FOKUS
Uhapšen Šarić?
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
U Centralnom zatvoru (CZ) u Beogradu pripremaju se za nove stanovnike. Mediji uveliko špekulišu da će se tu najvjerovatnije uskoro naći narko bos Darko Šarić. Navodno je Šarić prije nekoliko dana lociran u Kejptaunu u Južnoafričkoj Republici (JAR), gdje je i zadržan u pritvoru. No, za to još nema zvanične potvrde.
„Mi nijesmo uhapsili Darka Šarića, to je sve što sada mogu da vam kažem”, rekao je Vijestima poručnik južnoafričke policije Lindela Mašigo. Međutim, taj demanti ne mora da znači da Šarić nije uhapšen. ,,Šarića u JAR nije uhapsila tamošnja policija, već su to uradili specijalci američke DEA i drže ga u pritvoru”, reklo je više izvora različitim medijima.
Ranije je misteriju pospješila izjava srpskog ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića. Upitan da li postoji visok stepen mogućnosti da je Šariću uhapšen, on je odgovorio da su to u telefonskom razgovoru rekli policajci iz Južne Afrike. ,,Mi nismo dobili potvrdu da je Darko Šarić u JAR, ali više ne znam ni šta treba da dobijemo. Ta osoba je u JAR, i ukoliko to provjere potvrde, očekujemo da Šarić bude izručen Srbiji”, izjavio je, primjetno nervozni, Dačić.
Direktor crnogorske policije Božidar Vuksanović, držao se suzdržano. Konstatovano je da je tačno da u Južnoj Africi boravi izvjesni Darko Šarić. „Ali upoređujući podatke i slično konstatovano je da se ne radi o licu koje se potražuje, već o drugom koje ima isto ime i prezime”.
Monitor je u nekoliko navrata pisao o višestrukim vezama familije Šarić i njihovih saradnika sa crnogorskim svijetom biznisa, bankarstva i podzemlja. Poznato je kako je Šarić, uspješno nestao iz Crne Gore. Sada, kako tvrde upućeni Monitorovi izvori, misterija oko hapšenja bosa u Južnoj Africi, potresa uticajne krugove u Podgorici. Šarić bi mogao otkriti brojne tajne, sa kim je ovdje poslovao, kako je legalizovao novac, pa i ko mu je iz svijeta politike držao leđa.
Kako tvrde izvori Kurira Šarić se nalazi pod policijskim nadzorom i radi se na utvrđivanju njegovog identiteta. Milorad Veljović, direktor srpske policije, rekao je da je MUP Srbije uputio zvaničan zahtjev policiji Južnoafričke Republike da im odgovore da li su uhapsili ili locirali Darka Šarića. ,,Isti zahtjev uputili smo im i preko centrale Interpola u Lionu, ali odgovor još nismo dobili”, rekao je Veljović.
Informaciju o lociranju Šarića u blizini Kejptauna prvi je još u petak 10. februara objavio portparol južnoafričke jedinice Sokolovi Mekintoš Polela. On je tada kazao da će u saradnji sa crnogorskom i srpskom policijom i Interpolom, do ponedjeljka, 13. februara biti izvršena provjera identiteta. Provjera još nije urađena, a kako navode u srpskom MUP-u, komunikacija sa kolegama iz JAR od tada je „veoma čudna”.
,,Policiji JAR poslali smo kompletnu dokumentaciju za utvrđivanje identiteta, ali odgovora još nema. Svakodnevno smo sa njima i na telefonskoj vezi, ali je njihov jedini komentar da budemo strpljivi”, kazali su za Blic u MUP Srbije.
Sumnjiva komunikacija sa policijom JAR jedan je od razloga zbog čega u MUP Srbije vjeruju da je Šarić tamo zaista lociran, da je u nekoj vrsti kućnog pritvora i da je sada predmet interesovanja stranih službi, zainteresovanih za pitanja krijumčarenja kokaina, pranja novca, i korupcije. ,,Pretpostavljamo da sa Šarićem razgovaraju pripadnici stranih službi, najvjerovatnije američkih, kojima je cilj da utvrde funkcionisanje kartela iz Južne Amerike, od kojih je Šarić kupovao kokain, način pranja novca preko of-šor kompanija iz države Dalaver, ali i da utvrde ko je sve bio na njegovom platnom spisku”, kazali su u MUP-u Srbije.
Po informacijama beogradskih medija Darko Šarić se nalazi u Južnoafričkoj Republici već godinu dana. Prije nego što je došao u Južnu Afriku, gdje ima jake veze u podzemlju, Šarić je navodno boravio u Švajcarskoj i Južnoj Americi.
U Južnoj Africi se navodno krio u okolini mjesta Stelenboš, koje se nalazi stotinak kilometara od Kejptauna, i odatle je često odlazio u mondensko ljetovalište Hermanus na obali okeana. Prema pisanju Pressa, sve vrijeme boravka na jugu Afrike on kontroliše preprodaju droge.
U lociranju Šarića navodno je učestvovao i Dobrosav Gavrić, ubica Željka Ražnatović Arkana, koji je poslije hapšenja pristao da južnoafričkoj policiji pruži bitne podatke u vezi sa podzemljem. Ubrzo pošto je razotkriven identitet ovog Lozničanina (skrivao se pod lažnim imenom Saša Kovačević) u južnoafričkim medijima osvanula je ispovijest čovjeka iz tamošnjeg podzemlja koji je i otkrio gdje je Šarić.
Ovaj mafijaš-pokajnik, koji se predstavio kao Ujka Sem, tvrdio je da Šarića, koji se skriva pod lažnim imenom, obezbjeđuju lokalni kriminalci, ali i pojedini korumpirani policajci. On se ponudio da pomogne u hvatanju bjegunca.
,,Arkanov ubica je znao mnogo o tome gdje se on krije i na koji način je dospio u Južnu Afriku. Ima indicija da je Gavrić pristao da južnoafričkoj policiji kaže sve što zna o Šariću da bi zauzvrat dobio status izbjeglice i tako izbjegao izručenje Srbiji, ali mu to nije uspjelo”, kažu izvori Pressa iz Južne Afrike.
Paralelno, štampa u regionu bruji o zastrašujućim vezama između braće Šarić i Joce Amsterdama i Luke Bojovića. Ali i Sretka Kalinića i Željka Milovanovića kojima su, prema pisanju beogradskih medija, navodno u pokušaju nedavnog bijega iz CZ pomogli crnogorski kriminalci i mafijaši. Takve tvrdnje obično ne zaobilaze ni političke moćnike u Podgorici (vidi boks).
Jedna od najnovijih tvrdnji je ona Berislava Jelinića, dugogodišnjeg novinara Nacionala a sada Aktuala kako je Slobodan Đurović jedan od optuženika u atentatu u centru Zagreba na Iva Pukanića i njegovog saradnika Nika Franjića, dobio polovinu novca za atentat od Darka Šarića.
Te su informacije, prema Jeliniću, došle prošle nedjelje do isljednika koji rade na pomenutom slučaju, koji će pokušati da ih provjere službenim putem. Ukoliko bi te tvrdnje bile tačne, isljednici smatraju da bi to bio i još jedan korak prema dokazivanju da se naručioci atentata nalaze u miljeu crnogorske duvanske mafije o kojoj je Pukanićev Nacional godinama pisao.
Jelinić je naveo i komentar neimenovanog visokog hrvatskog funkcionera izuzetno dobro upućenog u istragu atentata na Ivu Pukanić u vezi nove indicije: ,,Te su tvrdnje logične. Ukoliko bi se pokazale tačnim, onda bi to učvrstilo već postojeće neformalne sumnje da bi naručitelji tog atentata mogli biti Milo Đukanović i njegov lični prijatelj Stanko Subotić Cane, koji je u Srbiji nepravomoćno osuđen za šverc cigareta, o kojem je Pukanićev Nacional godinama ekstenzivno pisao”.
Pukanićev Nacional se nije bavio Šarićem, niti njegovim ilegalnim aktivnostima pa je neminovno pitanje zašto bi imao razloga da finanasira atentat na Pukanića. Po Jeliniću i njegovim sagovornicima, Šarić je mogao da finansira taj atentat zbog usluga koje su mu ranije vjerovatno učinile crnogorske vlasti, tolerišući njegov šverc narkotika. Kako bi vratio jedan dio tih usluga, možda je on uplatio dio honorara atentatorima na Pukanića.
,,Pokažu li se te tvrdnje tačnim, Šarić bi mogao biti koristan svjedok koji bi mogao otkriti naručitelje atentata”, naveo je Jelinićev sagovornik.
O tome da iza ubistva Ive Pukanića stoji duvanska mafija, govorio je prije dvije godine Ratko Knežević, nekadašnji Đukanovićev blizak saradnik i kum, svjedočeći pred Županijskim sudom u Zagrebu na suđenju optuženima za ubistvo Pukanića. Knežević je naveo da iza zločina stoje Stanko Subotić i Milo Đukanović.
,,Duvanska mafija Pukaniću je počela da prijeti već nakon prvih tekstova o organizovanom švercu cigareta pod okriljem crnogorske države koji su objavljeni u tadašnjem dnevniku Republika”, rekao je Knežević u iskazu u zagrebačkom županijskom sudu. Knežević je tvrdio i da mu je Pukanić govorio da su mu nudili novac da prestane da piše o tome, najprije dva, a onda i pet miliona eura.
,,Takva je mafija – prvo prijeti, zatim podmićuje, a onda i ubije”, rekao je Ratko Knežević. Knežević je tvrdio i da se s distancom od nekoliko godina može zaključiti kako su Pukanićevi tekstovi o duvanskoj mafiji bili filigranski precizni. ,,U tekstovima su stajali tačni nazivi preduzeća, registracije aviona, imena pilota i iznosi novca, zarađeni švercom cigareta. Ništa nije bilo rekla – kazala”, naveo je Knežević.
,,Na osnovu Pukanićevih otkrića evropski istražioci su kao šefa duvanske mafije prepoznali crnogorskog premijera Đukanovica, koji je od šverca cigareta punio paralelni državni budžet pod njegovim direktnim uticajem, čija je uloga bila i kupovina glasova na izborima za koje se plaćalo od 50 do 100 eura”, rekao je Knežević.
Sada Jelinić piše kako je sutkinja Ivana Kršul ustvrdila da Đurović, koji je za učestvovanje u atentatu na Pukanića nepravosnažno osuđen na 15 godina zatvora, zna ko su naručioci atentata.
Poslije hapšenja Đurovića isljednici su, piše dalje Jelinić, uspjeli da rekonstrušu da se svega tri nedjelje uoči atentata na Pukanić na privatni devizni račun u Crnogorskoj komercijalnoj banci osumnjičenog stiglo misterioznih 780.760 eura, navodno pola od ukupne dogovorene svote koju su atentatori trebalo da prime za naručeni posao.
Isljednici su uspjeli da rekonstruišu da mu je novac poslala nepoznata firma General Pioneer sa Kipra, koja je preko kiparske banke Bank of Cyprus Public Company Limited novac uplatila njemačkoj Commerz Bank AG iz Frankfurta, koja ga je potom prebacila u Crnogorsku komercijalnu banku na Đurovićev račun. Kao svrha transakcije u više etapa navedeno je da se radi o ,,ugovoru o uzajamnim odnosima”, DTD 19.9.2008. Monitor u kiparskom registru nije mogao da pronađe ovu firmu. Što bi moglo da znači da je ona izbrisana i da neko panično briše tragove.
Jelinić je objelodanio kako je nedavno izvor izuzetno upućen u međunarodno finansijsko poslovanje dostavio mjerodavnim hrvatskim institucijama informaciju da se iza tvrtke General Pioneer zapravo nalazi Darko Šarić. Monitor je ranije pisao kako je dio novca narko klana koji je opran u crnogorskim bankama, legalizovan upravo preko kiparskih bankovnih računa. U Grčkoj su nedavno uhapšeni crnogorski državljani, među kojima su i djeca pokojnog Dragana Dudića, koji su navodno tamo legalizovali novac od narkotika. Dudić je ubijen u Kotoru, a bio je poslovno povezan sa Darkom Šarićem, ali i sa kotorskim opštinskim vlastima. Monitor je pisao o sumnjivim transakcijama Dragan Dudića, koje su išle preko kiparskih banaka.
U kontekstu ubistva Pukanića, novinar Jelinić piše i o Šarićevim poslovnim vezama sa Đukanovićem i Subotićem. Podsjeća kako su crnogorski mediji u više navrata detaljno pisali da je klan Darka Šarić uložio milione eura u Prvu banku, u kojoj je većinski vlasnik Aco Đukanović, dok njegov brat Milo ima manjinski udio. Monitor je pisao kako je Prva banka dala kredit jednoj Šarićevoj kompaniji, u vrijeme kada su joj bile zabranjene kreditne aktivnosti zbog mjera Centralne banke.
Veze Šarića i Subotića takođe su zanimljive. Kada su se prije par godina pojavili Subotićevi pravni problemi u Srbiji, Šarić je otkupljivao od Subotića njegovu imovinu. To je, prema hrvatskom novinaru, učinjeno kako bi bila spriječena blokada bar jednog dijela Subotićeve imovine u Srbiji i kako bi mu Šarić finansijski pomogao u teškim trenucima.
,,Ti su se odnosi kasnije mijenjali. Šarić je poslije bijega postao opasan teret i svjedok za mnoge Crnogorce koji su bili upoznati sa njegovim aktivnostima. Tvrdi se da je crnogorski kriminalni milje ponudio 10 milijuna eura onome ko će uspjeti da locira i ubije Šarića, samo kako bi se osiguralo da on nikada ne progovori o svojim političkim pokroviteljima”, piše dalje Jelinić.
Dio zvaničnika i poslovnih ljudi u Podgorici drhti. Šarić bi mogao biti izuzetno koristan svjedok, ne samo u rasvjetljavanju atentata na Ivu Pukanića. On zna ko je na vrhu kriminalne piramide. Sa kim je sve poslovao i ko je obezbijedio infrastrukturu da se preko Crne Gore nesmetano odvijaju poslovi jednog od najvećih narko klanova u svijetu. Šarić bi mogao odgovoriti na ključno pitanje ko rukovodi mutnim poslovima na Balkanu, o vezama mafije i države u Crnoj Gori. Ako ga zaista isljeđuju pripadnici američke DEA, u Podgorici najbolje znaju šta bi sve Pljevljak mogao da kaže. Poslije Telekoma to bi u kratkom roku mogao biti novi veliki udar na dvodecenijsku vlast Mila Đukanovića.
Hapšenja Zemunaca u Španiji
Darko Šarić je akter i priče o spektakularnom hapšenju u Španiji Luke Bojovića i još tri bjegunca povezana sa njim. U pitanju su Vlada Milisavljević, zvani Budala, odbjegli pripadnik zemunskog klana i učesnik u atentatu na premijera Zorana Đinđića, glavni Bojović egzekutor Siniša Petrić, zvani Zenica i Lukin kum Vladimir Mijanović, zvani Zuba, koga ne traži srpska policija. Do njihovog hapšenja je došlo nakon dvadesetomjesečne akcije španske policije. Prema jednoj verziji hapšenju je doprinio i Darko Šarić, koji je navodno istražiteljima u Kejptaunu, otkucao neke detalje o Bojovićevoj grupi u Španiji.
Bojović je napustio Srbiju u junu 2010, nedugo poslije hapšenja Sretka Kalinića u Zagrebu i Miloša Simovića na srpsko-hrvatskoj granici. Za njim je u septembru 2010. raspisana međunarodna potjernica i podignuta optužnica zbog sumnje da je organizovao ubistvo Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka, kada su nastradala dvojica njihovih tjelohranitelja. Bojovića je sa pomenutim ubistvima, ali i drugim krivičnim djelima povezao Kalinić, koji je Srbiji izručen iz Hrvatske 25. avgusta 2010. godine. Navodno je poslije ubistva premijera Đinđića 2003, Bojović krio članove zemunskog klana, pored ostalih i Kalinića, između ostalog i u Crnoj Gori.
Bojović se, prema pisanju nedjeljnika Vreme, povezao sa Darkom Šarićem 2008, i od tada zajedno sa ostatkom zemunskog klana djelovao kao servisna organizacija za Pljevljaka. Navodno je obezbjeđivao transporte kokaina koji su preko balkanskih i drugih zemalja išli prema Evropskoj uniji i dalje, u Sjedinjene Američke Države; utjerivao dugove od šefova lanaca za distribuciju narkotika; uklanjao odmetnute ili nepouzdane Šarićeve partnere i konkurente… Naravno, sa družinom je obavljao i samostalne kriminalne poslove.
Bojović je, smatra Vreme, i pošto se 2010. sklonio u Španiju, za Darka Šarića, takođe u bjekstvu i sa takođe ograničenim manevarskim prostorom, nastavio da – mada vjerovatno u manjem obimu – obezbjeđuje narko-kanale držeći se zemljaka sa Balkana. Taj zaključak se izvodi na osnovu hapšenja crnogorskih i srpskih kurira u maju i novembru 2011, kada je zaplijenjeno 77, odnosno 36 kilograma kokaina švercanih brodovima iz južnoameričkih luka. Španija predstavlja čekaonicu za kontakte sa predstavnicima kokainskih kartela iz Bolivije, Kolumbije, Argentine i drugih zemalja Latinske Amerike.
Na spisku imovine i firmi Bojovićeve 13-člane kriminalne grupe, koju je objavio NUNS-ov Centar za istraživačko novinarstvo (CINS), navodi se, pored ostalog Taeda grup, of-šor kompanija koja je registrovana 18. februara 2009. u Delaveru u SAD. Tu je kompaniju navodno Bojović posjedovao preko svog kuma Cvetka Simića, obezglavljenog u Zagrebu, u obračunu beogradskih kriminalaca.
Ta kompanija je otvorila, kako navodi CINS, račun u Hipo Alpe Adria banci u Beogradu, 25. februara 2009. Zanimljivo je da je firma Taeda grup registrovana na istoj adresi na kojoj se u Delaveru nalazi kompanija Darka Šarića. Predstavništva Taede bila su otvorena u Zagrebu i Beogradu, ovo drugo zatvoreno je 28. januara 2010.
Šarić i Službe
Kartel Darka Šarića do pokretanja akcije Balkanski ratnik u oktobru 2009. bio je predmet interesovanja nekoliko stranih službi.
– Američka DEA je sa srpskom BIA vodila kompletnu akciju na razotkrivanju poslova Darka Šarića, koja je i rezultirala zapljenom dvije tone kokaina u Urugvaju.
– Britanska služba je bila uključena u praćenje kretanja prekookeanskih brodova kojima je švercovan kokain.
– Švajcarska služba je pratila Šarića zbog krivičnih djela koje je počinio u toj zemlji i kontakata sa Stankom Subotićem Canetom.
– Francuska policija je „propustila” da Šarića uhapsi u decembru 2009. godine na aerodromu u Parizu, iako je za njim tada već bila raspisana potjernica Interpola.
– Grčkoj policiji je „promakao” brod kojim je Šarić prokrijumčario kokain u atinsku luku u ljeto 2009.
Pomoć crnogorskih kriminalaca
Spoljnu podršku pokušaju bjekstva plaćenih ubica Željka Milovanovića i Sretka Kalinića, iz zatvora u Beogradu, organizovale su crnogorske kriminalne strukture povezane sa djelovima tamošnjeg vladajućeg režima, narko i „duvanske mafije”. To tvrdi beogradski tabloid Press pozivajući se na dobro obaviještene izvore bliske istrazi.
,,Cilj je, u stvari, bio da Milovanović pobjegne iz zatvora, dok je Kalinić tu bio samo podrška i monstruozni ubica koji bi na slobodi bio spreman na sve. Milovanović kao osumnjičeni ubica Ive Pukanića mogao bi da kaže ko je naručio ubistvo vlasnika Nacionala, koja je uloga određenih političara i šta je i od koga za taj zločin dobio. Do sada nije rasvjetljena stvarna uloga ‘duvanske mafije’ i crnogorskih kriminalno-političkih struktura u ubistvu Pukanića koje je otvorilo priču o moći i zločinima ‘duvanske mafije”’, naveo je izvor Pressa.
Novinar zagrebačkog dnevnika Jutarnji list Gordan Malić izjavio je za Press da su u slučaju pokušaja bjekstva Milovanovića i Kalinića iz zatvora zaista moguće sve opcije, ali da će tek dalja istraga utvrditi koja je prava.
Prema Pressu, unutrašnji organizator bi, pokazala je dosadašnja istraga, mogao da bude Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam. On se na sve načine trudi da se u zatvorima „igra” po njegovim pravilima.
Takva koordiniranost nije mogla da se dogodi bez spoljne logistike, koja se ogleda u prenošenju informacija, novcu i možda unaprijed pripremljenim podacima.
Press tvrdi kako je Šarić bio u tijesnim vezama sa pripadnicima crnogorskog vladajućeg režima. Crnogorskoj mafiji je u najvećem interesu da oslobodi Milovanovića, jer postoji opasnost šta će on da kaže i šta od saznanja može da ponudi za slobodu, zaključio je sagovornik Pressa.
Kiparski tragovi
Prije Jelinića je zagrebački Jutarnji list pisao kako su Duško i Darko Šarić vjerovatno povezani s ubistvom Pukanića. Za takvu tvrdnju list se pozvao na izvore bliske istrazi i na nova saznanja o ubistvu Pukanića do kojih je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) došao putem međunarodne saradnje. Riječ je o podacima o više novčanih transakcija između Duška Šarića i pripadnika klana Sretena Jocića optuženih za Pukanićevo ubistvo, uplaćenih uoči atentata. Veći iznosi novca isplaćeni su preko jedne od kompanija u vlasništvu Duška Šarića i računa jedne kiparske banke.
USKOK-ovi istražitelji dobili su precizne informacije o broju računa, iznosima i datumu uplate.Oni će ovih dana prema kiparskim vlastima ići sa zahtjevom za provjeru spomenutih računa i transakcija Duška Šarića koji se trenutno nalazi u crnogorskom zatvoru zbog optužbi za pranje novca od prodaje kokaina, naveo je Jutarnji list.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
SPOJENI SUDOVI NASILJA U PARLAMENTU: Dalje nećeš moći
Objavljeno prije
2 danana
17 Januara, 2025Politički motivisano nasilje u Crnoj Gori nije novina, ali je novo što se argumentacija sile sa ulice, preselila u plenarne skupštinske sale i direktne TV prenose. Nudeći javnosti uzbuđenje rijalitija
Krajem prošle nedjelje, u zgradi SO Budva, svjedočili smo¸novoj u nizu demonstracija fizičko-političkog nasilja u Crnoj Gori (vidjeti boks). Zavrtanje ruke oponentima, u doslovnom smislu, sve češće i intenzivnije postaje dominantan oblik odbrane i(li) nametanja vlastitih političkih stavova.
Politički motivisano nasilje u Crnoj Gori nije novina, ali je novo to što se argumentacija sile sa ulice, preselila u plenarne skupštinske sale i direktne TV prenose. Nudeći javnosti uzbuđenje rijalitija
“Sram vas bilo muške kukavice, ulizice kriminalnih klanova”, obratila se političkim protivnicima Dragana Kažanegra Stanišić, odbornica novog saziva SO Budva, potpredsjednica Demokrata i, možda najbitnije u aktuelnom kontekstu, sekretarka u Ministarstvu unutrašnjih poslova. “Takve kao vi otresem pogledom kao prašinu sa cipela”.
Teško je pronaći dvije rečenice koje ljepše i preciznije odslikavaju aktuelni duh tolerancije, privrženost demokratskim standardima i nepokolebljivu odanost principima vladavine prava među predstavnicima ovdašnje političke elite.
U oštru konkurenciju manifestacija duha nasija treba uvrstiti i ovonedjeljno obraćanje poslanika DPS Nikole Rakočevića. On je, u ime parlamentarne opozicije, najavio: “Sprječavamo redovan politički život u parlamentu, dok se ne počne poštovati Ustav koji je zgažen od parlamentarna većine. Samim tim nema ni usvajanja budžeta na sjednici parlamenta koja je zakazana za 21. januar“. Da se izbjegnu nedoumice, Rakočević precizira da nije riječ o bojkotu, već o naumu da se spriječi održavanje sjednica Skupštine Crne Gore. “Do kraja ovog mandata, dok god on trajao, crnogorska opozicija neće bojkotovati Skupštinu, jer je bojkotom prepuštamo parlamentarnoj većini koja je pokazala svoju neodgovornost u odnosu na građane. Same ih nećemo ostaviti u parlamentu.“
Ništa nije samoniklo. Opozicija je na demonstraciju nezadovoljstva silom krenula prije nepun mjesec, kada se parlamentarna većina odlučila da, suprotno proceduri i sopstvenoj praksi, skrati mandat jednoj sutkinji Ustavnog suda zaključujući da je ona ispunila uslov za odlazak u penziju. Dok je javnost pokušavala odgonetnuti motive te odluke, u pomoć je sa objašnjenjem priskočio Milan Knežević. “Da je protivno zakonu Dragana Đuranović ostala na funkciji sudije Ustavnog suda, jutros bi Zoran Lazović i Milivoje Katnić bili pušteni da se brane sa slobode”, kazao je predsjednik DNP, nakon što je u Ustavnom sudu izostao neophodni, četvrti, glas za usvajanje žalbe advokata dvojice uhapšenih , nekadašnjih visokih funkcionera tužilaštva i policije. Istu argumentaciju kasnije smo našli i u saopštenjima Demokrata.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti
Objavljeno prije
1 sedmicana
10 Januara, 2025Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost, mjere koje Vlada najavljuje da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva
Dvanaest osoba: dvoje djece, tri žene i sedam muškaraca ubio je na Cetinju mještanin Aco Martinović (45), prvog januara ove godine. Još četiri je teško ranio, od kojih je jedna osoba preminula 9. januara. Ubica je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2-3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Motivi zločina nijesu poznati. Ubica je mahom pobio bliske rođake, kumove i prijatelje.
Nepojmljivi zločin počinjen je prije nepune dvije i po godine, nakon što je Vuk Borilović (34) u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta 2022. godine, hicima iz lovačke puške ubio 10 i ranio šest osoba – mahom svojih komšija. Borilović je ubijen nakon razmjene vatre sa pristiglim policajcima i mještanima. Naknadne analize pokazale su da je smrtonosne rane zadobio iz policijskog oružja. To je, uglavnom, sve što smo od ovdašnjih zvaničnika saznali za prethodne dvije godine i četiri mjeseca.
Nameću se brojne paralele između ova dva zločina i načina na koji su postupali pripadnici crnogorske policije.
Borilovićeve žrtve ubijene su iz lovačkog oružja, uredno prijavljenog i registrovanog. U zimu 2022. godine Borilović je napao kolegu s posla, povrijedio ga, oštetio mu automobil i kamenovao kuću. Priveden je u policiju ali mu oružje nije oduzeto, iako su Uprava policije i MUP imali zakonski osnov za takvu odluku.
Oružje je ostalo u posjedu budućeg masovnog ubice i nakon što je osuđen zbog napada. Presuda nije postala pravosnažna, ali je bila dovoljna da mu se u zakonom propisanom postupku oduzme oružje kojim je, koji mjesec kasnije, ubio desetoro. Niko zbog tog propusta nije odgovarao.
Iz Uprave policije su tada ponudili poduku: “Ne treba dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu izvršenje ovog teškog zločina sa bilo kakvim protivpravnim ponašanjima iz prethodnog perioda.” Olako smo prešli preko iskazane nebrige i neodgovornosti.
Aco Martinović je na svoje žrtve pucao iz neregistrovanog pištolja koji je, prema prvim informacijama iz UP i Ministarstva, donio iz kuće nakon višesatnog boravka u kafani Velestovo. Uz oružje, uzeo je i više od 100 metaka. Mediji su, u međuvremenu, problematizovali te tvrdnje nadležnih, zbog “nepoklapanja vremenske linije događaja”. Zaključili su da Martinović nije mogao otići do kuće, uzeti (skriveno?) oružje, pa se vratiti u Velestovo i započeti seriju ubistava za ono vrijeme za koje su čelni ljudi policije tvrdili da je to uradio. Šest minuta.
Za pravo im je, ali naknadno, dao Lazar Šćepanović, vršilac dužnosti direktora Uprave policije. Od njega smo čuli da nijesu tačne višednevne izjave čelnika sektora bezbjednosti o momentu kada je Martinović iz lokala krenuo po oružje. Te tvrdnje su bazirane na izjavama svjedoka a ne na osnovu pregledanih nadzornih kamera, pojasnio je Šćepanović zabludu policije, potvrđujući da prezentovana satnica ne odgovara stvarnom toku događaja. “Novi prikupljeni dokazi ukazuju da je Velestovo napustio ranije”, kazao je nedavno postavljeni v.d. direktora UP.
Aco Martinović je osuđivan zbog nasilničkog ponašanja, a kod njega je krajem 2022. pronađeno oružje i municija u ilegalnom posjedu. Prvostepena presuda protiv Martinovića za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materijala donijeta je tek dvije godine kasnije, u novembru 2024. Ubica se, u međevremenu, ponovo naoružao. Uz čiju pomoć? Hoćemo li to jednom saznati?
Još je zločin u Medovini ogolio činjenicu da na Cetinju nema dovoljno policajaca. U vrijeme zločina bilo ih je 12. “Naknadno je angažovano još 10 policijskih službenika”, saopštili su tada nadležni. Pripadnici Posebne jedinice policije iz Podgorice na Cetinje su stigli nakon što je tragedija u Medovini okončana. Uz 11 žrtava.
Prvog januara policajaca je bilo manje. Lazar Šćepanović je kazao je da su u trenutku izvršenja zločina na Cetinju bile angažovane “tri patrole, jedan operativac, jedan službenik dežurne službe i dežurni starješina”. Sve skupa – devet ljudi.
Ne jednom smo, tokom nekoliko prethodnih godina, čuli kako je Cetinje postalo jedno od važnih punktova organizovanog kriminala . Prema podacima koje je saopštio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović na Cetinju je više od 120 pripadnika organizovanih kriminalnih grupa. U Prijestonici su, tokom prošle godine, dvije osobe ubijene aktiviranjem eksplozivne naprave, jedna egzekucija izvedena je snajperom (jedna je spriječena, tvrde nadležni) dok su dva pripadnika OKG sa Cetinja ubijena u zasjedi na putu ka Podgorici, iako su u to vrijeme morali biti u tzv. kućnom pritvoru.
Sve to nadležnima nije bio dovoljan znak da policijske snage na Cetinju, ali ne samo tamo, treba osnažiti. Brojem, obukom i opremom. Crnoj Gori, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje 1.500 policajaca, sa tendencijom da se taj manjak uveća. Pa ipak, bivši direktor UP Zoran Brđanin početkom decembra navodi kako u vladinom prijedlogu budžeta za 2025. (još nije usvojen) nema novca za zapošljavanje novih policajaca, ali ni za opremu i obnovu uniformi sada aktivnih. Iz Vlade su te primjedbe – ignorisali.
Tri dana nakon novog masovnog ubistva na Cetinju, na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost odlučeno je da će se izvršiti “hitan prijem u radni odnos oko 200 svršenih akademaca Policijske akademije”. Oko 200 školovanih policajaca čeka zapošljenje dok se zvaničnici za svaki propust izgovaraju nedostatkom ljudstva. Nezvanično, riječ je o potencijalnoj političkoj (ne)podobnosti kandidata. Novim vlastima je, navodno, sumnjivo što su otškolovani policajci danilovgradsku Akademiju upisali u vrijeme DPS vladavine.
Ministar Šaranović se, poslije Martinovićevog samoubistva, zahvalio policiji na efikasnoj akciji i poručio Cetinjanima “da se vrate normalnom funkcionisanju”. Poslije se zbog toga izvinjavao.
Dok je trajala šestosatna potraga za ubicom, Šaranović je, u prisustvu najbližih saradnika, javnosti tumačio da je u pitanju situacioni događaj (ubistvo u afektu, odnosno, na mah)koji zbog nepredvidljivosti abolira MUP i UP od odgovornosti. To je trajalo sve dok nije problematizovana odgovornost makar od trenutka kada je Martinović napustio Velestovo i krenuo u potragu za ostalim žrtvama.
Ministar je ostao dosljedan tvrdnji da on nema nikave odgovornosti, “ni objektivne ni subjektivne”.Sa time se, očito, saglasio i premijer Milojko Spajić.
I to je već viđeno. Prethodni ministar MUP-a Filip Adžić je nakon zločina u Medovini odbijao svaku primisao o ostavci, pravdajući se kako on nije zadužen za operativni rad policije. „Ono što zavisi od mene je da unaprijedim materijalni i tehnički status pripadnika UP. U tom dijelu mislim da smo uradili sve što smo mogli u ovom kratkom periodu”, objašnjavao je. Kada se ispostavilo da u OB Cetinje ni službeni sat ne funkcioniše ispravno, zaćutao je. Koliko sjutradan otišao je da pred kamerama spaljuje švercovane cigarete. Nije mu smetalo to što nije zadužen za „operativni rad”.
U vrijeme zločina Vuka Borilovića, pad tadašnje Vlade Dritana Abazovića bio je izvjestan (Skupština joj je izglasala nepovjerenje osam dana nakon ubistava u Medovini) , pa ostavke nijesu tražene. Odgovornost jeste. Građani Cetinja SDT-u podnijeli i krivičnu prijavu protiv dvojice visokopozicioniranih funkcionera UP.
Neformalna studentska grupa Kamo ***sutra organizovala je proteste na kojima se traži ostavka Šaranovića i Alekse Bečića, potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost i predsjednika Demokrata.Iz te partije krenuli su u agresivnu odbranu svojih kadrova spočitavajući nezadovoljnima kako“poziv na proteste nije glas naroda”. To je, ustvrdili su, glas Mila Đukanovića, Bemaxa, Aca Mijajlovića, kavačkog, škaljarskog i drugih klanova… Ministar Šaranović se dosjetio još jedne olakšavajuće okolnosti. Podsjetio je da je on jedini ministar unutrašnjih poslova koji je 14 mjeseci imao direktora policije (Zorana Brđanina) kome niko nije vjerovao.
Ni to nije posve tačno. Nešto manje od sedam mjeseci, Brđanin nije vodio UP zbog nezakonite smjene. Četiri mjeseca prošlog proljeća UP je kao v.d. direktor upravljao Aleksandar Radović. Njega je na tu funkciju progurao premijer, uz protivljenje koalicionih partnera iz Demokrata. Čak je ministar policije najavljivao tužbu protiv Vlade. Koliko su samo te igre naškodile funkcionalnosti crnogorske policije? Da li je neko i za to odgovoran?
Nadležni su propustili i da se pozabave posljedicama zločina u Medovini. Neki dan smo saznali da se, desetak dana nakon tog zločina, tadašnjem premijeru Abazoviću i gradonačelniku prijestonice Nikoli Đuraškoviću obratila grupa psihološkinja i psihoterapeutkinja nudeći pomoć. U pismu koje su potpisale Maruška Drašković, Ljubomirka- Ljupka Kovačević, Verica Mirović, Ervina Dabižinović i Julijana Cicović Maslovar, one navode da „s obzirom na naše znanje i iskustvo osjećamo se odgovornima da djelujemo na ublažavanju psiholoških posledica koje će imati većina učesnika/ca dešavanja na Cetinju i pružimo konkretnu psihološku podršku u dužem trajanju onima kojima je potrebna“.
U skici programa prevencije ozbiljnih psiholoških problema, autorke navode kategorije učesnika tragičnog događaja kojima je neophodno pružiti pomoć. Među njima su stanovnici Medovine, medicinsko osoblje i policajci koji su se našli na licu mjesta; djeca –očevici i mještani; porodica počinitelja zločina i porodica osobe koja je tada slovila kao osumnjičena za ubistvo počinitelja…
Dio tog popisa navodimo samo da bi, svi skupa, lakše shvatili razmjere posla koji se morao uraditi. Ali nije. Iz Ministarstva zdravlja (tadašnji ministar bio je Dragoljub Šćekić) odgovorili su kako „trenutno nemaju opredijeljena sredstva za navedene aktivnosti“. Ni lokalna vlast u Prijestonici nije se našla od ruke inicijatorkama programa. Riječ je bila o nepunih deset hiljada eura.
Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost mjere koje Vlada najavljuje da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva. Kontinuitet neodgovornosti već je imao ogromnu cijenu.
Zoran RADULOVIĆ
Propadanje Cetinja
U SFRJ Cetinje je nosilo tutulu grada heroja koja se dodjeljivala za zasluge u Narodnooslobodilačkoj borbi od 1941. do 1945. Maleno Cetinje dalo je čak 49 narodnih heroja.
Grad velike istorije, živio je od industrije. Krajem 80-ih godina , tadašnja tri najveća poslodavca Obod, Košuta i Tara, imali su zajedno preko 7.000 radnih mjesta. U vrijeme kada su ab revolucionari stigli na vlast, na Cetinju je bilo je oko 11.000 zaposlenih. Danas ih je po zvaničnoj statistici oko četiri hilajde. Smanjivao se i broj stanovnika. Početkom 90 -tih Cetinje je imalo 19 946 stanovnika. Na popisu 2011, -16757. Danas dvije hiljade manje. . Prosječna starost stanovnika Cetinja sada iznosi 43,28 godina (2011. godine 40,3 godina)
Podaci iz 2022, pokazuju da je u Prijestonici najveći poslodavac Komunalno preduzeće sa – 77 zaposlenih. Među deset najvećih cetinjskih firmi po broju radnika su 2022-te: Gradska kafana sa 35 radnika, Javna ustanova Lovćen Bečići i Sportski centar sa po 32, Montenegro bonus sa 28…
“Prirodni priraštaj u Prijestonici bio je u kontinuitetu negativan tokom perioda 2011-2019. Prijestonica je pogođena i kontinuiranim negativnim migracionim seldom”, navodi se u Strategiji zapošljavanje Prijestonice 2021 2024.
U dokumentu se objašnjava: “Značajan broj zaposlenih svakodnevno putuje do posla u neku drugu opštinu”.
M.PEROVIĆ
Lekcije iz svijeta
Najviše masovnih pucnjava dešava se sa one strane Atlantika. SAD prednjače u ovoj crnoj statistici. Od početka ove godine već je bilo šest, u kojima su stradale četiri osobe, a ranjene 33. Masovna pucnjava se definiše kao incident u kojem su ranjene ili ubijene četiri ili više osoba. Nasilje vatrenim oružjem čvrsto je ukorijenjeno u američkom društvu, ali to je i izrazito političko pitanje koje suprotstavlja zagovornike kontrole oružja i one koji strastveno brane pravo na posjedovanje istog.
Prema podacima Gun Violence Archive, u SAD-u je tokom 2024. godine zabilježeno više od 500 masovnih pucnjava. U posljednje četiri godine u prosjeku skoro dvije dnevno. Najsmrtonosniji takav napad desio se u Las Vegasu 2017, kada je poginulo više od 50 ljudi, a ranjeno 500. Ipak, većina masovnih pucnjava ima manje od 10 žrtava. Prema istraživanju Small Arms Survey iz 2018, procjenjuje se da u SAD postoji 390 miliona komada vatrenog oružja u opticaju. To je 120,5 na svakih 100 stanovnika, daleko više od bilo koje druge zemlje.
Postoji mnogo faktora koji doprinose ovakvim napadima, a istraživanja pokazuju da je veća stopa javnih masovnih pucnjava u Americi djelimično povezana sa manje restriktivnim zakonima o oružju i većim procentom civilnog posjedovanja oružja. Primjera radi, Kina je između 2000. i 2022. godine imala tri javne masovne pucnjave, dok Japan nije imao nijedan takav incident. Bilans smrti od vatrenog oružja u Japanu jedva da je dvocifren. Stručnjaci smatraju da su niske stope ovih incidenata u Kini i Japanu vjerovatno rezultat stroge kontrole oružja, ali su tu i drugi faktori vezani za samo društvo, vaspitanje…
I druge zemlje koje su prolazile kroz ovakve priče smatraju da je ključ bezbjednosti u kontroli vatrenog oružja.
Francuska je imala dosta masovnih pucnjava, ali su one najčešće bile vezane za militantne grupe. Ta zemlja ima stroge zakone o posjedovanju oružja, ali je arsenal oružja koji su islamistički militanti koristili tokom koordinisanih napada na Pariz u novembru 2015, pokazao koliko je teško zaustaviti protok ilegalnog oružja preko poroznih granica Evrope. Posjedovanje oružja vojnog ranga zabranjeno je. Oni koji žele posjedovati oružje sa odvojivim okvirom kapaciteta većim od tri metka moraju prolaziti godišnje provjere mentalnog i fizičkog zdravlja. Lovci su dužni da registruju svoje oružje i polažu jednodnevni teorijski ispit.
I njemačka vlada je pooštrila zakone o posjedovanju oružja nakon napada u proteklim godinama, i nakon što su vlasti otkrile ekstremističku mrežu koja je planirala oružani državni udar prošle godine. Uvedene su provjere svakih pet godina za vlasnike oružja.
Nakon što je 14 studenata ubijeno u učionici škole u Montrealu 1989. godine, novi zakoni Kanade su zahtijevali kurseve o sigurnosti, provjere prošlosti i povećane kazne za određene zločine povezane sa oružjem. Kada je 2020. napadač ubio 13 ljudi u Novoj Škotskoj, Kanada je zabranila više od 1.500 modela jurišnog oružja, te postavila ograničenja na razornu moć metaka.
D. LUČIĆ
Komentari
FOKUS
BUDŽETSKE I DRUGE IGRE: Privremeno, do daljnjeg
Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Decembra, 2024Ako je parlament, kao što sada izgleda, otišao na raspust onda ćemo u novu godinu ući uz privremeno budžetsko finansiranje. Redovni rashodi poput penzija, plata, socijalnih davanja i stalnih troškova budžetskih jedinica ne bi trebalo da se dovode u pitanje. Obećane povišice su neizvjesne. Ili nemoguće do usvajanja planiranog budžeta
Kako sada stvari stoje, Crna Gora će u 2025. godinu ući bez usvojenog Zakona o budžetu.
Formalno: zbog najavljene odlučnosti opozicije da spriječi rad parlamenta, sve dok se vladajuća većina predvođena premijerom „ne urazumi“ i povuče odluku o prestanku mandata sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović. Ustavni puč, kako kažu. Suštinski, vlast i opozicija i na ovaj način žele sebi dati na značaju u očima javnosti. Da je drugačije, već bi našli način da se dogovore ili, iz perspektive većine, spriječe opoziciju da provodi, aktuelnim jezikom ovdašnje politike, parlamentarni puč.
A možda i neće, pošto je i poslanicima u parlamentu ostalo nejasno da li je predsjednik Skupštine Andrija Mandić zaključio, ili samo prekinuo, sjednicu na kojoj je trebalo glasati o predloženom budžetu.
Poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša tvrdi da je dogovor većine bio da sjednica, nakon njihovog protesta, prekine tako što će se dati pauza. „Ipak, vođa većine (Andrija Mandić – prim. Monitora) je odlučio da je zaključi što implicira da budžet neće biti usvojen. Međutim, ako vođa odluči može da zakaže sjednicu i narednih dana“.
Što bi rekli, može da bude ali ne mora da znači. Razmotrimo, mogućnost da će država do daljnjeg funkcionisati po modelu privremenog finansiranja. Njega smo prvi put isprobali u prvom kvartalu 2021., nakon što Vlada Zdravka Krivokapića zbog kasnog formiranja i potrebe da ovlada materijom nakon decenijske vladavine DPS, nije pripremila prijedlog zakona o budžetu u propisanom roku (15. novembar). A onda nijesu baš ni žurili sa tim poslom. Sada znamo da to znači da će budžetski potrošači svakog mjeseca dobijati „do 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini“. Što i jeste i nije problem.
Redovni rashodi poput penzija, plata, socijalnih davanja i stalnih troškova budžetskih jedinica ne bi trebalo da se dovode u pitanje. Pod uslovom da za tu isplatu postoji novac u državnoj kasi, odnosno, da nijesu neophodna zaduženja za njihovo finansiranje. Izvršna vlast tvrdi da nijesu. Redovne troškove će, najavili su, pokrivati planiranim budžetskim prihodima. Eventualna razmimoilaženje u dinamici priliva i odliva neophodnih sredstava (početak godine, tradicionalno, donosi nešto manje prihoda u državnu kasu) mogu se uravnotežiti novcem koji će se prenijeti iz ove godine.
Doduše, postoji mogućnost da se, nakon redovnog januarskog usklađivanja penzija sa rastom plata i cijena, pokaže kako su budući mjesečni troškovi fonda PIO osjetno veći od pomenute dvanaestine ovogodišnjih izdataka. U tom slučaju Vlada bi morala pronaći model za transfer nedostajućeg novca Fondu PIO mimo pravila o privremenom budžetskom finansiranju. Ili bi mogla da pokuša politički profitira tvrdnjom da je opozicija odgovorna za izostanak, odnosno kašnjenje, najavljene povišice za penzionere. Koja će prema sadašnjim proračunima biti manja od obećnih 50-60 eura.
Upravo su se na taj problem fokusirali u Vladi, pa je iz premijerovog kabineta, nakon neslavnog završetka sjednice parlamenta, stiglo saopštenje u kome se navodi: „Eventualna blokada parlamenta i privremeno finansiranje podrazumijeva da Ministarstvo finansija svim budžetskim korisnicima odobrava na mjesečnom nivou istu sumu novca kao u prethodnoj godini, što sprečava povećanje penzija po programu Evropa Sad 2, kao i povećanje srazmjernih penzija, od januara 2025. godine“.
Sličan problem može biti otplata dugova i, eventualno, najavljene kapitalne investicije. Ukoliko privremeno stanje potraje. Novca za finansiranje tih izdataka nema, niti ga može biti u državnoj kasi bez novih zaduženja. „Nedostajuća sredstva za 2025. godinu, kada govorimo o dugovima iz ranijih perioda, bez kamate, su 820 miliona. Imamo i kapitalne projekte”, predočio je ministar finansija Novica Vuković na predstavljanju predloženog budžeta. Uz kamate, za vraćanje duga valja obezbijediti oko milijardu eura. Bez usvojene Odluke o zaduživanju Crne Gore za 2025. godinu, Vlada ne može pozajmljivati novac ni kod banaka (krediti), ni na tržištu kapitala (obveznice). Kako je otplata dugova obaveza čije redovno izvršenje ne smije biti dovedeno u pitanje, jasno je da aktuelna situacija ne može potrajati.
„Neusvajanje budžeta za 2025. godinu takođe bi onemogućilo zaduženje za vraćanje starih dugova“, konstatuju iz premijerovog kabineta. „U tom slučaju država ne bi mogla da servisira obaveze, u iznosu od oko 800 miliona eura, prema domaćim i međunarodnim kreditorima, koji stižu na naplatu. Time bi bonitet Crne Gore bio ugrožen, što bi moglo voditi i smanjenju kreditnog rejtinga“.
I to govori da aktuelna situacije ne može (pre)dugo trajati. Radi se o roku koji se više mjeri nedjeljama nego mjesecima.
Šta ćemo, onda, kada budžet za 2025. godinu bude usvojen?
Odgovor na to pitanje potražimo u dijelu kapitalnog budžeta, pošto nam on govori o realnosti obećanog razvoja kroz nove investicije, i podizanje kvaliteta života jačanjem postojeće i izgradnjom nove infrastrukture, škola, bolnica…
Premijer Milojko Spajić je, predstavljajući predloženi budžet za narednu godinu, najavio kako kapitalni budžet za naredne tri godine iznosi 900 miliona eura. Samo, na dolazeću godinu ne otpada trećina iznosa, nego 280 miliona. Pod uslovom da se krene u izgradnju (pripremne radove) naredne dionice autoputa, za koju je planiran izdatak od 100,2 miliona. Ili više od trećine obećnog ukupnog kapitalnog budžeta.
Uprava za saobraćaj dobiće približno trećinu preostalog novca i on će, u dobroj mjeri, biti utrošen na već započete radove. Ipak, jedva da će poneki od njih biti završen tokom naredne godine, čak i po idealnom scenariju koji je osmislila Vlada.
Za izradu projektne dokumentacije za Jadransko-jonski autoput (procijenjena vrijednost 30 miliona) biće izdvojena samo šestina tog novca (pet miliona). Za Zapadnu obilaznicu oko Podgorice još manje. Procjena vrijednosti planiranih radova je 24,5 miliona, predviđena ulaganja u narednoj godini iznose približno osminu tog novca (3,05 miliona). Konačno, i za dionicu autoputa od Mateševa do Andrijevice planirano je izdvajanje manje od šestine ukupno procijenjenih troškova. Pa bi, tom dinamikom, posao koji je proiritet svih prioriteta bio završen tek za nekih šest godina – 2030. Ili 2031. godine.
To je realniji dio kapitalnog budžeta. Pošto on obuhvata 340 projekata ukupne vrijednosti 3,67 milijardi eura, jasno je da planirani novac nije ni približno dovoljan za njihovu realizaciju.
Slikovit primjer: za izgradnju Univerzitetsko-kliničkog centra u Podgorici, jedne od najznačajnijih investicija u crnogorsko zdravstvo u ovoj deceniji, potrebno je (makar) 199 miliona. U planu za narednu godinu – jedan milion. Tom dinamikom, bolnicu ćemo dobiti za 200 godina. Bolnica u Pljevljima – 40 miliona treba, dva miliona mogu dobiti naredne godine… Sa školama i vrtićima još je tužnija priča. Za novi grad na Veljem brdu namijenjeno je 10 miliona, iako taj projekat ne postoji u važećim planovima, a revizori su mu dali „uslovno pozitivno mišljenje“, uz napomenu da je u pitanju tek malo bolje razrađena ideja. Uz mnoštvo nepoznanica.
Ministarstvo finansija, jedva uvijeno, potvrđuje da su se u kapitalnom budžetu našli i projekti koji nijesu spremni za realizaciju. „Ministarstvo finansija je pripremilo prijedlog isključivo ‘zrelih kapitalnih projekata’, tj. onih koji imaju riješenu eksproprijaciju i gotov glavni projekat, sa ‘Liste prioritetnih kapitalnih projekata’ koje je ocijenila Komsija u skladu sa utvrđenim kriterijumima. Osim navedenog utvrđena je i ‘Lista projekata od izuzetnog značaja za državu’ sa akcentom na: Izradi glavnih projekata za Jadransko-jonski autoput i brzih saobraćajnica, Izgradnji Univerzitetskog kliničkog centra i drugih kapitalnih projekata koji imaju snažan uticaj na ekonomski razvoj opština iz sjeverne regije”, piše u njihovom saopštenju.
Bez navođenja projekata koji su, u istoj fazi (ne)pripremljenosti prenijeti iz prošle godine u ovu, a iz ove u narednu. S priličnom izvjesnošću da će se priča nastaviti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 dana
Voz
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Popločano neodgovornošću i beznađem
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Dijalektika ljudskog života
Ferid Muhić
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
“Preča posla”
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Mafija ruls, dva
Milena Perović
Novi broj
SPOJENI SUDOVI NASILJA U PARLAMENTU: Dalje nećeš moći
SPC I (NE)BAVLJENJE POLITIKOM: Zemaljsko je važnije carstvo
VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
NERMA DOBARDŽIĆ, ZAMJENICA ZAŠTITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA CRNE GORE: Nedovoljno poznavanje instituta rodne ravnopravnosti
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAJZVUČNIJI SUDSKI POSTUPCI JEDVA NA POČETKU: Pravda spora, a pravosuđe još sporije
-
DANAS, SJUTRA1 sedmica
Popločano neodgovornošću i beznađem
-
DRUŠTVO3 sedmice
GODINA ZA NAMA: Korak naprijed, nazad dva
-
FOKUS3 sedmice
BUDŽETSKE I DRUGE IGRE: Privremeno, do daljnjeg
-
HORIZONTI3 sedmice
CRNA GORA I NJENI SUSJEDI NA KRAJU 2024. GODINE: Uzor i podrška ili noga za spoticanje
-
Izdvojeno3 sedmice
PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Mafija ruls, dva