Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST, KORUPCIJA, PRIVATIZACIJA: DA LI ĆE AFERA ELEKTROPRIVREDA NASLIJEDITI AFERU TELEKOM: Sve je isto, samo SAD-a nema

Objavljeno prije

na

Već viđeno. Prošlonedjeljna Skupština akcionara Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) – dugo najavljivana i od mnogih sa nestrpljenjem iščekivana – odložena je zbog nedostatka kvoruma, pošto na nju nijesu došli predstavnici većinskog vlasnika, države Crne Gore (55 odsto akcijskog kapitala).

Iz Ministarstva ekonomije naknadno je objašnjeno da Skupština nije propala njihovom krivicom, već zato što aktuelna Vlada ,,nije dobila saglasnost italijanskog partnera A2A, za pozitivno izjašnjavanje o predloženim tačkama dnevnog reda”.

Na dnevnom redu bila su dva pitanja o kojima se razgovara i pregovara mjesecima, odnosno, godinama. Jedno od njih je pitanje količine i cijene struje kojom bi EPCG mogla snabdijevati Kombinat aluminijuma, pod uslovom da ova kompanija nastavi rad poslije stečaja i bankrota u koje je dospjela zahvaljujući partnerstvu premijera Mila Đukanovića i ruskog oligarha Olega Deripaske.

Drugo bitno pitanje bio je način na koji će država od EPCG naplatiti poreski dug težak skoro 50 miliona eura.

To je jedan od crnogorskih privatizaciono-koruptivnih klasika. Kada je na zahtjev Vlade (koja je usput i opunomoćenik države kao većinskog vlasnika KAP) u Kombinatu uveden stečaj, pokazalo se da je Elektroprivreda sav rizik naplate višegodišnjih potraživanja od KAP-a i njegovih snabdjevača (Montenegrobonus) prenijela na teret poreskih obveznika.

Vlada je, isprva, pokušala da sve to zabašuri rebalansom budžeta za prošlu godinu, tako što bi dugovanja koja je prema Crnoj Gori napravio menadžement EPCG iz italijanske A2A, jednostavno – otpisala u navodnom kompenzacionom lancu između kompanija kojima gazduju Vlada i njeni privatizacioni partneri.

Kada se pokazalo da u parlamentu ne postoji potrebna većina raspoložena da tek tako dezintegriše 50 miliona eura državnog novca, krenulo se u navodne pregovore o izmirenju poreskog duga. Navodne zbog toga što su javnosti do sada prezentovana makar dva usaglašena (tako je makar zvučalo objašnjenje ovdašnjih zvaničnika) rješenja za naplatu ovih potraživanja. A onda smo se vratili na početak priče – pošto Vlada ,,nije dobila saglasnost italijanskog partnera A2A”.

Ozbiljne se stvari ovdje pokušavaju zabašuriti.

Počnimo od dileme – kako je EPCG, za razliku od, manje-više, svih drugih preduzeća u Crnoj Gori uopšte došla u priliku da na ime poreza i doprinosa duguje 50 miliona eura? Premijer Đukanoviće je negdje promrmljao da je to grubo kršenje zakona Elektroprivredi omogućeno ,,prećutnom saglasnošću” Vlade. Naši sagovornici iz EPCG, insistirajući da ostanu anonimni, objašnjavali su da je ,,pravni osnov” za to ekonomsko nepočinstvo pronađen u odluci parlamenta sa početka 2012. po kojoj između ostalog – da parafrazramo – KAP mora da radi, dok EPCG treba zaštititi od negativnih efekata tog rada… Pokazalo se da su to jedina dva zaključka iz cijelog paketa koji je usvojio parlament, za čije sprovođenje su se založili i Vlada i menadžmenti KAP-a i Kombinata.

Kada je tadašnja Vlada Mila Đukanovića raspisala tender za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG, bez sumnje se znalo da ekonomsku budućnost najvrijednije crnogorske kompanije determiniše priroda njenih poslovnih odnosa sa KAP-om.

Dok su predstavnici A2A, u proljeće 2009. godine, uz pomoć do danas neidentifikovanih osoba (kompanija) sticali nedostižnu prednost u trci za vlasništvo i pravo upravljanja nad EPCG, ispod cijene kupujući akcije ovdašnjih privatizacionih fondova, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković pokušao je zaštiti interese vlasnika Elektroprivrede u poslovima sa KAP-om.

Miličković je državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv premijera Đukanovića zbog toga što je ,,spriječio Bord direktora i izvršnog direktora AD EPCG da isključe napajanje dužnika AD KAP zbog neplaćanja računa za utrošenu električnu energiju…”.

Miličković u krivičnoj prijavi piše: ,,Početkom marta 2009. EPCG je podnijela tužbu i privremenu mjeru zabrane raspolaganja za 10.000 tona aluminijuma koji se nalazio u Luci Bar. Međutim, po nalogu gospodina Đukanovića (zloupotrebljavajući službeni položaj premijera Vlade Crne Gore) EPCG Privrednom sudu upućuje podnesak kojim se, bez ijednog ekonomskog razloga, traži da se skine blokada sa 10.000 tona aluminijuma (da bi se isti ustupio stranoj banci). Time se čini nesaglediva finansijska šteta i EPCG dovodi u situaciju da se nikada ne naplati od KAP-a…”.

Umjesto tadašnjeg VDT-a Ranke Čarapić, na Miličkovićevu prijavu zvanično je odgovorio samo prvookrivljeni – premijer. On je, prenosi agencija MINA, komentarišući prijavu saopštio: ,,Svako ima pravo na svoju sklonost ka medijskim egzibicijama, možda, još preciznije, svako ima pravo na svoju glupost”.

Danas bi ovu izjavu mogli dopuniti – ogromna većina ljudi svoje gluposti plaćaju sami. Rijetki imaju privilegiju da ceh njihove gluposti i lakomosti plaćaju svi ostali.

Zgodna je prilika da podsjetimo: krajem godine ističe petogodišnji Ugovor između A2A i Vlade. Bliži se vrijeme za svođenje računa. I potezanje pitanja odgovornosti.

Treba li podsjećati kako je Vujica Lazović, tadašnji i sadašnji potpredsjednik Vlade, objašnjavao da je za Crnu Goru bolje da A2A akcije EPCG plati po 8,4 eura nego da iste prodamo zainteresovanom grčkom konzorcijumu koji je nudio 11,1 euro za akciju. Na Miličkovićevu računicu da će, privilegovanim izborom Italijana umjesto Grka, država, EPCG i njeni manjinski akcionari izgubiti više od 100 miliona eura, Lazović je kontrirao: Italijani su, za razliku od Grka, bespogovorno prihvatili tenderske obaveze: na kraju pete godine upravljanaja (period ističe početkom 2015.) EPCG će imati ukupan profit od 240 do 300 miliona eura; izabrani investitor će morati da unaprijedi i poveća proizvodni kapacitet Hidroelektrane Perućica i pljevaljske Termoelektrane za 90 megavata, da smanji gubitke na elektromreži sa 22 na 11 odsto i da instalira oko 175 hiljada brojila…

Sada je izvjesno da nijedan od ovih uslova nije ispunjen. Umjesto zarade od 150 miliona eura (55 odsto planiranog petogodišnjeg profita), EPCG i država su petogodišnju saradnju sa EPCG platili sa nekih 100 miliona gubitaka (kompanijskih i budžetskih). Smije li iko imenovati odgovorne?

Dok su zvaničnici Vlade i A2A spremali farsu sa prošlonedjeljnom Skupštinom akcionara, iz opozicionog dijela Parlamenta ponovo je aktuelizovano razmatranje detalja afere Telekom. Kao da u toj priči postoji bilo šta nejasno (izuzev nedostatka građanske i profesionalne hrabrosti zvaničnika crnogorskog tužilaštva da se suoče sa korumpiranima državnim funkcionerima i njihovom rodbinom i prijateljima koji su posredovali u koruptivnim aktivnostima).

Na drugoj strani, olako se prelazi preko svih opasnosti koje donose neriješeni poslovni odnosi između države, EPCG i A2A. Kao da ne znaju koga će to, i koliko, koštati. ,,Ugovor sa italijanskom kompanijom A2A sklopljen po istoj šemi i matrici kao i prodaja većinskog paketa akcija Telekoma Crne Gore, zbog koje su kupci Dojče i Mađar Telekom platili 95 miliona dolara kazne američkom Ministarstvu pravde i tamošnjoj Komisiji za hartije od vrijednosti”, cijenio je prije dvije godine predsjednik parlamentarne komisije za kontrolu privatizacije Andrija Mandić.

Do danas samo su se množili dokazi koji potvrđuju izrečeno. Da su A2A ili EPCG kotirani na berzi u Njujorku, Amerikanci bi odavno naplatili svoju naknadu za uočenu alavost, glupost i korupciju. Ovako sve je na nama. Mi, uporno, učimo na vlastitim greškama.

Nepovjerenje

Nataloženo nepovjerenje uslovilo je i ovonedjeljne prozivke, prema kojima se menadžment EPCG uključio u politička prepucavanja oko novog Zakona o finansiranju političkih partija. Rajko Šebek, direktor Direkcije za odnose sa javnošću EPCG, za Monitor tvrdi da u tom slučaju ne postoje bilo kakve političke igre.

,,Odbor direktora EPCG od 2009. godine donosi odluku o subvencioniranju potrošača koji redovno izmiruju obaveze za utrošenu električnu energiju. Tako je i bilo i u ovom slučaju jer je Odluka o subvencioniranju za prethodni period 2013/2014. istekla 1. aprila”, objašnjava Šebek uz napomenu da je taj popust EPCG na godišnjem nivou koštao nekih tri do pet miliona eura. ,,Odbor direktora je u skladu sa poslovnom politikom usvojio novu odluku za nastavak subvencioniranja, za period 2013/2014. Međutim, uzimajući u obzir da se Odluka usvaja i počinje primjenjivati u periodu važenja zakona o finasiranju političkih partija, naime od 15. aprila, menadžment će sprovoditi odluku Odbora direktora odmah nakon što od nadležnog državnog organa, koji kontroliše sprovođenje primjene Zakona, dobije zvanično mišljenje da li primjena Odluke predstavlja prekršaj ili ne”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Međutim, u martu 2018. kada je Simović prijavio stambeni kredit nije evidentirana kupovina stana što je on i potvrdio dnevnom listu Dan u maju iste godine rekavši da će nekretninu prijaviti „nakon sklapanja ugovora o kupovini nekretnine i njene uknjižbe u katastru nepokretnosti“. Da stvar bude čudnija, Simović je trosobni stan i parking ipak prijavio u imovinski karton u martu 2019. godine, što je pola godine ranije nego je stan i kupljen (30. septembar 2019 – dokumentacija Uprave za nekretnine) i skoro godinu i po nakon dizanja kredita.

Kad se sve sabere, i ostvareni prihod i sredstva od kredita, Simovići su zajedno do 30. septembra 2019. godine (kada je potpisan Ugovor o prodaji sa uspostavljanjem hipoteke u korist prodavca) posjedovali najviše oko 201.000 eura (ukupni prihodi ostvareni u prva tri kvartala te godine), ili još preciznije, 192.945 kada oduzmu rate za kredite od 855 eura i 40 eura za prvih 9 mjeseci te godine.

Međutim, prema dokumentaciji Uprave za nekretnine ne postoji dokaz da je Simović uopšte dao novac za stan kompaniji Čelebić. U zapisu ugovora UZZ br.1245/2019 koji je sačinila notarka Tanja Čepić navodi se da je Simović isplatio iznos od 210.000 eura prije zaključenja ugovora. Dakle taj novac nije evidentiran i isplaćen u prisustvu notarke koja je sačinila zapis ugovora. Čak i da jeste isplatio novac postavlja se pitanje kako je Simović mogao isplatiti toliki novac sa svega 192.945 eura prihoda i kredita izuzimajući još neuračunatu ratu za treći i najmanji kredit i bez ikakve prijavljene ušteđevine njega i supruge.

Osim toga, Simovićevo domaćinstvo je moralo da troši 2019. godine novac na hranu, piće, račune, poreze, održavanje prijavljenog voznog parka… što je dodatno opterećenje za kupovinu tako vrijedne imovine i što tadašnji ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade nije objasnio ASK-u.

U ugovoru o prodaji trosobnog stana od 242.000 eura sa kompanijom Čelebić iznos od 32.000 eura naveden je kao preostali dug (nakon uplate od 210.000 eura), koji se Simović obavezao da isplati najkasnije do 3. novembra 2020. godine. Taj rok je kasnije prolongiran do 3. novembra 2022. godine na osnovu potpisanog aneksa Ugovora o prodaji UZZ 776/2020 od 21. septembra 2020. godine.

Pokušaji da dobijemo odgovor od notarke Čepić zašto nije tražila od Simovića dokaz na koji način je isplatio kompaniji Čelebić 210.000 eura, što je bila njena zakonska obaveza, je ostao bez odgovora do objave istraživanja.

Sa druge strane, vrijedan tenderski ugovor sa drugom Čelebićevom firmom Čelebić agrar tadašnje Simovićevo ministarstvo je potpisalo nešto više od godinu dana prije nego što je zvanično evidentirana kupovina stana i parking prostora.

Početkom decembra 2017. godine Vlada premijera Duška Markovića formirala je Komisiju za valorizaciju poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojom je rukovodio upravo Simović. On je 18. decembra 2017. objavio javni poziv za učešće na tenderu za davanje u zakup nepokretnosti na lokalitetu Vranovići u opštini Kotor.

Državna zemlja ukupne površine od 1.564.477 kvadrata, čija vrijednost se procjenjuje na desetine miliona eura, ponuđena je u 30-godišnji zakup za uspostavljanje zasada maslina, s tim da se ponuđač obaveže da će najmanje 80 odsto ukupne zakupljene površine biti pod zasadima. Na zemljištu je nađen i izvor vode koji će uveliko riješiti problem navodnjavanja maslina.  Tendersku dokumentaciju otkupile su tri kompanije iz Podgorice – Montenegro Travel router, Čelebić agrar i Pierbesa. Prve dvije kompanije su u martu 2018. godine poslale ponude. Komisija na čijem je čelu bio Simović proglasila je ponudu kompanije Montenegro Travel Router neispravnom, dok je ponuda Čelebić agrara okarakterisana kao ispravna, nakon čega su otpočeti pregovori na usaglašavanju ugovora o zakupu.

Simovićeva Komisija za valorizaciju državnog poljoprivrednog zemljišta je 19. aprila 2018. godine usvojila Izvještaj o rezultatima pregovora po osnovu tendera, piše u dokumentu Vlade, u koji je uvid imala LUPA. Dogovorena je cijena zakupnine od 101 euro po hektaru (101€/10,000 m2) ili 1,01 cent po metru kvadratnom (1,01c/m2) na godišnjem nivou. To znači da za 30 godina gazdovanja vrijednom imovinom na primorju Čelebićeva kompanija treba da plati ukupno oko 474 hiljade eura ili 15.801 euro godišnje uz realizaciju investicionog programa podizanja plantaža maslina vrijedan oko 7,9 miliona eura do 2022. godine uz stručni nadzor Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Međutim, tu nije kraj. Iako je poljoprivredno zemljište dato u zakup za poljoprivrednu valorizaciju, investitoru je naknadno dozvoljeno da, osim zasada maslina, dio zemlje namijeni u svrhu turizma „tipa T4 etno sela, ugostiteljstva i turizma“ čime se „dozvoljava formiranje parcele za objekat turizma (od 2500 m2 do max 5000 m2) za potrebe nove gradnje. Na parcelama je moguće graditi više objekata do postignute zauzetosti“. To pokazuje dokument kotorskog Sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo i prostorno planiranje od 28. decembra 2020. Sve to je Čelebić dobio od Simovića za godišnju cijenu zakupa od 1,01 cent /m2.

Novinari Mreže LUPA i Monitora su pokušali dobiti odgovor od Simovića na uočene nelogičnosti i kontradikcije koje se tiču njegovih prijavljenih prihoda, troškova, neusklađenog vremena kupovine nepokretne imovine i eventualnog konflikta interesa zbog tenderskog procesa. Međutim Simović nije odgovarao na pitanja poslata još 5. januara ove godine.

Iz nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu najavili su da će, za ovaj konkretni slučaj, uputiti inicijativu ASK-u „da sprovede adekvatnu kontrolu i utvrdi iz kojih je izvora bivši potpredsjednik Vlade kupio stan, kao i da li je time došlo do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije“. Akcija navodi da „ovakvi slučajevi samo dodatno potvrđuju opravdanost zahtjeva da se što prije zakonski uredi pitanje sticanja imovine javnih funkcionera, što bi trebalo da bude jedan od prioriteta nove vladajuće većine”.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
(Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta
“Data novinarstvo u funkciji
vladavine prava“)

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Za portparolku ministarka Bratić izabrala je Ljubicu Gojković, novinarku Srpske televizije. U jednoj od emisija koje je vodila Gojkovićeva, gostovala je i Rada Višnjić učiteljica iz Bara, poznata po tome što je pozivala učenike na molebane.

Još jedan od „eksperata” Vesne Bratić je i Vladimir Vuković, angažovan za konsultanske usluge. Vuković je, osim zbog pojedinih spornih objava na Fejsbuku, pod lupu javnosti došao nedavno, kada je uživo, na svom Fejsbuk profilu, prenosio doček boksera Petra Liješevića i, usput, vrijeđao novinara RTCG-a Nebojšu Šofranca, nazivajući ga „splačinom” i ometajući ga na njegovom radnom zadatku.  Iz Bratićkinog resora su se, naknadno, ogradili od „pretjerane euforije” koja je narušila poruku dočeka.

Nisu sporna samo imenovanja Bratićke, nego i razrješenja. Ministarstvo kulture imalo je 13 službenika koji su zapošljeni po ugovoru o djelu.U prvoj turi, tek  nakon što je ministarka stupila na funkciju,  aneks o produžetku ugovora jedino nije dobio pravnik Nedžada Popara, bez obrazloženja. Monitor je pisao o tome.

Monitor se obratio resoru Vesne Bratić i zatražio odgovor na pitanje koje su kompetencije preporučile Bojanu Đačić za direktorku osnovne škole. Osim toga, tražio je i informaciju o tome koliko je do sada osoba iz manjinskih naroda imenovano na neke od funkcija u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta. Odgovore nije dobio. Prema našim, dobro obaviještenim izvorima, u tim resorima nema nijednog pripadnika manjina, čak ni među nižim činovnicima.

„Trenutno svjedočimo trendu nacionalističkih istupa koji dodatno radikalizuju ionako tenzičnu atmosferu u zemlji. Posebnu težinu to ima kad dolazi od nekog ko radi za institucije. Iz svega što je javno dostupno o Bojani Đačić, proizilazi da se radi o osobi opasnih nacionalističkih stavova i stoga je važno da ona ne dođe u poziciju da upravlja obrazovnom ustanovom sa takvim pristupom različitostima”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građanskog obrazovanje (CGO).

Kako je istakla, dobro je što je nadležno ministarstvo brzo odreagovalo njenom smjenom, ali bi to trebalo da bude naučena lekcija – da se ubuduće mnogo pažljivije i odgovornije pristupi izboru novog rukovodnog kadra. „Sporno je što će Đačićeva sa takvim stavovima nastaviti da obrazuje djecu u čijim bi se glavama u tom uzrastu trebala kreirati slika o građanskom društvu i društvenim normama, kao i razumijevanja različitosti, što ona nije prezentovala”, napominje Kaluđerović.

Zamjenu teza o smjeni Đačićeve napravio je poslanik vladajućeg Demokratskog fronta (DF) Marko Kovačević, koji je na posljednjoj sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava ocijenio da je ona smijenjena isključivo zato što je pripadnica srpskog naroda. „Otpočeo je jedan linč i odmazda samo zato što je pripadnica srpskog naroda i pretpostavljena joj je krivica. Problematizuje se svaki simbol koji srpski narod ističe u Crnoj Gori”, kazao je Kovačević, i zatražio od zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniše Bjeković da se izjasni o tom slučaju.

Bjeković je kazao da se, iz informacija u medijima, može zaključiti da Đačićeva nije smijenjena zbog njene nacionalne pripadnosti, nego zbog objava na društvenim mrežama. „Provjerićemo da li je razlog za smjenu sa dužnosti Đačić samo lično svojstvo, pripadnost srpskom narodu ili su to neki drugi opravdani i na zakonu utemeljeni razlozi”, naveo je on.

Crnoj Gori, na putu ka društvu različitosti koje se ne isključuju, ne pomažu pojedine opasne izjave ministarke Bratić. Poput one da „imamo elitne građane i elitni narod koji će tek da dobije svoju pravu elitu“. Ideje o elitnim narodima donijele su mnogo zla tokom istorije.

Nesuđena direktorica Đačić nije incident. Slika i prilika ministarke Bratić su ljudi koje bira za svoje saradnike. Očito je da ima neke specijalne kriterijume. I da ne planira tek tako da se sa njima rastane.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo