Povežite se sa nama

FOKUS

Kum do kuma, brat i sestra

Objavljeno prije

na

Šta je zajedničko aferama bez granica, od Telekoma do KAP-a, koje ne prestaju da potresaju Crnu Goru? Milo Đukanović, bivši premijer Crne Gore. Njegovi najbliži, članovi porodice, prijatelji i kumovi – u centru su korupcionaških priča koje se od kraja prethodne godine rađaju i pokušavaju ugušiti istom brzinom. Gotovo je zaboravljeno kako je sjaj tranzicione novogodišnje trpeze prekinula vijest da je privatizaciju crnogorskog Telekoma pratio kriminal na visokom nivou.

Kako bi se uljepšali ugovori oko privatizacije Telekoma, u korist kupca uplaćeno je 7, 34 miliona eura mita na račune četiri of šor kompanije, navodno za konsultantske usluge. Novac je otišao sestri visokog crnogorskog zvaničnika, dvojici menadžera Telekoma i vladinim

zvaničnicima. To je utvrdila njujorška Komisija za hartije od vrijednosti. Dojče Telekom, vlasnik Mađar Telekoma platio je američkim organima blizu 100 miliona eura poravnanja, što je svojevrsna potvrda korupcije. Ana Kolarević, Đukanovićeva sestra, demantovala je da je primila mito prilikom prodaje Telekoma mađarskom Matav-u, ali nije negirala da je radila za firmu Sigma inter corp, jednu od četiri of šor kompanije preko kojih je uplaćen novac za korupciju.

Tragovi ove afere vode do još jednog Đukanovićevog prijatelja – crnogorskog tajkuna Duška Kneževića. Knežević se povezuje sa firmom Fiesta investments limited, preko koje je uplaćen najveći dio od 7, 34 miliona eura. Brojni dokazi potvrđuju direktne veze Kneževića sa misterioznom kompanijom sa Mauricijusa, od posla oko satelita sa RTCG (koji je dogovoren u vrijeme kada je RTCG vodio Đukanovićev kum Goran Rakočević) do Kneževićevih poslova na primorju, o čemu je Monitor već pisao. Knežević je demantovao veze s Fiestom i zbog toga tužio Monitor.

Nijesu samo sestra i drug tajkun u toj priči. Nakon privatizacije, stara upravna zgrada Telekoma postala je vlasništvo Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera, koji je tu nekretninu dobio za male pare. Mlađi Đukanović je sada suvlasnik zgrade u kojoj se nalazi sjedište Telekoma, a koju je gradila kompanija Duška Kneževića.

Crnogorski budžet opasno prazni još jedan prijatelj Mila Đukanovića: Oleg Deripaska, za javnost vlasnik Kombinata aluminijuma. Ovog mjeseca aktivirane su garancije koje je država dala za kredit KAP –u, a na naplatu je stiglo 22 miliona eura koliko se KAP zadužio kod Dojče banke. Ugledni ekonomisti ocijenili su da je izvjesno da će biti aktivirane i preostale garancije, odnosno da će građani platiti još 110 miliona eura, koliko se KAP zadužio kod OTP i VTP banke, plus kamate. Oni predviđaju da je bankrot realna prijetnja za Crnu Goru. I Rusi su ove sedmice upozorili crnogorsku Vladu da bi u slučaju da se promijeni vlasnička struktura Kombinata, a nakon najave Vlade da će preuzeti KAP, banke imale pravo da aktiviraju odmah sve preostale garancije.

KAP je, sve je jasnije, stalan izvor prihoda za Đukanovićevo društvo. Deripaska je uspio da uz sve privilegije i subvencije države, u vrijeme kada je cijena aluminijuma bila povoljna za proizvođača, napravi 300 miliona eura duga. Kako, nejasno je, zbog čega se sumnja da se radi o oprobanom modelu napumpavanja dugova koji padaju na teret društva, dok investitor izvlači profit. Opozicioni lideri odavno tvrde da profit odlazi Đukanoviću, koji se, prema tvrdnjama pojedinih od njih, u stvari krije iza lanca of šor kompanija u čijem je KAP zvaničnom vlasništvu.

Stigla je i vijest da je u stečaj ušla Vektra Montenegro, firma Đukanovićevog kuma Dragana Brkovića, koji je prve milione zaradio upravo od posla sa Kombinatom. Brković, o čemu je Monitor u nekoliko navrata pisao, dobio je početkom devedesetih, kao prodavac auto dijelova monopol nad trgovinom aluminijuma. Kum je od KAP-a uzimao aluminijum, berzansku robu, plaćao Kombinatu obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni.

Iako je izgubio posao sa aluminijumom, Brković nije prestao da dobija. A ni privilegija nije falilo. Njegova Vektra Montenegro, koja je sada u stečaju, ubrzo je zagospodarila nekada državnim hotelima na najljepšim primorskim lokacijama, dok je na sjeveru dobila koncesiju na eksploataciju šume na 34 godine. Na račun ogromne nekada državne imovine Brković je povukao kredite, pa sada duguje oko 200 miliona eura bankama, zbog čega je Vektra i završila u stečaju. A gdje su završile stotine miliona eura kredita? Ruinirani hoteli ne izgledaju kao da je u njih uložen toliki novac. Nebojša Medojević, tvrdi da je i u ovoj privatizacionoj priči najveći dio ,,opljačkanog novca završio pod kontrolom šefa režima”.

Priča o KAP-u nije se ni ohladila, kada je na naslovne strane dospio još jedan Đukanovićev prijatelj – Zoran Bećirović.

Ruski državljani terete Bećirovića da ih je oštetio za desetine miliona eura prodavajući im apartmane koji postoje samo u virtuelnom svijetu. Monitor je o tome prvi pisao, još prošle godine.

Sada je budvanska policija podnijela i krivičnu prijavu protiv kiparske firme Operantio Trading Montenegro, koja je prodavala virtuelne apartmane a iza koje, prema tvrdnjama MANS–a, stoji upravo Bećirović. Policija, međutim, za zlupotrebu ne tereti Bećirovića već bivšeg direktora te firme Vladimira Kornijenka.

Policija je ragovala po krivičnoj prijavi ruskog državljanina Vladimira Andrejeva, jednog od oštećenih kupaca. Andrejev je jasno naznačio da je u pitanju organizovana grupa koja je osmislila višemilionsku prevaru, a kojoj pripada i poznati crnogorski biznismen Zoran Bećirović. Monitor je ranije pisao da su oštećeni kupci pominjali da je Bećirović prilikom dogovaranja ovog posla koristio ime bivšeg premijera. Procjenjuje se da je ova afera „teška” preko 20 miliona eura.

Zorana Bećirovića je još ranije više izvora označilo kao isturenog Đukanovićevog igrača. Zvanično, Bećirović je vlasnik londonske firme Beppler and Jacobson koja je u Crnoj Gori osnovala lanac kompanija u čijem su vlasništvu vrijedni hoteli na primorju i sjeveru Crne Gore, Ski centar Bjelasica i ogromne nekretnine. Poznato je da je ta kompanija, bez iskustva u hotelijerstvu i sa tek nekoliko funti na računu, preuzela budvanski hotel Avalu zahvaljujući presudi sutkinje Ane Kolarević. Đukanovićeva sestra je nakon te presude prešla u advokaturu i postala zastupnica Beppler-a.

Sam Đukanović bio je akter nekoliko afera koje su aktuelizovane posljednjih mjeseci: od šverca cigareta do afere S.Č, gdje se bivši premijer pominjao rame uz rame sa prijateljem Stankom Subotićem. Sud je ove sedmice potvrdio da je moldavska državljanka S.Č. bila žrtva trgovine ljudima, da se nije radilo o montiranoj aferi kako su tvrdili osumnjičeni. Subotićevu Vilu Montenegro moldavska državljanka označila je u svom svjedočenju kao mjesto orgija. Ta vila prodata je nedavno uz saglasnost crnogorskih organa iako je postojala zabrana srpskih vlasti, pošto je Subotić u Beogradu osuđen, u porvostepenom postupku, za šverc cigareta.

Presuda Subotiću po italijanskoj optužnici za šverc cigareta, sa koje je Đukanovićevo ime naknadno izbrisano, očekuje se početkom maja.

Poslovi oko duvana Đukanovića i Subotića doveli su posljednjih sedmica i u centar hrvatske štampe, a u vezi sa ubistvom Iva Pukanića, urednika Nacionala. Berislav Jelinić, dugogodišnji novinar Nacionala ustvrdio je da postoje svjedočenja da je atentat Pukanića finansirao Darko Šarić.

I da bi, ukoliko je to tačno, to bio još jedan korak prema dokazivanju da se naručioci atentata nalaze u miljeu crnogorske duvanske mafije o kojoj je Pukanićev Nacional godinama pisao.

Sestra, brat, kumovi, drugovi. Koju god aferu da zagrebeš, tragovi vode do Đukanovića. I pokazuju prirodu korupcionaškog i kriminalnog poretka koji je Đukanović u ove dvije decenije stvorio. A koji se svim slilama sada trudi da održi.

Zbog toga Đukanovićevi prijatelji, kumovi i kume i nakon njegovog odlaska sa mjesta premijera, nastavljaju da zauzimaju strateške položaje, od medija do ANB-a, preko kojih valja sačuvati stečeni kapital. I prefarbati istoriju jedne vladavine zločina i nasilja.

Tako je na čelo državne televizije krajem prošle godine postavljen Đukanovićev prijatelj i poslovni partner Rade Vojvodić. Za kupovinu državne Pobjede jedini zainteresovani kupac je Fahrudin Radončić, bosanski tajkun i političar, stari Đukanovićev prijatelj, iz vremena komiteta. Pregovori Vlade sa Radončićem bili su najavljeni za kraj februara.

Na čelo bezbjednosnih i policijskih službi Igor Lukšić, navodno po sopstvenom izboru, postavlja Đukanovićeve partijske vojnike. Nebojša Medojević nedavno je saopštio da posjeduje podatke da u Crnoj Gori postoji paralelna, paradržavna obavještajna služba koja prisluškuje opozicionare, medije, i ostale ,,neprijatelje režima”. Tužilaštvo je odavno zacementirano, predsjednica Vrhovnog suda je kuma Ane Kolarević.

Ovo su samo najsvježije priče o prijateljima, kumovima i članovima najuže porodice Mila Đukanovića, iz posljednjih nekoliko mjeseci. Koliko je tek sličnih priča o Đukanoviću i prijateljima ispričano tokom posljednjih dvadeset godina: od one nezaobilazne prijateljske storije i poslovima drugova sa potjernica – Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Dušanke Jeknić i drugih pa sve do slučaja bracove Prve banke koja je rasla brže od kvasca, a spašavana našim parama, malverzacijama Lukšića i crnogorske vlade.

Happy end?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo