,,Sa petnaest godina, život mi već ima ukus hladne kafe. A trebao je biti vreo, sladak i mirisan”. Sjetio se ove svoje izjave kojom je zabezeknuo i sebe i svoje društvo, vršnjake iz VIIIa razreda osmogodišnje škole. Prvi put je sa njima, bez roditelja, slavio rođendan. Pred zoru, na rastanku, dok mu se učinilo da pada s nekog mosta, otela mu se ta rečenica…
…Zagrcnuo se od ledene vode. Pridigao je poslednjom snagom glavu toliko da pogleda gdje je i da mu usta i nos budu slobodni za disanje. Ležao je u brzom planinskom potoku. Njegov reno 4, ležao je prevrnut i razbijen u snijegu. Silueta mosta s kog je u vožnji skliznuo i pao zbog poledice, ocrtavala se na sivom zimskom nebu. Svu noć je slavio svoju magistraturu sa drugovima iz škole. Krenuo je pred zoru. Nije mogao pomjeriti ni noge ni ruke. Kvadriplegija. Znao je da bi ovakva povreda kičme mogla vrlo brzo postati kobna. Ako ne održi glavu iznad vode, utopiće se, ako je održi dovoljno dugo da se ne utopi, umrijeće od hipotermičkog šoka u ledenoj vodi… Sasvim klonuo osjeti kao mu se pluća pune vodom koja je sve više dobijala ukus hladne kafe…
…Već u agoniji, čuo je glasove ljudi… Osvijestio se u bolnici… Glavna sestra nagovarala je hirurge da mu ne šišaju gustu crnu kosu skupljenu u samurajsku punđu! ,,Nikada nismo vidjele ljepše lice, ni ljepšu kosu, doktore! Ostavite nam da ga gledamo. I tako neće još dugo!”…Mjesecima u rehabilitacionom centru na urgentnom odjeljenju… čuo je glas svog profesora kod kog je magistrirao… Godinu dana je proveo u specijalizovanoj ustanovi za paraplegičare u Sloveniji… Posjetila ga je supruga. Počela je dolaziti redovno, svake nedelje. Onda su njene posjete prorijedile, pa sasvim prestale… Jedna mlada sestra, Slovenka, potpuno se posvetila njemu. Ili njegovanju onoga što je od njega ostalo. Ostala je gusta sjajna crna kosa, skupljena u samurajsku punđu. Sada je tu bila i lijepo kresana crna brada. Na njegovom izuzetno markantnom licu ostale su da sijaju i njegove ćilibarski žute vučje oči… Jednom su mu pokazali njegovu fotografiju sa naslovne strane nekog magazina… Pročitao je naslov reportaže o sebi: Nepobjedivi samuraj, samuraj jači od smrti ili tako nešto…
Kada su ga vraćali u rodni grad, da produži to mučenje, nazvano liječenje u banji, na koje se sveo njegov čemerni život, mlada medicinska sestra Slovenka, dala je otkaz i pošla s njim. Grad je brujao od ogovaranja… Onda je njegova žena preko advokata zatražila od njega saglasnost za razvod. Zbog sramote što je (s njim?; zbog njega?; zbog sebe? ; iz sažaljenja?; iz očaja?; zbog ljubavi?) došla i ta mlada Slovenka, iako je on oženjen čovjek sa dvoje djece…Nije ništa rekao na ove optužbe…dok je glavna bolničarka, bliska rođaka njegove žene, pokušavala da je odvrati od te sumanute ideje o razvodu, ukazujući na svu apsurdnost njene ljubomore, s obzirom na njegovu kvadriplegiju… ni dok je njegova žena kroz plač grcala da se ona ne razvodi zbog ljubomore, nego od sramote što je ta mlada djevojka sposobna da njega takvog, voli više od nje koja mu je rodila dvoje djece…
Jedno rano popodne došao je njegov profesor. ,,Zaista izgledaš više kao samuraj nego što je ikada neki samuraj izgledao!”…Držao mu je čašu svojom rukom dok je pio sok. Nije bio žedan, ali je to učinio da pokaže profesoru koliko je neprimjereno govoriti o samuraju koji ne može ni čašu držati svojom rukom. Na pitanje šta supruga (profesor je poznavao cijelu njegovu porodicu) ima protiv mlade bolničarke, osmjehnuo se i rekao: ,,Ima pravo. Doznala je da se odlično slažemo u seksu!”
Liječnik K. i njegova djevojka stajali su nad tijelom mladog čovjeka koje su upravo izvukli iz studenog potoka. Crna gusta kosa skupljena u punđu davala je njegovom markantnom licu izgled samuraja. Ćilibarski žute vučje oči bile su otvorene. ,,Ko zna koliko se mučio u vodi sa slomljenom kičmom!” reče djevojka. ,,Eh, bar si je to uštedio. Smrt je nastupila trenutno!”, utješi je doktor K.
Ferid MUHIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno5 dana
FOKUS4 sedmice