Povežite se sa nama

MONITORING

DOKUMENT: HIGIJENA U KLINIČKOM CENTRU CRNE GORE: Porodilište kao izvor zaraze

Objavljeno prije

na

Interni dokument Kliničkog centra Crne Gore, iz 26. decembra 2007. godine, koji posjeduje Monitor – Mikrobiološka analiza briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad KCCG – jasno prikazuje kakvo je stanje higijene i, naročito, kakve su higijenske navike u toj higijenski najosjetljivijoj klinici (na njenom čelu sada Snežana Crnogorac, ranije načelnica porodilišta), najveće medicinske ustanovi u zemlji. Očajne! Da nije riječ o izuzetku od prije pet godina, potvrđuje krajem prošle godine objavljeno istraživanje, rađeno od 5. do 14. decembra 2011. godine, pod nadzorom kancelarije UNICEF-a – Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori – u kojem je higijena te klinike dobila najmanje ocjene.

Mikrobiološke analize briseva na Ginekološko akušerskoj klinici (GAK), odjeljenje za novorođenčad – do kojih je preko ljekara koji su insistirali na anonimnosti – došla NVO Krug života, na čelu sa Dejanom Cvijanovićem, urađene su u Institutu za javno zdravlje. Precizno, u Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, za potrebe KCCG.

Dokument, broj 01-9, iz 04. januara 2008., potpisuju specijalista epidemiologije dr Sanja Medenica, direktor Centra dr Dragan Laušević i direktor Instituta dr Boban Mugoša.

Analiza je frapantna: pokazuje postojanje patogenih bakterija, potencijalnih uzročnika bakterijskih infekcija, na raznim sredstvima i osoblju Jedinice za novorođenčad. Rezultati 36 briseva (analize pod rednim brojevima od 211 do 246) pokazuju da samo dva testirana predmeta i to „doboš sa sterilnim instrumentima” i „rastvor za dezinfekciju iz lavora X boksa” su bez mikroorganizama!

U ostale 34 analize nađeni su patogeni mikroorganizmi, i to: na površini stola za prevoj beba gdje je nađena bakterija Ešerihija koli (Escherichia coli), koja je jedan je od najčešćih uzročnika bakterijskih infekcija kod čovjeka, koja može izazvati sepsu, ali i meningitis kod novorođenčeta; ista bakterija pronađena je i na ruci zaposlene; bakterija Staphylococcus aureus otkrivena je na “čistoj” peleni iz kreveca; ista je pronađena u nosu i na rukama nekoliko zaposlenih; na ruci jednog zaposlenog analizom Instituta utvrđena je i Klebsiella species!

Patogene bakterije su utvrđene i na čistim čaršavima, mantilima osoblja, vagama za mjerenje beba, „čistim” pampersima, površinama inkubatora za bebe, radnim površinama, rukama medicinskog osoblja i to podjednako bez obzira da li su oprane ili neoprane (u radu).! Nijedan medicinski radnik, obuhvaćen analizom, nije imao ruke bez patogenih mikroorganizama, čak ni nakon pranja ruku!

Profesor Univerziteta Crne Gore, stručnjak iz ove oblasti, koji je insistirao na anonimnosti, za Monitor je kazao da sve ono što navode UNICEF-ovi stručnjaci (na osnovu kontrole decembra 2011. godine) sada potkrepljuju i izvještaji briseva od strane Instituta. Stanje u pogledu mjera koje se sprovode za sprečavanje infekcija u porodilištima, kaže naš izvor, ima zabrinjavajuće razmjere imajući u vidu UNICEF-ovo istraživanje. On upozorava: „Higijena ruku je najvažnija mjera za sprečavanje infekcija”.

Podsjetimo: u UNICEF-ovom izvještaju (detaljno: Ni ruke ne peru, Monitor, septembar 2013, broj 1195) navodi se da se „najdjelotvornija tehnika za sprečavanje infekcija – pranje ruku – ne primjenjuje na adekvatan način i ne koristi u većini porodilišta u Crnoj Gori.” Doslovce: ruke se ne peru! Piše i to da nema potpuno opremljenih mjesta za pranje ruku, ali i da je kontrola infekcija nedovoljna.

Kontrolori UNICEF-a konstatovali su takođe da na mjestima predviđenim za pranje ruku nema deterdženata, jednokratnih ručnika, antiseptika itd., kao ni uputstava sa detaljnim procedurama koja treba da informišu osoblje kako treba prati ruke i kojim sredstvima kod različitih medicinskih zahvata. Stručnjaci UNICEF-a su izrazili zabrinutost da kod medicinskog osoblja ne postoji ni motivacija da sve ovo nauče, ne postoji kontinuirana obuka osoblja, a niko i ne vrši nadzor da li se ruke peru i da li se primjenjuje pravilna tehnika.

Uz to, zapisano je u izvještaju, ne primjenjuju se ni druge djelotvorne mjere za sprečavanje infekcija: pravilna antibiotička profilaksa, kontakt koža na kožu, rano dojenje itd. Ne primjenjuju se savremeni standardi, a ako se neke mjere primjenjuju one su često zastarjele i ne odgovaraju standardima savremene medicine. Takođe se ne primjenjuju preporuke Svjetske zdravstvene organizacije što je zabrinjavajuće, a i ne postoje pravilnici i uputstva, odnosno algoritmi za pravilno postupanje u mjerama za sprečavanje infekcija.

Nakon dobavljanja alarmantnog dokumenta o rezultatima mikrobioloških analiza briseva, predstavnici NVO Krug života su, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, 28. marta 2014. godine – direktorima KCCG (Milan Mijović), Ministru zdravlja (Miodrag Radunović) i direktoru Instituta za javno zdravlje (Boban Mugoša) – istovremeno uputili isto pitanje: „Da li je za potrebe Ginekološko akušerske klinike KCCG rađena mikrobiološka analiza briseva uzetih sa opreme, prostora i kadra za 2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012. i 2013. godinu? Ako jeste zahtijevamo da nam, shodno Zakonu, dostavite rezultate analiza.”

U Kliničkom centru, kao i Ministarstvu zdravlja su izbjegli odgovor na pomenuti zahtjev, pa iz NVO Krug života, 16. aprila 2014, šalju urgenciju, uz napomenu da će, ukoliko im se u novom roku ne obezbijedi traženo, biti primorani da pokrenu postupak pred nadležnim organima. Ništa od odgovora.

Iz Instituta za javno zdravlje je stigao odgovor u zakonskom roku. Negativan! Odbijen je zahtjev NVO Krug života uz obrazloženje da je nedvosmisleno utvrđeno da su podaci koji se odnose na mikrobiološke analize briseva uzetih od zaposlenih u GAK-u lični podaci i ne mogu se dostaviti trećim licima bez izričite saglasnosti zaposlenih, te da su analize briseva uzetih sa opreme i prostora dostavljeni GAK-u, koji sa njima raspolaže u skladu sa Zakonom.

Prvi čovjek NVO-a Dejan Cvijanović za Monitor, tim povodom kaže: „Činjenica da do sada i pored urgencija iz nadležnih institucija nijesmo dobili odgovor na pitanje o mikrobiološkim analizama briseva za period od zadnjih sedam godina, pobuđuje na sumnju kakvi su nalazi za taj period.”

Monitor je, potom, 23. aprila, od Ministarstva zdravlja, tražio da nam prezentuje zakonske i podzakonske akte koji definišu uslove i standarde pod kojima inspekcijski organ vrši kontrolu higijenskih uslova i sterilnosti u registrovanim medicinskim ustanovama, bilo privatnim ili državnim. U dopisu Ministarstvu, naveli smo: ,,Nadamo se da postoji takav akt, jer ukoliko ne postoji to ukazuje da u organizaciji zdravstva u državi vlada nepoštovanje osnovnih principa za jednu od najvažnijih oblasti – higijenu.”

Umjesto traženog detaljnog pravilnika dobili smo izvod iz Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. To, uz sve pomenuto pobuđuje sumnju da pravilnik koji definiše ovu problematiku ne postoji, a time se ne može ni vršiti adekvatna kontrola!

Još više: u navedenom zakonu se definiše da je medicinska ustanova dužna da sama obezbijedi pravilnike i uputstva za mjere preventive i suzbijanja infektivnih bolesti, a to je ono što su stručnjaci UNICEF-a utvrdili da ne postoji! Zakonom su predviđene i kazne za ustanove ako ti pravilnici i uputstva ne postoje. Imajući u vidu stanje na terenu, vjerovatno da praksa kažnjavanja ne postoji, ili je na nivou incidenta.

Kako bismo imali uvid i u način uzimanja briseva Monitor je uputio pitanje Institutu za javno zdravlje: ,,Budući da Institut radi mikrobiološke analize briseva na odjeljenju Jedinice za novorođenčad KCCG, a u koje smo imali uvid, interesuje nas da nam pojasnite metodologiju mikrobioloških analiza, uzimanja briseva: na koji način se rade navedene analize, u kom trenutku se uzimaju brisevi, kako funkcioniše taj čitavi proces.”

Nijesmo dobili konkretan odgovor, osim opštih odrednica: ,,Institut za javno zdravlje vrši laboratorijsku dijagnostiku materijala po zahtjevu zdravstvenih ustanova, kao i po nalogu Zdravstveno-sanitarne inspekcije i epidemiološkim indikacijama. Dobijeni nalazi dostavljaju se zdravstvenoj ustanovi (odnosno zdravstveno sanitarnoj inspekciji) koja se obratila zahtjevom, koja na osnovu dobijenih nalaza preduzima odgovarajuće mjere.”

Odgovorili su nam i da su zdravstvene ustanove i drugi subjekti koji obavljaju zdravstvenu djelatnost dužni da obezbijede higijensko-tehničke uslove, kao i da sprovode odgovarajuće stručne, organizacione i druge propisane mjere, u skladu sa djelatnošću kojom se bave.

Monitorov izvor kaže da ministarstvo zdravlja očigledno gura pod tepih sve probleme koji se gomilaju u toku dužeg niza godina, te da bi kontrola rada trebalo da se vrši sa hijerarhijskog vrha.

Ako je ovakvo stanje higijene u Jedinici za novorođenčad u KCCG, kakvo li je tek u slabije opremljenim, recimo onim takođe obuhvaćenim izvještajem UNICEF-a – u opštim bolnicama Cetinje, Kotor, Berane ili Nikšić?! Istom logikom: ako je takvo stanje higijene u odjeljenju za novorođenčad, kakvo li je tek na ostalim ?!

Bolnice kao izvor zaraze!

Personalizovati odgovornost

Istina, dokument je sa samog kraja 2007. godine, ali ukoliko uzmemo u obzir izvještaj UNICEF-a o stanju u porodilištima, sa kraja 2011. godine, koji eksplicitno pokazuje da je nivo higijene na najnižem mogućem nivou, lako je napraviti sponu kakva je situacija i danas u porodilištu KCCG, kaže za Monitor direktor NVO Krug života Dejan Cvijanović.

,,Javnost je takođe upoznata da je krajem prošle godine renovirana Ginekološko akušerska klinika (GAK), međutim, imajući u vidu dokument ali i pomenuto UNICEF-ovo istraživanje, postavlja se pitanje da li je to dovoljno da se promijene navike i način rada osoblja.

Uzimajući u obzir da je u vrijeme nastanka oba dokumenta ista ekipa ljekara bila odgovorna za organizaciju i rad GAK-a i danas na istim pozicijama, pitamo se kada će se personalizovati odgovornost u pravnom i etičkom smislu. Kada će ministarstvo zdravlja, menadžment KCCG i ljekarska komora Crne Gore prestati da žmure na ovakav način rada koji sa sobom nosi žrtve.

Koliko treba da se dogodi tragičnih slučajeva, pa da neko konačno odreaguje?”

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo