Duško Knežević i Slavko Stojanović juče, baš kao što bi Dragan Brković i Veselin Veljović, Vesna Medenica i Veselin Vukotić, Blažo Jovanić .. to mogli uraditi sjutra, na sudu djeluju kao ljudi koji razumiju da je sistem političko-pravosudno-tajkunske kohabitacije ostao nepromijenjen. Samo što su se oni našli i na donjoj strani. Pa kalkulišu i vagaju

Duško Knežević je iznio odbranu na suđenju u slučaju poznatom kao afera koverta. Započetu tako što je on objavio tajno napravljeni snimak na kome se vidi kako podebelu kovertu sa novcem daje Slavoljubu Stijepoviću. Ovaj je gurne u džep sakoa i, čujemo, ide na partijsku konvenciju DPS kojoj će prisustvovati i Milo Đukanović. Pa ima tremu. Zbog Mila, a ne zbog  100 hiljada eura koje nosi.

Knežević, saopštio je iznoseći odbranu, neće odgovarati na pitanja tužilaštva i suda. Optužnicu nije razumio. Ali nije kriv. I nije mu lako, kaže. „Ne bih da se hvalim ali ja sam uvijek imao dosta novca kod sebe. Kao i račune na Kipru i Dubaiu… Nakon snimka krenule su prijave i potjernice. Sva imovina mi je blokirana u Crnoj Gori. Nemam od čega da živim. Sada živim od imovine u inostrannstvu i prodaje umjetničkih slika koje imam u Beogradu“.

Toliko je to tužna priča i sarkastična ( Knežević je pomenuo kako on i Milivoje Katnić dijele ćeliju u spuškom pritvoru) da, umalo, preumimo koliko je posrnuli tajkun u Crnoj Gori ostao dužan državi, zapošljenima, poslovnim partnerima, kreditorima, deponentima i klijentima njegovih banaka. Svima, zapravo, osim DPS-u i njenim čelnicima koje je, prema sopstvenom priznanju, 20-tak godina hranio novcem. Dok smo iz konteksta mnogobrojnih afera koje su pratile njegov razlaz sa Đukanovićem, razumjeli da je poneka para (koverta) našla put i do crnih fondova makar nekih od manje moćnih partija tadašnje vlasti i opozicije. Za zlu ne trebalo.

Šta god da Knežević sada govorio o svom odnosu prema Đukanoviću i DPS-u, čini se da njihov aranžman preciznije opisuje termin interesna dobrovoljnost, kojim je Milo Đukanović opisao tokove novca između njegove partije i, uglavnom, kontroverznih biznismena sa ovdašnje političko-ekonomske scene. Heroja tranzicije, burazerske privatizacje i tranzitne ekonomije. Svi su oni, plaćajući vlast, kupovali privilegije da posluju van okvira zakona, troše tuđe i ostaju dužni kome i kada požele.

Najveća nepoznanica te priče je, zapravo, da li su dobrovoljci od DPS-a kupovali pravo na privilegije ili, naknadno, uplaćivali dio ostvarene dobiti. S tim što se osnovano sumnja da profit nije išao samo u partijsku kasu.

To je lakše reći nego dokazati. I, tu bi se mogli složiti sa optuženim Kneževićem. Suđenje u slučaju koverta, gdje se optuženima na teret ne stavlja nezakonito finansiranje političkih partija i trgovina uticajem, već pranje novca (!?) neće nas izvesti na pravi trag i dovesti do istine. O tim vremenima i tim ljudima.

U takođe interesantnom sudskom slučaju, nekadašnji direktor Uprave policije Slavko Stojanović priznao je krivicu zbog učešća u jednom, otkrivenom pa po njegovom naređenju zataškanom, poslu šverca cigareta. Iskreno se kaje, kazao je, dodajući kako mu je žao što je „nepromišljenom odlukom“ diskreditovao četrdesetogodišnji rad i ustanovu na čijem čelu je bio.

Prihvati li sud to i takvo priznanje, mogli bismo  zaključiti kako potpora švercu cigareta i zaštita njegovih organizatora nije bila višedecenijska radna obaveza pripadnika crnogorske policije i, posebno, njenih čelnika. Već se radi o sporadičnim incidentima u kojima su, tek nizom slučajnosti, učestvovali mnogi visoki zvaničnici javne i tajne policije. Postupajući po naređenju, vjerovatno nezvaničnom, političkog vrha. Ko im ne vjeruje – njegov problem.

I ne radi se samo o prošlosti. Suprotno onome u šta nas pokušavaju ubijediti „nove“ vlasti, podaci međunarodnih organizacija koje prate i nadgledaju ilegalne duvanske puteve ukazuju da tranzit duvanskih prerađevina iz i preko Crne Gore nije klinički mrtav. Naprotiv.

Knežević i Stojanović juče, baš kao što bi Dragan Brković i Veselin Veljović, Vesna Medenica i Veselin Vukotić, Blažo Jovanić i… to mogli uraditi sjutra, na sudu djeluju kao ljudi koji razumiju da je sistem političko-pravosudno-tajkunske kohabitacije ostao nepromijenjen. Samo što su se oni, možda privremeno, našli na donjoj strani. Onoj na kojoj je većina građana Crne Gore bila i ostala svih ovih 35 godina. Pa kalkulišu i vagaju.

Zoran RADULOVIĆ

Institut za javno zdravlje spori tvrdnje direktora Uprave za bezbjednost hrane. Funkcioneri MUP-a razmjenjuju krivične prijave, a UP u ODT saopštenja i demanatije o postupanju u tim slučajevima. Predsjednici države i Vlade ušli su u otvorenu svađu, ne mareći za zakone i procedure… Iste simptome viđamo pred svake izbore

Znamo li šta je Q groznica od koje ovih dana obolijeva stoka na farmama u Nikšiću i Danilovgradu? I zbog koje se goveda “uspavljuju” pa onda zakopavaju, na tuđim imanjima, pokraj lokalnih puteva, u blizini vodoizvorišta… Pravo pitanje, u stvari,  glasi: znaju li nadležni da nas zaštite od te i sličnih bolesti?

“Niko ne prepoznaje prenos zaraze preko proizvoda”, poručio je direktor Uprave za bezbjednost hrane Vladimir Đaković, odgovorajući na pitanje, može li se bolest sa zaražene stoke može prenijeti na ljude koji piju  njihovo mlijeko.  Demantovali su ga iz Instituta za javno zdravlje. Oni tvrde da se ljudi bakterijom, izazivačem Q groznice, mogu zaraziti udisanjem prašine koja je kontaminirana fecesom (izmetom) zaraženih životinja, urinom, mlijekom i pri kontaktu sa porođajnim tkivima.

Đaković se,  tvrdeći da se Q groznica ne prenosi hranom (mlijekom) pozvao na ştavove Evropske agencije za bezbjednost hrane, iako na sajtu te Agencije piše suprotno. Otprilike , kao što su saopštili iz Instituta za javno zdravlje. Ima li direktor Uprave za bezbjednost hrane problem sa istinom ili sa razumijevanjem pročitanog?

Pred mnogo komplikovaniji rebus stavili su nas funkcioneri MUP-a, Uprave policije i Osnovno tužilaštvo u Podgorici. Slijedimo tok  događaja.

Direktorica Direktorata za normativne poslove MUP-a Iva Vukoslavčević podnijela je krivičnu prijavu protiv državnog sekretara MUP-a Petra Koprivice navodeći da je on “omalovažavao, vrijeđao i odgurnuo”. Koprivica je istog dana uzvratio optužujući Vukoslavčević za lažno prijavljivanje. Nepuna 24 časa kasnije, iz Uprave policije saopštvaju kako im je Osnovno tužilaštvo u Podgorici naložilo da protiv Vukoslavčević podnesu krivičnu prijavu zbog lažnog prijavljivanja. Sat kasnije stigao je demanti iz tužilaštva. U njemu stoji da Osnovno tužilaštvo tek treba, “nakon sprovođenja dokaznih radnji”, da se izjasni o predmetima (dvije krivične prijave funkcionera MUP-a kojima se oni međusobno optužuju), i da su od Uprave policije zatražili dokumentaciju po osnovu obje prijave.

Nakon demantija, uslijedio je kontra-demanti UP. Citiramo: “Nakon zvaničnog sapštenja UP zvaničnim saopštenjem oglasilo se ODT u Podgorici koje je dalo saopštenje i kontaktiralo policijskog službenika koji je postupao u ovom predmetu po nalogu postupajuće tužiteljke, gdje mu je dalje naloženo da ne postupi kako je naložila tužiteljka već da dostavi spise predmeta na ocjenu i mišljenje, te da će odluka biti donijeta nakon sprovedenog izviđajnog postupka”.

Možda (nije)ste razumjeli. Uglavnom, neko od aktera je pomenuo kako je cio slučaj “pokušaj kreiranja lažne predizborne afere”.

Vozi, Miško, dalje. Osjetno se produžila lista zakona koje je Predsjednik  odbio da potpiše, vraćajući ih parlamentu na ponovno izjašnjavanje. Premijer  poručuje kako je u pitanju “opstrukcija programa Evropa sad 2 u predizborne svrhe”. Po njegovom objašnjenju, Predsjednik želi da se  benefiti tog programa (povećanje plata) ne osjete prije  lokalnih izbora u više opština, računajući i Podgoricu.

Zato je morao da otkaže učešće na Generalnoj skupštini UN u Njujorku.Iako u  prethodnih desetak puta kada je Predsjednik vraćao nepotpisane zakone parlamentu na ponovno izjašnjavanje, nije mnogo mario za primjedbe. Vraćeni zakoni su, po automatizmu, usvajani čim bi se za to stekli zakonski uslovi. Izuzetak su dva propisa na koje su, nakon Predsjednika, ozbiljne primjedbe stigle i iz Brisela.

Otud sumnja da premijerov neodlazak u Njujork ima veze sa i potrebom PES-a da potvrdi visok izborni rejting u Podgorici. U protivnom njihova  liderska pozicija u državnoj vlasti biće ozbiljno uzdrmana  i, možda, ugrožena.

Izbori su, takođe, razlog što vladajuća većina usvaja prateće zakone prije skupštinskog izjašnjavanja o vladinoj fiskalnoj strategiji (koja još nije gotova). I što Vlada raspisuje tender za projektovanje zaobilaznice oko Podgorice bez važećeg Prostornog plana, koji u Skupštini tek treba da bude usvojen.

Uglavnom predizborna groznica kod inficiranih dovodi do potrebe da zaobilaze propisane procedure. Poznati su to simptomi. Samo, prethodnici u tom poslu  bili su vještiji. Sada seire.

Zoran RADULOVIĆ

Tri ljetnje sedmice  trajala je javna rasprava o Nacrtu fiskalne strategije Crne Gore za period 2024. – 2027.   Ipak, primjedbi i sugestija bilo je na pretek. Vlada je , uglavnom, ostala gluva. Veli se – raditi bez plana isto je što i planirati neuspjeh. Ostaje nada kako je Vladin plan utemeljeniji nego što se to čini na nekoliko prvih čitanja

Ministarstvo finansija objavilo je, 30. avgusta, Izvještaj o sprovedenoj javnoj raspravi o nacrtu fiskalne strategije Crne Gore za period 2024. – 2027. godine. On je, piše na dnu dokumenta, sačinjen 22. avgusta, pa ostaje nepoznanica zašto je Ministarstvu trebalo osam dana da Izvještaj objavi na svojoj internet stranici.

Nije ovo jedina falinka tog ozbiljnog posla. Javna rasprava trajala je tri nedjelje. Za svaku godinu obuhvata – sedam dana za iščitavanje, analizu i navodnu debatu o fiskalnoj strategiji koja bi mogla snažno uticati na buduću (ne)održivost javnih fnansija, iznos i raspon budućih zarada i penzija i, ne najmanje važno, poresku politiku nakon njenog usvajanja.

I pored kratkog roka i toga što je rasprava organizovana u jeku sezone godišnjih odmora, primjedbi i sugestija bilo je na pretek. Ali je Vlada, uglavnom, ostala gluva na sve njih. O tome svjedoči i činjenica da je dio zakona čija je izmjena neophodna za primjenu Fiskalne strategije već dostavljen Skupštini na usvajanje. Iako se baš na te izmjene odnosio najveći broj zamjerki.

Još je zanimljivije to što je Ministarstvo finansija tek 29. avgusta zatražilo od Centralne banke CG da se izjasni o vladinom nacrtu fiskalne strategije. Savjet je, tri dana kasnije, dao Mišljenje koje, uz “generalnu podršku”, baš i ne odiše optimizmom.

Zainteresovani se u detalje tog dokumenta mogu uputiti na sajtu CBCG, zato ovdje izdvajamo samo pitanje šta će se sa javnim finansijama i budžetskim korisnicima dešavati ako “u slučaju nekog negativnog makroekonomskog šoka budžetski prihodi ne porastu u skladu sa projekcijom”? A to će se, skoro neminovno, desiti prije ili kasnije.

Savjet CBCG  ukazuje i na potencijalne rizike smanjenja doprinosa  za penzijsko i invalidsko osiguranje. Zato je, kažu, “poželjno sagledati” dalekosežne posljedice te odluke. “U tom pravcu CBCG sugeriše da se fiskalna strategija dopuni dugoročnom procjenom uticaja mjera smanjenja doprinosa za PIO… CBCG smatra da je potrebno uraditi simulaciju iznosa penzije na sličan način kako je to urađeno na nivou zarada sa horizontom do 20 godina”, navodi se u Mišljenju. Uz konstataciju da bi rast plata i penzija, suprotno onome što tvrde zvaničnici izvršnih vlasti, mogao uticati na inflaciju. I zamjerku da u nacrtu fiskalne strategije nijesu navedeni potezi koji mogu dovesti do godinama najavljivane reforme i optimizacije javne uprave.

Iz Vlade nijesu komentarisali Mišljenje Savjeta CBCG. Baš kao što su prećutali i analizu koju je uradio kabinet Predsjednika države. Najavljene izmjene, konstatovali su Jakov Milatović i njegovi saradnici, nose rizik suštinske izmjene prirode penzionog sistema, uz bojazan da bi penzija “umjesto ekonomske, postala dominantno socijalna kategorija”.

Iskustvo nas uči da vrijeme predizborne kampanje (Podgorica, Kotor, Budva…) nije podesno za dijalog. Evo smo  kod javne rasprave oko nacrta fiskalne strategije na kraju dobili ono što smo imali na početku.

Neto zarade biće povećane na račun doprinosa za PIO, uz negativan uticaj na buduće penzije sada zapošljenih. Umjesto minimalne zarade od 700 eura dobićemo dvije – jednu manju (600) za srednjoškolce i jednu veću (800 eura) za one sa visokom stručnom spremom. Pod uslovom da rade posao koji je sistematizovan za njihov nivo obrazovanja. Oko polovine zapošljenih u Crnoj Gori primaće neto zaradu u rasponu manjeg i većeg minimalca.Svi sa platom većom od 700 eura (neto) dužni su da državi plate porez na zarađeno…

Ugostitelji i hotelijeri plaćaće veću stopu PDV-a, uvodi se akciza na vino,  registracija vozila biće skuplja, Baš kao i struja, samo što start tih poskupljenja nije vremenski preciziran. Može se ispostaviti da će najavljena povišica biti premala da pokrije sve dodatne troškove. To što program ne kreće od septembarskih nego od oktobarskih zarada, možda je i najmanji problem.

Narodna poslovica otprilike kaže – raditi bez plana isto je što i planirati neuspjeh. Ostaje da se nadamo kako je Vladin plan (fiskalna strategija) utemeljeniji u stvarnosti i bolji nego što se to čini na nekoliko prvih čitanja.

Zoran RADULOVIĆ