Da uđemo u Evropu, ne pomaže natpis na avionu. Ako vlast ne počne da brendira stvarnu evropsku Crnu Goru, avioni sa natpisima The next EU member nastaviće odavde da odvode i pamet i mladost. I sve one kojima je dojadilo da  uzalud čekaju promjene

Dobro kaže Marjan Šarec. Političke poteškoće su jedino što može zakočiti Crnu Goru na evropskom putu. Problem je što je to Šarecevo jedino, za Crnu Goru  ogromno.  Gdje god se okreneš, ono političke poteškoće. Milan Knežević i Botun, opet. Mitropolija crnogorsko primorska i Joanikije uređuju politiku i pravosuđe, Vučić uređuje Joanikija i Mitropoliju. Premijer i Vlada brendiraju nacionalni avion  na kom će pisati The next EU member,  a dio vlasti brendira Vučićev model po kom u regionu neće biti the next EU membera.

Srpski predsjednik je svoj model hajde da svi zajedno uđemo u EU, odnosno hajde da tamo niko ne uđe, prošle sedmice dopunio i ponudom Briselu. U intervjuu za njemački Frankfurter algemajne cajtung  kazao je da je za Srbiju prihvatljivo članstvo u EU bez prava veta.  Crna Gora takav model odbija.  Taj model, doduše,  nije konkretna ponuda na evropskom stolu. Ali jeste tema po  evropskim kancelarijama. Vučić to zna, i trudi se da iskoristi priliku. Njegov ideal je svi zajedno ili niko.  Tačnije – ne Crna Gora. Vučićeva ponuda kad se prevede na jezik stvarnosti, u stvari je dodatni pritisak na Crnu Goru, sa ciljem da je uvuče u  srpski svet i što duže njime vlada.

Valjda slučajno, Milan  Knežević, miljenik, se sa priče o srpskom jeziku, zastavi, nebu, kapeli i slično, ove sedmice vratio na ekologiju.  “Vjerovatno ću biti prinuđen da dam saglasnost za pokretanje smjene i Saše Mujovića i ostalih čelnih ljudi u Glavnom gradu jer nas nećete trovati, a mi da aplaudiramo…”, saopštio je u parlamentu. Istovremeno protesti u Botunu aktivirani su nakon kraćeg zatišja. Mještani i tamošnja lokalna vlast sada najavljuju da će „ući na gradilište u subotu“  i zaustaviti početak gradnje kolektora. Traže i da se završi razgraničenje između Zete i Podgorice, „ pa ako je opština Zeta, nećemo dozvoliti radove“.  Opet su uzalud pojašnjenja ekoloških aktivista i Brisela da je postrojenje koje se gradi ne samo bezbjedno za životnu sredinu, nego i rješenje dosadašnjih problema.  Da je obaveza na putu Crne Gore ka EU to Milana i njegove ne treba podsjećati.

Zanimljivo je i da Brisel utišava sa onim ludo optimističnim porukama o Crnoj Gori kao narednoj članici EU, i sve glasnije upozorava da ne letimo previsoko. Ambasador EU u Crnoj Gori  Johan Satler srušio je ove nedelje zvaničnu iluziju da Crnoj Gori dobro ide u ključnim poglavljima vladavine prava i borbe protiv korupcije i kriminala. Saopštio je da je napredak u tim poglavljima “prespor”.  I ne samo tu. “Van oblasti vladavine prava, i niz drugih poglavlja zahtijeva da se ubrzano radi. Na primjer, u oblasti unutrašnjeg tržišta , konkurencije, finansijskih usluga, bezbjednosti hrane, saobraćaja i carina, životne sredine “, ređao je.

Satler nije želio da komentariše konkretne istrage i slučajeve, navodeći da je važno da se pravda sprovodi djelotvorno, transparentno i pravično. Da to trenutno nije slučaj, vidi se i golim okom. Nakon što je dio vlasti izbavio bivšu ministarku prosvjete Vesnu Bratić  iz pritvora, a u kućnom pritvoru je posjetio mitropolit Joanikije i izrazio nadu da će “nastavak suđenja biti pošten”, došla je na red sledeća bivša ministarka.  U tužilaštvo je pozvana Ana Novaković Đurović. Nikom od boraca za pravdu i srpstvo se nije učinilo da nije pošteno što  bivšu ministarku uređenja prostora ispituju zbog slučaja u kom je pokušala da izađe na kraj sa građevinskom mafijom. Mitropolit ni oče naš. Istina, može biti da je zauzet trvenjima u srpskom svetu.

Da uđemo u Evropu, ne pomaže natpis na avionu. Ako vlast ne počne da brendira stvarnu evropsku Crnu Goru, avioni sa natpisima The next EU member nastaviće  da odvode i pamet i mladost. I sve one kojima su  dojadila uzaludna čekanja.

Milena PEROVIĆ

Sve je tu, od zarobljenih institucija do selektivne pravde. Dodatno, ne samo da je vlast preuzela Đukanovićeve mehanizme vladanja, nego je dobar dio te vlasti na njegovim podešavanjima od prije 1997. godine. Crna Gora će ili biti gurnuta u bezdan te prošlosti, ili smoći snage da uđe u EU

Bivša ministarka prosvjete Vesna Bratić  uhapšena je početkom ove sedmice pod svjetlima kamera i svezana lisicama, kao da je u najmanju ruku vodila kakvu terorističku ćeliju, a ne uradila ono što je decenijama radila i  radi vlast. Smjenjuje tuđe političke kadrove da postavi svoje.  Bivša ministarka smijenila je politički postavljene direktore škola da bi napravila mjesto za one sa njenim političkim predznakom. Istina, neopreznije nego njeni prethodnici.  Institucije  nijesu ni mrdnule prstom dok je kao aktuelna ministarka prosvjete sijala govor mržnje i raspirivala nacionalnu netrepeljivost.

Bivšoj ministarki  određen je tridesetodnevni pritvor, da ne pobjegne  i ne utiče na svjedoke.  U zemlji u kojoj je šef organizovane kriminalne grupe Miloš Medenica, samo koju sedmicu ranije, lagano odšetao iz kućnog pritvora u kom je boravio bez nanogice.

Neki bi rekli i da je baš Medeni za sve kriv. Otkako se krajem prošle sedmice stvarni ili vještački kreirani Miloš Medenica poigrao sa cjelokupnim bezbjednosnim sektorom i institucijama, izvedene su četiri spektakularne tužilačko policijske akcije. Hapšenje za hapšenjem. Tri njihova i  Bratićka, za balans. No, pokušaj da se pokaže da sistem radi proizveo je kontra utisak – nepravde i duboko politizovanih institucija.  Zvižudci iz političkih redova ne pomažu.

Hapšenje bivše ministarke javno je osudio dio prosrpskih partija u vlasti. I normalno, SPC. Organizovan je i protest podrške Vesni Bratić  –  “Srpkinji” koja je zadala udarac mrznom DPS-u. Tvrde da se radi o protestu borbe za pravdu i principe. Pljeskali su, međutim, kada je nedavno uhapšen bivši DPS ministar  Milutin Simović, jer je za pet godina pojeo 5000 eura o državnom trošku. U zemlji u kojoj se na račun građana te pare i dan danas pojedu za jedan funkcionerski obrok.

I Simović je, naravno, imao svoje borce za „pravdu“. Iz DPS –a su nakon njegovog hapšenja ocijenili da je tužilaštvo formalizovalo politički progon Demokratske partije socijalista.       

Za sad nema protesta podrške Veselinu Baroviću. Crnogorski kontroverzni biznismen, kako je nazivan, kum i prijatelj dugogodišnjeg vođe, uhapšen je tek koji dan prije bivše ministarke Bratić.  Zbog dva pištolja koje je legalno posjedovao, i zato što je, tvrdi tužilaštvo, utajio porez od oko 300 hiljada eura.  Krajem prošle godine ukupan nenaplaćeni porez dužnika na crnoj listi iznosio je oko 300 miliona eura. I nikom ništa.  Barović je pušten da se brani sa slobode. O njegovoj imovini koja je misteriozno porasla preko milijarde u vrijeme Đukanovića,  institucije  nijesu rekle ni riječ.  Za razliku od Kuma, danas  počasnog predsjednika DPS, Barovića se institucije eto sjete.

Znakova da je pravosuđe ostalo crna rupa, iako je zemlja pred  vratima Evrope, ne nedostaje. Gotovo niko nije ni primijetio da je ove sedmice Osnovno tužilaštvo odbacilo krivičnu prijavu u slučaju policijske torture u Zlatarskoj ulici. Prijava je odbačena zbog zastare.  Iz Akcije za ljudska prava (HRA) podsjetili su  da je zastara uslijedila pošto su i Ustavni sud Crne Gore i Evropski sud za ljudska prava utvrdili da državno tužilaštvo nije sprovelo istragu u skladu s međunarodnim standardima. Ne tako davno, zastarela je i afera Telekom, priča koja je vodila do familije Đukanović.

Odavno je jasno da je zastarelo i obećanje nove vlasti da će stvoriti sistem pravedniji od Đukanovićevog. Umjesto toga, preuzeli su njegove mehanizme vladanja. Sve je tu, od zarobljenih institucija do selektivne pravde. Dodatno, dobar dio vlasti  je na podešavanjima  Đukanovića prije 1997. godine. Kad je mrzio hrvatsku šahovnicu, i izvršavao naredbe Slobodana Miloševića. Izbor je tu: Crna Gora će ili biti gurnuta u bezdan te prošlosti, ili smoći snage da uđe u EU.

Milena PEROVIĆ

Čelnici policije i pravosuđa, premijer i ministar pravde održali su  „jedan lijep sastanak“, i zaključili da niko nije kriv što su pobjegli Miloš i Lidija.  Sistem je kriv, presudili su.  Istovremeno, sve zakonske nedostatke koje nova vlast evo peta godina ispravlja, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić je podrobno izložio mještanima Trnovača.  Čini se da su mu njih petnaestoro povjerovali

„Život ide uvijek ispred prava“, utješio je zabrinutu javnost ove sedmice ministar pravde Bojan Božović, nakon što je dvoje zvučnih bjegunaca plastično demonstriralo kako to kod nas izgleda u praksi. Osude te posle sto godina na jedvite jade, pa imaš kad da se spakuješ i dogovoriš s jatacima. Onda na oči policije, koja nije fikus ne daj Bože, lagano odšetaš iz kućnog privora, ili zemlje. I fino živiš ispred prava. Izdaleka pišeš pisma javnosti, kritikuješ tužilaštvo, šegačiš se sa organima reda video snimcima. Život je lep, što bi rekli.

Lijepo je i vlastima. Čelnici policije i pravosuđa, premijer i ministar pravde održali su ove sedmice  „jedan lijep sastanak“, i zaključili – niko nije kriv. Što bi rekao ministar Božović:  „Ne mislim da iko treba da podnese ostavku“. Sistem je kriv, presudili su. A sistem ko sistem, nije lična imenica.

Na sastanku je dodatno  „afirmisano da svaka institucija unutar svog sistema aktivira mehanizme koji su joj na raspolaganju”.  Niko nije vidio ništa sporno  u tome što mehanizama ima, samo nijesu na vrijeme „aktivirani“.

Akcija za ljudska prava zatražila je da državno tužilaštvo hitno i temeljno ispita okolnosti bjekstva Miloša Medenice. Precizirali su da je Uprava policije  bila dužna da spriječi njegovo bjekstvo , jer je u njihovoj nadležnosti izvršenje mjere zabrane napuštanja stana koja mu je je bila određena.  Pobrojali su više odredbi različitih zakona, koji policiju ne samo obavezuju, nego joj i omogućavaju da kontinuirano i djelotvorno sprovodi tu mjeru. “Suprotno tumačenje, koje je javno saopštio direktor Uprave policije, prema kojem policija nakon konstatovanja kršenja mjere nema nikakvu dalju obavezu postupanja, upućuje na krivičnu odgovornost za neizvršavanje sudske odluke (čl. 395 KZCG), pored toga što vodi obesmišljavanju instituta mjera nadzora”, upozorili su iz HRA.

Na odgvoornost nijesu slijepi samo ministar pravde  i vrh policije. Zar slučajno- ne prepoznaju je ni u DPS-u. „DPS ne ośeća bilo kakvu odgovornost tim povodom, budući da već šestu godinu djelujemo iz opozicije”, izdeklamovala je poslanica te partije  Aleksandra Vuković Kuč .  Vješto izbjegavajući pitanje koje joj je u stvari postavljeno –  o odgovornosti DPS za sistem koji je proizveo medenice i ostale.  “Poznat vam je stav da ne komentarišemo nepravosnažne sudske odluke i ni ovaj slučaj u tom smislu nije izuzetak”, napomenula je.  Šta ti je poštovanje na djelu, prezumpcije nevinosti.  Nevini počasni preśednik sigurno ośeća radost zbog“reformisanog” podmlatka.

Potpredsjednik Vlade za bezbjednost Aleksa Bečić izašao je na teren da objasni voljenom “većinskom narodu”, što bi rekli njegovi, da nisu Demokrate  odgovorne. Bečić je “žiteljima” Trnovača kod Bijelog Polja  pojasnio  sve zakonodavne nedostatke, zbog kojih je Medenica navodno utekao.  Za sve je normalno kriv DPS, a nova vlast  evo peta godina nikao da ispravi te zakone, ni da su kriva Drina. Kad hoće, uspiju za dva dana da usvoje i po 400 zakona.  Čini se da su Bečiću njih petnaestoro u Trnovaču povjerovali.

Ima još važnih zgoda u Montenegru. Milan Knežević se, javio je, čuo sa Aleksandrom Vučićem prije desetak dana, u četvrtak oko 23h. Poslao mu je poruku nakon utakmice Crvena Zvezda – Selt. Proćaskali su i razveselili se. Mandiću, međutim,  još nije bratski odgovorio ostaju li zajedno. Utješili su ipak voljeni narod,  gdje god da ih put odnese, cilj ostaje isti.  Zastave, jezik, kapele, i ostale identitetske magle neće stati. Bjekstva i utvrđivanje odgovornosti nisu više njihova tema.  Ne računajući Kneževićev jeftini vic.

Ono, u pravu je ministar. Jedno je pravo, drugo je život. Sistem s rupama svima odgovara.

Milena PEROVIĆ