Povežite se sa nama

FOKUS

Dobar, loš, Lukšić

Objavljeno prije

na

Stas'o je. I potvrdio kako je njegov prethodnik, politički mentor i aktuelni partijski šef napravio dobru procjenu kada ga je izabrao za nasljednika.

Prvu godinu mandata na čelu Vlade Crne Gore, dr Igor Lukšić i i najbliži saradnici – ministar ekonomije Vladimir Kavarić i finansija Milorad Katnić – proveli su u ispipavanju snaga. Nekad je izgledalo kao da nijesu potpuno verzirani u svoj posao, češće su odavali utisak nedovoljno zainteresovanih ali su zato u svakom momentu, makar javno, djelovali bezazleno. Dobri momci iz komšiluka, sa Fejsbuka, iz Maroka… kako ko voli. Premijer se, krajem prošle godine pohvalio – i to je zvučalo skoro kao istina – kako je njegova Vlada „unaprijedila dijalog sa svim segmentima društva”. Kreiranje politike u zatvorenim kabinetima je prošlost, tvrdio je uz obećanje da građani više neće biti samo „pasivni posmatrači” koje vlast naknadno informiše o donijetim odlukama.

Onda je Unija sindikata pozvala građane da izađu na protest zbog teškog materijalnog položaja. Igor Lukšić je sa sebe obrisao sloj reformske šminke.

Naglašavajući „puno razumijevanje” za rastuće socijalne probleme, premijer je Janka Vučinića, predsjednika sindikata Željezare, optužio da pozivom na proteste prijeti „da ugrozi sistem”. U drevnom DPS maniru, mladi potpredsjednik vladajuće partije svoje nezadovoljstvo ogrnuo je jeftinom demagogijom. „Uz poštovanje svačijeg prava da izrazi nezadovoljstvo tako što poziva ljude da izađu na ulice, teško se to može uraditi sa pozicije nekoga ko prima dvije prosječne plate, ili sa pozicije generalnog sekretara jednog sindikata koji ima veća primanja nego ministar”, ciljao je Lukšić.

Tek što su fejsbukovci počeli razmišljati o prikupljanju pomoći za ugrožene državne zvaničnike, ispostavilo se da premijer nije napravio tačno poređenje. U ovoj zemlji najisplativije zanimanje je biti političar.

Premijeru Lukšiću se svidjelo da, umjesto da odgovora na neugodna pitanja, oponentima lijepi etikete i kvalifikacije. Tako smo saznali da on, navodno, ne zna da li je Agencija za nacionalnu bezbjednost prisluškivala ambasadore koji službuju u Crnoj Gori. „Vladan Joković je nedavno razgovarao sa članovima parlamenta na tu temu, i vjerujem da je sa njima podijelio informacije koje ima”, kaže Lukšić. Njega se to ne tiče. Premijer ne mari ni za dokumentovane finansijske zloupotrebe u partiji čiji je potpredsjednik. Uostalom, lično je on prije dvije godine u Skupštini priznao kako je kao ministar finansija svojoj partiji iz državnog budžeta nezakonito uplatio skoro 170 hiljada eura, plaćajući zakup poslovnog prostora koji više nije bio u vlasništvu DPS-a. Afera Telekom?

Premijer, koga je za to mjesto kvalifikovala nepokolebljiva odanost sa kojom je našim novcem branio investicije braće Mila i Aca Đukanovića u Prvoj banci, ne osvrće se na takve sitnice. Ima on važnijeg posla: treba donatore MANS-a obavijestiti da Vanja Ćalović i njene kolege organizuju proteste protiv Vlade. Umjesto, objasnio je Lukšić zatečenim gledaocima TV Vijesti, „da pomažu Vladi da riješe pojedine probleme”. Zato će ih on – prijaviti. U februaru 2012. godine Crna Gora, obznanjeno je, prvi put u svojoj istoriji ima predsjednika Vlade spremnog da neposlušne građane potkazuje u inostranstvu. I da se time javno hvali.

Nije se ništa drugo ni moglo očekivati od gospodina koji je ideološki oblikovan od Veselina Vukotića, prvosveštenika komunizma i neoliberalizma u Crnoj Gori, koji je tehnologiju vladavine izučavao kod Mila Đukanovića, a obrasce saradnje sa nevladinim sektorom kopirao od bivše ministarke Gordane Đurović.

U istom danu u kome nam je otkrio da je on taj koji već dvije godine kreira državnu politiku prema Kombinatu aluminijuma, Igor Lukšić je ustvrdio i da za 130 miliona kreditnih garancija koje će, skoro je izvjesno, vraćati država nijesu krivi on i njegove kolege ministri već – Skupština Crne Gore.

„Ni jednu garanciju Vladi nijesam predložio niti je Vlada usvojila, da prethodno nijesu bile odobrene od Skupštine”, ustvrdio je Lukšić, ,,U 2009. godini je bilo pitanje izbora da li gasiti KAP ili omogućiti njegov opstanak. Po ovlašćenju Vlade, sve sam radio da KAP sačuvamo”.

Premijer nam je, krajem prošle nedjelje, otkrio još jednu ekskluzivu: da je KAP zatvoren 2009. godine, onda bi pad crnogorske ekonomije te godine bio mnogo veći od registrovanih 5,7 odsto. Koliko veći? Sredinom te, 2009. godine Lukšić je tvrdio sljedeće: „Čak i pod punim iskorišćenjem njegovih kapaciteta, KAP nije više toliko relevantan kao što je nekada bio za crnogorsku ekonomiju”. Tada je predočio računicu po kojoj Kombinat u ovdašnjem BDP-u učestvuje sa tri do četiri odsto.

Potom su, braneći KAP, Đukanović, Lukšić i njihovi saradnici potrošili blizu 500 miliona eura. Ne računajući dobar dio dugova koje su oprostili u ime države. Šta bi bilo da je makar polovina tog novca zaista investirana u razvoj Crne Gore? U poljoprivredu na primjer. Ili gradnju desetak hotela sa pet zvjezdica na crnogorskoj obali, u Kolašinu i Žabljaku. Ne bi li to nadoknadilo procijenjeni gubitak od tri-četiri odsto BDP-a. Vjerovatno bi. Ali, neki bi drugi finansijski interesi ostali nepodmireni.

Da se vratimo korak unazad. Na pitanje da li je, i zbog čega namakao državi dug od skoro 80 miliona eura koji je trebalo da vrati vlasnik KAP-a, Lukšić odgovara: „Oleg Deripaska je jedva živ dolazio u Crnu Goru, u pratnji Sergeja Šojgua, kao kopredsjedavajućeg tima za ekonomsku saradnju. Deripaska je bio u predinfarktnom stanju. To nije bio čovjek koji je odavao utisak da ima milijarde”. Nekome to, može biti, zvuči duhovito. Za taj smo novac, ipak, mogli sebi priuštiti mnogo bolju zabavu. Dok je on u Deripaski vidio umirućeg, ovaj je svoj imetak uvećao na blizu 20 milijardi.

Jednako je predano aktuelni premijer, negdje u to vrijeme, objašnjavao kako crnogorski pasoš izdat Taksinu Šinavatri, čovjeku osuđenom za koruptivne radnje teške približno milijardu dolara, nije problem nego razvojna šansa naše zemlje. ,,Šinavatra će donijeti korist crnogorskoj ekonomiji time što će privući nove investitore ili sam investirati”. Kako što vidimo – pojagmili su se.

Sve je to sitnica naspram najnovijih pokušaja premijera da na Skupštinu prebaci odgovornost i za ono što se desilo i za ono što može da se dogodi.

Lukšić objašnjava da je Skupština Crne Gore, sredinom 2009. godine, usvajajući ponuđeni rebalans budžeta Vladi odobrila da se KAP-u izdaju garancije u vrijednosti 130 milina eura. Plus ugovorene kamate.

„U svakom trenutku Skupština je znala u kom će pravcu ići garancije” kaže danas Lukšić, uz tvrdnju da je SDP tada podržao taj plan, „inače se ne bi mogao usvojiti godišnji zakon o budžetu”.

U dnevniku TVCG, 18. juna 2009. tadašnji ministar finansija Lukšić je saopštio kako će se u rebalansu budžeta naći „i 10-15 miliona eura subvencije za struju koje će vlada odobriti Kombinatu i dodatnih pet miliona za socijalni program.Vlada će garantovati i 25 miliona eura koje Kombinat aluminujuma treba da obezbijedi za socijalni program…”.

Koji dan kasnije ,,pojasnio” je: ,,Po svim stavkama osim u subvencijama koje služe za amortizovanje krize za mala i srednja preduzeća ali i građane, imamo korekcije. Podrška preduzećima među kojima je i KAP je takođe planirana što realno neće povećati troškove.” Prepoznajete li Vi ovdje priču o 130 miliona eura.

SDP je tokom rasprave o rebalansu tražio da ,,se precizira dio koji su odnosi na odobravanje državnih garancija preduzećima (poslanik Damir Šehović). Potpredsjednik PZP Branko Radulović je upozoravao da se ne znaju kriterijemu po kojima Vlada usmjerava novac poreskih obveznika u korist privatnih kompanija i njihovih, uglavnom anonimnih, vlasnika. ,,Ko vam daje za pravo da tajkunima koji su upropastili KAP i Željezaru dajete garancije za kredite”, pitao je Radulović Lukšića. Lukšić je uzvratio Raduloviću da on tako priča jer ne razumije koncept. I uz pomoć glasačke DDPSDP mašine istjerao svoje. Danas evo pokušava da prebaci odgovornost. Što bi rekao neko od njegov prijatelja iz Maroka ,,sad svi treba da se angažujemo”.

Dok se mi ,,angažujemo” – sluđeni dospjelim dugovima koje plaćamo iako ih nijesmo napravili, i istovremenim najavama nevolja sa snabdijevanjem strujom – Lukšić je krenuo u novi projekat. Po tom planu, Vlada je već nacionalizovala KAP, pa ga onda ponovo prodaje. Sada u paketu sa Rudnikom uglja i Termoelektranom. Najvjerovatnije istom kupcu – sadašnjem vlasniku, ko god da je on. Na jeziku crnogorskog premijera to se zove ,,privatizacija koncipirana na bazi dugoročne valorizacije Termoelektrane i Rudnika uglja uz obavezne investicije u drugi blok”. Jasno?

Nema iznenađenja u Lukšićevom vladanju. On je jedini evropski ministar finansija koji na kraju 2008. nije vidio predstojeću krizu. Jedini šef državnih finansija koji se javno odrekao ingerencija nad bankarskim sistemom u državi – ,,Moja nadležnost kao ministra finansija su javne finansije, a bankarski sistem je nadležnost Centralne banke”. Potom se prihvatio posla spašavanja privatne banke kojom je gazdovao predsjednik njegove Vlade.

„Način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, tvrdio je skromno, nakon što je obavio postavljeni zadatak.

Monitor je tada pisao kako će ga taj posao odvesti ili u premijersku fotelju ili na optuženičku klupu. On nas je proglasio za plaćenike – Centralne banke Crne Gore. Zvuči poznato.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo