Povežite se sa nama

FOKUS

Ana je zakon

Objavljeno prije

na

Šta povezuje Kombinat aluminijuma, Željezaru, Telekom, HTP Boku, Jugopetrol, Miraks, Sveti Stefan, Hotel Avalu, Hipo Alpe Adrija banku, Adriatic properties, Pitera Manka, Viktora Restisa, Dragana Brkovića, Olega Deripasku, Zorana Bećirovića, Mila Đukanovića… Sve njih veže Ana Kolarević, sestra višestrukog premijera i predsjednika Mila Đukanovića. Ona je zastupala te ljude i preduzeća, od kojih su mnoga propala, neka uprkos monopolu i milionskim subvencijama i garancijama koje su Anini klijenti dobijali od države. Kolarevićeva se pominjala tek sporadično, kao moćna sestra velikog brata, uglavnom zbog mutne uloge tokom privatizacije hotela Avala, kada je kao sutkinja presudila u korist nepoznate of šor firme Beppler and Jacobson, koju je kasnije kao advokatica zastupala. U žižu interesovanja je dospjela tek krajem prošlog decembra, pošto je preko Atlantika razmršena afera Telekom. Sumnja se da je Kolarevićeva primala mito od Matava za nepostojeće konsultantske usluge tokom privatizacije crnogorskog državnog preduzeća. Time je zadat dosad najjači udarac njenom bratu. Nekadašnji miljenik Zapada uspio je da pregrmi i aferu šverca cigareta i onu S.Č. Telekom je faktički prva inostrana sudska potvrda o korupcionaškoj prirodi vlasti Mila Đukanovića.

Kolarevićeva je demantovala umiješanost u korupciju tokom privatizacije Telekoma. Nije demantovala pisanje Vijesti da je radila za Sigma inter corp, jednu od četiri of-šor kompanije preko koje je, kako su utvrdili američki istražitelji, uplaćivan mito crnogorskim zvaničnicima da bi se ugovor o prodaji Telekoma ispeglao u korist kupca. Pregovore sa Matavom vodili su ministri Mila Đukanovića, koji je kao predsjednik Vlade i Savjeta za privatizaciju direktno odgovoran za ovaj posao.

Ana Kolarević se okitila sa više međunarodnih nagrada, a posljednju je za uspjeh u advokaturi dobila u jeku afere Telekom. Tako je brat Milo, ratni premijer, nagrađen mirotvoračkim ordenjem. A kum Dragan Brković, okićen menadžerskom zvijezdom prvog reda, dok su preduzeća koja je preuzeo od države propadala.

U zemlji u kojoj je brat decenijama imao apsolutnu moć, Kolarevićeva je apsolutno dominirala advokaturom. Zastupala je, prema sopstvenoj izjavi, 80 odsto inostranih firmi. ,,Sve što sam ostvarila, ostvarila sam sopstvenim radom,” rekla je jednom. Radom ili monopolima? ,,Ja sam čovjek od zakona”, rekla je u neobaveznom TV razgovoru. Uredno plaća državi poreze, samo u jednoj godini 104 hiljade eura. Kolika je tek bila zarada?

I kako su tek dobro prošli oni koje Ana zastupa.

Kombinat aluminijuma, koji je Ana Kolarević zastupala posljednjih godina, privatizovan je na sumnjiv način. Nakon višemjesečnog pregovaranja, u direktnom dogovoru Mila Đukanovića i Olega Deripaske KAP je dodijeljen of-šor kompaniji, iza koje navodno stoji ovaj ruski tajkun.

U kiparskom registru, međutim, u kompaniji koja je preuzela KAP nema Deripaske kao direktnog vlasnika, već je upisan cijeli lanac misterioznih kompanija, od kojih su neke registrovane na Djevičanskim ostrvima. Takvim vlasnicima Vlada Mila Đukanovića dala je ogromne subvencije, električnu energiju po privilegovanoj cijeni i državne garancije. Sada nama pristižu milioni na naplatu od Dojče banke i ostalih kreditora, koji više ne mogu da čekaju. Isplata tih garancija mogla bi da ugrozi stabilnost budžeta.

Uz sve pogodnosti koje su ovi vlasnici dobili, sudbina KAP-a posve je neizvjesna, ali su sestri primanja uredna. Za sada znamo da će nas taj Đukanovićev posao, ako budemo imali sreće, koštati 130 miliona, koliko je država garantovala KAP-u. Plus kamate, i plus dugovi koji su se primakli do pola milijarde eura. Za svo to vrijeme, dok se KAP zaduživao, profit od prodaje aluminijuma išao je misterioznim vlasnicima. Fabrika nije modernizovana, kao što je bilo predviđeno ugovorom o privatizaciji.

Ana Kolarević je ostavila trag u još jednoj kriminalnoj privatizaciji njenog brata. Bila je u upravnom odboru Željezare Nikšić pošto je fabriku preuzela MNSS. Ta of-šor kompanija skrivene vlasničke strukture, po uhodanoj je šemi isisavala profit, a ubirala subvencije i garancije od države. Umjesto da ulažu u modernizaciju Željezare, vlasnici MNSS su novac deponovali u Prvu banku familije Đukanović. Konačno MNSS je napustila uništenu fabriku, nama ostavila da vraćamo milionske kredite, a državi prijete sporom pred međunarodnim sudom koji bi nas mogao koštati dodatnih stotinu miliona.

Kolarevićeva je bila i zastupnica of-šor firme Aidway Investments limited sa Djevičanskih ostrva. U ime Aidway-a osnovala je Adriatic properties, iza koje formalno stoje grčki biznismeni Viktor Restis i Petros Statis. Sa Adriaticom je Vlada Mila Đukanovića sklopila aranžman oko zakupa Svetog Stefana. Adriatic je preuzeo Sveti Stefan, nakon što je iz aranžmana o zakupu izašao Aman. I tu su se nagomilali dugovi i krediti koje bismo mogli otplaćivati svi mi.

U svim ovim poslovima formula je ista – strateška crnogorska preduzeća koja privatizuje Vlada Mila Đukanovića preuzimaju of-šor kompanije skrivene vlasničke strukture, koje personifikuje u javnosti obično neko zvučno inostrano ime. Često se ne poštuju tenderska pravila i procedura. Tako se, kao u slučaju KAP-a ili Svetog Stefana, na tender javi jedna kompanija, pregovara se sa drugom, a ugovor se sklapa sa trećom iza kojih navodno stoji isti vlasnik, kao što su Deripaska ili Adrain Zeka.

Novi vlasnici se obavezuju na ulaganja i modernizaciju. Ugovori se ne poštuju, a vlada umjesto da to kažnjava daje garancije i zadužuje državu. ,,Gdje god je ta formula, tu su interesi familije”, kaže sagovornik Monitora upućen u poslove privatizacije. Tu je i Ana da sve pravno uobliči.

Više izvora je tako tvrdilo da je kapital porodice Đukanović u firmi Beppler and Jacobson, koja je na sumnjiv način na osnovu odluke sutkinje Kolarević preuzela hotel Avalu. Beppler ima u vlasništvu ogromne nekretnine od mora do sjevera zemlje. Te tvrdnje nijesu dokazane, ali ni demantovane.

Mnoge privatizacione i investicione transakcije vršene su preko Prve banke, jedne od rijetkih institucija u kojoj porodica Đukanović otvoreno ima vlasništvo. Tu je banku država otvoreno kreditirala, dok je na čelu Vlade bio Milo Đukanović. Kolarevićeva o tim aranžmanima i svom udjelu u banci, nije htjela da govori istraživačima sarajevskog CIN-a, koji su pisali o imovini klana Đukanović.

Anina imovina, na prvi pogled nije tako impresivna, kao imovina braće Aca i Mila.

Kolarevićeva, kao što je Monitor već objavio, ima nekoliko stanova i poslovnih prostora na prestižnim podgoričkim lokacijama. Prema nekim informacijama ima nekretnine i van Crne Gore. Pominje se čak i neprijateljski Beograd, čiju dinastiju zastupa u sporu protiv domovine.

Anin sin Edin i bivši suprug Mehmed Meša Kolarević posjeduju brojne vrijedne nekretnine od Njujorka do Kotora. U britanskom registru na ime Edina Kolarevića vodi se kompanija Mne Principal Limited. Edin u Crnoj Gori ima nekoliko firmi. Na njegovo ime vode se kompanije Litmont, Sublime development i Sublime logistics.

Sublime development reklamira luksuzne apartmane u Dobroti. Tu Edin posjeduje, prema katastarskim podacima, 15 hiljada kvadrata zemlje i preko četiri hiljade kvadrata poslovnog i stambenog prostora. Dio tih nekretnina preuzeo je po osnovu odluka državnih organa.

U Kolašinu, gdje ujak Aco, Beppler and Jacobson i prijatelji familije posjeduju stotine hiljada kvadratnih metara, Edin ima 45 hiljada kvadratnih metara zemljišta. Posjeduje i stan u zgradi koju je njegov otac Mehmed gradio u Petrovcu.

Mehmed Kolarević je veliku imovinu stekao još devedesetih, kada je krenuo da se bavi građevinarstvom. Danas posjeduje, prema katastarskim knjigam,a stotine hiljada kvadrata zemlje i više stambenih jedinica. Mnogi od tih stanova koji su namijenjeni prodaji još se vode na njegovo ime. Među partnerima s kojima je gradio je i Crnogorski fond za solidarnu izgradnju Danila Popovića. U zajedničkoj zgradi u Budvi Vlada Crne Gore ima stan ,,na raspolaganje”, kako piše u katastru. Mehmed Kolarević posjeduje vrijedne nekretnine i prostranstva u Budvi, Kolašinu, Morinju, Žabljaku, Podgorici i Ulcinju, gdje je vlasnik zemljišta i u zoni Morskog dobra.

Kolarevićima je tokom vladavine Mila Đukanovića dobro išlo. Telekom je samo jedan od poslova u koji je bila uključena sestra crnogorskog premijera, koji bi najvjerovatnije prošao neprimijećen da američki istražni organi nijesu umiješali prste.

Pred crnogorskim pravosuđem, Ana je uvijek dobijala, bez obzira u kojoj je ulozi bila – kao sudija, kao advokatica ili kao osumnjičena. Njena prijateljica Vesna Medenica, pojasnila je ovih dana, da je kao državna tužiteljica ispitivala poslove Ane Kolarević, Sigme i sumnjive ugovore vezane za Telekom. I sve je bilo čisto.

Ana je zakon.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo