Povežite se sa nama

MONITORING

Rješenje ili izgovor

Objavljeno prije

na

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović odlučio je da lokalni izbori u 14 opština budu održani 23. maja. Rok za dostavljanje izbornih lista počinje 12, a završava se 28. aprila. Biraće se odbornici u Podgorici, Andrijevici, Baru, Beranama, Bijelom Polju, Danilovgradu, Žabljaku, Kolašinu, Plavu, Plužinama, Pljevljima, Rožajama, Ulcinju i Šavniku, kao i u gradskim opštinama Golubovci i Tuzi. VUJANOVIĆEVA BAHATOST: Pravo na medijsko praćenje u predizbornoj kampanji počinje od dana potvrđivanja izbornih lista, a prestaje 21. maja u ponoć. Izborna ćutnja poklopiće se sa odjecima proslave Dana nezavisnosti. Još će vijoriti presječene vrpce u rukama državnih funkcionera, odzvanjaće otvaranja i zatvaranja o državnom trošku, neće biti prilike da neko, držeći glasački listić u ruci, smetne s uma ko je zaslužan za to što imamo državu i što istu čeka svijetla budućnost.

Dan prije odluke o raspisivanju izbora Vujanović je proćakulao sa predsjednikom Socijalističke narodne partije Srđanom Milićem. Predlog opozicije da izbori budu održani 6. juna primio je k znanju.

,,Lider SNP-a je prije neki dan otišao kod Filipa Vujanovića nadajući se susretu sa predsjednikom države, ali ga je tamo dočekao potpredsjednik DPS-a”, primijetili su iz Pokreta za promjene.

U SNP-u kažu kako očekuju da će proslava 21. maja biti klasična zloupotreba pred lokalne izbore. ,,Tobožnja slučajnost proslavljanja 21. maja i održavanja lokalnih izbora, predstavlja političku i državnu nemoć vladajuće elite, koja u ovoj proslavi pokušava pobjeći od pogubnih rezultata svoje politike.”

Direktor Demokratske partije socijalista Predrag Sekulić rekao je da nema mjesta sumnjama opozicije da će funkcioneri vladajuće partije iskoristiti predizbornu tišinu tokom obilježavanja Dana nezavisnosti. Poučeni iskustvom – ne sumnjamo.

Sekulić je, nešto ranije, iskazao zabrinutost za sudbinu Socijalističke narodne partije primijetivši da će opozicija na predstojeće izbore izaći ,,na leđima” te stranke. ,,Nakon toga će, vjerovatno, na SNP svaliti svu krivicu izgubljenih izbora i nastaviti da tumaraju političkom scenom još tri godine, do novih izbora i novog poraza”, prognozira Sekulić.

DOGOVORI PONOVO ZAGLAVILI: Neko vrijeme izgledalo je da će opozicija uspjeti da se sporazumije oko zajedničkog izlaska na izbore. Posljednih dana, međutim, opozicioni su dogovori, po svemu sudeći, ponovo zaglavili. Tri parlamentarne opozicione partije – SNP, PZP i Nova – o saradnji su se načelno bile dogovorile sa Demokratskim centrom Nebojše Batrićevića, Demokratskom zajednicom Bošnjaka i Muslimana Rifata Veskovića, Bošnjačkom demokratskom partijom koju predstavlja Avdo Gorčević, sa jugoslovenskim komunistima i Strankom penzionera na čijem je čelu Blagota Mitić. Nova je ranije formirala savez sa Narodnom i Demokratskom srpskom strankom. Prema razgovorima sa Bošnjačkom, liberalnom i albanskim partijama može se reći da saradnju sa opozicijom nijesu odbili. Izričito protiv izjasnio se Dobrilo Dedeić iz Stranke srpskih narodnjaka.

Zapelo je oko nosilaca izbornih lista, a i oko rasporeda na listama ne vlada osobito saglasje. SNP, koji ima najrazvijeniju stranačku mrežu, traži da njeni kandidati budu nosioci izbornih lista u svih 14 gradova. Predsjednik Nove Andrija Mandić smatra da SNP-u nesumnjivo pripada da imaju nosioce lista u devet od 14 opština u kojima je ta stranka na prošlim izborima osvojila više od polovine opozicionih glasova, dok o ostalima treba razgovarati.

,,U ostalih pet opština – Podgorici, Kolašinu Pljevljima, Baru i Rožajama – SNP je osvojio manje od pola opozicionih glasova, pa je potrebno postići dogovor ko će biti noslioci izbornih lista u tim gradovima”, kazao je Mandić.

SVE ZAVISI OD SNP-a: Prema ocjenama Monitorovih dobro upućenih sagovornika opozicioni dogovori u ovom trenutku zavise isključivo od SNP-a. Pokret za promjene, kažu, ne postavlja nikakve naročite uslove, ali ambijent za pregovore postaje ponižavajući, posebno za Novu. Monitorovi izvori preciziraju da niko nije tražio da u pet opština predstavnici SNP-a ne budu na čelu lista, već samo da se o najboljem rješenju razgovara.

,,Nije lako dokučiti sve Milićeve kombinacije, ali je izvjesno da Nova neće dozvoliti da bude ponižena”, kaže jedan od naših sagovornika.

Jedini konstruktivan dogovor postignut među predstavnicima opozicije je da se u Podgorici napravi istraživanje javnog mnjenja, koje bi, možda moglo da posluži kao osnov za odlučivanje o nosiocu liste.

Malo se ko od upućenih usuđuje da pokuša procijeniti kakva će biti konačna odluka SNP-a. Na jednoj se strani govori da njihovo biračko tijelo navija za formiranje opozicione koalicije, na drugoj da dio čelnika SNP-a koaliciju zapravo ne želi. To što DPS brine da li će Nova, PZP i ostali zloupotrijebiti Socijalističku narodnu partiju izgleda smiješno, ali – ko kaže da ne djeluje. U svakom slučaju, čeka se šta će u subotu 27. marta reći Glavni odbor SNP-a. Možda prigodno: Bolje rat nego pakt.

Potpredsjednik SNP-a Neven Gošović kaže za Monitor da očekuje pozitivan ishod opozicionih pregovora. ,,Birači očekuju da dođe do koalicione liste, jer to vide kao najefikasniji način da dođe do promjene vlasti”, kaže Gošović. Na pitanje da li spor oko nosilaca izbornih lista može ugroziti čitav dogovor, objašnjava da vjeruje da će se naći rješenje i očekuje da će Glavni odbor SNP-a u subotu ,,stvoriti pratformu za dalje pregovore da bi se što prije radilo jer su izbori blizu”.

Nova i PZP su bez ustezanja SNP-u dali pravo da prvači. Prema rezultatima izbora prošlog proljeća i zaslužili su. Dok su se PZP i Nova suočile sa ozbiljnim padom poularnosti – PZP je izgubio blizu 25 hiljada glasača, Nova je imala gotovo 20 hiljada glasova manje od Srpske liste na izborima 2006. SNP je napredovao.

Jedan od početnih koraka u opozicionom dogovaranju bio je taj da su sve partije pristale da se rezultati izbora iz 2009. koriste kao osnov za pregovore. Sad je pitanje može li se ta stvar baš doslovno shvatiti. Šta bi to trebalao da znači za stranke koje su osvojile sasvim mali broj glasova, ali su važne ako se očekuje da opozicioni front bude što širi. Šta sa partijama koje više nijesu u koalicijama u kojima su bile lani. Izvjesno nije riječ o nerješivim pitanjima, ali – svašta može poslužiti kao izgovor ako volje za dogovorom nema.

,,Još malo pa će iz SNP-a tražiti da svi na vidnom dijelu tijela istetoviramo lik Srđana Milića”, kaže jedan od Monitorovih sagovornika.

REZULTATI PROŠLIH IZBORA: Jeste bilo davno, ali možda bi za dogovore u opoziciji bilo korisno pogledati i rezultate nekih drugih izbora. Ako se pogledaju rezultati sa prethodnih izbora jasno je da Nova srpska demokratija želi da pregovara o nosiocima lista u mjestima gdje je na prethodnim lokalnim izborima, u septembru 2006. imala dobre rezultate. U Podgorici, na primjer, Srpska lista je 2006. osvojila osam, a SNP, zajedno sa Narodnom i Srpskom narodnom strankom – sedam mandata. U isto vrijeme, na izborima za gradonačelnika Podgorice Goran Danilović iz Srpske liste dobio je 24, a kandidat SNP-a Velizar Kaluđerović oko 13 odsto glasova. U Pljevljima su koalicija na čelu sa SNP-om i Srpska lista, prije četiri godine osvojile jednak broj madnata. U Baru je bilo 11 prema osam odsto glasova u korist Srpske liste.

Službeno se kaže: rokovi za sprovođenje izbornih radnji počeli su teći od 23. ovog mjeseca. U DPS-u već teku med mlijeko i evroatlanske integracije. Vrijeme je da opozicija ustanovi makar hoće li svako svojim potokom ili dugačije.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo