Povežite se sa nama

MONITORING

EKSKLUZIVNO: PRVI VOJNI RAPORT IZ PODGORICE O ZLOČINU U ŠTRPCIMA: Sve je bilo organizovano

Objavljeno prije

na

Povjerljiva informacija o otmici putnika u Štrpcima, koju je pripadnik vojne bezbjednosti u Podgorici poslao Upravi bezbjednosti Vojske Jugoslavije u Beogradu, sadrži i svjedočenja sedmoro putnika očevidaca tog zločina i jednog pripadnika MUP-a Crne Gore.

Umjesto njihovih imena navedene su šifre, datum davanja izjave, zanimanje i nacionalnost. Citiramo ih bez lektorskih i drugih intervencija.

Izvor ,,Zlatibor”, ugostitelj, Srbin – ovako je 1. marta opisao taj događaj:

,,Najveći dio vremena proveo sam u bifeu voza. U vozu je bilo dosta lica u maskirnim odijelima sa različitim oznakama, a bilo ih je i sa kokardama. Najviše su se zadržavali u bifeu, gdje su puno pili. U bifeu sam primijetio dvojicu civila. Jednom od njih pratioci voza su se obraćali sa ,,Šefe”. Tu u bifeu čuo sam razgovor uniformisanih lica i nekih civila da se u vozu nalazi grupa muslimanskoih terorista, koja ide kod Alije. U bife su često navraćali kondukteri, kontaktirali sa uniformisanim licima, pratiocima voza i njihovim ,,Šefom”. Kada je kondukter, koji je bio u društvu uniformisanih lica, napuštao ovo društvo, jedan od njih je doviknuo ,,za ovo imaš piće”.

Drugog konduktera civil „Šef” pitao je „je li sve u redu”, našto mu je ovaj odgovorio „sve ide po planu”. Kada je voz ušao u ž.s. Štrpci i pratioci voza i ova dva civila negdje su nestali i nijesam ih vidio do polaska voza. Kada su se ponovo pojavili u bifeu, ponašali su se kao da se ništa nije desilo. Kada su iz voza sišli na ž.s. Priboj pratioci voza su ih pozdravili”.

Evo šta je, po toj informaciji, izjavio sljedećeg dana izvor ,,Morača”, tehničar, Crnogorac:

,,Po hodnicima je bilo puno šetanja uniformisanih lica – pripadnika vojske RS. Dok je kondukter vršio pregled voznih karata, dvojica milicionera vršili su legitimisanje putnika. Sve je ličilo na normalne radnje koje obavlja osoblje voza i pratioci, a utisak je bio kao da traže konkretno lice. Na pitanje jednog putnika iz hodnika ,,čemu ovoliki pregledi”, čuo se odgovor ,,tražimo bjegunce”. Poslije zaustavljanja voza u ž.s. Štrpci, upada naoružanih lica u voz, odvođenja jednog broja putnika i uzvika ,,Pobijte balije” koji se čuo, bilo mi je jasno da je to racija na putnike Muslimane. Bio sam zatečen i nijesam znao kako da reagujem. Ostao sam nijem kao i ostali putnici”.

Istog dana izvor ,,Rumija”, penzioner Crnogorac, ovako je doživio otmicu putnika:

,,Stajao sam u hodniku i vidio kada je milicioner prilikom legitimisanja jednog putnika (čitajući iz njegove lične karte prezime) upitao ,,odakle si”, ovaj mu je odgovorio ,,iz Prijepolja”, nakon čega mu je milicioner vratio ličnu kartu. Ovom putniku kondukter je nešto napisao na voznoj karti. Kada su kondukter i milicioneri pošli prema drugom kupeu, uniformisano lice koje je stajalo u hodniku, pogledalo je broj kupea. Ovo uniformisano lice je nešto kasnije jednom putniku koji ga je pitao ,,zašto nas legitimišu” odgovorio ,,traže vojne obveznike iz BiH koji su pobjegli u Srbiju i Crnu Goru”. Kada je voz stao u ž. s. Štrpci, isto ovo lice je sa prozora doviknulo ,,Ovdje”. Na taj poziv ušla su dva naoružana lica u uniformama i iz kupea koji im je pokazao izvukli su obeleženog putnika. Jedan putnik iz kupea pitao ih je ,,zašto ga vodite”, našto je jedan od njih odgovorio ,,radi provere podataka”. Dok se sve ovo dešavalo nigdje nijesam video pratioce voza, kao da su u zemlju propali. Vidim kondukteri stoje pored voza, ali ne preduzimaju ništa da svoje putnike zaštite. Ispred zgrade ž.s. stoji železničar (vjerovatno otpravnik), a pored njega dva naoružana lica. Vidim gužvu, vidim odvode ljude, čujem neko viče ,,Brže”. Jedno uniformisano lice koje izlazi iz voza viče ,,Gotovo – idemo”. Odvedoše negdje putnike, pitaj boga gdje. Stojimo još neko vrijeme, a onda konačno i krenusmo. Među putnicima zavlada neka čudna tišina – muk. Prizor je bio strašan. Podsjetio me je na fašističke racije iz 2. SR.”

Inžinjer, Srbin, pod šifrom ,,Drina”, ovako je svjedočio 4. marta:

,,Otmicu je izvršila grupa Milana Lukića, poznatog kriminalca iz okoline Višegrada. Najvjerovatnije da su oteti putnici odevedeni u pravcu Višegrada da bi bili zamijenjeni za zarobljene pripadnike vojske RS. Poznato je da Lukićeva grupa ima stalni i povremeni sastav. Stalni sastav (jezgro) čine Srbi iz Bosne, a povremeni Srbi iz Sandžaka i okoline Užica, tzv. vikend dobrovoljci. Jezgro grupe za terorističke akcije obučavali su instruktori ,,Belih orlova” u centru negdje na Zlatiboru ili Tari. Lukićeva grupa se ,,proslavila” u akcijama pljačke, silovanja i ubistvima muslimanskog življa po selima na lijevoj obali Drine. Iako je Lukićeva grupa paravojna jedinica ona je na vezi rukovodstva vojske RS. O njenim akcijama dosta znaju u MUP Užice, a i MUP Srbije”.

Penzionisani starješina Vojske Jugoslavije, Srbin, šifra ,,Durmitor”, 5. marta ispričao je:

,,Duško Kornjača iz Čajniča pričao je nekim licima iz Pljevalja, mislim da su radikali, da su svi oteti putnici iz voza Muslimani, da su poslije otmice isto veče likvidirani na prostoru između Priboja i Rudog i sahranjeni u zajedničku grobnicu. Sa Kornjačom je blizak Čeko Dačević, vjeruje da bi on mogao dati neke detalj o sudbini otetih, ako bi ga MUP pričepio”.

Evo i nezvaničnog ,,saznanja od kolege iz MUP-a”, od 6. marta:

,,Od kolega sam saznao da MUP radi na rasvetljavanju slučaja, da su u vezi sa vojnim vlastima RS, ali da nailaze na problem u saradnji. Od MUP Srbije nijesu dobili nikakva saznanja. Odgvorni iz RS se brane da je otmicu izvršila paravojna grupa koja je van njihove kontrole. Bez obzira na sve MUP RCG će nastaviti i intenzivirati rad na ovom slučaju”.

Ispod ovog svjedočenja stoji napomena: ,,Osjetio sam da je kolegi razgovor na temu o otmici putnika neprijatan, pa sam razgovor prekinuo. Ipak mi je puno rekao”.

Autor Informacije potom kaže da ,,Izneta saznanja ukazuju na sledeće interesantne podatke”:

,,1. velik broj uniformisanih lica u vozu i njihovu značajnu ulogu u pripremi terena za izvođenje putnika

2. nejednak tretman putnika (zavisno od nacionalne pripadnosti), od strane službenog osoblja voza prilikom pregleda voznih karata i legitimisanja, izazivalo je čuđenje putnika

3. prisustvo dvojice civila u vozu (bife) i odnos službenog osoblja voza prema njima ostavljao je utisak kao da su im pretpostavljeni;

4. bife je ličio na mjesto sastajanja, razmenu informacija, dobijanje instrukcija i fabrikovanje glasina

5. širenje glasina među putnicima, od navodnog prisustva u vozu ,,bjegunaca” ili “dezertera” iz BiH do toga da se u vozu nalazi “grupa muslimanskih terorista”, nije ostalo bez efekta

6. nejasni dijalozi razgovora između uniformisanih lica i službenog osoblja voza, kao što su: ,,za ovo imaš piće”, ,,je li sve uredu”, “sve ide po planu”, veoma su indikativni

7. opšta gužva, vika I uzvici koji su se čuli pri izvođenju otice: ,,ovdje”, ,,brže”, ,,gotovo – idemo”, ,,pobijte balije”, na putnike su djelovali zastrašujuće i zbunjujuće

8. otetim putnicima niko nije pružio pomoć, a oni koji su trebali – odjednom su nestali

9. oteti putnici nijesu pružali otpor, što je zbunjivalo

10. putnike je otela paravojna grupa iz RS uz pomoć uniformisanih lica u vozu, čemu je svojom pasivnošću doprinijelo službeno osoblje voza

11. svi oteti putnici su Muslimani

12. oteti putnici su po svoj prilici likvidirani

13. loša saradnja u radu na razjašnjavanju otmice između ovlašćenih organa”.

Autor informacije na kraju predlaže: ,,Na saveznom nivou uvesti Operativnu akciju za rad na slučaju; na nivou SMUP i UB VJ formirati operativni tim za rad na akciji.

Ukoliko se predlog prihvati, spreman sam uključiti se u rad na slučaju. Molim vaše stavove za dalji rad”.

Dečkić se okretao prema vozu…

Izvor pod šifrom ,,Breza”, prosvjetna radnica, Hrvatica, trećeg marta ispričala je autoru informacije sljedeće: ,,Ulazak i zaustavljanje voza u ž.s. Štrpci doživjela sam poput filma u kojem gledam kako voz sa jevrejima ulazi u neki geto, gdje na peronu čekaju vojska i policija (naoružani i mrka pogleda). Ali ovo nije bio film ovo je bila stvarnost, strašan prizor: naoružane spodobe pred ž.s. pored kompozcije upadaju u voz, izvlače ljude iz voza i nekud odvode. Kuda li ih vode i šta će biti sa njima pitam se? Vidim opštu gužvu, čujem viku. Ne vidim da ljudi koje odvode pružaju otpor, to me zbunjuje. Ne vidim da iko od prisutnih u vozu tim putnicima koje odvode pokušava pomoći. Ćutimo svi u kupeu. Pokušavam kroz prozor da vidim koliko ih odvedoše (čini mi se preko dvadeset). Među njima vidim i jednog dečkića, koji nije mogao imati više od 15-16 godina (kao moj Miško). Dok su ga odvodili okretao se prema vozu kao da je tražio pomoć. Ostala sam nijema, nijesam ni primijetila kada je voz krenuo da me ne trgnu prodoran glas iz hodnika ‘Pobijte balije’. Tada sam shvatila ko su odvedeni putnici”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo