Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST, KORUPCIJA, PRIVATIZACIJA: DA LI ĆE AFERA ELEKTROPRIVREDA NASLIJEDITI AFERU TELEKOM: Sve je isto, samo SAD-a nema

Objavljeno prije

na

uob-epcg

Već viđeno. Prošlonedjeljna Skupština akcionara Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) – dugo najavljivana i od mnogih sa nestrpljenjem iščekivana – odložena je zbog nedostatka kvoruma, pošto na nju nijesu došli predstavnici većinskog vlasnika, države Crne Gore (55 odsto akcijskog kapitala).

Iz Ministarstva ekonomije naknadno je objašnjeno da Skupština nije propala njihovom krivicom, već zato što aktuelna Vlada ,,nije dobila saglasnost italijanskog partnera A2A, za pozitivno izjašnjavanje o predloženim tačkama dnevnog reda”.

Na dnevnom redu bila su dva pitanja o kojima se razgovara i pregovara mjesecima, odnosno, godinama. Jedno od njih je pitanje količine i cijene struje kojom bi EPCG mogla snabdijevati Kombinat aluminijuma, pod uslovom da ova kompanija nastavi rad poslije stečaja i bankrota u koje je dospjela zahvaljujući partnerstvu premijera Mila Đukanovića i ruskog oligarha Olega Deripaske.

Drugo bitno pitanje bio je način na koji će država od EPCG naplatiti poreski dug težak skoro 50 miliona eura.

To je jedan od crnogorskih privatizaciono-koruptivnih klasika. Kada je na zahtjev Vlade (koja je usput i opunomoćenik države kao većinskog vlasnika KAP) u Kombinatu uveden stečaj, pokazalo se da je Elektroprivreda sav rizik naplate višegodišnjih potraživanja od KAP-a i njegovih snabdjevača (Montenegrobonus) prenijela na teret poreskih obveznika.

Vlada je, isprva, pokušala da sve to zabašuri rebalansom budžeta za prošlu godinu, tako što bi dugovanja koja je prema Crnoj Gori napravio menadžement EPCG iz italijanske A2A, jednostavno – otpisala u navodnom kompenzacionom lancu između kompanija kojima gazduju Vlada i njeni privatizacioni partneri.

Kada se pokazalo da u parlamentu ne postoji potrebna većina raspoložena da tek tako dezintegriše 50 miliona eura državnog novca, krenulo se u navodne pregovore o izmirenju poreskog duga. Navodne zbog toga što su javnosti do sada prezentovana makar dva usaglašena (tako je makar zvučalo objašnjenje ovdašnjih zvaničnika) rješenja za naplatu ovih potraživanja. A onda smo se vratili na početak priče – pošto Vlada ,,nije dobila saglasnost italijanskog partnera A2A”.

Ozbiljne se stvari ovdje pokušavaju zabašuriti.

Počnimo od dileme – kako je EPCG, za razliku od, manje-više, svih drugih preduzeća u Crnoj Gori uopšte došla u priliku da na ime poreza i doprinosa duguje 50 miliona eura? Premijer Đukanoviće je negdje promrmljao da je to grubo kršenje zakona Elektroprivredi omogućeno ,,prećutnom saglasnošću” Vlade. Naši sagovornici iz EPCG, insistirajući da ostanu anonimni, objašnjavali su da je ,,pravni osnov” za to ekonomsko nepočinstvo pronađen u odluci parlamenta sa početka 2012. po kojoj između ostalog – da parafrazramo – KAP mora da radi, dok EPCG treba zaštititi od negativnih efekata tog rada… Pokazalo se da su to jedina dva zaključka iz cijelog paketa koji je usvojio parlament, za čije sprovođenje su se založili i Vlada i menadžmenti KAP-a i Kombinata.

Kada je tadašnja Vlada Mila Đukanovića raspisala tender za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG, bez sumnje se znalo da ekonomsku budućnost najvrijednije crnogorske kompanije determiniše priroda njenih poslovnih odnosa sa KAP-om.

Dok su predstavnici A2A, u proljeće 2009. godine, uz pomoć do danas neidentifikovanih osoba (kompanija) sticali nedostižnu prednost u trci za vlasništvo i pravo upravljanja nad EPCG, ispod cijene kupujući akcije ovdašnjih privatizacionih fondova, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković pokušao je zaštiti interese vlasnika Elektroprivrede u poslovima sa KAP-om.

Miličković je državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv premijera Đukanovića zbog toga što je ,,spriječio Bord direktora i izvršnog direktora AD EPCG da isključe napajanje dužnika AD KAP zbog neplaćanja računa za utrošenu električnu energiju…”.

Miličković u krivičnoj prijavi piše: ,,Početkom marta 2009. EPCG je podnijela tužbu i privremenu mjeru zabrane raspolaganja za 10.000 tona aluminijuma koji se nalazio u Luci Bar. Međutim, po nalogu gospodina Đukanovića (zloupotrebljavajući službeni položaj premijera Vlade Crne Gore) EPCG Privrednom sudu upućuje podnesak kojim se, bez ijednog ekonomskog razloga, traži da se skine blokada sa 10.000 tona aluminijuma (da bi se isti ustupio stranoj banci). Time se čini nesaglediva finansijska šteta i EPCG dovodi u situaciju da se nikada ne naplati od KAP-a…”.

Umjesto tadašnjeg VDT-a Ranke Čarapić, na Miličkovićevu prijavu zvanično je odgovorio samo prvookrivljeni – premijer. On je, prenosi agencija MINA, komentarišući prijavu saopštio: ,,Svako ima pravo na svoju sklonost ka medijskim egzibicijama, možda, još preciznije, svako ima pravo na svoju glupost”.

Danas bi ovu izjavu mogli dopuniti – ogromna većina ljudi svoje gluposti plaćaju sami. Rijetki imaju privilegiju da ceh njihove gluposti i lakomosti plaćaju svi ostali.

Zgodna je prilika da podsjetimo: krajem godine ističe petogodišnji Ugovor između A2A i Vlade. Bliži se vrijeme za svođenje računa. I potezanje pitanja odgovornosti.

Treba li podsjećati kako je Vujica Lazović, tadašnji i sadašnji potpredsjednik Vlade, objašnjavao da je za Crnu Goru bolje da A2A akcije EPCG plati po 8,4 eura nego da iste prodamo zainteresovanom grčkom konzorcijumu koji je nudio 11,1 euro za akciju. Na Miličkovićevu računicu da će, privilegovanim izborom Italijana umjesto Grka, država, EPCG i njeni manjinski akcionari izgubiti više od 100 miliona eura, Lazović je kontrirao: Italijani su, za razliku od Grka, bespogovorno prihvatili tenderske obaveze: na kraju pete godine upravljanaja (period ističe početkom 2015.) EPCG će imati ukupan profit od 240 do 300 miliona eura; izabrani investitor će morati da unaprijedi i poveća proizvodni kapacitet Hidroelektrane Perućica i pljevaljske Termoelektrane za 90 megavata, da smanji gubitke na elektromreži sa 22 na 11 odsto i da instalira oko 175 hiljada brojila…

Sada je izvjesno da nijedan od ovih uslova nije ispunjen. Umjesto zarade od 150 miliona eura (55 odsto planiranog petogodišnjeg profita), EPCG i država su petogodišnju saradnju sa EPCG platili sa nekih 100 miliona gubitaka (kompanijskih i budžetskih). Smije li iko imenovati odgovorne?

Dok su zvaničnici Vlade i A2A spremali farsu sa prošlonedjeljnom Skupštinom akcionara, iz opozicionog dijela Parlamenta ponovo je aktuelizovano razmatranje detalja afere Telekom. Kao da u toj priči postoji bilo šta nejasno (izuzev nedostatka građanske i profesionalne hrabrosti zvaničnika crnogorskog tužilaštva da se suoče sa korumpiranima državnim funkcionerima i njihovom rodbinom i prijateljima koji su posredovali u koruptivnim aktivnostima).

Na drugoj strani, olako se prelazi preko svih opasnosti koje donose neriješeni poslovni odnosi između države, EPCG i A2A. Kao da ne znaju koga će to, i koliko, koštati. ,,Ugovor sa italijanskom kompanijom A2A sklopljen po istoj šemi i matrici kao i prodaja većinskog paketa akcija Telekoma Crne Gore, zbog koje su kupci Dojče i Mađar Telekom platili 95 miliona dolara kazne američkom Ministarstvu pravde i tamošnjoj Komisiji za hartije od vrijednosti”, cijenio je prije dvije godine predsjednik parlamentarne komisije za kontrolu privatizacije Andrija Mandić.

Do danas samo su se množili dokazi koji potvrđuju izrečeno. Da su A2A ili EPCG kotirani na berzi u Njujorku, Amerikanci bi odavno naplatili svoju naknadu za uočenu alavost, glupost i korupciju. Ovako sve je na nama. Mi, uporno, učimo na vlastitim greškama.

Nepovjerenje

Nataloženo nepovjerenje uslovilo je i ovonedjeljne prozivke, prema kojima se menadžment EPCG uključio u politička prepucavanja oko novog Zakona o finansiranju političkih partija. Rajko Šebek, direktor Direkcije za odnose sa javnošću EPCG, za Monitor tvrdi da u tom slučaju ne postoje bilo kakve političke igre.

,,Odbor direktora EPCG od 2009. godine donosi odluku o subvencioniranju potrošača koji redovno izmiruju obaveze za utrošenu električnu energiju. Tako je i bilo i u ovom slučaju jer je Odluka o subvencioniranju za prethodni period 2013/2014. istekla 1. aprila”, objašnjava Šebek uz napomenu da je taj popust EPCG na godišnjem nivou koštao nekih tri do pet miliona eura. ,,Odbor direktora je u skladu sa poslovnom politikom usvojio novu odluku za nastavak subvencioniranja, za period 2013/2014. Međutim, uzimajući u obzir da se Odluka usvaja i počinje primjenjivati u periodu važenja zakona o finasiranju političkih partija, naime od 15. aprila, menadžment će sprovoditi odluku Odbora direktora odmah nakon što od nadležnog državnog organa, koji kontroliše sprovođenje primjene Zakona, dobije zvanično mišljenje da li primjena Odluke predstavlja prekršaj ili ne”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo