Povežite se sa nama

MONITORING

LOKALNI IZBORI: Pod sjenkom Podgorice

Objavljeno prije

na

Tačno je da su izbori u glavnom gradu veoma važni, pored ostalog zato što u njemu živi trećina Crne Gore. U ostalih jedanaest opština u kojima će lokalni izbori biti održani 25. maja živi – druga trećina. Preko 190 hiljada ljudi, za oko četiri hiljade više nego u Podgorici.

Izbori u Baru, Bijelom Polju, Danilovgradu, na Žabljaku, u Kolašinu, Plavu, Pljevljima, Plužinama, Rožajama, Šavniku i Gusinju, u sjenci su podgoričkih. Iz tih opština stiže tek po koja predizborna vijest i još se ne zna ko će, i ko će s kim, na izborima učestvovati. Rok za podnošenje izbornih lista traje do 30. aprila.

Bar sa oko 42 hiljade stanovnika i Bijelo Polje sa preko 46 najveće su, nakon Podgorice, opštine koje očekuju lokalni izbori.

Na lokalnim izborima 2010. u Baru je pobijedila koalicija DPS-a i SDP-a. Osvojili su blizu deset hiljada glasova i 20 mandata. Opoziciona koalicija ,,Bolji Bar” dobila je 6.215 glasova, odnosno 12 odborničkih mjesta. Bošnjačko-muslimanska lista osvojila je 1.233 glasa, odnosno dva mandata, dok je po jedan mandat pripao Demokratskom savezu i Liberalnoj partiji.

Demokratski front i SNP na parlamentarnim izborima 2012. u Baru su imali oko 600 glasova više nego ,,Bolji Bar” dvije godine ranije. Koalicija DPS-a i SDP-a ponovo je uspjela da dođe do deset hiljada glasova, ali je i preko 2.700 ljudi glasalo za Pozitivnu. BS je dobila blizu hiljadu, a Albanska koalicija oko 500 glasova više. Miodrag Lekić je na predsjedničkim izborima u Baru imao oko 1.100 glasova više nego Filip Vujanović – 9.981 prema 8.862.

Uoči ovih izbora zasad je jasno da će se u Baru jedna od glavnih bitaka za glasove voditi između SDP-a i Pozitivne. Partnerstvo u glavnom gradu između te dvije partije nije spriječilo njihove barske kolege da ovih dana razmijene teške riječi. Član predsjedništva Pozitivne Goran Đurović kazao je da socijaldemokrate pokušavaju da prevare birače odvojenim izlaskom na izbore, te da je ,,glas za SDP u suštini glas za DPS”. Pozitivna u Baru, kažu, neće sa DPS-om ni poslije izbora. Žarko Pavićević, javljali su ovdašnji mediji, jedan je od gradonačelnika kojeg DPS neće ponovo kandidovati.

U Bijelom Polju je prije četiri godine ,,Evropsko Bijelo Polje” sa 15.594 glasa dobilo 23, dok je koalicija ,,Bolje Bijelo Polje” sa 8.978 osvojenih glasova imala 13 mandata. Bošnjačka stranka je imala 1.666 glasova i dva odbornička mjesta.

I na posljednjim parlamentarnim i na predsjedničkim izborima Bijelo Polje se pokazalo kao jedno od najjačih uporišta DPS-a. Sabrani rezultati DF-a i SNP-a bili su slabiji od opozicione koalicije dvije godine ranije, Pozitivna je dobila 957 glasova, rezultat je bitno popravila samo Bošnjačka stranka koja je 2012. u Bijelom Polju osvojila 2.252 glasa.

Listom su Bjelopoljci glasali i za Filipa Vujanovića i donijeli mu 14.527 glasova. Lekić je dobio 9.791.

Uz napomenu da je dosadašnja vlast u Bijelom Polju radila dobro, u lokalnom SDP-u su odlučili da na izbore idu sami. Izmjeriće se, eto, i ta snaga, ali teško da se može očekivati da se u tom gradu SDP odlijepi od DPS-a i da vlast bude promijenjena. Može, eventualno, SDP da bude zamijenjen Bošnjačkom strankom.

U Danilovgradu su 2010. DPS i SDP dobili povjerenje 4.878 birača i osvojili 19 mjesta. Koalicija ,,Bolji Danilovgrad” imala je 3.767 glasova, odnosno 14 mandata. U toj opštini odnos snaga nije se bitno promijenio ni na parlamentarnim izborima. Vujanović je imao oko dvjesta glasova manje nego njegova partija nekoliko mjeseci ranije 4.483, dok je Miodrag Lekić dobio 4.551 glas.

Pozitivna i SDP biće na danilovgradskim izborima u koaliciji, prema nekim najavama nosilac liste DPS-a neće biti dosadašnji gradonačelnik Branislav Đuranović.

Na prethodnim lokalnim izborima u Kolašinu DPS je osvojio 2.066 glasova i 12 mandata, ,,Bolji Kolašin” 2.031 i 11 mandata, grupa građana „Zajedno za Kolašin” 1.169 glasova i šest odborničkih mjesta, a SDP 391 glas i dva mandata. DPS i Grupa građana formirali su vlast. Na parlamentarnim izborima 2012. stvari su se promijenile – DF i SNP imali su oko šest stotina glasova više od Evropske Crne Gore, Pozitivna je dobila blizu četiristo glasova. Lekić je ubjedljivo pobijedio Vujanovića sa 2.780 prema 2.146. Šareno će biti i ovoga puta. SDP je u Kolašinu tradicionalno opoziciona pratija, grupa građana koju čine bivši članovi SNP-a vrlo je bliska DPS-u. Trista čuda.

Sudeći po raznolikosti partija koje godinama čine opštinski parlament, kao i po različitosti kombinacija pomoću kojih je konstituisana vlast, Plav se može smatrati najdemokratskijom opštinom u Crnoj Gori. DPS-SDP koalicija na izborima 2010. u ovoj opštini osvojila je 14 odborničkih mjesta sa 2.957 glasova. ,,Bolji Plav” sa 1.085 glasova dobio je pet mjesta, a Bošnjačka stranka 1.733 glasa i osam mandata. DUA, Forca i Demokratski savez Crne Gore imali su po jedno odborničko mjesto. Dva mandata pripala su Partiji za Gusinje sa 556 osvojenih glasova.

Koalicija DPS-a i SDP-a koja je formirala vlast razvrgnuta je dvije godine kasnije, pa su opštinu dalje vodili SDP i albanske partije. Parlamentarni izbori donijeli su rast Bošnjačke stranke, ostalo je manje-više isto.

I na ovim izborima u Plavu, kako se očekuje, neće biti predizbornih koalicija. U plavskom SDP-u kažu – ni postizborne sa DPS-om. Ne očekuje se da će izdvajanje Gusinja donijeti drastično nov raspored političkih snaga, ali se procjenjuje da će promjena biračkog tijela najmanje naškoditi SDP-u, a najviše DPS-u. ,,Prije svega zbog glasova iz Njujorka, Gusinje je uvijek bilo baza za krađu glasova”, objašnjavaju Monitorovi sagovornici.

U Gusinju, na krilima novoformirane opštine, očekuje se uspjeh vladajuće partije.

Plužine i Pljevlja jedine su opštine u kojima je na lokalnim izborima 2010. pobijedila opozicija. Lista ,,Bolja Pljevlja” sa 11.093 glasa osvojila je 18, koalicija DPS-SDP-LP 17 mandata uz pomoć 10.345 glasova. Na parlamentarnim izborima zbrojenih glasova opozicije bilo je i dalje više nego DPS-SDP-ovih. Za tri. Lekić je imao oko 1.100 glasova više nego Vujanović.

Nakon sukoba u pljevaljskom DF-u, za predstojeće izbore formirana je koalicija SNP-a i „Pokreta za Pljevlja – dr Novica Stanić,” koji čini dio opštinskog odbora Nove. Čelnici Nove jedni su druge optuživali za saradnju sa režimom sa jedne i za korupciju, sa druge strane. Nije moguće procijeniti koliko će to uticati na rezultate izbora.

U Plužinama SNP je na posljednjim lokalnim izborima sa 1.293 glasa dobio 18 mandata. DPS-SDP 461 glas, odnosno šest, a koalicija ,,Zajedno za bolju Pivu” sa 438 glasova pet odborničkih mjesta. Oko 130 glasova donijelo je Jugoslovenskoj komunističkoj partiji jedan mandat. SNP je ostao nadmoćan u toj opštini i na parlamentarnim izborima. Lekić je dobio 1.361, Vujanović 532 glasa.

U Rožajama je 2010. DPS zavladao apsolutno. Sa osvojenim 6.491 glasom imao je 18 odbornika, Bošnjačka stranka je sa 3.454 glasa imala devet, a SDP sa 2.808 glasova sedam odborničkih mjesta. Na parlamentarnim izborima Bošnjačka stranka je imala oko hiljadu glasova više od DPS-SDP Evropljana. DPS je tada krivio SDP za loš rezultat, sad idu odvojeno. U Rožajama neće biti predizbornih koalicija. Pitanje je koliko će na rezultate Bošnjačke stranke uticati formiranje Bošnjačke demokratske zajednice. Upućeni računaju da ovoga puta niko neće osvojiti apsolutnu vlast.

I Žabljak i Šavnik su 2010. osvojili DPS-SDP. U Šavniku je ta koalicija sa 882 glasa dobila 16 odbornika, koaliciji ,,Bolji Šavnik” pripalo je 780 glasova i 15 mandata. Sličan odnos bio je i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima. Vujanović je imao oko 60 glasova više od Lekića. Najzanimljiviji predizborni podatak iz Šavnika trenutno je da se broj birača u toj opštini od 2010. smanjio za oko pet stotina.

Na Žabljaku su prije četiri godine DPS i SDP sa 1.294 glasa imali 16 odbornika, ,,Bolji Žabljak” sa 1.102 glasa imao je 13 odbornika, dok su po jedan mandat dobile liste ,,Za naš Žabljak” i ,,Srcem za Žabljak”. Njih je podržalo 112, odnosno 129 birača. U prednosti od oko dvjesta glasova vladajuća koalicija bila je i na parlamentarnim izborima. Lekić je tijesno pobijedio Vujanovića – 1.144 prema 1.126.

Od opština u kojima je opozicija 2012. osvojila više glasova od vlasti, lokalni izbori su u Podgorici, Pljevljima, Plužinama i Kolašinu. Na primjeru Mojkovca i Berana vidjelo se da to ne mora puno da znači. Opozicija je u Mojkovcu nakon dobrog rezultata na parlamentarnim izborima, izgubila vlast, u Beranama je bilo obrnuto.

Povoljna okolnost za opoziciju na ovim izborima je to što DPS svoje, odnosno državne, snage mora da raspe na više mjesta, a da pritom još bude posvećen borbi za opstanak na vlasti u glavnom gradu. Povoljna okolnost za vlast je to što je vlast. Takvi smo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo