Povežite se sa nama

FOKUS

Sve bi da prekriju snijegom

Objavljeno prije

na

Veo ćutnje pada na aferu Telekom. A ništa lakše od zaborava na brdovitom Balkanu: snjegovi, vjetrovi, slučaj Nikolaidis i neprestano prebrajanje patriotskih krvnih zrnaca… Može li afera Telekom koja ozbiljnije nego ijedna do sada potvrđuje koruptivnu prirodu sistema Mila Đukanovića i ugrožava njegovu vladavinu završiti kao brojni slučajevi – nerasvijetljena? Telekom je tek jedan u nizu kriminalnih privatizacionih poslova crnogorske vlasti. Nebojša Medojević za Monitor tvrdi da je tokom privatizacije KAP-a korišćen sličan koruptivni model, te da su dvojica visokih vladinih zvaničnika tokom privatizacije Kombinata primili mito od preko 300 miliona eura (vidi boks).

Postoje ozbiljne sumnje da se vlast i u drugim privatizacijama važnih crnogorskih preduzeća nije vodila javnim interesom. Ironično je to da je privatizacija Telekoma zaista, kako ocjenjuju strani i domaći zvaničnici i eksperti, ,,najuspješnija crnogorska privatizacija”. Ali istovremeno i najuspješnije dokazana korupcija. Ko će za to odgovarati?

Američko pravosuđe dokazalo je da su tokom privatizacije Telekoma napravljeni koruptivni konsultantski ugovori između Mađar Telekoma i of- šor kompanija preko kojih je 7,3 miliona eura „za uljepšavanje ugovora” o privatizaciji Telekoma otišlo ,,visokim crnogorskim zvaničnicima, menadžerima Telekoma i sestri visokog crnogorskog zvaničnika”.

Mađari su zahvaljujući odluci Đukanovićeve vlade dobili monopol i apsolutnu kontrolu nad Telekomom, od preko 70 odsto vlasništva, nakon što je Vlada bukvalno natjerala manjinske akcionare da po nižoj cijeni prodaju svoje akcije. Iz ugovora je ispario i dio o obaveznom investiranju 67 miliona eura koje su Mađari trebali da ulože iz svojih sredstava, na šta se Matav prethodno obavezao. Umjesto svoj, Matav je u Telekom uložio novac od profita, a Crna Gora pretrpjela ogromnu štetu.

,,Velika bi šteta bila da ovaj snijeg zaledi aferu Telekom, što kao da se dešava”, kaže za Monitor Milenko Popović, ekonomski analitičar. ,,Ovo je prva afera u kojoj doslovno imamo stopostotne dokaze o korupciji. A šteta od ove transakcije je enormna: ne samo da je cijena prodaje mala, već se radi i o prodaji infrastrukture koja provajdera stavlja u monopolsku poziciju, zbog čega i imamo najveće cijene ovih usluga u regionu. Ironično je da je iznos mita koji se pominje – oko sedam miliona eura – smiješno mali u odnosu na ukupnu štetu i svote koje su u pitanju kod ostalih sistema”.

Tužilaštvo kao da je paralisano. Iako su američke kolege odradile sav posao i utvrdile korupciju, Ranka Čarapić nije preduzela gotovo ništa na daljem rasvjetljavanju afere i procesuiranju slučaja. Zato je i nevažna sadržina izvještaja o rezultatima rada tužilaštva i Agencije za sprečavanje pranja novca povodom afere Telekom. Taj bi izvještaj trebalo da se nađe pred članovima skupštinskog odbora za bezbjednost krajem sedmice, kad ovaj broj Monitora bude u štampi.

Osim tužilaštva i premijer Igor Lukšić se stara da se afera zataška i do kraja ne rasvijetli koliko je štetna po Crnu Goru bila ova privatizacija i ko je sve u tom koruptivnom i kriminalnom poslu učestvovao.

Ana Kolarević, sestra bivšeg premijera Mila Đukanovića, demantovala je da je bila u lancu korupcije, ali ne i pisanje Vijesti da je radila za kompaniju Sigma inter copr preko koje je uplaćen dio novca za korupciju. Oleg Obradović i Miodrag Ivanović koji su bili na čelu Telekoma u vrijeme privatizacije takođe su negirali svaku umiješanost u korupciju, a Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe, demantovao je sve veze s Fiesta investments limited i tužio Monitor iako su brojni dokazi o direktnim vezama Kneževića i te kompanije, o čemu smo pisali u više navrata. Preko Fieste je uplaćen najveći dio mita od 7,3 miliona eura.

Koruptivni novac za privatizaciju uplaćivan je i preko kompanija Activa invest LTD i Rawleigh Trading S. A, a i njihova vlasnička struktura mogla bi lako biti dostupna tužilaštvu. Prema zakonima većine država u kojima su registrovane ove of-šor firme, dokumenta o vlasništvu koja se često skrivaju, moraju se dostaviti na zahtjev pravosudnih organa.

Da li je naše tužilaštvo pokušalo da dođe do podataka o vlasničkoj strukturi ovih firmi? Da li su od američkih kolega dobili, što su navodno tražili, dokaze o koruptivnim ugovorima oko privatizacije Telekoma i o osobama koje su u tu korupciju bile uključene? Iz tužilaštva nam do zaključenja ovog broja nijesu stigli odgovori na ta i druga pitanja.

,,Na sudu u Njujorku, tri predstavnika Mađar Telekoma priznali su da su dali preko sedam miliona eura mita crnogorskim funkcionerima, i to do detalja objasnili. Članovi tadašnje uprave Telekoma i Moneta priznali su da su potpisali ugovore sa sestrom”, podsjeća Nebojša Medojević. ,,Dokazi su svi prikupljeni u SAD, nakon šestogodišnje istrage FBI. Tamo su i uplatnice i ugovori i priznanja”.

Pravnici koje smo konsultovali tvrde da tužilaštvo ne mora da čeka dokaze iz SAD da bi ovdje vodili istragu. ,,Svakako da ih treba tražiti, ali činjenice da su ugovori bili koruptivni i da je Mađar Telekom platio skoro 100 miliona eura za poravnanje razlog su da tužilaštvo preduzme radnje i prije nego stignu dokazi iz SAD. Ovo zato što se zna preko koga je isplaćen bar dio novca za korupciju”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović.

Radulović podsjeća kako je Ranka Čarapić reagovala kada je s predavanja pozivala profesora Milana Popovića. ,,Sada ne smiju javno ni ime da izgovore svojoj drugarici, njenom kumu i još jednom funkcioneru DPS-a, koji su od organa SAD jasno označeni”, kaže Radulović.

Državna tužiteljica je zamjerila opoziciji zbog ,,ultimatuma” da se afera Telekom istraži. Nije joj zasmetalo kada ju je premijer Lukšić javno podučio da koruptivni ugovori ne treba da budu predmet istrage crnogorskog tužilaštva jer su dva ugovora sklopljena s Mađar Telekomom, van Crne Gore. To što su tim ugovorima potkupljeni crnogorski zvaničnici koji su radili na štetu Crne Gore, premijeru se izgleda ne čini važnim.

Lukšićeva izjava je jasna namjera prikrivanja slučaja, smatra Radulović. ,,Proizilazi da je korupcija u samom vrhu izvršne vlasti Crne Gore posao kojim treba da se bave sva tužilaštva od SAD do Mađarske, ali nikako i crnogorsko tužilaštvo”.

Lukšić je bio ministar finansija u vladi Mila Đukanovića koja je vodila pregovore o privatizaciji Telekoma. Mladi premijer je stari Đukanovićev kadar i svjedok više njegovih sumnjivih poslova. A crnogorsko tužilaštvo je prikrivanju istine o aferi Telekom već dalo doprinos. Monitor je pisao da je Vesna Medenica, tada državna tužiteljica, 2007. godine obustavila istragu o koruptivnim ugovorima, ignorišući revizorske izvještaje Telekoma da su pojedini zaposleni uništavali dokumentaciju dokaze o tim ugovorima, kao i internu istragu Mađar Telekoma koja je pokazivala da postoje ozbiljne sumnje u ispravnost svrhe ugovora.

Medenica je na pisanje našeg lista reagovala tvrdeći da je angažovala vještake Ekonomskog fakulteta koji su utvrdili valjanost tih ugovora. Ona je kazala da su vještaci utvrdili da su dva sporna ugovora ,,ispunila formu zaključivanja, da su potpisnici imali ovlašćenja da potpišu ugovor i da je zaključen jedan pravni posao bez ikakve zloupotrebe.”

Veselin Radulović smata da je ta izjava znak da je Medenica ili saučesnik u korupciji ili da treba da podnese ostavku zbog neznanja. ,,Medenica je angažovala tim ekonomista koji su joj se izjašnjavali samo i isključivo o pravnim pitanjima koje bi sama morala da zna”.

Radulović je još ranije ukazivao na to da bi afera Telekom trebalo da vodi ka postupku revizije privatizacije, čiji bi osnov bila pravosudna presuda da je tokom privatizacije izvršena korupcija. ,,Ne može se zadržati imovina stečena krivičnim djelom”, kaže on. To sigurno znaju u ovdašnjem pravosuđu. Premijer Lukšić je saopštio da ova privatizacija nije za reviziju.

,,Svi znamo ko donosi konačne odluke oko bilo kakvog većeg posla u Crnoj Gori i ko je mogao da bude taj visoki državni funkcioner koji se pominje u presudi američkog suda. Mito od deset odsto od procijenjene vrijednosti Telekoma je plaćen njemu da bi Mađari dobili monopol i fomirali cijene kako oni hoće i da iz Crne Gre iznesu više od 250 miliona eura od 2005. godine”, kaže Medojević.

Očito je da tužilaštvo i premijer Lukšić ne smiju da ustanu protiv neprikosnovenog vođe i njegovih poslova. Tragove zatrpavaju snijegom.

ISTA KORUPTIVNA ŠEMA I U SLUČAJU KAP-A?
Medojević: Rusi dali 300 miliona za korupciju

Tokom privatizacije KAP-a korišćena je slična koruptivna šema kao kod privatizacije Telekoma, tvrdi za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene.

Medojević tvrdi da su, prema njegovim izvorima iz Moskve, ruski investitori koji su preuzeli Kombinat platili mito dvojici visokih funkcionera vlade Mila Đukanovića. Mito je navodno iznosio više desetina miliona eura, a zauzvrat je, tvrdi lider PzP-a, trebalo obezbijediti jeftinu struju za KAP, kao i koncesije za izgradnju novih izvora električne energije.

,,Prema mojim izvorima, Rusima je bio obećan Rudnik uglja Pljevlja i Termoelektrana, izgradnja drugog bloka TE Pljevlja, ali i izgradnja jedne ili više hidroelektrana. Istim funkcionerima dato je 300 miliona eura za biznis, koje su oni praktično izgubili pogrešnim investicijama u izgradnju stanova na primorju i finansiranjem nekih kriminalnih poslova”. Medojević tvrdi: ,,Rusi su sada veoma ljuti i traže novac nazad”.

Po Medojeviću Rusi zato neće da plaćaju svoje račune u KAP-u i dugove bankama, i po cijenu aktiviranja garancija od skoro 200 miliona eura. ,,Kao što je dva puta javno rekao ruski ministar Šojgu, Rusi su dali 300 miliona eura i nijesu dužni ništa. I to je istina. Problem je što taj novac nije ni u budžetu, a nije investiran ni u KAP. Završio je u privatnim propalim poslovima vrha režima”.

Medojević tvrdi: ,,Zbog ozbiljnih prijetnji iz Rusije zbog kašnjenja s vraćanjem tih 300 miliona eura, Đukanović je morao hitno letjeti u Moskvu da moli za produženje roka da vrati novac”.

Lider PZP-a vjeruje da bi istraga poput one koju je sprovelo američko pravosuđe otkrila korupcionaške afere i prilikom privatizacije Željezare, Arsenala Tivat, EPCG, Jugopetrola, Svetog Stefana. ,,Tih istraga neće biti dok ne dođe do političkih promjena. Crnogorsko tužilaštvo nema snage ni se bavi slučajem korupcije prilikom privatizacije Telekoma gdje je sve jasno”.

Milena PEROVIĆ – KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo