FOKUS
Kum do kuma, brat i sestra
Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor onlineŠta je zajedničko aferama bez granica, od Telekoma do KAP-a, koje ne prestaju da potresaju Crnu Goru? Milo Đukanović, bivši premijer Crne Gore. Njegovi najbliži, članovi porodice, prijatelji i kumovi – u centru su korupcionaških priča koje se od kraja prethodne godine rađaju i pokušavaju ugušiti istom brzinom. Gotovo je zaboravljeno kako je sjaj tranzicione novogodišnje trpeze prekinula vijest da je privatizaciju crnogorskog Telekoma pratio kriminal na visokom nivou.
Kako bi se uljepšali ugovori oko privatizacije Telekoma, u korist kupca uplaćeno je 7, 34 miliona eura mita na račune četiri of šor kompanije, navodno za konsultantske usluge. Novac je otišao sestri visokog crnogorskog zvaničnika, dvojici menadžera Telekoma i vladinim
zvaničnicima. To je utvrdila njujorška Komisija za hartije od vrijednosti. Dojče Telekom, vlasnik Mađar Telekoma platio je američkim organima blizu 100 miliona eura poravnanja, što je svojevrsna potvrda korupcije. Ana Kolarević, Đukanovićeva sestra, demantovala je da je primila mito prilikom prodaje Telekoma mađarskom Matav-u, ali nije negirala da je radila za firmu Sigma inter corp, jednu od četiri of šor kompanije preko kojih je uplaćen novac za korupciju.
Tragovi ove afere vode do još jednog Đukanovićevog prijatelja – crnogorskog tajkuna Duška Kneževića. Knežević se povezuje sa firmom Fiesta investments limited, preko koje je uplaćen najveći dio od 7, 34 miliona eura. Brojni dokazi potvrđuju direktne veze Kneževića sa misterioznom kompanijom sa Mauricijusa, od posla oko satelita sa RTCG (koji je dogovoren u vrijeme kada je RTCG vodio Đukanovićev kum Goran Rakočević) do Kneževićevih poslova na primorju, o čemu je Monitor već pisao. Knežević je demantovao veze s Fiestom i zbog toga tužio Monitor.
Nijesu samo sestra i drug tajkun u toj priči. Nakon privatizacije, stara upravna zgrada Telekoma postala je vlasništvo Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera, koji je tu nekretninu dobio za male pare. Mlađi Đukanović je sada suvlasnik zgrade u kojoj se nalazi sjedište Telekoma, a koju je gradila kompanija Duška Kneževića.
Crnogorski budžet opasno prazni još jedan prijatelj Mila Đukanovića: Oleg Deripaska, za javnost vlasnik Kombinata aluminijuma. Ovog mjeseca aktivirane su garancije koje je država dala za kredit KAP –u, a na naplatu je stiglo 22 miliona eura koliko se KAP zadužio kod Dojče banke. Ugledni ekonomisti ocijenili su da je izvjesno da će biti aktivirane i preostale garancije, odnosno da će građani platiti još 110 miliona eura, koliko se KAP zadužio kod OTP i VTP banke, plus kamate. Oni predviđaju da je bankrot realna prijetnja za Crnu Goru. I Rusi su ove sedmice upozorili crnogorsku Vladu da bi u slučaju da se promijeni vlasnička struktura Kombinata, a nakon najave Vlade da će preuzeti KAP, banke imale pravo da aktiviraju odmah sve preostale garancije.
KAP je, sve je jasnije, stalan izvor prihoda za Đukanovićevo društvo. Deripaska je uspio da uz sve privilegije i subvencije države, u vrijeme kada je cijena aluminijuma bila povoljna za proizvođača, napravi 300 miliona eura duga. Kako, nejasno je, zbog čega se sumnja da se radi o oprobanom modelu napumpavanja dugova koji padaju na teret društva, dok investitor izvlači profit. Opozicioni lideri odavno tvrde da profit odlazi Đukanoviću, koji se, prema tvrdnjama pojedinih od njih, u stvari krije iza lanca of šor kompanija u čijem je KAP zvaničnom vlasništvu.
Stigla je i vijest da je u stečaj ušla Vektra Montenegro, firma Đukanovićevog kuma Dragana Brkovića, koji je prve milione zaradio upravo od posla sa Kombinatom. Brković, o čemu je Monitor u nekoliko navrata pisao, dobio je početkom devedesetih, kao prodavac auto dijelova monopol nad trgovinom aluminijuma. Kum je od KAP-a uzimao aluminijum, berzansku robu, plaćao Kombinatu obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije, a aluminijum prodavao za dolare, po tržišnoj cijeni.
Iako je izgubio posao sa aluminijumom, Brković nije prestao da dobija. A ni privilegija nije falilo. Njegova Vektra Montenegro, koja je sada u stečaju, ubrzo je zagospodarila nekada državnim hotelima na najljepšim primorskim lokacijama, dok je na sjeveru dobila koncesiju na eksploataciju šume na 34 godine. Na račun ogromne nekada državne imovine Brković je povukao kredite, pa sada duguje oko 200 miliona eura bankama, zbog čega je Vektra i završila u stečaju. A gdje su završile stotine miliona eura kredita? Ruinirani hoteli ne izgledaju kao da je u njih uložen toliki novac. Nebojša Medojević, tvrdi da je i u ovoj privatizacionoj priči najveći dio ,,opljačkanog novca završio pod kontrolom šefa režima”.
Priča o KAP-u nije se ni ohladila, kada je na naslovne strane dospio još jedan Đukanovićev prijatelj – Zoran Bećirović.
Ruski državljani terete Bećirovića da ih je oštetio za desetine miliona eura prodavajući im apartmane koji postoje samo u virtuelnom svijetu. Monitor je o tome prvi pisao, još prošle godine.
Sada je budvanska policija podnijela i krivičnu prijavu protiv kiparske firme Operantio Trading Montenegro, koja je prodavala virtuelne apartmane a iza koje, prema tvrdnjama MANS–a, stoji upravo Bećirović. Policija, međutim, za zlupotrebu ne tereti Bećirovića već bivšeg direktora te firme Vladimira Kornijenka.
Policija je ragovala po krivičnoj prijavi ruskog državljanina Vladimira Andrejeva, jednog od oštećenih kupaca. Andrejev je jasno naznačio da je u pitanju organizovana grupa koja je osmislila višemilionsku prevaru, a kojoj pripada i poznati crnogorski biznismen Zoran Bećirović. Monitor je ranije pisao da su oštećeni kupci pominjali da je Bećirović prilikom dogovaranja ovog posla koristio ime bivšeg premijera. Procjenjuje se da je ova afera „teška” preko 20 miliona eura.
Zorana Bećirovića je još ranije više izvora označilo kao isturenog Đukanovićevog igrača. Zvanično, Bećirović je vlasnik londonske firme Beppler and Jacobson koja je u Crnoj Gori osnovala lanac kompanija u čijem su vlasništvu vrijedni hoteli na primorju i sjeveru Crne Gore, Ski centar Bjelasica i ogromne nekretnine. Poznato je da je ta kompanija, bez iskustva u hotelijerstvu i sa tek nekoliko funti na računu, preuzela budvanski hotel Avalu zahvaljujući presudi sutkinje Ane Kolarević. Đukanovićeva sestra je nakon te presude prešla u advokaturu i postala zastupnica Beppler-a.
Sam Đukanović bio je akter nekoliko afera koje su aktuelizovane posljednjih mjeseci: od šverca cigareta do afere S.Č, gdje se bivši premijer pominjao rame uz rame sa prijateljem Stankom Subotićem. Sud je ove sedmice potvrdio da je moldavska državljanka S.Č. bila žrtva trgovine ljudima, da se nije radilo o montiranoj aferi kako su tvrdili osumnjičeni. Subotićevu Vilu Montenegro moldavska državljanka označila je u svom svjedočenju kao mjesto orgija. Ta vila prodata je nedavno uz saglasnost crnogorskih organa iako je postojala zabrana srpskih vlasti, pošto je Subotić u Beogradu osuđen, u porvostepenom postupku, za šverc cigareta.
Presuda Subotiću po italijanskoj optužnici za šverc cigareta, sa koje je Đukanovićevo ime naknadno izbrisano, očekuje se početkom maja.
Poslovi oko duvana Đukanovića i Subotića doveli su posljednjih sedmica i u centar hrvatske štampe, a u vezi sa ubistvom Iva Pukanića, urednika Nacionala. Berislav Jelinić, dugogodišnji novinar Nacionala ustvrdio je da postoje svjedočenja da je atentat Pukanića finansirao Darko Šarić.
I da bi, ukoliko je to tačno, to bio još jedan korak prema dokazivanju da se naručioci atentata nalaze u miljeu crnogorske duvanske mafije o kojoj je Pukanićev Nacional godinama pisao.
Sestra, brat, kumovi, drugovi. Koju god aferu da zagrebeš, tragovi vode do Đukanovića. I pokazuju prirodu korupcionaškog i kriminalnog poretka koji je Đukanović u ove dvije decenije stvorio. A koji se svim slilama sada trudi da održi.
Zbog toga Đukanovićevi prijatelji, kumovi i kume i nakon njegovog odlaska sa mjesta premijera, nastavljaju da zauzimaju strateške položaje, od medija do ANB-a, preko kojih valja sačuvati stečeni kapital. I prefarbati istoriju jedne vladavine zločina i nasilja.
Tako je na čelo državne televizije krajem prošle godine postavljen Đukanovićev prijatelj i poslovni partner Rade Vojvodić. Za kupovinu državne Pobjede jedini zainteresovani kupac je Fahrudin Radončić, bosanski tajkun i političar, stari Đukanovićev prijatelj, iz vremena komiteta. Pregovori Vlade sa Radončićem bili su najavljeni za kraj februara.
Na čelo bezbjednosnih i policijskih službi Igor Lukšić, navodno po sopstvenom izboru, postavlja Đukanovićeve partijske vojnike. Nebojša Medojević nedavno je saopštio da posjeduje podatke da u Crnoj Gori postoji paralelna, paradržavna obavještajna služba koja prisluškuje opozicionare, medije, i ostale ,,neprijatelje režima”. Tužilaštvo je odavno zacementirano, predsjednica Vrhovnog suda je kuma Ane Kolarević.
Ovo su samo najsvježije priče o prijateljima, kumovima i članovima najuže porodice Mila Đukanovića, iz posljednjih nekoliko mjeseci. Koliko je tek sličnih priča o Đukanoviću i prijateljima ispričano tokom posljednjih dvadeset godina: od one nezaobilazne prijateljske storije i poslovima drugova sa potjernica – Brana Mićunovića, Veselina Barovića, Dušanke Jeknić i drugih pa sve do slučaja bracove Prve banke koja je rasla brže od kvasca, a spašavana našim parama, malverzacijama Lukšića i crnogorske vlade.
Happy end?
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
EU PUT I NEKAŽNJENI RATNI ZLOČINI: Saglasni u zaboravu
Objavljeno prije
2 danana
14 Novembra, 2026
Crnogorske političke klase, bivše i aktuelne, kontinuirano kreiraju zaborav devedesetih i domaćih ratnih zločina. Kad ih takve Brisel još pogladi po glavi za rezultate postignute na polju procesuiranja ratnih zločina, umjesto da traži suštinski napredak, suočavanje sa prošlošću bude ponovo odgođeno. Do neke bolje vlasti i nekog boljeg društva
U Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2026. godinu, između ostalih pohvala, konstatuje se i da je Crna Gora nastavila da unapređuje procesuiranje ratnih zločina i da tužilaštvo pokazuje proaktivniji pristup.
Navedeno je da Specijalno državno tužilaštvo (SDT) postupa u 24 predmeta koja se odnose na ratne zločine, te da se 22 predmeta nalaze u fazi izviđaja, jedan u fazi formalne istrage, dok je u jednom predmetu potvrđena optužnica.
Pozitivno je ocjenjeno sprovođenje Strategije za istraživanje ratnih zločina za period 2024–2027., kao i Akcioni plan za period 2026–2027., usvojen u aprilu ove godine. Istaknuta je i saradnja sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove i njegovim Tužilaštvom u Hagu, kao i sa državama regiona – BiH, Hrvatskom i Srbijom.
Pomenuta je i evidencija nestalih lica koju vodi Komisija za nestala lica Crne Gore koja obuhvata 50 aktivnih slučajeva crnogorskih državljana ili osoba čije porodice žive u Crnoj Gori. U Izvještaju je notirano i da je u decembru 2025. godine Vrhovni sud usvojio smjernice za ostvarivanje prava na naknadu štete žrtvama u krivičnim postupcima, uključujući predmete ratnih zločina, sa ciljem uspostavljanja dosljednog i sveobuhvatnog sistema reparacija za žrtve.
Evropska komisija potom hvali kontinuirani proaktivni pristup tužilačkih organa, ukazujući na to da se tako gradi vjerodostojan i održiv bilans rezultata u djelotvornom istraživanju, krivičnom gonjenju i suđenju u predmetima ratnih zločina– „uključujući predmete koji se odnose na visoke nivoe odgovornosti, u skladu sa međunarodnim pravom i standardima“.
Dobro zvuči. No na javi, Crna Gora nije mrdnula s mjesta kada je u pitanju suočavanje s aprošlošću. Iza Akcije za ljudska prava (HRA) su upozorili na činjenicu da u Crnoj Gori do sada nije pokrenut nijedan postupak za ratne zločine po osnovu komandne odgovornosti, niti postoje bilo kakve naznake da se u tom pravcu djeluje.
,,Istraga protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, za zločine protiv civilnog stanovništva u Cavtatu, ne mijenja ovu činjenicu. Prema javno objavljenom opisu naredbe o sprovođenju istrage iz 2024. godine, njemu se na teret stavlja neposredno nečovječno postupanje prema civilima u Cavtatu, a ne komandna odgovornost. On je za vrijeme rata u Hrvatskoj inače bio oficir Kontraobavještajne službe JNA (KOS) u činu poručnika. To je bio drugi najniži čin u JNA, posle potporučnika”, saopštili su iz HRA.
,,Suština problema je u nesrazmjeri između pohvala Evropske komisije i onoga što je zaista postignuto’“, kaže za Monitor Bojana Malović, pravna savjetnica u HRA. ,,Posebno je teško opravdati pozitivnu ocjenu koja obuhvata visoke nivoe odgovornosti, dok prema dostupnim izvještajima SDT-a nema naznaka da se ispituje komandna odgovornost, a od juna 2024. nije bilo novih istraga ni podignutih optužnica”.
Maja Marinović, saradnica na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) za Monitor kaže da je moguće registrovati određene pomake u radu tužilaštva, ali je pitanje da li su oni dovoljni da bi se govorilo o suštinskom napretku: ,,Međutim, realizacija planiranih aktivnosti nije isto što i ostvarivanje pravde. Ona ne govori dovoljno o kvalitetu istraga, obuhvatu odgovornosti i sudskim ishodima. Proaktivniji pristup tužilaštva jeste važan, ali se on mora potvrditi konkretnim rezultatima, a ne samo ocjenama o sprovođenju strategija, a ti rezultati sada izostaju“.
Malović navodi da jedna prvostepena presuda i jedna potvrđena optužnica tokom 2025., ponovno formiranje starih predmeta i traženje dokaza jesu pomaci, ali još ne predstavljaju kredibilan i održiv bilans rezultata koji zahtijeva završno mjerilo za Poglavlje 23.
Viši sud u Podgorici, u julu 2025., osudio je Slobodana Pekovića na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva u Foči, u Bosni i Hercegovini, 1992. godine. Peković je proglašen krivim za ubistvo dvoje civila bošnjačke nacionalnosti u selu Hum kod Foče u junu 1992. godine, kao i za silovanje zaštićene svjedokinje koju je odveo iz sportske sale „Partizan“ u Foči. Ovo je prva presuda nekog suda u Crnoj Gori za ratno seksualno nasilje izrečena od 1996. godine.Radi se o prvostepenoj presudi, a postupak je nastavljen pred Apelacionim sudom Crne Gore. Sam predmet je preuzet iz Bosne i Hercegovine 2021. godine, nakon što su tamošnji organi sproveli istragu i podigli optužnicu.
SDT je prikupio dodatne dokaze i podigao optužnicu u junu 2024. protiv Zorana Gašovića, koja se odnosi na zločine protiv čovječnosti počinjene u Hadžićima, kod Sarajeva, tokom 1992. godine.Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu 15. septembra 2025.Predmet je pokrenut na osnovu dokumentacije Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
Iz HRA Ističu da preuzimanje predmeta i dokaza iz inostranstva ne umanjuje značaj rada domaćeg tužilaštva, međutim, ova dva postupka, uz izostanak novih istraga i optužnica, nijesu dovoljni da potkrijepe ocjenu o kontinuiranom napretku.Takođe, dodaju, ne treba izgubiti iz vida da je to jedina presuda za ratni zločin u poslednjih sedam godina i da još uvijek nije pravosnažna.
,,Za dvije godine, koliko se već radi na preispitivanju starih predmeta Deportacija, Bukovica, Kaluđerski laz i Morinj nije bilo nikakvih rezultata”, naglašava Malović.
Iz HRA navode da da iz tužilaštva nema informacija šta je urađeno u ovim predmetima. ,,Državno tužilaštvo treba da izvijesti šta je u ovim predmetima preduzeto, uključujući u odnosu na ispitivanje komandne odgovornosti, u mjeri u kojoj to ne ugrožava postupke i prava žrtava. U protivnom se stiče utisak da su predmeti otvoreni reda radi, da bi se ublažio pritisak javnosti i Evropske unije“, naveli su iz ove organizacije.
Iz Iz CGO kažu da to otvara pitanje ,,šta je zapravo urađeno nakon najava o njihovom ponovnom razmatranju i da li svjedočimo novom simuliranju rada u ovoj oblasti. Posebno je važno da tužilaštvo javnosti saopšti šta je konkretno preduzelo u ponovo otvorenim predmetima, uključujući ispitivanje komandne odgovornosti, uz poštovanje interesa žrtava i integriteta postupaka”.
Marinović navodi da ako pogledamo bilans procesuiranja ratnih zločina u Crnoj Gori, vidimo da je od devet predmeta sedam pravosnažno okončano. U predmetima Klapuh, Štrpci, Morinj i Zmajević donesene su osuđujuće presude, dok su u Deportacijama, Bukovici i Kaluđerskom lazu svi optuženi oslobođeni. Dva postupka su u toku.
,,To je veoma ograničen bilans kada se ima u vidu da se radi o periodu dužem od tri decenije. Ponovno otvaranje predmeta Deportacije, Bukovica, Kaluđerski laz i Morinj predstavlja pokazatelj proaktivnosti tužilaštva, ali ne bi bilo dobro da to bude samo da bi se dobila pozitivna crtica u međunarodnim izvještajima, kao što smo imali prilike a vidimo i u nekom ranijem periodu’’, ocjenjuje ona.
Ni izmijenjeni sporazum sa Hrvatskom nije donio odgovor na pitanje zašto se, poslije devetnaest godina izviđaja i dostavljanja dokaza, ne procesuiraju odgovorni za zlostavljanje i ubistva crnogorskih zarobljenika u Lori, podsjeća Maja Marinović: „Istovremeno, žrtvama nijesu obezbijeđeni odgovarajuća podrška i djelotvoran pristup reparacijama“.
Predmet Lora hrvatsko tužilaštvo izviđa od 2007. godine.
,,Rezultati rada Vladine komisije za obeštećenje nijesu poznati, dok je jednokratna isplata porodicama civilnih žrtava rata obuhvatila samo dio njih. Pritom nije riječ o obeštećenju za štetu pretrpljenu usljed zločina, već o retroaktivnoj isplati socijalne podrške koja nije postojala prethodnih 30 godina’“, kaže Malović.
Iz HRA su podsjetili da Vladina jednokratna isplata od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava rata nije obuhvatila sve porodice civilnih žrtava, i predstavljala je retroaktivnu isplatu socijalne pomoći, a ne naknadu štete.
,,EU mora da zadrži jasan pritisak i objektivno praćenje ovih obaveza: protok vremena već ide naruku nekažnjivosti, a svaka žrtva koja premine ne dočekavši pravdu i obeštećenje predstavlja nenadoknadiv poraz“, ističe Malović.
Poglavlje 23 koje se odnosi na pravosuđe i temeljna prava jedno je od najvažnijih poglavlja u procesu evropskih integracija. A u okviru njega se ocjenjuje i procesuiranje ratnih zločina pred domaćim sudovima.
Marinović zaključuje da je ,,suočavanje s prošlošću, prije svega, naša odgovornost, ali u Crnoj Gori za to i dalje nedostaje političke volje, pa posljedično i posvećenog rada institucija. Umjesto suočavanja s činjenicama, dominiraju selektivno pamćenje, prećutkivanje i relativizacija zločina. Zato napredak u tehničkom dijelu pregovora sa EU ne može zamijeniti našu odgovornost, a EU bi morala insistirati na konkretnim rezultatima, a ne na formalnom ispunjavanju obaveza”.
Na pitanje Monitora da li i EU pristaje na opšteprihvaćenu amneziju koja je već dugo prisutna u Crnoj Gori, Malović odgovara: ,,Ne možemo tvrditi da EU svjesno pristaje na amneziju, ali preuranjenim pohvalama rizikuje da doprinese njenom održavanju. Ovakva ocjena podsjeća na period uoči dobijanja IBAR-a, kada se takođe prelazilo preko nedovršenih poslova da bi pristupni proces napredovao, uz očekivanje da će problemi biti naknadno riješeni.”.
Ona upozorava na sadašnji rizik ,,da Crna Gora krene putem Hrvatske, koja je prije pristupanja EU bila regionalni lider u procesuiranju ratnih zločina, a nakon toga je počela da odbija svaku saradnju sa državama regiona koja bi mogla da dovede do procesuiranja hrvatskih državljana za ratne zločine”.
Prema najnovijoj mapi puta Evropske komisije, privremeno zatvaranje Poglavlja 23 planirano je za decembar 2026. godine, na završnoj međuvladinoj konferenciji.
Crnogorske političke klase, bivše i aktuelne, kontinuirano kreiraju zaborav devedesetih i domaćih ratnih zločina. Kad ih takve Brisel još pogladi po glavi za rezultate postignute na polju procesuiranja ratnih zločina, umjesto da traži suštinski napredak, suočavanje sa prošlošću bude ponovo odgođeno. Do neke bolje vlasti i nekog boljeg društva.
Presuda Strazbura
Evropski Sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je 2023. godine tužbu protiv Crne Gore za deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz 1992. godine, koju je podnijela rodbina deportovanih.
U presudi za slučaj koji je vođen pod nazivom Krdžalija i ostali protiv Crne Gore se navodi da je porodicama isplaćena odšteta te da su crnogorske vlasti preduzele određene mjere u tom slučaju.
Tužbu su u decembru 2013. podnijele devet majki i sestara žrtava deportacije, koje su se žalile na propuste nadležnih organa Crne Gore da temeljno istraže okolnosti pod kojima su nezakonito uhapšeni i stradali članovi njihovih porodica, kao i na propust da se taj događaj istraži i kazni. Tužba je dopunjena 2015. i u njoj se navodi da Crna Gora nije obezbijedila krivičnu pravdu i poštovala ljudsko pravo na život i zabranu mučenja. U njoj se zaključuje da su se crnogorski sudovi pridružili klimi zataškavanja i umanjenja značaja zločina, da nijesu popravili greške u kvalifikaciji djela tužioca, pa su na osnovu nepostojećeg pravnog standarda i oslobodili opružene.
Tea Gorjanc-Prelević iz Akcije za ljudska prava (HRA), koja je zastupala porodice žrtava u Strazburu, tada je za Monitor izjavila da je presuda u ovom slučaju mogla da bude dragocjena za zaštitu izbjeglica, da promoviše zabranu njihovog povratka tamo gdje im je život ugrožen, što je temeljno načelo međunarodnog prava, ali se desilo drugačije.
„Evropski sud za ljudska prava je dao legitimitet uputstvu crnogorskih vlasti kako izručiti izbeglice na ratom zahvaćeno područje i to njima neprijateljskoj vojsci, koja ih onda ubije, pa opet proći nekažnjeno. Ova odluka olako dozvoljava nekažnjivost kršenja prava na život“, izjavila je Gorjanc-Prelević.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
PREDSTAVLJEN IZVJEŠTAJ EK O NAPRETKU CRNE GORE ZA 2026.: Optimizam raste, upozorenja ostaju
Objavljeno prije
1 sedmicana
8 Novembra, 2026
Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, EK je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do decembra. Da posao, ipak, nije do kraja završen ukazuje i mogućnost da Ugovor o pristupanju sadrži odredbu kojom se članstvo Crne Gore u EU može odložiti i nakon ratifikacije država članica
Evropska komisija predstavila je u srijedu, 4. novembra, godišnji izvještaj o Crnoj Gori i mapu puta njenog pristupanja EU. Komisija ocjenjuje da je Crna Gora ispunila završna mjerila za zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Prema mapi puta, pregovori bi, uz saglasnost država članica, mogli biti okončani do kraja ove godine, a pristupni ugovor potpisan u junu naredne. Istovremeno, izvještaj upozorava na moguće neželjene posljedice primjene Euro modela po javne finansije i spoljnu ravnotežu, na mali broj pravosnažnih presuda za visoku korupciju i na nezavršen posao oko usvajanja ustavnih amandmana.
Počnimo od novca.
„Svjesni smo rizika i mislim da ih mjerama koje smo predstavili uspješno saniramo“, rekao je premijer Milojko Spajić nakon predstavljanja Izvještaja, govoreći o svom Euro modelu. Na istoj konferenciji, u Evropskoj kući u Podgorici, ambasador EU Johan Satler rekao je da u Delegaciji još nijesu vidjeli konačne brojke o uticaju predloženih mjera na javne finansije.
Ta dva odgovora vrijedi čitati zajedno. Posebno sada kada nam predstoji rasprava o budžetu za 2027, odnosno o tome koliko će država sljedeće godine prikupiti novca, a koliko namjerava da potroši.
Evropska komisija je u godišnjem Izvještaju ocijenila da najavljene reforme u okviru Euro modela „mogu predstavljati značajne rizike za održivost javnih finansija i spoljnu ravnotežu“. Procjenu, kažu u Briselu, treba produbiti nakon konsultacija. Spajić je podsjetio da su i prethodne programe Evropa sad I i Evropa sad II pratile rezerve Međunarodnog monetarnog fonda. O učinku novog programa, međutim, više treba da kaže računica koja pokazuje koliko košta svaka od najavljenih mjera, koji prihodi treba da je pokriju i šta se dešava ako se ti prihodi ostvare samo djelimično ili se pokaže da su rashodi podcijenjeni.
Prilika da se ta računica predstavi i provjeri stiže sa budžetom za 2027. EK preporučuje da Vladin prijedlog ocijeni Fiskalni savjet, čije je uspostavljanje izdvojila kao napredak. Vladi se (i dalje) preporučuje da ograniči rast javne potrošnje, uredi planiranje ukupne mase zarada u javnom sektoru na srednji rok i obezbijedi dodatne budžetske prihode.
Izvještaj i prve reakcije na njega vraćaju u raspravu pitanja koja su Vladi već postavljena sa drugih adresa. Kako će se veće zarade i predloženo ukidanje doprinosa za penzijsko osiguranje uklopiti u budžetski okvir? Kako će Vlada nadomjestiti prihod od doprinosa za PIO ako ih ukine, koliko očekuje od novih poreskih mjera i na čemu počiva procjena njihove naplate? Odgovora nema.
Ima razloga da se svaka od pomenutih stavki sagleda zasebno.
Deficit države u 2025., prema EK, iznosio je 4,3 odsto BDP-a, što je oko 356 miliona eura kada se taj udio preračuna prema nominalnom BDP-u koji je objavio Monstat. Cilj postavljen rebalansom budžeta bio je 3,5 odsto BDP-a. I nije ostvaren, iako su prihodi bili veći od plana. Rashodi su ga premašili još više, uz rast socijalnih transfera, izdataka za zdravstvo i subvencija.
Plate u javnom sektoru, socijalna davanja i transferi za zdravstvo činili su zajedno više od dvije trećine ukupne prošlogodišnje potrošnje opšte države. Tu se vidi koliko je budžet teško prilagoditi kada troškovi jednom postanu trajni, a prihod kojim se finansiraju zavisi od potrošnje i privrednog ciklusa.
Uz to, EK računa da će potrebe za refinansiranjem duga 2027. dostići 750 miliona eura. Očekivani prijedlog budžeta za 2027. pokazaće koliko prostora za nove obaveze ostaje nakon što se uračunaju otplata duga, kamate i postojeći stalni rashodi. Ako se u budžetsku računicu unaprijed upiše prihod koji tek treba da donesu veća potrošnja i bolja naplata poreza, Skupština bi uz osnovni scenario trebalo da dobije i projekcije za slučaj da privreda i potrošnja rastu sporije od Vladinih očekivanja.
Drugi dio istog upozorenja iz Brisela, onaj o spoljnoj ravnoteži, prošao je sa manje pažnje. Nezasluženo.
Crnogorski deficit tekućeg računa porastao je sa 17,1 odsto BDP-a u 2024. na 20,5 odsto u 2025, što je oko 1,7 milijardi eura. Komisija to povezuje sa pogoršanjem robne razmjene i slabijim učinkom turizma u 2025. Uvoz robe porastao je 9,4 odsto, a neto priliv stranih direktnih investicija pokrio je manje od trećine manjka. Za procjenu Euro modela zato je važno i đe će završiti dodatni novac od većih plata.
Ako dobar dio nove tražnje ode na uvoz, korist za domaću proizvodnju i zaposlenost biće manja. Koliko će od povećanja plate ostati u kućnom budžetu ili završiti u štednji zavisi i od cijena. EK među domaćim izvorima inflacije u 2025. izdvaja snažan rast zarada i ekspanzivnu fiskalnu politiku, uz uticaj uvoznih cijena, naročito hrane.
Drugi paket primjedbi EK pred kojim će ovdašnja vlast morati da zastane i razmisli tiče se rezultata borbe protiv organizovanog kriminala i visoke korupcije. „Izvještaj EK je pozitivan, dobar“, rekao je predsjednik Jakov Milatović agenciji MINA,ističući da Crna Gora može zatvoriti sva poglavlja do kraja godine ako ubrza reforme. Izdvojio je, međutim, premalo pravosnažnih presuda za visoku korupciju, šest godina nakon promjene vlasti.
Komisija bilježi bolji bilans pravosnažnih odluka i osuđujućih presuda u predmetima visoke korupcije i priznaje crnogorskom tužilaštvu rad na sve složenijim istragama. Ipak, njena je ocjena da „broj pravosnažnih osuđujućih presuda ostaje nizak i mora se povećati“. U predmetima organizovanog kriminala EK izdvaja duga suđenja i česta odlaganja, a kod pranja novca traži da se tokovi novca sistematski prate i da se kriminalna imovina djelotvornije oduzima.
U izvještaju se pominje i predmet Koverta. Apelacioni sud je u martu 2026, uvažavajući žalbu Specijalnog državnog tužilaštva, ukinuo oslobađajuću presudu iz aprila 2025. i vratio predmet Višem sudu u Podgorici na ponovno suđenje.
Izazov je sasvim konkretan. Koliko suđenja specijalno odjeljenje Višeg suda može voditi sa ljudima i prostorom koje ima, koliko se ročišta odlaže i zbog čega, koliko se postupaka završava i koliko imovine država na kraju trajno oduzme? Izvještaj EK traži da se hitno poprave kadrovski kapaciteti i uslovi rada tog odjeljenja, Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja. Dio rješenja je, opet, u državnom budžetu, a dio u odlukama sudske i tužilačke uprave koje se mogu donijeti i prije završetka pregovora.
Skupština je u međuvremenu popunila Ustavni sud i usvojila izmjene kojima se jača nezavisnost Sudskog i Tužilačkog savjeta. Ostaju dvije ustavne obaveze koje Komisija posebno izdvaja. Jedna je ukidanje imuniteta premijera i ministara za krivična djela povezana sa korupcijom. Druga je prethodna provjera integriteta kandidata za te funkcije, po preporuci Venecijanske komisije. Za obje EK traži konačno usvajanje. Prvi ispit je okončanje tih postupaka, a naredni će doći pri prvom predlaganju mandatara ili kandidata za člana Vlade po novim pravilima. Tada će biti važno ko provjerava integritet, na osnovu kojih podataka i kako obrazlaže svoju odluku.
„U završnici procesa biće nam potrebna saradnja svih proevropskih snaga“, rekao je Spajić. „Članstvo u Evropskoj uniji je nadohvat ruke“, najavio je Satler. Priznanje za dosadašnji rezultat uputio je i vlasti i opoziciji, kao i civilnom društvu.
Kada premijer poziva na saradnju, prvo je pitanje šta je većina spremna da uradi da se ona obnovi, posebno tamo gdje su joj za ustavne odluke potrebni i glasovi izvan vlastitih redova. Administrativni odbor je jednoglasno utvrdio listu kandidata za Centralnu izbornu komisiju, a Skupština je 4. novembra izabrala predsjednika i četiri člana. To pokazuje da je dogovor moguć i poslije višemjesečnog zastoja.
Dobre vijesti iz Brisela imaju težinu koju raniji pozivi da se ubrzaju reforme nijesu imali. Uz ocjenu da su završna mjerila ispunjena, Komisija je ponudila i raspored za zatvaranje preostalih poglavlja do decembra, uključujući dva koja se tiču vladavine prava. „Danas nas tek kratko vrijeme dijeli od završetka procesa integracije Crne Gore u EU“, ocijenila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku Kaja Kalas istakla je na predstavljanju paketa u Briselu da je „Crna Gora najbliža cilju, s jasnim putem do potpisivanja pristupnog ugovora do narednog ljeta“.
EK će i poslije završetka pregovora pratiti kako Crna Gora sprovodi i održava preuzete obaveze, uključujući one iz oblasti vladavine prava. Ako utvrdi ozbiljne probleme, mapa puta predviđa da pristupni ugovor omogući Savjetu EU da na prijedlog Komisije usvoji mjere koje se odnose na konkretne obaveze. Ako Komisija prije prvog dana članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere se pokažu nedovoljnim, ugovor bi mogao predvidjeti i odlaganje ulaska u EU kao krajnju mjeru. Taj mehanizam je zasad prijedlog Komisije, a njegov konačan oblik zavisiće od teksta ugovora.
Do proljeća, kada bi tekst ugovora trebalo da bude usaglašen, trebalo bi da znamo kakav je budžet Skupština usvojila, je li ga pregledao Fiskalni savjet i jesu li dovršene ustavne izmjene. To će biti prve prilike da se provjeri šta je vlast uradila sa upozorenjima iz izvještaja koji je premijer Spajić nazvao „vrijednim slavlja“.
Šta piše u mapi puta
U trenutku objavljivanja Izvještaja bila su privremeno zatvorena 21 od 33 otvorena pregovaračka poglavlja između Crne Gore i EU, a 14 je zatvoreno u izvještajnom periodu. U Briselu je predstavljena mapa puta sa očekivanom dinamikom okončanja preostalog posla.
Novembar 2026.: EK planira da do sredine mjeseca dostavi Savjetu EU, u kojem odlučuju države članice, preostale nacrte zajedničkih pregovaračkih pozicija EU. Za novembarsku međuvladinu konferenciju predlaže se privremeno zatvaranje poglavlja 15 (Energetika), 14 (Saobraćajna politika), 12 (Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika), 16 (Oporezivanje) i 1 (Slobodno kretanje robe).
Decembar 2026.: Za završnu međuvladinu konferenciju predložena su poglavlja 9 (Finansijske usluge), 22 (Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata), 27 (Životna sredina i klimatske promjene), 31 (Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika), 33 (Finansijske i budžetske odredbe), 23 (Pravosuđe i temeljna prava) i 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost).
Uz 12 preostalih iz skupa od 33 otvorena poglavlja, mapa za decembarsku konferenciju predviđa i razmatranje poglavlja 34 (Institucije) i 35 (Ostala pitanja). Tako raspored privremenog zatvaranja za dvije konferencije predviđa ukupno 14 poglavlja. Poglavlje 34 (Institucije) uređuje kako će Crna Gora biti zastupljena u institucijama EU, uključujući Evropski parlament, i kako će učestvovati u odlučivanju. Poglavlje 35 (Ostala pitanja) obuhvata posebna pitanja koja se pojave tokom pregovora i koja ne pripadaju drugim poglavljima.
Jun 2027.: Na proljeće bi članice EU i Crna Gora trebalo da usaglase nacrt pristupnog ugovora. Jun je okvirni termin za njegovo potpisivanje. Do tada su potrebni pozitivno mišljenje Evropske komisije, saglasnost Evropskog parlamenta i odluka Savjeta EU o prijemu.
Nakon potpisivanja, pristupni Ugovor ratifikuju Crna Gora i sve države članice EU. Evropski parlament može pozvati poslanike Skupštine CG da kao posmatrači učestvuju u njegovom radu, bez prava glasa. EK nastavlja da prati primjenu preuzetih obaveza i izvještava Savjet EU i Evropski parlament sve do pristupanja Crne Gore u EU. Komisija predlaže da ugovor omogući i odlaganje pristupanja kao krajnju mjeru, ako prije članstva utvrdi nazadovanje, a ciljane mjere nijesu dovoljne.
Datumi iz mape zavise od napretka koji ostvari Crna Gora ali i od odluka institucija EU i njenih država članica.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
SRBIJA I MI NAKON IZBORNOG PORAZA ALEKSANDRA VUČIĆA: Kojekude
Objavljeno prije
2 sedmicena
31 Oktobra, 2026
Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti
U nedjeljni sumrak, dok su desetine hiljada građana Srbije strpljivo čekali da pristupe glasačkom mjestu, u Pionirskom parku u centru Beograda pojavili su se komunalci. U pratnju žandarmerije pod opremom za razbijanje demonstracija, podizali su prepoznatljive velike bijele šatore nekadašnjeg Čacilenda. Istovremeno, u park su pristizale grupe muškaraca obučenih u crno, sa kapuljačama i torbama. Analitičari iz Beograda nijesu imali dileme: u naručenom mraku postavljala se scenografija za očekivani, nasilan nastavak izbornog dana na beogradskim ulicama.
Onda se, nepuna dva sata nakon zatvaranja birališta, pred kamerama RTS-a, pojavio Aleksandar Vučić, lično. „Jasno je da smo mi ove izbore izgubili, pobedila je studentsko-blokaderska lista“, obznanio je zapanjenim pristalicama u sjedištu Srpske napredne stranke. Među njima bio je i Milan Knežević, poslanik u Skupštini Crne Gore, predsjednik ovdašnje DNP.
Dok dlanom o dlan, iz Pionirskog parka nestali su policajci i momci u crnom. Širom Srbije počelo je pobjedničko slavlje. Iste večeri građani su uklonili ograde iz Pionirskog parka i počeli da ruše kamp i čiste prostor na kome se on nalazio.
Ukloniti šatore Ćacilenda lakše je nego razgraditi sistem koji ih je postavio i čuvao. Srbija je izabrala novu parlamentarnu većinu. Tek treba da dobije novu vladu i obnovi unižene državne institucije. Između izborne pobjede i stvarne mogućnosti da se donose i sprovode odluke, nalazi se vrijeme u kojem stara vlast vučićevih namjesnika upravlja, dok njihovi novi i nepoznati nasljednici preuzimaju očekivanja građana.
A dijelom i odgovorost. Čak i za događaje koji nijesu pod njihovom kontrolom, poput nasilnog ulaska građana u redakciju Informera. Policija nije radila svoj posao valjano, pa je Vučić najavio da bi se zato njegovi sljedbenici mogli samoorganizovati. Premijera Đura Macuta i ministra unutrašnjih poslova Ivicu Dačića nije pominjao. Kao da ih nije on postavio.
Vučić publiku – ima. Još. Lista koju je predvodio na parlamentarnim izborima 2023. osvojila je 1,78 miliona glasova i dobila apsolutnu većinu. Prema preliminarnim rezultatima prošlonedjeljnih izbora, njegovu Ujedinjenu Srbiju glasalo je 1,68 miliona glasača. Razlika je nekih 100.000 glasova, nešto više od pet odsto biračkog korpusa koji im je (bio) odan.
Vučić i njegovi nijesu poraženi samo zato što su ih napustili njihovi glasači. Poraženi su, prvenstveno, zato što je znatno više ljudi nego što je to uobičajeno odlučilo da izađe na izbore i glasa protiv njih. Studenti su zahtjev za odgovornošću nakon pada nastrešnice u Novom Sadu i pogibije 16 ljudi, pretvorili u političku snagu širu od dotadašnje „tradicionalne” opozicije.
Za pobjedu nije bilo dovoljno okupljati se na trgovima. Trebalo je doći do birača, organizovati glasanje i obezbijediti kontrolu rezultata. Organizacija, mobilizacija i kontrola omogućile su da se nezadovoljstvo iskaže i prebroji uprkos prednostima vlasti, zloupotrebama i nasilju od početka protesta do kraja izbornog dana.
Vučić je već u izbornoj noći najavio nastavak. „Borićemo se i pokazati im šta je opozicija“. Njegova moguća strategija se nazire: sačuvati organizaciju i uticaj, odgovornost za stanje u državi prebaciti na novoizabrane nasljednike, a njihove eventualne sukobe predstavljati kao dokaz da Srbija bez njega ne može biti stabilna. I proglašavti svaki njihov razborit potez prema okruženju – za izdajnički.
Znimljivo, ni partija Mila Đukanovića poslije avgusta 2020. nije ostala bez birača, organizacije i uticaja. DPS je pojedinačno osvojio najviše glasova, ali su tri opozicione koalicije zajedno obezbijedile 41 od 81 poslaničkog mjesta. Gubitak većine DPS-u nije izbrisao moć građenu tokom tri decenije. Već 2022. došli su u poziciju da, manjinskom podrškom, izaberu Vladu Dritana Abazovića, a od izbora naredne godine očekuju možda i nešto više.
Postoje i bitne razlike. Đukanović je nakon parlamentarnih izbora ostao predsjednik države, dok je Vučić tu funkciju napustio prije glasanja, nadajući se novom premijerskom mandatu. Studentska lista ima ubjedljivu većinu dok su promjene u Crnoj Gori zavisile od dogovora tri koalicije i svakog pojedinačnog poslanika. Ali Studentska lista tek treba da pokaže koliko je jedinstvena. Ono što su u Crnoj Gori bili međukoalicioni sporovi, u Srbiji mogu postati sukobi unutar pobjedničkog pokreta. Uz nepoznanicu ko i kako u takvim situacijama može da zajedničku kompoziciju vratu u kolosijek.
Moglo bi se pokazati da se najznačajnija razlika između onih koji su 2020. smijenili DPS, i ovih što su u nedjelju dobili preko pola miliona glasova više od Vučićeve liste ogleda u (ne)saradnji sa čelnicima Srpske pravoslavne crkve. Nekadašnji Mitropolit MCP Amfilohije Radović bio je neformalni lider koalicije koja je razvlastila DPS. Vlada Zdravka Krivokapića utanačena je u manastiru Ostrog. Patrijarh SPC Porfirije Perić je, u jeku protesta zbog pada novosadske nadstrešnice, pred Vladimirom Putinom studentsku pobunu opisivao kao obojenu revoluciju, nadajući se „savladavanju tog iskušenja”.
Brzo će se vidjeti na kojim temeljima će se graditi odnosi novog parlamenta i vlade Srbije (i predsjednički izbori u toj zemlji treba da se održe do kraja godine) sa vrhom SPC. Za region je važno hoće li buduća vlast prihvatiti da crkvene veze ostanu sredstvo političkog djelovanja preko državnih granica. Ili će, nekim drugim putem, krenuti u novom pravcu.
Dešavanja u Beogradu nakon 5. oktobra 2000. pokazala su kako detronizacija vođe nije isto što i razgradnje njegovog zločinačko koruptivnog sistema. Čišćenje medijskog prostora, oslobađanje pravosuđa i demontaža bezbjednosnih struktura. To je, prema Zoranu Preradoviću, uredniku društva u nedjeljniku Radar, popis hitnih i neophodnih poslova kojih se nove vlasti u Srbiji moraju prihvatiti.
„Jednog davnog oktobra smo to propustili da uradimo, Zoran Đinđić je to platio glavom, a Srbija potpunom dezorijentacijom i tragičnim istorijskim rikvercom. Sa ovim stvarima ne sme biti kompromisa”, piše Preradović. „U suprotnom, ponovo će nam se dogoditi ono što ne sme da se dogodi. Da u ovih 36 godina otkako je uvedeno višestranačje, više od četvrt veka provedemo pod čizmom dvojice diktatora kojima nisu zajedničke samo sumanute političke ideje.”
Ništa od navedenog neće biti ni lako ni neizbježno. Izborna Platforma Studentske liste sadrži opredjeljenja koja nijesu kompatibilna u današnjoj političkoj realnosti. Tu se zagovara nastavak EU integracija (uz obavezan referendum o eventualnom članstvu), protivi se sankcijama Rusiji, a Kosovo se posmatra kao sastavni dio Srbije. Promjena vlasti još nije potvrda spoljnopolitičkog zaokreta Beograda, iako čestitke Brisela i nezadovoljstvo Moskve pokazuju očekivanje jedne i druge strane.
Izbornim pobjednicima u Srbiji među prvima su čestitali crnogorski premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović. „Građani obje države zaslužuju odnose koji će se mjeriti konkretnim rezultatima saradnje, a ne dubinom diplomatskih nesporazuma“, poručio je Spajić. Milatović je očekivanja od novog poglavlje međudržavnih odnosa opisao: „zasnovano na prijateljstvu, iskrenom dijalogu i posvećenosti zajedničkoj evropskoj budućnosti“. Treba reći: Studentska lista tek treba da pokaže kako će izgledati njena evropska politika.
Predsjednik Skupštine Andrija Mandić čestitao je Studentskoj listi na pobjedi, uz poruku da je „ljudska obaveza, a ne samo politička dužnost, da se zahvalimo dosadašnjim predstavnicima vlasti“. Pobjednicima čestitka, poraženima zahvalnost. Mandić nastoji da sačuva ulogu sagovornika i saveznika svih vlasti u Beogradu, naglašavajući SPC (Mitropoliju crnogorsko-primorsku), srpski jezik i srpski narod u Crnoj Gori kao neraskidive veze dvije države. Gdje bi on bio karika koja ih spaja. Koliko je njegov položaj zavisio od tih veza, a koliko od Vučićevog pokroviteljstva, pokazaće naredni mjeseci.
Milan Knežević se u punom kapacitetu stavio u Vučićevu službu. To bi ga moglo koštati makar budućih putovanja avionom Vlade Srbije, a može se pretpostaviti da će cijena biti i nešto veća. Mada, Vučićevi sljedbenici iz reda kontroverznih biznismena imaju veliki novac i ozbiljne ambicije kada je u pitanju širenje poslova na Crnu Goru. Zato ni Kneževića ne treba otpisivati prije nego stvari u Beogradu postanu jasnije.
Demokrate Alekse Bečića su bile veoma srdačne prema pobjednicima. „Studentskoj listi čestitam veliki uspjeh, impozantan rezultat i želim sreću u nastupajućem rukovođenju zemljom“, poručio je njihov predsjednik.
To je mnoge natjeralo da se prisjete: kada su studenti u Podgorici, nakon cetinjske tragedije 1. januara 2025, tražili ostavke Bečića i ministra policije Danila Šaranovića, njegova partija odgovorila je optužbom da protest „nije glas naroda”, već akcija destabilizacije iza koje stoje Bemaks, Đukanović i kriminalni klanovi.
Posebno je pitanje koliko će upućene čestitke i pozivi na otvaranje novih poglavlja međusobnih odnosa, naići na plodno tlo. Poštovanje samostalnosti Crne Gore i njenog evropskog puta, odnos prema partijskom i medijskom djelovanju iz Srbije, te saradnja policija i pravosuđa. Tu će se vidjeti mijenja li se politika ili samo sagovornik.
Ni DPS nema razloga da promjene u Beogradu predstavlja kao sopstvenu pobjedu. Ako oslabi (Vučićev) toksični uticaj zvaničnog Beograda, moraće uvjerljivije da govori o svom nasljeđu i političkoj ponudi. Bez izgovora na koji su se tako rado i često pozivali u minulih 10-ak godina. Preciznije, otkako su Đukanovićeve i Vučićeve vlasti iz faze saradnje na utvrđivanju moći u sopstvenom ataru, prešle u fazu konfrontacije. Koja nikada nije ugrozila finansijske interesa ključnih ektera s jedne i druge strane.
Sličan test čeka i ostale koji su odnos sa Vučićem pretvarali u politički kapital. Za Crnu Goru najveća korist mogla bi biti u tome da Beograd prestane da bira njene poželjne predstavnike, a Podgorica da sopstvene sporove ne rješava tražeći zaštitnika ili protivnika u Srbiji. Za Srbiju, da izborna pobjeda donese institucije sposobne da ograniče i vlast.
Šatori iz Pionirskog parka su uklonjeni. Koliko će trajati način vladavine koji je doveo do formiranja Ćacilenda tek ćemo vidjeti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

EU PUT I NEKAŽNJENI RATNI ZLOČINI: Saglasni u zaboravu
STANOVI ZA PRIVILEGOVANE IZMEĐU PARLAMENTA I USTAVNOG SUDA: Što se grbo rodi…
ŠARIĆI I PRVA FAMILIJA POD LUPOM U SRBIJI: Dok Crna Gora ćuti
Izdvajamo
-
IN ENGLISH2 sedmiceBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH2 sedmiceUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
IN ENGLISH2 sedmiceDROUGHT AND TWO WARS CREATE GRAIN SHORTAGE: On the brink of global famine
-
DRUŠTVO3 sedmiceŠKOLE NA SJEVERU: Za deceniju 4000 manje osnovaca
-
DRUŠTVO3 sedmiceBUDVA IZMEĐU DVA MEĐUNARODNA KONKURSA: Za ideje utrošeno 300.000 a promenada i dalje čeka
-
DRUŠTVO3 sedmiceDRI DALA DVOSTRUKO NEGATIVNO MIŠLJENJE MINISTARSTVU ZDRAVLJA: Milioni bez potpunog revizorskog traga
-
INTERVJU3 sedmiceOBRAD NENEZIĆ, PISAC: „Bučna tišina” jedini odgovor na zaglušujuću kliku jednoumlja
-
Izdvojeno3 sedmiceNEIZVJESNA SUDBINA RATOVA U UKRAJINI I IRANU: Trampu nisu potrebna mirna rješenja prije sporazuma s Kinom
