Povežite se sa nama

FOKUS

Vrijeme je za fajront

Objavljeno prije

na

Ruski članovi Borda direktora Kombinata aluminijuma u Podgorici odbili su, u srijedu, da se izjasne o odluci Vlade Crne Gore da preuzme i plati 22 milona njihovog duga prema Dojče banci. Ukoliko se i zvanično potvrdi da su predstavnici Centralno evropske aluminijumske kompanije (CEAC) Aleksej Kuznjecov, Aleksej Arnautov i Elena Filatova minirali dogovor, Crna Gora će biti dužna da taj novac vrati odmah, i pored ranijeg dogovora da dug plaća u ratama do sredine 2015. godine. U državnom trezoru, pripovijedaju ovih dana verzirani insajderi, nema 22 miliona po koje će Njemci uskoro doći. To nije naš najveći problem. On je šest puta veći. Prinudna naplata duga od strane Dojče banke biće signal i ostalim povjeriocima KAP-a da krenu u prijevremenu naplatu svojih potraživanja.

Podsjetimo, Vlada Crne Gore, vođena ekonomskim vizionarstvom i državničkom mudrošću nekadašnjeg premijera Mila Đukanovića i njegovog nasljednika Igora Lukšića, garantovala je vraćanje kredita koje je uzeo KAP u iznosu od 135 miliona eura. Niko u Crnoj Gori ne zna zašto su to uradili. To podstiče sumnju da su kreatori sporazuma sa CEAC-om imali jake lične motive da dogovor sklope a zatim omoguće njegovu realizaciju, bez smetnji nadležnih državnih organa – parlamenta, tužilaštva i policije.

O kvalitetu tog aranžmana govore i brojni detalji. Vlada je prije nepunih mjesec dana, tek na preporuku parlamenta, odlučila da angažuje revizora koji će provjeriti novčane tokove u poslovanju KAP-a nakon što su fabriku, krajem 2005. godine, preuzeli menadžeri ruskog tajkuna Olega Deripaske. Nevjerovatno je, ali očigledno – nešto slično nije urađeno u vrijeme kada su Vlada i CEAC ojačali partnerstvo poništavajući privatizacioni ugovor, a umjesto njega potpisujući Ugovor o poravnanju u sklopu koga je država dala i pomenute bankarske garancije. Uz subvencije vrijedne 60 miliona, još veći oprost dugova i – vjerovali ili ne – aboliciju za čelnike KAP-a od krivične odgovornosti zbog dokazane utaje poreza!

Kao protivtežu u novom partnerstvu, Rusi su Vladi prepustili polovinu svojih akcija u KAP-u (približno 30 odsto). No, i taj aranžman je urađen u skladu sa dogovorom o podjeli plijena koji su svojevremeno napravili Đukanović i Deripaska: sve na štetu Crne Gore. Tako prebogati Rus i njegovi tajni partneri imenuju tri člana u Bordu direktora. Sa istim brojem akcija Crna Gora imenuje jednog, a svi ostali akcionari još jednog člana Borda. CEAC sa manje od trećine kapitala u KAP-u, ima apsolutnu većinu u Bordu. I, vidimo, ne libi se da tu poziciju grubo zloupotrijebi.

Rusi su svoje odbijanje da daju saglasnost na dogovor Vlade i Dojče banke pravdali tvrdnjom da njihova saglasnost i nije potrebna da bi taj dogovor postao važeći. Potom je Aleksej Kuznjecov saopštio kako on i njegovi poslodavci strahuju da bi Vlada mogla pokušati da od KAP-a naplati više novca nego što će platiti Njemcima. Neko bi se, može biti, mogao upecati na taj argument da nije provjerene činjenice: Oleg Deripaska i njegovi tihi partneri čuveni su po tome što nikako ne vole da plaćaju svoje dugove. Ne prođe mjesec a da u medijima ne pronađemo priču o nekom poslovnom partneru Olega Deripaske koji je odlučio da na sudu potraži zaštitu i satisfakciju. Koliko je nama u Crnoj Gori poznato, sa naplatom potraživanaja od Olega Deripaske problema nema samo jedan od njegovih partnera od Vladivostoka i Singapura do Londona i Toronta. Njegovo ime je Vladimir Vladimirovič Putin. Iz nekog razloga, u njegovom prisustvu Deripaska djeluje uplašeno (ko ne vjeruje neka provjeri na yuotube-u).

Vratimo se našim problemima. Nezvanično, i mnogo realnije, Deripaska i CEAC pokušavaju iskoristiti očajnu poziciju u kojoj se nalazi Vlada Crne Gore i od nje iznuditi još novca. Upućeni tvrde da vlasnici KAP-a zahtijevaju da se na listu kredita koje će umjesto njih vraćati poreski obveznici Crne Gore uvrste potraživanja koja ima Deripaskina En plus grupa (više od 80 miliona eura). Naravno, ne pada im na pamet da objasne ko je, kada i zašto uzeo i potrošio taj novac. Ili ga čak nije potrošio, nego ga još drži na tajnim računima u nekoj od popularnih of-šor destinacija.

Aleksej Kuznjecov je kao vid pritiska na Lukšićevu Vladu, ili na one koji njom komanduju, danima i nedjeljama prijetio detaljnim izvještajem o poslovanju KAP-a i navodnim investicijama Rusala, En plus grupe, CEAC-a… Međutim, kada je dobio priliku da o svemu navedenom govori u parlamentu, Kuznjecov je – pobjegao. Alibi za ,,strateško povlačenje” dali su mu poslanici DPSDP koalicije iz Odbora za kontrolu procesa privatizacije: Đorđe Pinjatić, Zoran Jelić, Zoran Gospić i Hidajeta Bajramspahić.

Poslanici DPS-a tražili su da novinari ne prisustvuju sjednici, pozivajući se na nekakav dogovor sa predsjednikom Skupštine Rankom Krivokapićem. ,,Ne postoje pravne pretpostavke za ovaj sastanak”, ustvrdio je Pinjatić pretenciozno. ,,Što se mene tiče, priču o KAP-u smo završili usvajanjem zaključaka u ovoj komisiji većinski”. To su, podsjetimo, oni zaključci koji kažu da ćemo uredno plaćati dugove koje su nam na pleća natovarili Đukanović i Lukšić, po cijenu da nas to dovede do prosjačkog štapa. Što nije daleko.

Za članovima odbora iz DPSDP-a otišao je i Kuznjecov. Politički senzibilan, kakvog su ga – prema tvrdnjama Nebojše Medojevića – oformili u školama za vrhunske kadrove Službe za bezbjednost Ruske federacije, on je odbio da učestvuje u ,,ratu parlamentarnih frakcija”. Još nas je i podučio: ,,Nadam se da će vlasti naći hrabrosti da važna pitanja razmatraju suštinski”.

Možda su Pinjatić i Kuznjecov dobili pohvale zbog toga što još nijesu otkrili kako je Vlada Filipa Vujanovića, preko KAP-a, obogatila poznate i nepoznate od Vektre i Glenkora do Rusala i CEAC-a. I dalje je tajna zašto je Igor Lukšić (po sopstvenom priznanju) pravio nove dilove sa ljudima koji nijesu ispoštovali nijedan dogovor, a zašto je Krivokapićev SDP sve to junački trpio.

Jedno je u ponedjeljak postalo jasno: CEAC i DPS su, u najmanju ruku, poslovni partneri. Nepoznanica je samo – da li Milo Đukanović u CEAC-u ima onoliki uticaj koliki u DPS-u ima Oleg Deripaska i njegovi izaslanici.

Uzalud se Ranko Krivokapić trudi da svog najboljeg prijatelje amnestira, tvrdnjom da on nije znao, ili još ne zna šta je Crnoj Gori uradio sklapajući za Kombinat poguban ugovor sa Deripaskom.

Koliko god Deripaska, Đukanović i Krivokapić pokušavali da je sakriju, istina polako izlazi na vidjelo.

,,Ne mogu se složiti sa ocjenama da su neznanje ili slaba informisanost glavni uzrok loše privatizacija KAP-a, Željezare i nekih drugih velikih sistema”, kaže za Monitor Dejan Mijović nekadašnji menadžer Evropske agencije za rekonstrukciju i razvoj (EAR) u Crnoj Gori. Mijović svjedoči: ,,Vlada i njen Savjet za privatizaciju su 2004. godine požurili sa tenderima, iako su ih eksperti EAR upozorili na veliki rizik da će izostati dobre ponude i afirmisani investitori. Evropski eksperti su tada preporučili da se prije privatizacije ta preduzeća prestrukturiraju u skladu sa prethodno dogovorenim planovima u čijoj su pripremi radili više od godinu dana, i za koje je Evropska unija donirala 1,5 miliona eura. Nažalost, donosioci odluka tada nisu željeli ni da prihvate ponuđenu tehničku pomoć EAR za revitalizaciju prerađivačkih kapaciteta

KAP-a…”.

I zašto bi. Prevareni radnici Prerade obavijestili su javnost prije neki dan kako su ih i vlasnici CEAC-a i Vlada Crne Gore podučili da svoja potraživanja od fabrike namire tako što će prodati dio opreme. I oni se spremaju da oglase prodaju prese za proizvodnju aluminijumskih profila koja je procijenjena na 923.000 eura.

Još jedan korak ka konačnom ubistvu Kombinata aluminijuma. Nakon što su ga Đukanović i društvo već smrtno ranili.

Neko će nam već ispostaviti račun.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo