Povežite se sa nama

FOKUS

Uhapšen Šarić?

Objavljeno prije

na

 

U Centralnom zatvoru (CZ) u Beogradu pripremaju se za nove stanovnike. Mediji uveliko špekulišu da će se tu najvjerovatnije uskoro naći narko bos Darko Šarić. Navodno je Šarić prije nekoliko dana lociran u Kejptaunu u Južnoafričkoj Republici (JAR), gdje je i zadržan u pritvoru. No, za to još nema zvanične potvrde.

„Mi nijesmo uhapsili Darka Šarića, to je sve što sada mogu da vam kažem”, rekao je Vijestima poručnik južnoafričke policije Lindela Mašigo. Međutim, taj demanti ne mora da znači da Šarić nije uhapšen. ,,Šarića u JAR nije uhapsila tamošnja policija, već su to uradili specijalci američke DEA i drže ga u pritvoru”, reklo je više izvora različitim medijima.

 

Ranije je misteriju pospješila izjava srpskog ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića. Upitan da li postoji visok stepen mogućnosti da je Šariću uhapšen, on je odgovorio da su to u telefonskom razgovoru rekli policajci iz Južne Afrike. ,,Mi nismo dobili potvrdu da je Darko Šarić u JAR, ali više ne znam ni šta treba da dobijemo. Ta osoba je u JAR, i ukoliko to provjere potvrde, očekujemo da Šarić bude izručen Srbiji”, izjavio je, primjetno nervozni, Dačić.

Direktor crnogorske policije Božidar Vuksanović, držao se suzdržano. Konstatovano je da je tačno da u Južnoj Africi boravi izvjesni Darko Šarić. „Ali upoređujući podatke i slično konstatovano je da se ne radi o licu koje se potražuje, već o drugom koje ima isto ime i prezime”.

Monitor je u nekoliko navrata pisao o višestrukim vezama familije Šarić i njihovih saradnika sa crnogorskim svijetom biznisa, bankarstva i podzemlja. Poznato je kako je Šarić, uspješno nestao iz Crne Gore. Sada, kako tvrde upućeni Monitorovi izvori, misterija oko hapšenja bosa u Južnoj Africi, potresa uticajne krugove u Podgorici. Šarić bi mogao otkriti brojne tajne, sa kim je ovdje poslovao, kako je legalizovao novac, pa i ko mu je iz svijeta politike držao leđa.

Kako tvrde izvori Kurira Šarić se nalazi pod policijskim nadzorom i radi se na utvrđivanju njegovog identiteta. Milorad Veljović, direktor srpske policije, rekao je da je MUP Srbije uputio zvaničan zahtjev policiji Južnoafričke Republike da im odgovore da li su uhapsili ili locirali Darka Šarića. ,,Isti zahtjev uputili smo im i preko centrale Interpola u Lionu, ali odgovor još nismo dobili”, rekao je Veljović.

Informaciju o lociranju Šarića u blizini Kejptauna prvi je još u petak 10. februara objavio portparol južnoafričke jedinice Sokolovi Mekintoš Polela. On je tada kazao da će u saradnji sa crnogorskom i srpskom policijom i Interpolom, do ponedjeljka, 13. februara biti izvršena provjera identiteta. Provjera još nije urađena, a kako navode u srpskom MUP-u, komunikacija sa kolegama iz JAR od tada je „veoma čudna”.

,,Policiji JAR poslali smo kompletnu dokumentaciju za utvrđivanje identiteta, ali odgovora još nema. Svakodnevno smo sa njima i na telefonskoj vezi, ali je njihov jedini komentar da budemo strpljivi”, kazali su za Blic u MUP Srbije.

Sumnjiva komunikacija sa policijom JAR jedan je od razloga zbog čega u MUP Srbije vjeruju da je Šarić tamo zaista lociran, da je u nekoj vrsti kućnog pritvora i da je sada predmet interesovanja stranih službi, zainteresovanih za pitanja krijumčarenja kokaina, pranja novca, i korupcije. ,,Pretpostavljamo da sa Šarićem razgovaraju pripadnici stranih službi, najvjerovatnije američkih, kojima je cilj da utvrde funkcionisanje kartela iz Južne Amerike, od kojih je Šarić kupovao kokain, način pranja novca preko of-šor kompanija iz države Dalaver, ali i da utvrde ko je sve bio na njegovom platnom spisku”, kazali su u MUP-u Srbije.

Po informacijama beogradskih medija Darko Šarić se nalazi u Južnoafričkoj Republici već godinu dana. Prije nego što je došao u Južnu Afriku, gdje ima jake veze u podzemlju, Šarić je navodno boravio u Švajcarskoj i Južnoj Americi.

U Južnoj Africi se navodno krio u okolini mjesta Stelenboš, koje se nalazi stotinak kilometara od Kejptauna, i odatle je često odlazio u mondensko ljetovalište Hermanus na obali okeana. Prema pisanju Pressa, sve vrijeme boravka na jugu Afrike on kontroliše preprodaju droge.

U lociranju Šarića navodno je učestvovao i Dobrosav Gavrić, ubica Željka Ražnatović Arkana, koji je poslije hapšenja pristao da južnoafričkoj policiji pruži bitne podatke u vezi sa podzemljem. Ubrzo pošto je razotkriven identitet ovog Lozničanina (skrivao se pod lažnim imenom Saša Kovačević) u južnoafričkim medijima osvanula je ispovijest čovjeka iz tamošnjeg podzemlja koji je i otkrio gdje je Šarić.

Ovaj mafijaš-pokajnik, koji se predstavio kao Ujka Sem, tvrdio je da Šarića, koji se skriva pod lažnim imenom, obezbjeđuju lokalni kriminalci, ali i pojedini korumpirani policajci. On se ponudio da pomogne u hvatanju bjegunca.

,,Arkanov ubica je znao mnogo o tome gdje se on krije i na koji način je dospio u Južnu Afriku. Ima indicija da je Gavrić pristao da južnoafričkoj policiji kaže sve što zna o Šariću da bi zauzvrat dobio status izbjeglice i tako izbjegao izručenje Srbiji, ali mu to nije uspjelo”, kažu izvori Pressa iz Južne Afrike.

Paralelno, štampa u regionu bruji o zastrašujućim vezama između braće Šarić i Joce Amsterdama i Luke Bojovića. Ali i Sretka Kalinića i Željka Milovanovića kojima su, prema pisanju beogradskih medija, navodno u pokušaju nedavnog bijega iz CZ pomogli crnogorski kriminalci i mafijaši. Takve tvrdnje obično ne zaobilaze ni političke moćnike u Podgorici (vidi boks).

Jedna od najnovijih tvrdnji je ona Berislava Jelinića, dugogodišnjeg novinara Nacionala a sada Aktuala kako je Slobodan Đurović jedan od optuženika u atentatu u centru Zagreba na Iva Pukanića i njegovog saradnika Nika Franjića, dobio polovinu novca za atentat od Darka Šarića.

Te su informacije, prema Jeliniću, došle prošle nedjelje do isljednika koji rade na pomenutom slučaju, koji će pokušati da ih provjere službenim putem. Ukoliko bi te tvrdnje bile tačne, isljednici smatraju da bi to bio i još jedan korak prema dokazivanju da se naručioci atentata nalaze u miljeu crnogorske duvanske mafije o kojoj je Pukanićev Nacional godinama pisao.

Jelinić je naveo i komentar neimenovanog visokog hrvatskog funkcionera izuzetno dobro upućenog u istragu atentata na Ivu Pukanić u vezi nove indicije: ,,Te su tvrdnje logične. Ukoliko bi se pokazale tačnim, onda bi to učvrstilo već postojeće neformalne sumnje da bi naručitelji tog atentata mogli biti Milo Đukanović i njegov lični prijatelj Stanko Subotić Cane, koji je u Srbiji nepravomoćno osuđen za šverc cigareta, o kojem je Pukanićev Nacional godinama ekstenzivno pisao”.

Pukanićev Nacional se nije bavio Šarićem, niti njegovim ilegalnim aktivnostima pa je neminovno pitanje zašto bi imao razloga da finanasira atentat na Pukanića. Po Jeliniću i njegovim sagovornicima, Šarić je mogao da finansira taj atentat zbog usluga koje su mu ranije vjerovatno učinile crnogorske vlasti, tolerišući njegov šverc narkotika. Kako bi vratio jedan dio tih usluga, možda je on uplatio dio honorara atentatorima na Pukanića.

,,Pokažu li se te tvrdnje tačnim, Šarić bi mogao biti koristan svjedok koji bi mogao otkriti naručitelje atentata”, naveo je Jelinićev sagovornik.

O tome da iza ubistva Ive Pukanića stoji duvanska mafija, govorio je prije dvije godine Ratko Knežević, nekadašnji Đukanovićev blizak saradnik i kum, svjedočeći pred Županijskim sudom u Zagrebu na suđenju optuženima za ubistvo Pukanića. Knežević je naveo da iza zločina stoje Stanko Subotić i Milo Đukanović.

,,Duvanska mafija Pukaniću je počela da prijeti već nakon prvih tekstova o organizovanom švercu cigareta pod okriljem crnogorske države koji su objavljeni u tadašnjem dnevniku Republika”, rekao je Knežević u iskazu u zagrebačkom županijskom sudu. Knežević je tvrdio i da mu je Pukanić govorio da su mu nudili novac da prestane da piše o tome, najprije dva, a onda i pet miliona eura.

,,Takva je mafija – prvo prijeti, zatim podmićuje, a onda i ubije”, rekao je Ratko Knežević. Knežević je tvrdio i da se s distancom od nekoliko godina može zaključiti kako su Pukanićevi tekstovi o duvanskoj mafiji bili filigranski precizni. ,,U tekstovima su stajali tačni nazivi preduzeća, registracije aviona, imena pilota i iznosi novca, zarađeni švercom cigareta. Ništa nije bilo rekla – kazala”, naveo je Knežević.

,,Na osnovu Pukanićevih otkrića evropski istražioci su kao šefa duvanske mafije prepoznali crnogorskog premijera Đukanovica, koji je od šverca cigareta punio paralelni državni budžet pod njegovim direktnim uticajem, čija je uloga bila i kupovina glasova na izborima za koje se plaćalo od 50 do 100 eura”, rekao je Knežević.

Sada Jelinić piše kako je sutkinja Ivana Kršul ustvrdila da Đurović, koji je za učestvovanje u atentatu na Pukanića nepravosnažno osuđen na 15 godina zatvora, zna ko su naručioci atentata.

Poslije hapšenja Đurovića isljednici su, piše dalje Jelinić, uspjeli da rekonstrušu da se svega tri nedjelje uoči atentata na Pukanić na privatni devizni račun u Crnogorskoj komercijalnoj banci osumnjičenog stiglo misterioznih 780.760 eura, navodno pola od ukupne dogovorene svote koju su atentatori trebalo da prime za naručeni posao.

Isljednici su uspjeli da rekonstruišu da mu je novac poslala nepoznata firma General Pioneer sa Kipra, koja je preko kiparske banke Bank of Cyprus Public Company Limited novac uplatila njemačkoj Commerz Bank AG iz Frankfurta, koja ga je potom prebacila u Crnogorsku komercijalnu banku na Đurovićev račun. Kao svrha transakcije u više etapa navedeno je da se radi o ,,ugovoru o uzajamnim odnosima”, DTD 19.9.2008. Monitor u kiparskom registru nije mogao da pronađe ovu firmu. Što bi moglo da znači da je ona izbrisana i da neko panično briše tragove.

Jelinić je objelodanio kako je nedavno izvor izuzetno upućen u međunarodno finansijsko poslovanje dostavio mjerodavnim hrvatskim institucijama informaciju da se iza tvrtke General Pioneer zapravo nalazi Darko Šarić. Monitor je ranije pisao kako je dio novca narko klana koji je opran u crnogorskim bankama, legalizovan upravo preko kiparskih bankovnih računa. U Grčkoj su nedavno uhapšeni crnogorski državljani, među kojima su i djeca pokojnog Dragana Dudića, koji su navodno tamo legalizovali novac od narkotika. Dudić je ubijen u Kotoru, a bio je poslovno povezan sa Darkom Šarićem, ali i sa kotorskim opštinskim vlastima. Monitor je pisao o sumnjivim transakcijama Dragan Dudića, koje su išle preko kiparskih banaka.

U kontekstu ubistva Pukanića, novinar Jelinić piše i o Šarićevim poslovnim vezama sa Đukanovićem i Subotićem. Podsjeća kako su crnogorski mediji u više navrata detaljno pisali da je klan Darka Šarić uložio milione eura u Prvu banku, u kojoj je većinski vlasnik Aco Đukanović, dok njegov brat Milo ima manjinski udio. Monitor je pisao kako je Prva banka dala kredit jednoj Šarićevoj kompaniji, u vrijeme kada su joj bile zabranjene kreditne aktivnosti zbog mjera Centralne banke.

Veze Šarića i Subotića takođe su zanimljive. Kada su se prije par godina pojavili Subotićevi pravni problemi u Srbiji, Šarić je otkupljivao od Subotića njegovu imovinu. To je, prema hrvatskom novinaru, učinjeno kako bi bila spriječena blokada bar jednog dijela Subotićeve imovine u Srbiji i kako bi mu Šarić finansijski pomogao u teškim trenucima.

,,Ti su se odnosi kasnije mijenjali. Šarić je poslije bijega postao opasan teret i svjedok za mnoge Crnogorce koji su bili upoznati sa njegovim aktivnostima. Tvrdi se da je crnogorski kriminalni milje ponudio 10 milijuna eura onome ko će uspjeti da locira i ubije Šarića, samo kako bi se osiguralo da on nikada ne progovori o svojim političkim pokroviteljima”, piše dalje Jelinić.

Dio zvaničnika i poslovnih ljudi u Podgorici drhti. Šarić bi mogao biti izuzetno koristan svjedok, ne samo u rasvjetljavanju atentata na Ivu Pukanića. On zna ko je na vrhu kriminalne piramide. Sa kim je sve poslovao i ko je obezbijedio infrastrukturu da se preko Crne Gore nesmetano odvijaju poslovi jednog od najvećih narko klanova u svijetu. Šarić bi mogao odgovoriti na ključno pitanje ko rukovodi mutnim poslovima na Balkanu, o vezama mafije i države u Crnoj Gori. Ako ga zaista isljeđuju pripadnici američke DEA, u Podgorici najbolje znaju šta bi sve Pljevljak mogao da kaže. Poslije Telekoma to bi u kratkom roku mogao biti novi veliki udar na dvodecenijsku vlast Mila Đukanovića.

Hapšenja Zemunaca u Španiji

Darko Šarić je akter i priče o spektakularnom hapšenju u Španiji Luke Bojovića i još tri bjegunca povezana sa njim. U pitanju su Vlada Milisavljević, zvani Budala, odbjegli pripadnik zemunskog klana i učesnik u atentatu na premijera Zorana Đinđića, glavni Bojović egzekutor Siniša Petrić, zvani Zenica i Lukin kum Vladimir Mijanović, zvani Zuba, koga ne traži srpska policija. Do njihovog hapšenja je došlo nakon dvadesetomjesečne akcije španske policije. Prema jednoj verziji hapšenju je doprinio i Darko Šarić, koji je navodno istražiteljima u Kejptaunu, otkucao neke detalje o Bojovićevoj grupi u Španiji.

Bojović je napustio Srbiju u junu 2010, nedugo poslije hapšenja Sretka Kalinića u Zagrebu i Miloša Simovića na srpsko-hrvatskoj granici. Za njim je u septembru 2010. raspisana međunarodna potjernica i podignuta optužnica zbog sumnje da je organizovao ubistvo Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka, kada su nastradala dvojica njihovih tjelohranitelja. Bojovića je sa pomenutim ubistvima, ali i drugim krivičnim djelima povezao Kalinić, koji je Srbiji izručen iz Hrvatske 25. avgusta 2010. godine. Navodno je poslije ubistva premijera Đinđića 2003, Bojović krio članove zemunskog klana, pored ostalih i Kalinića, između ostalog i u Crnoj Gori.

Bojović se, prema pisanju nedjeljnika Vreme, povezao sa Darkom Šarićem 2008, i od tada zajedno sa ostatkom zemunskog klana djelovao kao servisna organizacija za Pljevljaka. Navodno je obezbjeđivao transporte kokaina koji su preko balkanskih i drugih zemalja išli prema Evropskoj uniji i dalje, u Sjedinjene Američke Države; utjerivao dugove od šefova lanaca za distribuciju narkotika; uklanjao odmetnute ili nepouzdane Šarićeve partnere i konkurente… Naravno, sa družinom je obavljao i samostalne kriminalne poslove.

Bojović je, smatra Vreme, i pošto se 2010. sklonio u Španiju, za Darka Šarića, takođe u bjekstvu i sa takođe ograničenim manevarskim prostorom, nastavio da – mada vjerovatno u manjem obimu – obezbjeđuje narko-kanale držeći se zemljaka sa Balkana. Taj zaključak se izvodi na osnovu hapšenja crnogorskih i srpskih kurira u maju i novembru 2011, kada je zaplijenjeno 77, odnosno 36 kilograma kokaina švercanih brodovima iz južnoameričkih luka. Španija predstavlja čekaonicu za kontakte sa predstavnicima kokainskih kartela iz Bolivije, Kolumbije, Argentine i drugih zemalja Latinske Amerike.

Na spisku imovine i firmi Bojovićeve 13-člane kriminalne grupe, koju je objavio NUNS-ov Centar za istraživačko novinarstvo (CINS), navodi se, pored ostalog Taeda grup, of-šor kompanija koja je registrovana 18. februara 2009. u Delaveru u SAD. Tu je kompaniju navodno Bojović posjedovao preko svog kuma Cvetka Simića, obezglavljenog u Zagrebu, u obračunu beogradskih kriminalaca.

Ta kompanija je otvorila, kako navodi CINS, račun u Hipo Alpe Adria banci u Beogradu, 25. februara 2009. Zanimljivo je da je firma Taeda grup registrovana na istoj adresi na kojoj se u Delaveru nalazi kompanija Darka Šarića. Predstavništva Taede bila su otvorena u Zagrebu i Beogradu, ovo drugo zatvoreno je 28. januara 2010.

Šarić i Službe

Kartel Darka Šarića do pokretanja akcije Balkanski ratnik u oktobru 2009. bio je predmet interesovanja nekoliko stranih službi.

– Američka DEA je sa srpskom BIA vodila kompletnu akciju na razotkrivanju poslova Darka Šarića, koja je i rezultirala zapljenom dvije tone kokaina u Urugvaju.

– Britanska služba je bila uključena u praćenje kretanja prekookeanskih brodova kojima je švercovan kokain.

– Švajcarska služba je pratila Šarića zbog krivičnih djela koje je počinio u toj zemlji i kontakata sa Stankom Subotićem Canetom.

– Francuska policija je „propustila” da Šarića uhapsi u decembru 2009. godine na aerodromu u Parizu, iako je za njim tada već bila raspisana potjernica Interpola.

– Grčkoj policiji je „promakao” brod kojim je Šarić prokrijumčario kokain u atinsku luku u ljeto 2009.

Pomoć crnogorskih kriminalaca

Spoljnu podršku pokušaju bjekstva plaćenih ubica Željka Milovanovića i Sretka Kalinića, iz zatvora u Beogradu, organizovale su crnogorske kriminalne strukture povezane sa djelovima tamošnjeg vladajućeg režima, narko i „duvanske mafije”. To tvrdi beogradski tabloid Press pozivajući se na dobro obaviještene izvore bliske istrazi.

,,Cilj je, u stvari, bio da Milovanović pobjegne iz zatvora, dok je Kalinić tu bio samo podrška i monstruozni ubica koji bi na slobodi bio spreman na sve. Milovanović kao osumnjičeni ubica Ive Pukanića mogao bi da kaže ko je naručio ubistvo vlasnika Nacionala, koja je uloga određenih političara i šta je i od koga za taj zločin dobio. Do sada nije rasvjetljena stvarna uloga ‘duvanske mafije’ i crnogorskih kriminalno-političkih struktura u ubistvu Pukanića koje je otvorilo priču o moći i zločinima ‘duvanske mafije”’, naveo je izvor Pressa.

Novinar zagrebačkog dnevnika Jutarnji list Gordan Malić izjavio je za Press da su u slučaju pokušaja bjekstva Milovanovića i Kalinića iz zatvora zaista moguće sve opcije, ali da će tek dalja istraga utvrditi koja je prava.

Prema Pressu, unutrašnji organizator bi, pokazala je dosadašnja istraga, mogao da bude Sreten Jocić, zvani Joca Amsterdam. On se na sve načine trudi da se u zatvorima „igra” po njegovim pravilima.

Takva koordiniranost nije mogla da se dogodi bez spoljne logistike, koja se ogleda u prenošenju informacija, novcu i možda unaprijed pripremljenim podacima.

Press tvrdi kako je Šarić bio u tijesnim vezama sa pripadnicima crnogorskog vladajućeg režima. Crnogorskoj mafiji je u najvećem interesu da oslobodi Milovanovića, jer postoji opasnost šta će on da kaže i šta od saznanja može da ponudi za slobodu, zaključio je sagovornik Pressa.

Kiparski tragovi

Prije Jelinića je zagrebački Jutarnji list pisao kako su Duško i Darko Šarić vjerovatno povezani s ubistvom Pukanića. Za takvu tvrdnju list se pozvao na izvore bliske istrazi i na nova saznanja o ubistvu Pukanića do kojih je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) došao putem međunarodne saradnje. Riječ je o podacima o više novčanih transakcija između Duška Šarića i pripadnika klana Sretena Jocića optuženih za Pukanićevo ubistvo, uplaćenih uoči atentata. Veći iznosi novca isplaćeni su preko jedne od kompanija u vlasništvu Duška Šarića i računa jedne kiparske banke.

USKOK-ovi istražitelji dobili su precizne informacije o broju računa, iznosima i datumu uplate.Oni će ovih dana prema kiparskim vlastima ići sa zahtjevom za provjeru spomenutih računa i transakcija Duška Šarića koji se trenutno nalazi u crnogorskom zatvoru zbog optužbi za pranje novca od prodaje kokaina, naveo je Jutarnji list.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo