Povežite se sa nama

FOKUS

Kum do kuma, brat i sestra

Objavljeno prije

na

Šta je zajedničko aferama bez granica, od Telekoma do KAP-a, koje ne prestaju da potresaju Crnu Goru? Milo Đukanović, bivši premijer Crne Gore. Njegovi najbliži, članovi porodice, prijatelji i kumovi – u centru su korupcionaških priča koje se od kraja prethodne godine rađaju i pokušavaju ugušiti istom brzinom. Gotovo je zaboravljeno kako je sjaj tranzicione novogodišnje trpeze prekinula vijest da je privatizaciju crnogorskog Telekoma pratio kriminal na visokom nivou.

Kako bi se uljepšali ugovori oko privatizacije Telekoma, u korist kupca uplaćeno je 7, 34 miliona eura mita na račune četiri of šor kompanije, navodno za konsultantske usluge. Novac je otišao sestri visokog crnogorskog zvaničnika, dvojici menadžera Telekoma i vladinim

zvaničnicima. To je utvrdila njujorška Komisija za hartije od vrijednosti. Dojče Telekom, vlasnik Mađar Telekoma platio je američkim organima blizu 100 miliona eura poravnanja, što je svojevrsna potvrda korupcije. Ana Kolarević, Đukanovićeva sestra, demantovala je da je primila mito prilikom prodaje Telekoma mađarskom Matav-u, ali nije negirala da je radila za firmu Sigma inter corp, jednu od četiri of šor kompanije preko kojih je uplaćen novac za korupciju.

Tragovi ove afere vode do još jednog Đukanovićevog prijatelja – crnogorskog tajkuna Duška Kneževića. Knežević se povezuje sa firmom Fiesta investments limited, preko koje je uplaćen najveći dio od 7, 34 miliona eura. Brojni dokazi potvrđuju direktne veze Kneževića sa misterioznom kompanijom sa Mauricijusa, od posla oko satelita sa RTCG (koji je dogovoren u vrijeme kada je RTCG vodio Đukanovićev kum Goran Rakočević) do Kneževićevih poslova na primorju, o čemu je Monitor već pisao. Knežević je demantovao veze s Fiestom i zbog toga tužio Monitor.

Nijesu samo sestra i drug tajkun u toj priči. Nakon privatizacije, stara upravna zgrada Telekoma postala je vlasništvo Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera, koji je tu nekretninu dobio za male pare. Mlađi Đukanović je sada suvlasnik zgrade u kojoj se nalazi sjedište Telekoma, a koju je gradila kompanija Duška Kneževića.

Crnogorski budžet opasno prazni još jedan prijatelj Mila Đukanovića: Oleg Deripaska, za javnost vlasnik Kombinata aluminijuma. Ovog mjeseca aktivirane su garancije koje je država dala za kredit KAP –u, a na naplatu je stiglo 22 miliona eura koliko se KAP zadužio kod Dojče banke. Ugledni ekonomisti ocijenili su da je izvjesno da će biti aktivirane i preostale garancije, odnosno da će građani platiti još 110 miliona eura, koliko se KAP zadužio kod OTP i VTP banke, plus kamate. Oni predviđaju da je bankrot realna prijetnja za Crnu Goru. I Rusi su ove sedmice upozorili crnogorsku Vladu da bi u slučaju da se promijeni vlasnička struktura Kombinata, a nakon najave Vlade da će preuzeti KAP, banke imale pravo da aktiviraju odmah sve preostale garancije.

KAP je, sve je jasnije, stalan izvor prihoda za Đukanovićevo društvo. Deripaska je uspio da uz sve privilegije i subvencije države, u vrijeme kada je cijena aluminijuma bila povoljna za proizvođača, napravi 300 miliona eura duga. Kako, nejasno je, zbog čega se sumnja da se radi o oprobanom modelu napumpavanja dugova koji padaju na teret društva, dok investitor izvlači profit. Opozicioni lideri odavno tvrde da profit odlazi Đukanoviću, koji se, prema tvrdnjama pojedinih od njih, u stvari krije iza lanca of šor kompanija u čijem je KAP zvaničnom vlasništvu.

Stigla je i vijest da je u stečaj ušla Vektra Montenegro, firma Đukanovićevog kuma Dragana Brkovića, koji je prve milione zaradio upravo od posla sa Kombinatom. Brković, o čemu je Monitor u nekoliko navrata pisao, dobio je početkom devedesetih, kao prodavac auto dijelova monopol nad trgovinom aluminijuma. Kum je od KAP-a uzimao aluminijum, berzansku robu, plaćao Kombinatu obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni.

Iako je izgubio posao sa aluminijumom, Brković nije prestao da dobija. A ni privilegija nije falilo. Njegova Vektra Montenegro, koja je sada u stečaju, ubrzo je zagospodarila nekada državnim hotelima na najljepšim primorskim lokacijama, dok je na sjeveru dobila koncesiju na eksploataciju šume na 34 godine. Na račun ogromne nekada državne imovine Brković je povukao kredite, pa sada duguje oko 200 miliona eura bankama, zbog čega je Vektra i završila u stečaju. A gdje su završile stotine miliona eura kredita? Ruinirani hoteli ne izgledaju kao da je u njih uložen toliki novac. Nebojša Medojević, tvrdi da je i u ovoj privatizacionoj priči najveći dio ,,opljačkanog novca završio pod kontrolom šefa režima”.

Priča o KAP-u nije se ni ohladila, kada je na naslovne strane dospio još jedan Đukanovićev prijatelj – Zoran Bećirović.

Ruski državljani terete Bećirovića da ih je oštetio za desetine miliona eura prodavajući im apartmane koji postoje samo u virtuelnom svijetu. Monitor je o tome prvi pisao, još prošle godine.

Sada je budvanska policija podnijela i krivičnu prijavu protiv kiparske firme Operantio Trading Montenegro, koja je prodavala virtuelne apartmane a iza koje, prema tvrdnjama MANS–a, stoji upravo Bećirović. Policija, međutim, za zlupotrebu ne tereti Bećirovića već bivšeg direktora te firme Vladimira Kornijenka.

Policija je ragovala po krivičnoj prijavi ruskog državljanina Vladimira Andrejeva, jednog od oštećenih kupaca. Andrejev je jasno naznačio da je u pitanju organizovana grupa koja je osmislila višemilionsku prevaru, a kojoj pripada i poznati crnogorski biznismen Zoran Bećirović. Monitor je ranije pisao da su oštećeni kupci pominjali da je Bećirović prilikom dogovaranja ovog posla koristio ime bivšeg premijera. Procjenjuje se da je ova afera „teška” preko 20 miliona eura.

Zorana Bećirovića je još ranije više izvora označilo kao isturenog Đukanovićevog igrača. Zvanično, Bećirović je vlasnik londonske firme Beppler and Jacobson koja je u Crnoj Gori osnovala lanac kompanija u čijem su vlasništvu vrijedni hoteli na primorju i sjeveru Crne Gore, Ski centar Bjelasica i ogromne nekretnine. Poznato je da je ta kompanija, bez iskustva u hotelijerstvu i sa tek nekoliko funti na računu, preuzela budvanski hotel Avalu zahvaljujući presudi sutkinje Ane Kolarević. Đukanovićeva sestra je nakon te presude prešla u advokaturu i postala zastupnica Beppler-a.

Sam Đukanović bio je akter nekoliko afera koje su aktuelizovane posljednjih mjeseci: od šverca cigareta do afere S.Č, gdje se bivši premijer pominjao rame uz rame sa prijateljem Stankom Subotićem. Sud je ove sedmice potvrdio da je moldavska državljanka S.Č. bila žrtva trgovine ljudima, da se nije radilo o montiranoj aferi kako su tvrdili osumnjičeni. Subotićevu Vilu Montenegro moldavska državljanka označila je u svom svjedočenju kao mjesto orgija. Ta vila prodata je nedavno uz saglasnost crnogorskih organa iako je postojala zabrana srpskih vlasti, pošto je Subotić u Beogradu osuđen, u porvostepenom postupku, za šverc cigareta.

Presuda Subotiću po italijanskoj optužnici za šverc cigareta, sa koje je Đukanovićevo ime naknadno izbrisano, očekuje se početkom maja.

Poslovi oko duvana Đukanovića i Subotića doveli su posljednjih sedmica i u centar hrvatske štampe, a u vezi sa ubistvom Iva Pukanića, urednika Nacionala. Berislav Jelinić, dugogodišnji novinar Nacionala ustvrdio je da postoje svjedočenja da je atentat Pukanića finansirao Darko Šarić.

I da bi, ukoliko je to tačno, to bio još jedan korak prema dokazivanju da se naručioci atentata nalaze u miljeu crnogorske duvanske mafije o kojoj je Pukanićev Nacional godinama pisao.

Sestra, brat, kumovi, drugovi. Koju god aferu da zagrebeš, tragovi vode do Đukanovića. I pokazuju prirodu korupcionaškog i kriminalnog poretka koji je Đukanović u ove dvije decenije stvorio. A koji se svim slilama sada trudi da održi.

Zbog toga Đukanovićevi prijatelji, kumovi i kume i nakon njegovog odlaska sa mjesta premijera, nastavljaju da zauzimaju strateške položaje, od medija do ANB-a, preko kojih valja sačuvati stečeni kapital. I prefarbati istoriju jedne vladavine zločina i nasilja.

Tako je na čelo državne televizije krajem prošle godine postavljen Đukanovićev prijatelj i poslovni partner Rade Vojvodić. Za kupovinu državne Pobjede jedini zainteresovani kupac je Fahrudin Radončić, bosanski tajkun i političar, stari Đukanovićev prijatelj, iz vremena komiteta. Pregovori Vlade sa Radončićem bili su najavljeni za kraj februara.

Na čelo bezbjednosnih i policijskih službi Igor Lukšić, navodno po sopstvenom izboru, postavlja Đukanovićeve partijske vojnike. Nebojša Medojević nedavno je saopštio da posjeduje podatke da u Crnoj Gori postoji paralelna, paradržavna obavještajna služba koja prisluškuje opozicionare, medije, i ostale ,,neprijatelje režima”. Tužilaštvo je odavno zacementirano, predsjednica Vrhovnog suda je kuma Ane Kolarević.

Ovo su samo najsvježije priče o prijateljima, kumovima i članovima najuže porodice Mila Đukanovića, iz posljednjih nekoliko mjeseci. Koliko je tek sličnih priča o Đukanoviću i prijateljima ispričano tokom posljednjih dvadeset godina: od one nezaobilazne prijateljske storije i poslovima drugova sa potjernica – Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Dušanke Jeknić i drugih pa sve do slučaja bracove Prve banke koja je rasla brže od kvasca, a spašavana našim parama, malverzacijama Lukšića i crnogorske vlade.

Happy end?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo