Povežite se sa nama

Uncategorized

ULCINJ I INVESTICIJE: Ada interesuje mnoge

Objavljeno prije

na

,,Čekaćemo na odluke vaših institucija još nekoliko mjeseci. Ada je prekrasna i u našoj viziji ona treba biti magnet za veliki broj turista iz svih krajeva svijeta, posebno naturista, saopštili su ove sedmice gradonačelniku Ulcinja Fatmiru Đeki i njegovim saradnicima čelnici AGN agencije iz francuskog grada Kap Dagd (Cap d’Agde). Francuzi su već nekoliko puta boravili na Adi, a ranije su imali kontakte sa najvišim crnogorskim zvaničnicima o svojim projekcijama sa ovim prekrasnim ostrvom na ušću rijeke Bojane u Jadransko more, veličine 550 hektara, koje je u cjelosti u vlasništvu države Crne Gore.

Oni, naime, žele da Adu uzmu u dugoročni zakup, a, kako navode, sve potrebne objekte sagradili bi za tri godine. Za početak, bilo bi upošeno oko 500 radnika, dok bi kasnije broj zapošljenih prešao hiljadu.

Nije ovo bila još jedna u nizu posjeta nakon koje, u pravilu, ništa ne bude, a kakvih je u posljednjih deset godina bilo na stotine u Ulcinju. Jer, sjedište ove kompanije, specijalizovane za nudizam, je u gradiću na jugu Francuske, poznatijem kao ,,grad golih”, jer se u njemu nalazi jedna od najvećih nudističkih kolonija u Evropi. Tokom ljeta Cap Dagd je zaista ,,grad golaća”, ali i ,,seksualne demokratije” gdje sve tada funkcioniše po pravilima nudizma – ljudi goli idu u trgovine, banke, pošte, frizerske salone… To je grad koji nigdje drugdje ne postoji.

Istina je takođe da je izuzetno teško pronaći u Evropi mjesto slično Adi, gdje postoji naturistički međunarodni centar već 42 godine. Zato su Francuzi, prije nego što preusmjere potencijalna ulaganja u Južnoafričku Republiku, tako zagrijani za ovaj lokalitet na kojem je Master planom predviđen razvoj visokokvalitetnog turizma, kao i izgradnja oko 2,5 hiljada kreveta.

Već duže vrijeme interesovanje za Adu iskazuje konzorcijum koji čine velike regionalne kompanije uz podršku najpoznatijih njemačkih turoperatora. Njihovi predstavnici su već imali niz razgovora sa najvišim crnogorskim zvaničnicima, a kao rezultat tih razgovora je odluka Vlade Crne Gore da usvoji niz olakšica za poslovanje u hotelskoj industriji. Prema njihovim projekcijama, samo mali dio Ade imao bi isključivo naturistički karakter.

Vlada u Podgorici je objavila da za dugoročni zakup i valorizaciju Ade očekuje investiciju od oko 200 miliona eura, te da će se ovaj lokalitet valorizovati putem javno-privatnog partnerstva. Iz tih razloga formirana je i Tenderska komisija za ovaj lokalitet u kojoj se nalazi i predsjednik ulcinjske lokalne uprave.

Čini se da je sada mnogo više ozbiljnosti nego u vrijeme ,,investicionog buma”. Naime, prethodni tender za pokazivanje interesovanja za turističku valorizaciju Ade poništen je u oktobru 2009. godine, nakon što u predviđenom roku nije dostavljena nijedna ponuda.

Ranije ove godine je izvršni direktor HTP Ulcinjska rivijera Radomir-Mikan Zec kazao da je kompanija Rojal grupa iz Ujedinjenih Arapskih Emirata iskazala interesovanje da u Ulcinju izgradi aerodrom, a na Adi deset hotela sa pet i više zvjezdica. ,,Ukoliko posao bude dogovoren, Royal grupa će osposobiti putnu infrastrukturu u ovom dijelu primorja, čime će se poboljšati saobraćajna povezanost Ulcinja sa ostalim dijelom države, ali i svijeta. Takva investicija unaprijedila bi kapacitet poljoprivrede i trgovine i povećala kvalitet turističke ponude”, rekao je on.

Dodatan impuls ulcinjskom turizmu bi svakako predstavljala izgradnja akva-parka, u neposrednoj blizini Ade, na što se već mjesecima čeka zbog otaljavanja posla u Regionalnoj komisiji za restituciju u Baru.

U nevladinim organizacijama koje se bave ekologijom smatraju da je još važnije očuvati biodiverzitet u ekološki veoma bogatoj, ali i osjetljivoj delti rijeke Bojane. Nedavno je Vlada Crne Gore objavila spisak od 32 potencijalna Emerald područja kojima je potrebna specijalna zaštita, u prvom redu biljnog i životinjskog svijeta. Na tom spisku potencijalnih specijalno zaštićenih područja, koja su objavljena na sajtu Savjeta Evrope, se nalazi i šest lokaliteta u ulcinjskoj opštini: Velika plaža, Solana, Šasko jezero, rijeka Bojana, Knete i Ada.

„Ova područja predstavljaju potencijalna NATURA 2000 područja-ekološka mreža od značaja za Evropu, čiji prijedlog smo obavezni da dostavimo Evropskoj komisiji prije ulaska naše zemlje u EU, kao jedan od uslova”, navodi se u Vladinom dokumentu.

Iz Grin houma dodaju da je Velika plaža sa Adom Bojanom jedno od 27 identifikovanih IPA područja, odnosno područja od međunarodnog značaja za biljke u Crnoj Gori. ,,Ona predstavlja najbolje očuvano stanište psamofitne vegetacije na crnogorskoj, ali i na cijeloj istočnoj obali Jadranskog mora. Takođe, posljednje je stanište određenih populacija biljaka, koje su sa ostalih lokaliteta iščezle usljed intenzivne urbanizacije”, ističu iz te renomirane organizacije.

Kada je Ada pripala Crnoj Gori

Ada na Bojani je počela da nastaje nakon što je na ušću te rijeke u more 1858. godine potonuo brod, vlasništvo Antuna Alegretija iz Trogira, kojim je zapovijedao kapetan Naporeli. Taj sprud je godinama rastao, ali se međunarodne komisije za razgraničenje 1881. i 1883. godine nijesu njime posebno bavile. Tek kada je postao otočić i kada se na njemu pojavila vegetacija, počele su razmirice između Osmanske imperije i Crne Gore za Adu. Pitanje vlasništva nad ovim ostrvom je ostalo otvoreno do završetka Prvog svjetskog rata. Na traženje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevine Jugoslavije), velesile su joj ga arbitražno dodijelile.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo