Povežite se sa nama

FOKUS

Rusko uho na NATO putu

Objavljeno prije

na

Ministar vanjskih poslova i evropskih integracija u kratkom razmaku je u centru već druge špijunske afere. Nakon listinga, podgrijana je misterija o tajnoj službi koja je ilegalno ustrojena i aktivirana negdje iz utrobe Ministarstva odbrane a linkovana je i na Milana Roćena. Vojna služba ili njen embrion djeluje već godinu-dvije nakon obnove nezavisnosti, potpuno mimo Ustava, jer je ANB jedina zakonom definisana služba u državi. Od tog perioda traje od očiju javnosti skrajnuta polemika u vrhu vlasti o tome da li je, kakva i s kojim ovlašćenjima, vojna služba potrebna ili ne.

Iako mu je resor diplomatija, Roćen je involviran po više osnova. Kao malo ko ima iskustvo u djelovanju tajnih službi, jer je od 1992. do 1998. bio u Ambasadi SRJ u Moskvi, važnom punktu bratske srpsko-ruske vojne saradnje. Tijesno je sarađivao s tadašnjim vojnim atašeom, generalom Brankom Krgom, dugogodišnjim šefom 2. vojno-obavještajne uprave i načelnikom Generalštaba.

Nakon referenduma 2006, Roćen je službeno bio savjetnik za vojna pitanja premijera Mila Đukanovića i glavni kandidat za ministra odbrane u Vladi Željka Šturanovića.

Roćen se kasnije nametnuo kao glavni dizajner kampanje ulaska Crne Gore u NATO, što mu je, s obzirom na bekgraund ,,stručno-političkog radnika u sektoru za informisanje i propagandu Predsjedništva Centralnog komiteta SK Crne Gore” i specijalno „moskovske godine”, bio sjajan manevar pranja ili minimiziranja škakljivih biografskih činjenica.

Tako je nekadašnji šef kabineta partijskih sekretara i dogmatski skriboman Komunista, evoluirao u uvodničara „kratke brošure” (pleonazam, što takoje?) naslovljene Deset zabluda o NATO-u, dijeljene uz dnevne novine, gdje se obrušava na „neopravdane strahove od članstva Crne Gore u Alijansi”.

Jedan od nepisanih, ali neupitnih uslova prijema Crne Gore u NATO je i postojanje posebne vojne službe, nezavisne od klasične državne bezbjednosti (ANB), koja bi bila specijalizovana za obavještajne, kontraobavještajne i bezbjednosne poslove iz sektora odbrane i oružanih snaga.

Da bi vojska ostvarivala svoju ustavnu funkciju, mora imati stručne obavještajne podatke o vojnim mogućnostima drugih država ili o situaciju na teritoriji gdje izvršava ili bi trebalo da izvrši zadatke u sastavu međunarodnih mirovnih snaga. Imperativ je i vojna kontraobavještajna komponenta, jer se svaka vojska štiti od špijunskih penetracija ili subverzija usmjerenih protiv odbrambenih interesa države.

Tako stoje stvari u teoriji i postojećim standardima. Što se dešavalo kod nas? Početkom 2007, kada je ustrojeno Ministarstvo odbrane Crne Gore, rasformirani su špijunski punktovi bivše jugoslovenske vojske – 5. centar Vojno-bezbjednosne i 3. centar Vojno-obavještajne agencije u Podgorici . General Jovan Lakčević, tadašnji načelnik Generalštaba VCG, zadužio je mornaričkog pukovnika Iliju Brčića da izradi šemu organizovanja vojne službe. Brčić je nekada bio šef Odsjeka bezbjednosti za ratnu mornaricu.

No, paralelno, u Ministarstvo odbrane bivaju prekomandovani Božidar Lakić, šef podgoričkog Centra ANB-a, te dvojica njegovih saradnika, Veselin Mazić i Predrag Abramović, operativci s iskustvom kontraobavještajnog djelovanja prema bivšoj saveznoj vojsci. Raspoređeni su u okviru novoformiranog Odjeljenja za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kripto-zaštitu Ministarstva odbrane s Lakićem kao načelnikom.

Krajem te godine, Brčić je uhapšen u Rimu, tokom izvjesne vojno-diplomatske misije, po međunarodnoj poćernici iz Hrvatske zbog umiješanosti u ratne događaje iz 1991. godine. Božidar Lakić je novembra 2007, tokom saslušavanja o tom događaju pred parlamentarnim Odborom za bezbjednost i odbranu, aludirao na propuste Brčićeve bezbjednosne provjere, koju je, koliko je poznato, obavljala upravo njegova prethodna firma – ANB. No, Lakić je kazao da je „služba vojne policije, po našim operativnim informacijama, imala saznanja da Hrvatska potražuje Brčića”, te tako odgovornost prebačio na generala Lakčević – nadređenog vojnoj policiji – koji je ubrzo smijenjen.

Početkom 2008, kako smo izvještavali, eksperti američke vojno-obavještajne službe DIA (Defense Intelligence Agency) su boravili u Podgorici i nakon stručne analize sugerisali da je Brčićev koncept vojne službe neprihvatljiv. Pristupilo se dizajniranju nove službe, krštene kao OBS (Obavještajno-bezbjednosna služba). Izgleda da tada nastaju sporovi.

Duško Marković, kao direktor ANB-a, šalje u proljeće 2008. svoju službenicu, šeficu analitike Larisu Radovanović, da u prostorijama Ministarstva odbrane preuzme novoformiranu Direkciju za zaštitu tajnih podataka, gdje se razmjenjuju i čuvaju kalasifikovani NATO podaci.

Međutim, Radovanovićeva u Ministarstvu odbrane nailazi na opstrukciju; čak joj ni kancelariju nijesu obezbjedili. I ministar odbrane Boro Vučinić, objašnjavajući da Radovanovićeva,,nije odradila posao”, oktobra 2008. je smijenjuje i vraća Markoviću u ANB.

Za novog direktora Direkcije za zaštitu tajnih podataka ministar Vučinić postavlja svog rođaka Sava Vučinića. Naprečac su pronađene kancelarije i u podrumu zgrade Ministarstva odbrane dovršene posebno obezbijeđene prostorije za čuvanje NATO podataka.

Iako su tek pripremane izmjene Zakona o odbrani, kojim se ustrojava posebna OBS Ministarstva odbrane, Boro Vučinić je svojim Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u Ministarstvu odbrane faktički ustrojio tajnu vojnu službu. Pravilnik je na sjednici Vlade Mila Đukanovića održanoj 27. novembra 2008. usvojen – potpuno nezakonito. U tom Pravilniku OBS je definisana kao ,,organizaciona jedinica koja pruža obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i rat”. Predviđena su i formacijska mjesta unutar OBS-a – njih ukupno 17.

U to vrijeme, Đukanovićeva vlada odobrava amandmane na Zakon o odbrani kojim se utemeljuje OBS Ministarstva odbrane. Usvajanje narečenog Pravilnika i amandmana pod dirigentskom palicom Đukanovića, otkriva da je on oduvijek optirao za takvo rješenje.

No, amandmani na Zakon o odbrani o OBS-u su „zamrznuti”, zatim i povučeni, formalno zbog prigovora Socijaldemokratske partije da se ministru odbrane daju identična ovlašćenja kao šefu ANB-a. Suštinski: veto je stavio Duško Marković.

Tek oko godinu kasnije, reaguje neko iz opozicije. Nebojša Medojević, član Odbora za bezbjednost i odbranu, u Monitoru novembra 2009. tvrdi da „vrh režima sumnja u sigurnost postojeće tehnike ANB-a, jer su neke informacije počele da cure, pa se u samom vrhu režima rodila ideja o potrebi formiranja privatne službe bezbjednosti sa ljudima odanim vrhu režimu”.

Prema njegovom tadašnjem tumačenju, Milan Roćen je autor ideje formiranja tajne vojne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom. „Na ovaj problem upućuju”, rekao nam je Medojević, „i neki krugovi iz NATO-a sa kojima sam ja imao komunikaciju”.

On je ponovio upozorenja „na netransparetne i nejasne odnose Roćena i ruskih bezbjednosnih agencija i mogućim planovima nekoga iz vrha režima da u slučaju krajnje nužde u Rusiji potraže svoje novo sklonište od pravosudnih organa”.

Niko se sve dosad nije obazirao na ovakva upozorenja. Stvar je, velimo, podgrijana aferom listng, u čijoj se sjenci odigravao i sukob oko kontrole obavještajnih poslova u Ministarstvu odbrane.

Uoči afere, na sjednici Vlade 24. novembra prošle godine, Ivan Mašulović je izabran za v.d. pomoćnika ministra odbrane. Duško Marković, vicepremijer i ministar pravde, nije prisustvovao toj sjednici a ministri iz SDP-a nijesu glasali protiv izbora Mašulovića.

Formalno, Mašulović sada ima posao šefa Sektora za politiku odbrane, ali su u njegovim rukama svi operativni linkovi prema NATO-u, uključujući: Direkciju za zaštitu podataka, zatim vojni atašei, Odsjek za međunarodnu saradnju i Odsjek za NATO i EU.

Mašulović je donedavni savjetnik za bezbjednost Igora Lukšića, blizak s Milanom Roćenom. Njega je krajem 2009. Duško Marković smijenio s mjesta načelnika Centra ANB-a u Podgorici; nikada nije objavljeno što su bili razlozi za smjenu.

Nekoliko detalja ostaju sporni kod Mašulovića. Sa dr Andrejom Savićem, 2001-2003. šefom Bezbjednosno-informativne agencije Srbije, objavio je svojevremeno hrestomatiju Bezbjednost Evropske unije .

Kako smo izvještavali, Mašulović je, prije nego je stupio u ANB, bio Roćenov savjetnik za bezbjednost i rukovodilac Službe za informativno-tehničku i bezbjednosnu podršku Ministarstva vanjskih poslova.

Sa Roćenovim saradnikom iz „moskovskih godina”, generalom Brankom Krgom, Mašulović je bio predavač na beogradskoj Akademiji za diplomatiju i bezbjednost, itd.

Otuda možda ne čudi što je nakon Mašulovićevog imenovanja na dužnost u Ministarstvu odbrane, objavljeno kako su tamo upućeni i pripadnici ANB-a, koji su „u cilju postizanja NATO standarda i interoperabilnosti” zaduženi „za prikupljanje i obradu tajnih podataka od značaja za odbranu”.

No, direktor ANB-a, Vladan Joković, kadar Duška Markovića, u međuvremenu je dao ostavku ili je smijenjen. Vlada Igora Lukšića je usvojila izmjene Zakona o odbrani kojima je predviđeno formiranje obavještajne službe u okviru Ministarstva odbrane. Za šefa ANB nominovan je Boro Vučinić.

Rasplet ili zaplet?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo