Povežite se sa nama

FOKUS

Uništili Sveca, zakupili premijera

Objavljeno prije

na

Prvu godišnjicu svog mandata na čelu Vlade Crne Gore, premijer Igor Lukšić proslavio je na visokom nivou, u luksuznom hotelskom kompleksu Amanjena u kraljevini Maroko, na račun singapurske kompanije Aman rizorts. Na praznično putovanje na sjever Afrike Lukšić se uputio u pratnji ministara ekonomije i finansija, Vladimira Kavarića i Milorada Katnića. Vladini funkcioneri poveli su supruge a vjerovatno i pripadnike službenog obezbjeđenja u broju koji je mogao da primi kapacitet angažovanog vladinog aviona.

Ubrzo nakon stupanja na tron crnogorske Vlade premijer Lukšić koji je prošlog ljeta napunio 35 godina, pokazao je sklonost ka luksuzu, raskoši i privilegijama koje visoka funkcija donosi, po ugledu na svog prethodnika i političkog mentora Mila Đukanovića.

Prvi premijerski godišnji odmor proveo je u renoviranom i preskupom hotelu Miločer, takođe o trošku Amana. Pod budnim okom pripadnika policije i obezbjeđenja hotela Lukšić se sa porodicom odmarao na miločerskoj plaži koja je od 2007. potpuno izolovana i nedostupna za javnost.

Premijer koji sa građanima komunicira putem Fejsbuka i svog bloga u namjeri da izgradi imidž modernog političara i reformatora, uveliko promoviše dvostruke standarde. Ubira poene predstavljajući se kao političar nove generacije kojeg odlikuje neformalno ponašanje, koji Novu godinu dočekuje sa građanima na budvanskom trgu uz muziku Prljavog kazališta, dok partijski vrh njegove DPS slavi u hotelu Palas uz Lepu Brenu i narodnjake, da bi naredni dan pravo s trga, u strogoj tajnosti vladinim avionom aterirao u Amanovu Amanjenu.

Odlazak prvog crnogorskog ministra sa svitom Amanu na konak bila je tajna sve dok informacije o ovom skandaloznom putu nisu procurele u javnost, nakon čega je proglašena službenom i radnom. Bezobraznije, radnom posjetom privatnog karaktera.

Na sajtu Vlade koji obiluje informacijama i obavještenjima o posjeti premijera Mojkovcu, Bijelom Polju ili Tivtu, o otvaranju zaobilaznica ili polaganju kamena temeljaca, nije bilo ni retka o radnoj posjeti visoke vladine delegacije stranoj zemlji na drugom kontinentu.

Premijera Crne Gore i njegove ministre u radnoj posjeti Maroku nije primio niko od tamošnjih zvaničnika, marokanski kralj Mohamed VI, novoizabrani premijer ove afričke države ili neki od ministara, na primjer.

Spektakularan hotel Amanjena, u prevodu Miran raj, sa 32 luksuzna paviljona, udaljen desetak kilometara od Marakeša, vlasništvo je singapurske kompanije Aman rizorts koja je bila prvi zakupac elitnog hotelskog kompleksa Sveti Stefan – Miločer od 2007. godine, ali je nakon finansijskog kraha zadržala status hotelskog menadžera.

Noć u raskošnoj Amanjeni staje od 1.100 do 3.600 američkih dolara. Izgrađen prije 20-ak godina kada je proglašen jednim od tri najbolja hotela na svijetu, bio je stjecište bogatih i slavnih. U ovom afričkom raju odsjedao je Bil Gejts, Sultan od Bruneja, princeza Dajana, da bi početkom 2012. u knjizi gostiju dospjelo ime Igora Lukšića i njegova dva školska druga, Katnića i Kavarića, koje je unaprijedio u ministre.

To što se zvanična delegacija Vlade, njen premijer i ministri najznačajnijih resora tajno odmaraju uživajući u blagodetima takvog hotela na tuđi račun, je prvorazredni skandal. U pitanju je kompromitacija države Crne Gore čiji su zvaničnici bez stila i dostojanstva, bez straha od odgovornosti prihvatili da im boravak u hladu afričkih palmi plati kompanija koja ima poslovne interese u njihovoj siromašnoj zemlji.

Afera Maroko je klasičan primjer korupcije državnih zvaničnika visokog ranga zbog koje se u demokratskim državama preko hitno podnosi ostavka.

Javnosti su poznata neka od očekivanja kompanije koje je ugostila crnogorske ministre. Nasljednik Amana, grčka Restis grupa traži od Vlade da nakon šest godina promijeni uslove tendera, smanji godišnju rentu za najam hotela i produži rok trajanja zakupa sa 30 na 50 godina. Zakupac duguje vlasniku hotela, vladinom preduzeću Budvanska rivijera milion eura na ime neplaćene rente za 2011. godinu i dospjelog poreza na nepokretnosti.

Od Vlade se očekuje da se što hitnije odredi prema ovim zahtjevima pa je u tom svjetlu putešestvije grupe vladinih funkcionera u aranžmanu Amana više nego problematično. Poklon koji su ministri prihvatili od privatne kompanije koja upravlja najatraktivnijim hotelima na Crnogorskom primorju daleko premašuje dozvoljenu vrijednost od 50 eura pa se očekuje angažovanje Komisije za sprečavanje sukoba interesa.

Objašnjenja o razlozima posjete Maroku koja su stizala od premijera Lukšića najprije sa njegovog Fejsbuka a kasnije iz intervjua koje je dao medijima, neuvjerljiva su i besmislena.

,,Kritike javnosti su opravdane. Sasvim je razumljivo da posjeta Aman rizortsu u Maroku može probuditi sumnju javnosti, posebno ako se desi propust da se takva posjeta ne objavi”, napisao je na svom FB Lukšić.

,,Razlog moje posjete je što je to jedna od najvažnijih investicija svjetski poznatog lanca koji je kompliment svakoj zemlji u kojoj su prisutni, što sam imao na putu priliku i da vidim. Dodatno, takva investicija ima veliki direktni i još više indirektni efekat na ekonomiju. U Crnoj Gori ona angažuje 300-400 zaposlenih, a indirektno i više”, pravdao se Lukšić.

Premijeru kao da nije poznato da Aman nije investitor na Svecu, bankrotirao je deset mjeseci nakon potpisivanja „ugovora stoljeća” o zakupu poznatih hotela. Dragulj crnogorske turističke ponude bio je napušten i zatvoren pune četiri godine i još nije do kraja obnovljen. Pod upravom Amana Sveti Stefan je isključen sa turističkog tržišta i izbrisan iz kataloga svjetskih turističkih agencija.

Ako je Aman jedan od najvećih investitora, kako objašnjava Lukšić, kakvu onda ulogu na Svecu ima Grk Viktor Restis. Bilo bi dobro da Lukšić objasni ko zapravo stoji iza višegodišnjeg zakupa poznatih hotela, ko ulaže u obnovu i buduću gradnju novih objekata.

Tvrdnja premijera da Aman angažuje od 300 do 400 zaposlenih nema pokrića i izazvala je burne reakcije stanovnika Svetog Stefana koji navode da je mnogo više ljudi radilo u ovim hotelima prije njihovog rentiranja.

Mještani kažu da u hotelima radi najviše 100 zaposlenih i to 60 u stalnom radnom odnosu, preuzetih iz Budvanske rivijere i 40 sezonaca i da nisu primili decembarsku platu o čemu premijer ćuti.

Svaka nova izjava Lukšića o razlozima puta u Maroko bila je gora od prethodne. Za Radio Crna Gora iznio je nove adute: ,,Tamo nijesam razgovarao ni sa Adrijanom Zekom ni sa bilo kim ko je investitor. Tamo sam razgovarao sa menadžmentom. Razgovarao sam, između ostalih, i sa ljudima koji su jedno vrijeme bili u Crnoj Gori, pa su sada tamo, pa idu na treću destinaciju koju su neki naši novinari posjetili svojevremeno. Dakle, vidite, uočite i oni ukažu koliko u Crnoj Gori imate šansi da kreirate male biznise, da zaposlite ljude. Gosti Amana kada dođu ne žele deset dana da borave na plaži koliko god da je lijepa ona u Miločeru. Žele da pođu do Skadarskog jezera, do planine, do istorijskog jezgra Cetinja. Ponudite im to, dajte im neke dodatne aranžmane, zaintrigirajte ih. I to možete jako dobro da naplatite…”

Dakle, premijer Lukšić i ministri potegli su toliki put državnim avionom da bi vodili razgovore sa direktorom hotela Amanjena u Maroku o proširenju turističke ponude kod kuće, o izletima i raznim aranžmanima koji nisu poznati turističkim radnicima Crne Gore.

Čudno je da u ovom vladinom timu nije bilo ministra turizma Predraga Sekulića, najpozvanijeg da raspreda filozofiju turističke ponude i potražnje.

Jedna od duhovitijih opaski mladog Lukšića u neuspjelom pokušaju da opravda vladin skandal, bilo je podsjećanje da su i novinari crnogorskih medija bili gosti Aman rizortsa na ostrvu Bali.

Kad mogu novinari, mogu i ja, kao da poručuje Lukšić koji je za kratko vrijeme preko afera listing, Telekom ili Aman, uspješno srozao ugled državnog službenika.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo