija RTCG u javni servis onemogućena je upravo zbog toga što nijesu obezbijeđeni potpuna autonomija organa upravljanja, javno finansiranje i emitovanje programa koji je isključivo u skladu sa opštim interesom.

Članovi Savjeta RTCG, najvišeg upravljačkog tijela, se od 2008. godine, kada su usvojene izmjene Zakona o javnim servisima, biraju u parlamentu. ,,Savjet imenuje i razrješava Skupština”, kaže zakon. Na taj način je Savjet stavljen pod direktnu kontrolu vladajuće koalicije, smatraju mnogi medijski stručnjaci. Na to je, prije nego je novo rješenje usvojeno, upozorila i Sandra Bešić Hrvatin, ekspertica Savjeta Evrope.

„Ja sam veoma osjetljiva na problem upravljanja javnog servisa… Na tom pitanju obično stoji i pada ideja javnog servisa. Politici se ponovo otvaraju vrata za uticaj na javni servis, a kada ih jednom otvorite onda ih je jako teško zatvoriti. Uvijek treba imati na umu da politika veoma rijetko sama sebe ograničava i da treba u zakonu osigurati da ne postoji ni minimalna mogućnost da politika utiče na članove Savjeta i na njihov izbor”, kazala je ona.

U preporuci SE navodi se: „Da bi se garantovala nezavisnost upravnih odbora javnih elektronskih medija neophodno je da odbori ne podležu nikakvom obliku političkog ili bilo kog drugog uticaja prilikom vršenja njihovih funkcija”

Prema ranijem zakonskom rješenju iz 2002. godine parlament je trebalo samo da potvrdi imenovanja različitih organizacija, kulturnih i načnih institucija, te civilnog sektora. Taj model je trebao da obezbijedi nezavisnost i pluralizam različitih društvenih grupa.

Jadranka Vojvodić, zamjenica direktora Agencije za radiodifuziju smatra da je trebalo zadržati rješenje iz 2002. godine. Ona za Monitor kaže: ,,Novi model izbora članova Savjeta RTCG predstavlja korak unazad ako se posmatra uloga civilnog sektora. Jer, njegovi ovlašćeni predstavnici više ne imenuju nego predlažu članove Savjeta RTCG”. Ona ističe da je evropska praksa neujednačena, te da postoje različiti modeli izbora nadzornih organa, ali da je suština da se obezbijedi nezavisnost tih tijela, što izmjenama postojećeg zakona nije učinjeno.

Željko Rutović, pomoćnik ministra kulture, medija i sporta za Monitor kaže da je ,,upravo model izbora članova Savjeta RTCG iz 2002. godine doveo do problema u konstituisanju Savjeta, što je pored problema u finansiranju RTCG, bio i jedan od glavnih razloga za izmjenu Zakona”.

Rutović je ranije ocijenio da je novi model ,,dovoljno evropski”, te da u regionu ima primjera ,,da se poslaničke liste dogovaraju oko liste kandidat za članove savjeta”. Mark Tomson, direktor Institita za Otvoreno društvo odgovorio je tada: ,,Tužno je što čujem od Rutovića da Vlada želi da se miješa u regulaciju zato što je to međunarodna praksa. To jeste međunarodna praksa, ali loša. Vi ste zakonima od prije nekoliko godina uveli najbolju međunarodnu praksu i tužno je da je sad mijenjate”.

Rutović za Monitor pojašnjava zašto je po njemu bolje novo rješenje: ,,Imenovanje Savjeta novim zakonom iz 2008. godine tj. istovremenim izjašnjavanjem Skupštine Crne Gore o cijelom prijedlogu liste otklonila se mogućnost selektivnog eliminisanja prijedloga ovlašćenih predlagača, tj. konkretno eliminisala mogućnost pretvaranja instituta imenovanja u izbor između više predloženih kandidata”.

Vlada je izmjenama Zakona o javnim servisima, u stvari, samo ozakonila dotadašnju praksu kršenja medijskih zakona u parlamentu. Samo je prvo imenovanje Savjeta, odmah nakon usvajanja Zakona, krajem 2002. godine, prošlo bez problema. Četiri godine kasnije, vladajuća većina u Skupštini, podržana dijelom opozicionih partija, umjesto da potvrdi počela je da bira članove Savjeta, pa nije potvrđen izbor nekih kandidata iz redova nevladinog sektora. Profesor Mijat Šuković upozorio je tada da ,,Skupština Crne Gore ne bi trebalo da odlučuje o kandidatima za Savjet, već samo da potvrđuje imenovanje – isto kao ,,kada verifikuje poslaničke mandate”.

Trend kršenja medijskih zakona u Skupštini, međutim, nastavio se. Vladajuća većina u parlamentu je tokom 2007. i 2008. godine više puta odbila da potvrdi pet kandidata koje su predložile Zakonom predviđene institucije. Savjet se faktički bio raspao, jer je prestao mandat petorici od 11 članova. Ovi problemi su prevaziđeni tek novim zakonskim rješenjima.

OPET NA BUDŽETU: Izmjenama zakona Vlada je napravila još jednu ključnu izmjenu – RTCG je vraćena na budžetsko finansiranje, čime je dovedena u pitanje jedna od temeljnih postavki javnog servisa – da se RTCG finansira dominatno iz javnih izvora. Novo rješenje su pojedini predstavnici civilnog sektora i opozicionih partija karakterisali kao vraćanje u devedesete, kada je RTCG bila državna televizija.

U uputstvu o načinu preusmjeravanja sredstava iz budžeta za finansiranje RTCG koje je u januaru 2009. godine donijelo Ministarstvo finansija stoji da će RTCG godišnje dobijati 1,20 odsto od tekućeg budžeta.

Zakon iz 2002. godine predviđao je, međutim, da se RTCG dominantno finansira od radio-difuzne pretplate. Taj model bio je u skladu sa Amsterdamskim protokolom, koji su zemlje EU usvojile još 1997. Kao četiri osnovna principa finansiranja javnih servisa Protokol navodi: stabilnost, nezavisnost, proporcionalnost i transparentnost.

Nekoliko godina rtv pretplata je redovno ubirana preko telefonskih računa. Problem je nastao kada je privatizovan Telekom Crne Gore. Novi vlasnik je, u septembru 2007. godine, obustavio njeno ubiranje, a RTCG ostala bez najznačajnijeg izvora prihoda. ARD je krenula u pregovore sa novim potencijalnim distributerima. U novembru 2007. godine postignut je preliminarni dogovor da Elektroprivreda Crne Gore distribuira pretplatu preko računa za struju. Ni to nije uspjelo.

,,Činjenica da je propao sistem naplate televizijske pretplate pokazuje koliko naši građani smatraju da je program RTCG kredibilan”, kazao je tada za Monitor Željko Ivanović, direktor Vijesti.

Slamanje finansijske samostalnosti, ranija kršenja zakonskih odredbi oko izbora Savjeta, kao i najnovija rješenja koja nijesu u duhu jačanja javnog servisa, uticala su na rejting RTCG, koji od 2006. godine ima trend pada.

Rutović za Monitor komentariše odluku da se RTCG finansira iz budžeta kao ,,značajno bolji sistem finansiranja” koji je uslijedio zbog činjenice da sistem naplate radio-difuzne pretplate, kao osnovnog izvora sredstava, nije zaživio, „već se pokazao kao komplikovan i nesiguran model”.

On dodaje: ,,Novi model finansiranja RTCG iz dijela opštih budžetskih prihoda, primjenom propisanog koeficijenta, je u skladu sa evropskim standardima o nezavisnosti javnih servisa, jer se sredstva po ovom osnovu utvrđuju propisanim mehanizmom i neposredno preusmjeravaju RTCG, bez mogućnosti uticaja izvršnih organa na njihov iznos i dinamiku ostvarivanja”.

Rutović podsjeća da je Mikloš Harašti, visoki predstavnik OEBS-a za slobodu medija, kazao da finansiranje RTCG iz budžeta ne znači da je ugrožena njena nezavisnost. Harašti je, međutim, prije usvojanja novih rješenja napomenuo da je to rješenje dobro, ali samo ,,ako Vlada odluči da se uzdrži od miješanja u uređivačku politiku”. On je tada pojasnio: ,,Moram da napomenem da nema dovoljno dobrog zakona koji može garantovati nezavisnost RTCG ako Vlada ne želi da joj dozvoli da bude nezavisna”.

Jadranka Vojvodić upozorava da bez uvida u u Izvještaj o radu RTCG za 2009. godinu nije moguće utvrditi strukturu prihoda nakon uvođenja novog modela. ,,Ali se može očekivati postojanje još veće zavisnosti, odnosno oslanjanje na samo jedan izvor finansiranja a to je budžet”.

Rumphorst ocjenjuje da je pretplata ipak bolje rješenje: ,,U nekim zemljama centralne Evrope, a još više u istočnoj Evropi, mada takođe i u nekim državama zapadne Evrope, javno finansiranje se javlja u formi godišnjih raspodjela iz državnog budžeta. Međutim, pažljivim posmatranjem se uočava da je, posebno kada se radi o upravljačkoj i – iznad svega – uređivačkoj nezavisnosti, češći slučaj da radiodifuzna organizacija više ili manje liči na državnu, prije nego na istinski nezavisnu organizaciju javnog radiodifuznog servisa.”

Sve dok postoji finansiranje iz državnog budžeta, napominje on, ,,radiodifuzna organizacija će vjerovatno biti državna kompanija sa svim ograničenjima koja se time podrazumijevaju”.

Od kada se krenulo u transformaciju RTCG, 2002. godine, građani nijesu ostvarili mogućnost kontrole javnog servisa, što je još jedna od temeljnih karakteristika javnih medija. Prva Komisija za žalbe i predstavke, osnovana je prije više od sedam godina. Međutim Komisija faktički nije zaživjela, na imejl Komisije za šest godina stigla je – jedna žalba.

Uz sve zakonske nedoumice, jedna od temeljnih prepreka transformaciji RTCG u javni servis je, prema više međunarodnih izvještaja – od američkog NED do izvještaja o napretku EU, nedovoljno jaka politička volja da se RTCG transformiše u medij koji će brinuti o opštem dobru, a ne interesima određenih krugova. Tu bi trebalo tražiti i glavne razloge što su, prema brojnim primjedbama, najnovija zakonska rješenja manje evropska nego ona s početka decenije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo