Povežite se sa nama

FOKUS

Rusko uho na NATO putu

Objavljeno prije

na

Ministar vanjskih poslova i evropskih integracija u kratkom razmaku je u centru već druge špijunske afere. Nakon listinga, podgrijana je misterija o tajnoj službi koja je ilegalno ustrojena i aktivirana negdje iz utrobe Ministarstva odbrane a linkovana je i na Milana Roćena. Vojna služba ili njen embrion djeluje već godinu-dvije nakon obnove nezavisnosti, potpuno mimo Ustava, jer je ANB jedina zakonom definisana služba u državi. Od tog perioda traje od očiju javnosti skrajnuta polemika u vrhu vlasti o tome da li je, kakva i s kojim ovlašćenjima, vojna služba potrebna ili ne.

Iako mu je resor diplomatija, Roćen je involviran po više osnova. Kao malo ko ima iskustvo u djelovanju tajnih službi, jer je od 1992. do 1998. bio u Ambasadi SRJ u Moskvi, važnom punktu bratske srpsko-ruske vojne saradnje. Tijesno je sarađivao s tadašnjim vojnim atašeom, generalom Brankom Krgom, dugogodišnjim šefom 2. vojno-obavještajne uprave i načelnikom Generalštaba.

Nakon referenduma 2006, Roćen je službeno bio savjetnik za vojna pitanja premijera Mila Đukanovića i glavni kandidat za ministra odbrane u Vladi Željka Šturanovića.

Roćen se kasnije nametnuo kao glavni dizajner kampanje ulaska Crne Gore u NATO, što mu je, s obzirom na bekgraund ,,stručno-političkog radnika u sektoru za informisanje i propagandu Predsjedništva Centralnog komiteta SK Crne Gore” i specijalno „moskovske godine”, bio sjajan manevar pranja ili minimiziranja škakljivih biografskih činjenica.

Tako je nekadašnji šef kabineta partijskih sekretara i dogmatski skriboman Komunista, evoluirao u uvodničara „kratke brošure” (pleonazam, što takoje?) naslovljene Deset zabluda o NATO-u, dijeljene uz dnevne novine, gdje se obrušava na „neopravdane strahove od članstva Crne Gore u Alijansi”.

Jedan od nepisanih, ali neupitnih uslova prijema Crne Gore u NATO je i postojanje posebne vojne službe, nezavisne od klasične državne bezbjednosti (ANB), koja bi bila specijalizovana za obavještajne, kontraobavještajne i bezbjednosne poslove iz sektora odbrane i oružanih snaga.

Da bi vojska ostvarivala svoju ustavnu funkciju, mora imati stručne obavještajne podatke o vojnim mogućnostima drugih država ili o situaciju na teritoriji gdje izvršava ili bi trebalo da izvrši zadatke u sastavu međunarodnih mirovnih snaga. Imperativ je i vojna kontraobavještajna komponenta, jer se svaka vojska štiti od špijunskih penetracija ili subverzija usmjerenih protiv odbrambenih interesa države.

Tako stoje stvari u teoriji i postojećim standardima. Što se dešavalo kod nas? Početkom 2007, kada je ustrojeno Ministarstvo odbrane Crne Gore, rasformirani su špijunski punktovi bivše jugoslovenske vojske – 5. centar Vojno-bezbjednosne i 3. centar Vojno-obavještajne agencije u Podgorici . General Jovan Lakčević, tadašnji načelnik Generalštaba VCG, zadužio je mornaričkog pukovnika Iliju Brčića da izradi šemu organizovanja vojne službe. Brčić je nekada bio šef Odsjeka bezbjednosti za ratnu mornaricu.

No, paralelno, u Ministarstvo odbrane bivaju prekomandovani Božidar Lakić, šef podgoričkog Centra ANB-a, te dvojica njegovih saradnika, Veselin Mazić i Predrag Abramović, operativci s iskustvom kontraobavještajnog djelovanja prema bivšoj saveznoj vojsci. Raspoređeni su u okviru novoformiranog Odjeljenja za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kripto-zaštitu Ministarstva odbrane s Lakićem kao načelnikom.

Krajem te godine, Brčić je uhapšen u Rimu, tokom izvjesne vojno-diplomatske misije, po međunarodnoj poćernici iz Hrvatske zbog umiješanosti u ratne događaje iz 1991. godine. Božidar Lakić je novembra 2007, tokom saslušavanja o tom događaju pred parlamentarnim Odborom za bezbjednost i odbranu, aludirao na propuste Brčićeve bezbjednosne provjere, koju je, koliko je poznato, obavljala upravo njegova prethodna firma – ANB. No, Lakić je kazao da je „služba vojne policije, po našim operativnim informacijama, imala saznanja da Hrvatska potražuje Brčića”, te tako odgovornost prebačio na generala Lakčević – nadređenog vojnoj policiji – koji je ubrzo smijenjen.

Početkom 2008, kako smo izvještavali, eksperti američke vojno-obavještajne službe DIA (Defense Intelligence Agency) su boravili u Podgorici i nakon stručne analize sugerisali da je Brčićev koncept vojne službe neprihvatljiv. Pristupilo se dizajniranju nove službe, krštene kao OBS (Obavještajno-bezbjednosna služba). Izgleda da tada nastaju sporovi.

Duško Marković, kao direktor ANB-a, šalje u proljeće 2008. svoju službenicu, šeficu analitike Larisu Radovanović, da u prostorijama Ministarstva odbrane preuzme novoformiranu Direkciju za zaštitu tajnih podataka, gdje se razmjenjuju i čuvaju kalasifikovani NATO podaci.

Međutim, Radovanovićeva u Ministarstvu odbrane nailazi na opstrukciju; čak joj ni kancelariju nijesu obezbjedili. I ministar odbrane Boro Vučinić, objašnjavajući da Radovanovićeva,,nije odradila posao”, oktobra 2008. je smijenjuje i vraća Markoviću u ANB.

Za novog direktora Direkcije za zaštitu tajnih podataka ministar Vučinić postavlja svog rođaka Sava Vučinića. Naprečac su pronađene kancelarije i u podrumu zgrade Ministarstva odbrane dovršene posebno obezbijeđene prostorije za čuvanje NATO podataka.

Iako su tek pripremane izmjene Zakona o odbrani, kojim se ustrojava posebna OBS Ministarstva odbrane, Boro Vučinić je svojim Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u Ministarstvu odbrane faktički ustrojio tajnu vojnu službu. Pravilnik je na sjednici Vlade Mila Đukanovića održanoj 27. novembra 2008. usvojen – potpuno nezakonito. U tom Pravilniku OBS je definisana kao ,,organizaciona jedinica koja pruža obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i rat”. Predviđena su i formacijska mjesta unutar OBS-a – njih ukupno 17.

U to vrijeme, Đukanovićeva vlada odobrava amandmane na Zakon o odbrani kojim se utemeljuje OBS Ministarstva odbrane. Usvajanje narečenog Pravilnika i amandmana pod dirigentskom palicom Đukanovića, otkriva da je on oduvijek optirao za takvo rješenje.

No, amandmani na Zakon o odbrani o OBS-u su „zamrznuti”, zatim i povučeni, formalno zbog prigovora Socijaldemokratske partije da se ministru odbrane daju identična ovlašćenja kao šefu ANB-a. Suštinski: veto je stavio Duško Marković.

Tek oko godinu kasnije, reaguje neko iz opozicije. Nebojša Medojević, član Odbora za bezbjednost i odbranu, u Monitoru novembra 2009. tvrdi da „vrh režima sumnja u sigurnost postojeće tehnike ANB-a, jer su neke informacije počele da cure, pa se u samom vrhu režima rodila ideja o potrebi formiranja privatne službe bezbjednosti sa ljudima odanim vrhu režimu”.

Prema njegovom tadašnjem tumačenju, Milan Roćen je autor ideje formiranja tajne vojne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom. „Na ovaj problem upućuju”, rekao nam je Medojević, „i neki krugovi iz NATO-a sa kojima sam ja imao komunikaciju”.

On je ponovio upozorenja „na netransparetne i nejasne odnose Roćena i ruskih bezbjednosnih agencija i mogućim planovima nekoga iz vrha režima da u slučaju krajnje nužde u Rusiji potraže svoje novo sklonište od pravosudnih organa”.

Niko se sve dosad nije obazirao na ovakva upozorenja. Stvar je, velimo, podgrijana aferom listng, u čijoj se sjenci odigravao i sukob oko kontrole obavještajnih poslova u Ministarstvu odbrane.

Uoči afere, na sjednici Vlade 24. novembra prošle godine, Ivan Mašulović je izabran za v.d. pomoćnika ministra odbrane. Duško Marković, vicepremijer i ministar pravde, nije prisustvovao toj sjednici a ministri iz SDP-a nijesu glasali protiv izbora Mašulovića.

Formalno, Mašulović sada ima posao šefa Sektora za politiku odbrane, ali su u njegovim rukama svi operativni linkovi prema NATO-u, uključujući: Direkciju za zaštitu podataka, zatim vojni atašei, Odsjek za međunarodnu saradnju i Odsjek za NATO i EU.

Mašulović je donedavni savjetnik za bezbjednost Igora Lukšića, blizak s Milanom Roćenom. Njega je krajem 2009. Duško Marković smijenio s mjesta načelnika Centra ANB-a u Podgorici; nikada nije objavljeno što su bili razlozi za smjenu.

Nekoliko detalja ostaju sporni kod Mašulovića. Sa dr Andrejom Savićem, 2001-2003. šefom Bezbjednosno-informativne agencije Srbije, objavio je svojevremeno hrestomatiju Bezbjednost Evropske unije .

Kako smo izvještavali, Mašulović je, prije nego je stupio u ANB, bio Roćenov savjetnik za bezbjednost i rukovodilac Službe za informativno-tehničku i bezbjednosnu podršku Ministarstva vanjskih poslova.

Sa Roćenovim saradnikom iz „moskovskih godina”, generalom Brankom Krgom, Mašulović je bio predavač na beogradskoj Akademiji za diplomatiju i bezbjednost, itd.

Otuda možda ne čudi što je nakon Mašulovićevog imenovanja na dužnost u Ministarstvu odbrane, objavljeno kako su tamo upućeni i pripadnici ANB-a, koji su „u cilju postizanja NATO standarda i interoperabilnosti” zaduženi „za prikupljanje i obradu tajnih podataka od značaja za odbranu”.

No, direktor ANB-a, Vladan Joković, kadar Duška Markovića, u međuvremenu je dao ostavku ili je smijenjen. Vlada Igora Lukšića je usvojila izmjene Zakona o odbrani kojima je predviđeno formiranje obavještajne službe u okviru Ministarstva odbrane. Za šefa ANB nominovan je Boro Vučinić.

Rasplet ili zaplet?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo