Povežite se sa nama

FOKUS

Sve bi da prekriju snijegom

Objavljeno prije

na

Veo ćutnje pada na aferu Telekom. A ništa lakše od zaborava na brdovitom Balkanu: snjegovi, vjetrovi, slučaj Nikolaidis i neprestano prebrajanje patriotskih krvnih zrnaca… Može li afera Telekom koja ozbiljnije nego ijedna do sada potvrđuje koruptivnu prirodu sistema Mila Đukanovića i ugrožava njegovu vladavinu završiti kao brojni slučajevi – nerasvijetljena? Telekom je tek jedan u nizu kriminalnih privatizacionih poslova crnogorske vlasti. Nebojša Medojević za Monitor tvrdi da je tokom privatizacije KAP-a korišćen sličan koruptivni model, te da su dvojica visokih vladinih zvaničnika tokom privatizacije Kombinata primili mito od preko 300 miliona eura (vidi boks).

Postoje ozbiljne sumnje da se vlast i u drugim privatizacijama važnih crnogorskih preduzeća nije vodila javnim interesom. Ironično je to da je privatizacija Telekoma zaista, kako ocjenjuju strani i domaći zvaničnici i eksperti, ,,najuspješnija crnogorska privatizacija”. Ali istovremeno i najuspješnije dokazana korupcija. Ko će za to odgovarati?

Američko pravosuđe dokazalo je da su tokom privatizacije Telekoma napravljeni koruptivni konsultantski ugovori između Mađar Telekoma i of- šor kompanija preko kojih je 7,3 miliona eura „za uljepšavanje ugovora” o privatizaciji Telekoma otišlo ,,visokim crnogorskim zvaničnicima, menadžerima Telekoma i sestri visokog crnogorskog zvaničnika”.

Mađari su zahvaljujući odluci Đukanovićeve vlade dobili monopol i apsolutnu kontrolu nad Telekomom, od preko 70 odsto vlasništva, nakon što je Vlada bukvalno natjerala manjinske akcionare da po nižoj cijeni prodaju svoje akcije. Iz ugovora je ispario i dio o obaveznom investiranju 67 miliona eura koje su Mađari trebali da ulože iz svojih sredstava, na šta se Matav prethodno obavezao. Umjesto svoj, Matav je u Telekom uložio novac od profita, a Crna Gora pretrpjela ogromnu štetu.

,,Velika bi šteta bila da ovaj snijeg zaledi aferu Telekom, što kao da se dešava”, kaže za Monitor Milenko Popović, ekonomski analitičar. ,,Ovo je prva afera u kojoj doslovno imamo stopostotne dokaze o korupciji. A šteta od ove transakcije je enormna: ne samo da je cijena prodaje mala, već se radi i o prodaji infrastrukture koja provajdera stavlja u monopolsku poziciju, zbog čega i imamo najveće cijene ovih usluga u regionu. Ironično je da je iznos mita koji se pominje – oko sedam miliona eura – smiješno mali u odnosu na ukupnu štetu i svote koje su u pitanju kod ostalih sistema”.

Tužilaštvo kao da je paralisano. Iako su američke kolege odradile sav posao i utvrdile korupciju, Ranka Čarapić nije preduzela gotovo ništa na daljem rasvjetljavanju afere i procesuiranju slučaja. Zato je i nevažna sadržina izvještaja o rezultatima rada tužilaštva i Agencije za sprečavanje pranja novca povodom afere Telekom. Taj bi izvještaj trebalo da se nađe pred članovima skupštinskog odbora za bezbjednost krajem sedmice, kad ovaj broj Monitora bude u štampi.

Osim tužilaštva i premijer Igor Lukšić se stara da se afera zataška i do kraja ne rasvijetli koliko je štetna po Crnu Goru bila ova privatizacija i ko je sve u tom koruptivnom i kriminalnom poslu učestvovao.

Ana Kolarević, sestra bivšeg premijera Mila Đukanovića, demantovala je da je bila u lancu korupcije, ali ne i pisanje Vijesti da je radila za kompaniju Sigma inter copr preko koje je uplaćen dio novca za korupciju. Oleg Obradović i Miodrag Ivanović koji su bili na čelu Telekoma u vrijeme privatizacije takođe su negirali svaku umiješanost u korupciju, a Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe, demantovao je sve veze s Fiesta investments limited i tužio Monitor iako su brojni dokazi o direktnim vezama Kneževića i te kompanije, o čemu smo pisali u više navrata. Preko Fieste je uplaćen najveći dio mita od 7,3 miliona eura.

Koruptivni novac za privatizaciju uplaćivan je i preko kompanija Activa invest LTD i Rawleigh Trading S. A, a i njihova vlasnička struktura mogla bi lako biti dostupna tužilaštvu. Prema zakonima većine država u kojima su registrovane ove of-šor firme, dokumenta o vlasništvu koja se često skrivaju, moraju se dostaviti na zahtjev pravosudnih organa.

Da li je naše tužilaštvo pokušalo da dođe do podataka o vlasničkoj strukturi ovih firmi? Da li su od američkih kolega dobili, što su navodno tražili, dokaze o koruptivnim ugovorima oko privatizacije Telekoma i o osobama koje su u tu korupciju bile uključene? Iz tužilaštva nam do zaključenja ovog broja nijesu stigli odgovori na ta i druga pitanja.

,,Na sudu u Njujorku, tri predstavnika Mađar Telekoma priznali su da su dali preko sedam miliona eura mita crnogorskim funkcionerima, i to do detalja objasnili. Članovi tadašnje uprave Telekoma i Moneta priznali su da su potpisali ugovore sa sestrom”, podsjeća Nebojša Medojević. ,,Dokazi su svi prikupljeni u SAD, nakon šestogodišnje istrage FBI. Tamo su i uplatnice i ugovori i priznanja”.

Pravnici koje smo konsultovali tvrde da tužilaštvo ne mora da čeka dokaze iz SAD da bi ovdje vodili istragu. ,,Svakako da ih treba tražiti, ali činjenice da su ugovori bili koruptivni i da je Mađar Telekom platio skoro 100 miliona eura za poravnanje razlog su da tužilaštvo preduzme radnje i prije nego stignu dokazi iz SAD. Ovo zato što se zna preko koga je isplaćen bar dio novca za korupciju”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović.

Radulović podsjeća kako je Ranka Čarapić reagovala kada je s predavanja pozivala profesora Milana Popovića. ,,Sada ne smiju javno ni ime da izgovore svojoj drugarici, njenom kumu i još jednom funkcioneru DPS-a, koji su od organa SAD jasno označeni”, kaže Radulović.

Državna tužiteljica je zamjerila opoziciji zbog ,,ultimatuma” da se afera Telekom istraži. Nije joj zasmetalo kada ju je premijer Lukšić javno podučio da koruptivni ugovori ne treba da budu predmet istrage crnogorskog tužilaštva jer su dva ugovora sklopljena s Mađar Telekomom, van Crne Gore. To što su tim ugovorima potkupljeni crnogorski zvaničnici koji su radili na štetu Crne Gore, premijeru se izgleda ne čini važnim.

Lukšićeva izjava je jasna namjera prikrivanja slučaja, smatra Radulović. ,,Proizilazi da je korupcija u samom vrhu izvršne vlasti Crne Gore posao kojim treba da se bave sva tužilaštva od SAD do Mađarske, ali nikako i crnogorsko tužilaštvo”.

Lukšić je bio ministar finansija u vladi Mila Đukanovića koja je vodila pregovore o privatizaciji Telekoma. Mladi premijer je stari Đukanovićev kadar i svjedok više njegovih sumnjivih poslova. A crnogorsko tužilaštvo je prikrivanju istine o aferi Telekom već dalo doprinos. Monitor je pisao da je Vesna Medenica, tada državna tužiteljica, 2007. godine obustavila istragu o koruptivnim ugovorima, ignorišući revizorske izvještaje Telekoma da su pojedini zaposleni uništavali dokumentaciju dokaze o tim ugovorima, kao i internu istragu Mađar Telekoma koja je pokazivala da postoje ozbiljne sumnje u ispravnost svrhe ugovora.

Medenica je na pisanje našeg lista reagovala tvrdeći da je angažovala vještake Ekonomskog fakulteta koji su utvrdili valjanost tih ugovora. Ona je kazala da su vještaci utvrdili da su dva sporna ugovora ,,ispunila formu zaključivanja, da su potpisnici imali ovlašćenja da potpišu ugovor i da je zaključen jedan pravni posao bez ikakve zloupotrebe.”

Veselin Radulović smata da je ta izjava znak da je Medenica ili saučesnik u korupciji ili da treba da podnese ostavku zbog neznanja. ,,Medenica je angažovala tim ekonomista koji su joj se izjašnjavali samo i isključivo o pravnim pitanjima koje bi sama morala da zna”.

Radulović je još ranije ukazivao na to da bi afera Telekom trebalo da vodi ka postupku revizije privatizacije, čiji bi osnov bila pravosudna presuda da je tokom privatizacije izvršena korupcija. ,,Ne može se zadržati imovina stečena krivičnim djelom”, kaže on. To sigurno znaju u ovdašnjem pravosuđu. Premijer Lukšić je saopštio da ova privatizacija nije za reviziju.

,,Svi znamo ko donosi konačne odluke oko bilo kakvog većeg posla u Crnoj Gori i ko je mogao da bude taj visoki državni funkcioner koji se pominje u presudi američkog suda. Mito od deset odsto od procijenjene vrijednosti Telekoma je plaćen njemu da bi Mađari dobili monopol i fomirali cijene kako oni hoće i da iz Crne Gre iznesu više od 250 miliona eura od 2005. godine”, kaže Medojević.

Očito je da tužilaštvo i premijer Lukšić ne smiju da ustanu protiv neprikosnovenog vođe i njegovih poslova. Tragove zatrpavaju snijegom.

ISTA KORUPTIVNA ŠEMA I U SLUČAJU KAP-A?
Medojević: Rusi dali 300 miliona za korupciju

Tokom privatizacije KAP-a korišćena je slična koruptivna šema kao kod privatizacije Telekoma, tvrdi za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene.

Medojević tvrdi da su, prema njegovim izvorima iz Moskve, ruski investitori koji su preuzeli Kombinat platili mito dvojici visokih funkcionera vlade Mila Đukanovića. Mito je navodno iznosio više desetina miliona eura, a zauzvrat je, tvrdi lider PzP-a, trebalo obezbijediti jeftinu struju za KAP, kao i koncesije za izgradnju novih izvora električne energije.

,,Prema mojim izvorima, Rusima je bio obećan Rudnik uglja Pljevlja i Termoelektrana, izgradnja drugog bloka TE Pljevlja, ali i izgradnja jedne ili više hidroelektrana. Istim funkcionerima dato je 300 miliona eura za biznis, koje su oni praktično izgubili pogrešnim investicijama u izgradnju stanova na primorju i finansiranjem nekih kriminalnih poslova”. Medojević tvrdi: ,,Rusi su sada veoma ljuti i traže novac nazad”.

Po Medojeviću Rusi zato neće da plaćaju svoje račune u KAP-u i dugove bankama, i po cijenu aktiviranja garancija od skoro 200 miliona eura. ,,Kao što je dva puta javno rekao ruski ministar Šojgu, Rusi su dali 300 miliona eura i nijesu dužni ništa. I to je istina. Problem je što taj novac nije ni u budžetu, a nije investiran ni u KAP. Završio je u privatnim propalim poslovima vrha režima”.

Medojević tvrdi: ,,Zbog ozbiljnih prijetnji iz Rusije zbog kašnjenja s vraćanjem tih 300 miliona eura, Đukanović je morao hitno letjeti u Moskvu da moli za produženje roka da vrati novac”.

Lider PZP-a vjeruje da bi istraga poput one koju je sprovelo američko pravosuđe otkrila korupcionaške afere i prilikom privatizacije Željezare, Arsenala Tivat, EPCG, Jugopetrola, Svetog Stefana. ,,Tih istraga neće biti dok ne dođe do političkih promjena. Crnogorsko tužilaštvo nema snage ni se bavi slučajem korupcije prilikom privatizacije Telekoma gdje je sve jasno”.

Milena PEROVIĆ – KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo