Povežite se sa nama

MONITORING

DOKUMENT: HIGIJENA U KLINIČKOM CENTRU CRNE GORE: Porodilište kao izvor zaraze

Objavljeno prije

na

Interni dokument Kliničkog centra Crne Gore, iz 26. decembra 2007. godine, koji posjeduje Monitor – Mikrobiološka analiza briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad KCCG – jasno prikazuje kakvo je stanje higijene i, naročito, kakve su higijenske navike u toj higijenski najosjetljivijoj klinici (na njenom čelu sada Snežana Crnogorac, ranije načelnica porodilišta), najveće medicinske ustanovi u zemlji. Očajne! Da nije riječ o izuzetku od prije pet godina, potvrđuje krajem prošle godine objavljeno istraživanje, rađeno od 5. do 14. decembra 2011. godine, pod nadzorom kancelarije UNICEF-a – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori – u kojem je higijena te klinike dobila najmanje ocjene.

Mikrobiološke analize briseva na Ginekološko akušerskoj klinici (GAK), odjeljenje za novorođenčad – do kojih je preko ljekara koji su insistirali na anonimnosti – došla NVO Krug života, na čelu sa Dejanom Cvijanovićem, urađene su u Institutu za javno zdravlje. Precizno, u Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, za potrebe KCCG.

Dokument, broj 01-9, iz 04. januara 2008., potpisuju specijalista epidemiologije dr Sanja Medenica, direktor Centra dr Dragan Laušević i direktor Instituta dr Boban Mugoša.

Analiza je frapantna: pokazuje postojanje patogenih bakterija, potencijalnih uzročnika bakterijskih infekcija, na raznim sredstvima i osoblju Jedinice za novorođenčad. Rezultati 36 briseva (analize pod rednim brojevima od 211 do 246) pokazuju da samo dva testirana predmeta i to „doboš sa sterilnim instrumentima” i „rastvor za dezinfekciju iz lavora X boksa” su bez mikroorganizama!

U ostale 34 analize nađeni su patogeni mikroorganizmi, i to: na površini stola za prevoj beba gdje je nađena bakterija Ešerihija koli (Escherichia coli), koja je jedan je od najčešćih uzročnika bakterijskih infekcija kod čovjeka, koja može izazvati sepsu, ali i meningitis kod novorođenčeta; ista bakterija pronađena je i na ruci zaposlene; bakterija Staphylococcus aureus otkrivena je na “čistoj” peleni iz kreveca; ista je pronađena u nosu i na rukama nekoliko zaposlenih; na ruci jednog zaposlenog analizom Instituta utvrđena je i Klebsiella species!

Patogene bakterije su utvrđene i na čistim čaršavima, mantilima osoblja, vagama za mjerenje beba, „čistim” pampersima, površinama inkubatora za bebe, radnim površinama, rukama medicinskog osoblja i to podjednako bez obzira da li su oprane ili neoprane (u radu).! Nijedan medicinski radnik, obuhvaćen analizom, nije imao ruke bez patogenih mikroorganizama, čak ni nakon pranja ruku!

Profesor Univerziteta Crne Gore, stručnjak iz ove oblasti, koji je insistirao na anonimnosti, za Monitor je kazao da sve ono što navode UNICEF-ovi stručnjaci (na osnovu kontrole decembra 2011. godine) sada potkrepljuju i izvještaji briseva od strane Instituta. Stanje u pogledu mjera koje se sprovode za sprečavanje infekcija u porodilištima, kaže naš izvor, ima zabrinjavajuće razmjere imajući u vidu UNICEF-ovo istraživanje. On upozorava: „Higijena ruku je najvažnija mjera za sprečavanje infekcija”.

Podsjetimo: u UNICEF-ovom izvještaju (detaljno: Ni ruke ne peru, Monitor, septembar 2013, broj 1195) navodi se da se „najdjelotvornija tehnika za sprečavanje infekcija – pranje ruku – ne primjenjuje na adekvatan način i ne koristi u većini porodilišta u Crnoj Gori.” Doslovce: ruke se ne peru! Piše i to da nema potpuno opremljenih mjesta za pranje ruku, ali i da je kontrola infekcija nedovoljna.

Kontrolori UNICEF-a konstatovali su takođe da na mjestima predviđenim za pranje ruku nema deterdženata, jednokratnih ručnika, antiseptika itd., kao ni uputstava sa detaljnim procedurama koja treba da informišu osoblje kako treba prati ruke i kojim sredstvima kod različitih medicinskih zahvata. Stručnjaci UNICEF-a su izrazili zabrinutost da kod medicinskog osoblja ne postoji ni motivacija da sve ovo nauče, ne postoji kontinuirana obuka osoblja, a niko i ne vrši nadzor da li se ruke peru i da li se primjenjuje pravilna tehnika.

Uz to, zapisano je u izvještaju, ne primjenjuju se ni druge djelotvorne mjere za sprečavanje infekcija: pravilna antibiotička profilaksa, kontakt koža na kožu, rano dojenje itd. Ne primjenjuju se savremeni standardi, a ako se neke mjere primjenjuju one su često zastarjele i ne odgovaraju standardima savremene medicine. Takođe se ne primjenjuju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije što je zabrinjavajuće, a i ne postoje pravilnici i uputstva, odnosno algoritmi za pravilno postupanje u mjerama za sprečavanje infekcija.

Nakon dobavljanja alarmantnog dokumenta o rezultatima mikrobioloških analiza briseva, predstavnici NVO Krug života su, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, 28. marta 2014. godine – direktorima KCCG (Milan Mijović), Ministru zdravlja (Miodrag Radunović) i direktoru Instituta za javno zdravlje (Boban Mugoša) – istovremeno uputili isto pitanje: „Da li je za potrebe Ginekološko akušerske klinike KCCG rađena mikrobiološka analiza briseva uzetih sa opreme, prostora i kadra za 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012. i 2013. godinu? Ako jeste zahtijevamo da nam, shodno Zakonu, dostavite rezultate analiza.”

U Kliničkom centru, kao i Ministarstvu zdravlja su izbjegli odgovor na pomenuti zahtjev, pa iz NVO Krug života, 16. aprila 2014, šalju urgenciju, uz napomenu da će, ukoliko im se u novom roku ne obezbijedi traženo, biti primorani da pokrenu postupak pred nadležnim organima. Ništa od odgovora.

Iz Instituta za javno zdravlje je stigao odgovor u zakonskom roku. Negativan! Odbijen je zahtjev NVO Krug života uz obrazloženje da je nedvosmisleno utvrđeno da su podaci koji se odnose na mikrobiološke analize briseva uzetih od zaposlenih u GAK-u lični podaci i ne mogu se dostaviti trećim licima bez izričite saglasnosti zaposlenih, te da su analize briseva uzetih sa opreme i prostora dostavljeni GAK-u, koji sa njima raspolaže u skladu sa Zakonom.

Prvi čovjek NVO-a Dejan Cvijanović za Monitor, tim povodom kaže: „Činjenica da do sada i pored urgencija iz nadležnih institucija nijesmo dobili odgovor na pitanje o mikrobiološkim analizama briseva za period od zadnjih sedam godina, pobuđuje na sumnju kakvi su nalazi za taj period.”

Monitor je, potom, 23. aprila, od Ministarstva zdravlja, tražio da nam prezentuje zakonske i podzakonske akte koji definišu uslove i standarde pod kojima inspekcijski organ vrši kontrolu higijenskih uslova i sterilnosti u registrovanim medicinskim ustanovama, bilo privatnim ili državnim. U dopisu Ministarstvu, naveli smo: ,,Nadamo se da postoji takav akt, jer ukoliko ne postoji to ukazuje da u organizaciji zdravstva u državi vlada nepoštovanje osnovnih principa za jednu od najvažnijih oblasti – higijenu.”

Umjesto traženog detaljnog pravilnika dobili smo izvod iz Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. To, uz sve pomenuto pobuđuje sumnju da pravilnik koji definiše ovu problematiku ne postoji, a time se ne može ni vršiti adekvatna kontrola!

Još više: u navedenom zakonu se definiše da je medicinska ustanova dužna da sama obezbijedi pravilnike i uputstva za mjere preventive i suzbijanja infektivnih bolesti, a to je ono što su stručnjaci UNICEF-a utvrdili da ne postoji! Zakonom su predviđene i kazne za ustanove ako ti pravilnici i uputstva ne postoje. Imajući u vidu stanje na terenu, vjerovatno da praksa kažnjavanja ne postoji, ili je na nivou incidenta.

Kako bismo imali uvid i u način uzimanja briseva Monitor je uputio pitanje Institutu za javno zdravlje: ,,Budući da Institut radi mikrobiološke analize briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad KCCG, a u koje smo imali uvid, interesuje nas da nam pojasnite metodologiju mikrobioloških analiza, uzimanja briseva: na koji način se rade navedene analize, u kom trenutku se uzimaju brisevi, kako funkcioniše taj čitavi proces.”

Nijesmo dobili konkretan odgovor, osim opštih odrednica: ,,Institut za javno zdravlje vrši laboratorijsku dijagnostiku materijala po zahtjevu zdravstvenih ustanova, kao i po nalogu Zdravstveno-sanitarne inspekcije i epidemiološkim indikacijama. Dobijeni nalazi dostavljaju se zdravstvenoj ustanovi (odnosno zdravstveno sanitarnoj inspekciji) koja se obratila zahtjevom, koja na osnovu dobijenih nalaza preduzima odgovarajuće mjere.”

Odgovorili su nam i da su zdravstvene ustanove i drugi subjekti koji obavljaju zdravstvenu djelatnost dužni da obezbijede higijensko-tehničke uslove, kao i da sprovode odgovarajuće stručne, organizacione i druge propisane mjere, u skladu sa djelatnošću kojom se bave.

Monitorov izvor kaže da ministarstvo zdravlja očigledno gura pod tepih sve probleme koji se gomilaju u toku dužeg niza godina, te da bi kontrola rada trebalo da se vrši sa hijerarhijskog vrha.

Ako je ovakvo stanje higijene u Jedinici za novorođenčad u KCCG, kakvo li je tek u slabije opremljenim, recimo onim takođe obuhvaćenim izvještajem UNICEF-a – u opštim bolnicama Cetinje, Kotor, Berane ili Nikšić?! Istom logikom: ako je takvo stanje higijene u odjeljenju za novorođenčad, kakvo li je tek na ostalim ?!

Bolnice kao izvor zaraze!

Personalizovati odgovornost

Istina, dokument je sa samog kraja 2007. godine, ali ukoliko uzmemo u obzir izvještaj UNICEF-a o stanju u porodilištima, sa kraja 2011. godine, koji eksplicitno pokazuje da je nivo higijene na najnižem mogućem nivou, lako je napraviti sponu kakva je situacija i danas u porodilištu KCCG, kaže za Monitor direktor NVO Krug života Dejan Cvijanović.

,,Javnost je takođe upoznata da je krajem prošle godine renovirana Ginekološko akušerska klinika (GAK), međutim, imajući u vidu dokument ali i pomenuto UNICEF-ovo istraživanje, postavlja se pitanje da li je to dovoljno da se promijene navike i način rada osoblja.

Uzimajući u obzir da je u vrijeme nastanka oba dokumenta ista ekipa ljekara bila odgovorna za organizaciju i rad GAK-a i danas na istim pozicijama, pitamo se kada će se personalizovati odgovornost u pravnom i etičkom smislu. Kada će ministarstvo zdravlja, menadžment KCCG i ljekarska komora Crne Gore prestati da žmure na ovakav način rada koji sa sobom nosi žrtve.

Koliko treba da se dogodi tragičnih slučajeva, pa da neko konačno odreaguje?”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo