Može Đukanović da se junači koliko hoće, ali pobjeda je Pirova. Vlast Demokratske partije socijalista opada i drži se samo na goloj sili i mahinacijama. To je bilo tako jasno tokom izbornog dana. Na svakom se koraku osjećao strah vođe od gubitka vlasti i njegova spremnost na sve da se još malo održi u sedlu.

Đukanovićevi loši reditelji iscenirali su predstavu i digli tenzije do neba pričom o navodnom pokušaju državnog udara ubačene grupe iz Srbije. Nagledala se ova zemlja raznih pučista, ali ovi su bili nekako najslikovitiji. Žena u godinama i par ljudi u pohabanoj odjeći, sa onim umornim pogledima… I šef grupe djelovao je – penzionerski. Oboljeli bivši Legijin kolega, saopštio je da je ovdje došao da bi se pomolio u Ostrogu, a ne da diže revoluciju. Inače, prema pisanju medija on je prijatelj Slavka Stojanovića, Đukanovićevog direktora Uprave policije, koji je danima najavljivao nemire tokom izbora.

Čak je i premijer Srbije, Aleksandar Vučić, otvoreno posumnjao da je sve namješteno. Vidjećemo u danima koji su pred nama kako će Milivoje Katnić pojasniti svoju ulogu u cijeloj ovoj drami. I kako to da je čekao baš izborni dan da krene u akciju.

Priča o državnom udaru, gašenje Vajbera, policijske marice i sirene, pomogli su Đukanoviću tokom izbornog dana. Znao je da mu ne ide dobro, da mu fali glasova, da mora pošto-poto podići Brajovića iznad cenzusa. Iako je motivisao sve svoje da se pojave na birališta, da brane državu (jer država je on), dobio je sedam hiljada glasova manje nego četiri godine ranije. A izlaznost je sada bila veća.

Da je pobjeda Pirova ne pokazuju samo brojke, već i slika. Ni vatrometa, ni slavlja, ni šampanjca. Na bini iscrpljeni autokrata u crnoj košulji, sa nasljednikom u pozadini i par vjernih sljedbenika. Lica kamena, atmosfera kamerna. Kao pred svaki kraj. A u publici usiljeno slavlje.

Uz sav novac, monopole, mafiju, medijsku poslugu, DPS je znatno ispod apsolutne većine. Čak i sa satelitima iz SD-a, za koje svi znamo da ih je vlast na mišiće i izbornom matematikom ubacila u parlament, Đukanović je daleko od neophodnog 41 mandata. Zavisi od podrške manjinskih partija, kojima stižu i ponude od opozicije, s kojima svejedno duge četiri godine teško može očuvati načetu tvrđavu.

Đukanovića su, uglavnom, glasali klijentelisti – administracija, oligarhija, mafija i sitni kriminalci. Sa SD-om ima oko 170.000 glasova. Četiri jasno opozicione partije i saveza, dobili su preko 180.000 glasova. Znatno više nego na predsjedničkim izborima, za koje svi znamo da su ukradeni Lekiću.

Vlada DPS-a neće biti izraz većinske volje građana, koja se u nedjelju izjasnila za promjene. I to većina svih nas – sa sjevera i juga, mladih i starih, manjina… Jasno, ta će vlada biti klimava i na slabim nogama.

Vidjeli smo kako je prošao ovaj saziv kada je Đukanović imao čak 45 poslanika, plus prebjege iz Pozitivne. I prije nego što je SDP raskinula savez, za mnoge zakone DPS nije mogao obezbijediti prolaz u parlamentu. Možete zamisliti šta će se sve dešavati sa ovom tijesnom većinom od 42 poslanika, a više valjda nema u opozicionim redovima Pajovića, Jasavića i Tuponja, da svoje glave daju gazdi. Pa i po cijenu političkog samoubistva, koje je Pozitivnu stiglo na ovim izborima.

Mnogo toga više ne zavisi od DPS-a čak iako se on održi na vlasti do ulaska zemlje u NATO. Sa 39 mandata, samo dva manje od potrebne većine za formiranje vlasti, opozicija je postala faktor. Smjena režima više nije nezamisliva. Što opozicija bude zrelija, to će suštinske promjene biti brže.

Sjetite se, još ljetos je izgledao nemoguće da se opozicija okupi, što je prvi uslov za smjenu režima. U posljednjim danima kampanje, prestala su trvenja, koja su ponekad ličila na pravi rat. To je dalo rezultate. A u prvim danima nakon izbora opozicionari djeluju kao tim.

Ponuda Fronta manjinskim parijama da formiraju vladu sa građanskom opozicijom – Ključem, Demokaratima i SDP – znak je sazrijevanja. Time se pokazuje briga za društvo, a ne samo za uske partijske interese.

U mjesecima koji slijede bilo bi najvažnije da se formira jedan snažni neformalni savez za promjene u kojem će pored opozicionih partija, biti i svi drugi koji se zalažu za demokratsku smjenu vlasti. Taj savez bi trebalo i da brani društvene resurse koje još nije preuzela familija – Buljaricu, Elektroprivredu, Solanu…. Ako nećemo da nam otmu sve, a to je glavni cilj i ovog Đukanovićevog mandata.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ