Već viđeno. Prošlonedjeljna Skupština akcionara Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) – dugo najavljivana i od mnogih sa nestrpljenjem iščekivana – odložena je zbog nedostatka kvoruma, pošto na nju nijesu došli predstavnici većinskog vlasnika, države Crne Gore (55 odsto akcijskog kapitala).
Iz Ministarstva ekonomije naknadno je objašnjeno da Skupština nije propala njihovom krivicom, već zato što aktuelna Vlada ,,nije dobila saglasnost italijanskog partnera A2A, za pozitivno izjašnjavanje o predloženim tačkama dnevnog reda”.
Na dnevnom redu bila su dva pitanja o kojima se razgovara i pregovara mjesecima, odnosno, godinama. Jedno od njih je pitanje količine i cijene struje kojom bi EPCG mogla snabdijevati Kombinat aluminijuma, pod uslovom da ova kompanija nastavi rad poslije stečaja i bankrota u koje je dospjela zahvaljujući partnerstvu premijera Mila Đukanovića i ruskog oligarha Olega Deripaske.
Drugo bitno pitanje bio je način na koji će država od EPCG naplatiti poreski dug težak skoro 50 miliona eura.
To je jedan od crnogorskih privatizaciono-koruptivnih klasika. Kada je na zahtjev Vlade (koja je usput i opunomoćenik države kao većinskog vlasnika KAP) u Kombinatu uveden stečaj, pokazalo se da je Elektroprivreda sav rizik naplate višegodišnjih potraživanja od KAP-a i njegovih snabdjevača (Montenegrobonus) prenijela na teret poreskih obveznika.
Vlada je, isprva, pokušala da sve to zabašuri rebalansom budžeta za prošlu godinu, tako što bi dugovanja koja je prema Crnoj Gori napravio menadžement EPCG iz italijanske A2A, jednostavno – otpisala u navodnom kompenzacionom lancu između kompanija kojima gazduju Vlada i njeni privatizacioni partneri.
Kada se pokazalo da u parlamentu ne postoji potrebna većina raspoložena da tek tako dezintegriše 50 miliona eura državnog novca, krenulo se u navodne pregovore o izmirenju poreskog duga. Navodne zbog toga što su javnosti do sada prezentovana makar dva usaglašena (tako je makar zvučalo objašnjenje ovdašnjih zvaničnika) rješenja za naplatu ovih potraživanja. A onda smo se vratili na početak priče – pošto Vlada ,,nije dobila saglasnost italijanskog partnera A2A”.
Ozbiljne se stvari ovdje pokušavaju zabašuriti.
Počnimo od dileme – kako je EPCG, za razliku od, manje-više, svih drugih preduzeća u Crnoj Gori uopšte došla u priliku da na ime poreza i doprinosa duguje 50 miliona eura? Premijer Đukanoviće je negdje promrmljao da je to grubo kršenje zakona Elektroprivredi omogućeno ,,prećutnom saglasnošću” Vlade. Naši sagovornici iz EPCG, insistirajući da ostanu anonimni, objašnjavali su da je ,,pravni osnov” za to ekonomsko nepočinstvo pronađen u odluci parlamenta sa početka 2012. po kojoj između ostalog – da parafrazramo – KAP mora da radi, dok EPCG treba zaštititi od negativnih efekata tog rada… Pokazalo se da su to jedina dva zaključka iz cijelog paketa koji je usvojio parlament, za čije sprovođenje su se založili i Vlada i menadžmenti KAP-a i Kombinata.
Kada je tadašnja Vlada Mila Đukanovića raspisala tender za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG, bez sumnje se znalo da ekonomsku budućnost najvrijednije crnogorske kompanije determiniše priroda njenih poslovnih odnosa sa KAP-om.
Dok su predstavnici A2A, u proljeće 2009. godine, uz pomoć do danas neidentifikovanih osoba (kompanija) sticali nedostižnu prednost u trci za vlasništvo i pravo upravljanja nad EPCG, ispod cijene kupujući akcije ovdašnjih privatizacionih fondova, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković pokušao je zaštiti interese vlasnika Elektroprivrede u poslovima sa KAP-om.
Miličković je državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv premijera Đukanovića zbog toga što je ,,spriječio Bord direktora i izvršnog direktora AD EPCG da isključe napajanje dužnika AD KAP zbog neplaćanja računa za utrošenu električnu energiju…”.
Miličković u krivičnoj prijavi piše: ,,Početkom marta 2009. EPCG je podnijela tužbu i privremenu mjeru zabrane raspolaganja za 10.000 tona aluminijuma koji se nalazio u Luci Bar. Međutim, po nalogu gospodina Đukanovića (zloupotrebljavajući službeni položaj premijera Vlade Crne Gore) EPCG Privrednom sudu upućuje podnesak kojim se, bez ijednog ekonomskog razloga, traži da se skine blokada sa 10.000 tona aluminijuma (da bi se isti ustupio stranoj banci). Time se čini nesaglediva finansijska šteta i EPCG dovodi u situaciju da se nikada ne naplati od KAP-a…”.
Umjesto tadašnjeg VDT-a Ranke Čarapić, na Miličkovićevu prijavu zvanično je odgovorio samo prvookrivljeni – premijer. On je, prenosi agencija MINA, komentarišući prijavu saopštio: ,,Svako ima pravo na svoju sklonost ka medijskim egzibicijama, možda, još preciznije, svako ima pravo na svoju glupost”.
Danas bi ovu izjavu mogli dopuniti – ogromna većina ljudi svoje gluposti plaćaju sami. Rijetki imaju privilegiju da ceh njihove gluposti i lakomosti plaćaju svi ostali.
Zgodna je prilika da podsjetimo: krajem godine ističe petogodišnji Ugovor između A2A i Vlade. Bliži se vrijeme za svođenje računa. I potezanje pitanja odgovornosti.
Treba li podsjećati kako je Vujica Lazović, tadašnji i sadašnji potpredsjednik Vlade, objašnjavao da je za Crnu Goru bolje da A2A akcije EPCG plati po 8,4 eura nego da iste prodamo zainteresovanom grčkom konzorcijumu koji je nudio 11,1 euro za akciju. Na Miličkovićevu računicu da će, privilegovanim izborom Italijana umjesto Grka, država, EPCG i njeni manjinski akcionari izgubiti više od 100 miliona eura, Lazović je kontrirao: Italijani su, za razliku od Grka, bespogovorno prihvatili tenderske obaveze: na kraju pete godine upravljanaja (period ističe početkom 2015.) EPCG će imati ukupan profit od 240 do 300 miliona eura; izabrani investitor će morati da unaprijedi i poveća proizvodni kapacitet Hidroelektrane Perućica i pljevaljske Termoelektrane za 90 megavata, da smanji gubitke na elektromreži sa 22 na 11 odsto i da instalira oko 175 hiljada brojila…
Sada je izvjesno da nijedan od ovih uslova nije ispunjen. Umjesto zarade od 150 miliona eura (55 odsto planiranog petogodišnjeg profita), EPCG i država su petogodišnju saradnju sa EPCG platili sa nekih 100 miliona gubitaka (kompanijskih i budžetskih). Smije li iko imenovati odgovorne?
Dok su zvaničnici Vlade i A2A spremali farsu sa prošlonedjeljnom Skupštinom akcionara, iz opozicionog dijela Parlamenta ponovo je aktuelizovano razmatranje detalja afere Telekom. Kao da u toj priči postoji bilo šta nejasno (izuzev nedostatka građanske i profesionalne hrabrosti zvaničnika crnogorskog tužilaštva da se suoče sa korumpiranima državnim funkcionerima i njihovom rodbinom i prijateljima koji su posredovali u koruptivnim aktivnostima).
Na drugoj strani, olako se prelazi preko svih opasnosti koje donose neriješeni poslovni odnosi između države, EPCG i A2A. Kao da ne znaju koga će to, i koliko, koštati. ,,Ugovor sa italijanskom kompanijom A2A sklopljen po istoj šemi i matrici kao i prodaja većinskog paketa akcija Telekoma Crne Gore, zbog koje su kupci Dojče i Mađar Telekom platili 95 miliona dolara kazne američkom Ministarstvu pravde i tamošnjoj Komisiji za hartije od vrijednosti”, cijenio je prije dvije godine predsjednik parlamentarne komisije za kontrolu privatizacije Andrija Mandić.
Do danas samo su se množili dokazi koji potvrđuju izrečeno. Da su A2A ili EPCG kotirani na berzi u Njujorku, Amerikanci bi odavno naplatili svoju naknadu za uočenu alavost, glupost i korupciju. Ovako sve je na nama. Mi, uporno, učimo na vlastitim greškama.
Nepovjerenje
Nataloženo nepovjerenje uslovilo je i ovonedjeljne prozivke, prema kojima se menadžment EPCG uključio u politička prepucavanja oko novog Zakona o finansiranju političkih partija. Rajko Šebek, direktor Direkcije za odnose sa javnošću EPCG, za Monitor tvrdi da u tom slučaju ne postoje bilo kakve političke igre.
,,Odbor direktora EPCG od 2009. godine donosi odluku o subvencioniranju potrošača koji redovno izmiruju obaveze za utrošenu električnu energiju. Tako je i bilo i u ovom slučaju jer je Odluka o subvencioniranju za prethodni period 2013/2014. istekla 1. aprila”, objašnjava Šebek uz napomenu da je taj popust EPCG na godišnjem nivou koštao nekih tri do pet miliona eura. ,,Odbor direktora je u skladu sa poslovnom politikom usvojio novu odluku za nastavak subvencioniranja, za period 2013/2014. Međutim, uzimajući u obzir da se Odluka usvaja i počinje primjenjivati u periodu važenja zakona o finasiranju političkih partija, naime od 15. aprila, menadžment će sprovoditi odluku Odbora direktora odmah nakon što od nadležnog državnog organa, koji kontroliše sprovođenje primjene Zakona, dobije zvanično mišljenje da li primjena Odluke predstavlja prekršaj ili ne”.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO1 sedmica
SVIJET4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice