Vukašin Šimrak, advokat iz Herceg Novog, bio je, pored ostalog, sudija Osnovnog suda u Kotoru, i u tri mandata predsjednik Osnovnog suda u Herceg Novom i sudija tog suda. Dakle, čovjek sa bogatim iskustvom u sudskoj vlasti. To je i jedan od povoda da sa njim razgovaramo o crnogorskom pravosuđu nakon što je ovih dana Skupština Crne Gore usvojila izmjene zakona iz oblasti sudstva i tužilaštva, koje, kako je zaključeno, treba da doprinesu većoj nezavisnosti i profesionalnosti pravosuđa.

– Postojeća ustavna regulativa ne dozvoljava normativni iskorak, koji bi značajno promijenio sadašnja zakonska rješenja iz oblasti pravosuđa. Prvenstveno mislim na Ustavom utvrđeni način izbora predsjednika Vrhovnog suda, spojivost funkcije predsjednika Vrhovnog suda i predsjednika Sudskog savjeta, te ustavnu poziciju Sudskog savjeta, odnosno njegov sastav i izbor članova. Ustavom je predviđeno da izabrani predsjednik Vrhovnog suda, po funkciji postaje i predsjednik Sudskog savjeta. Mislim da je u tom pogledu neophodno izmijeniti Ustav, o čemu je i bilo govora u sklopu ispunjavanja obaveza u pristupnim pregovorima prema Evropskoj uniji. U sadašnjoj pravnoj regulativi predsjednik Vrhovnog suda je istovremeno predsjednik Sudskog savjeta i predsjednik Konferencije sudija. Takav primjer ne postoji bilo gdje u okruženju, a to na izvjestan način derogira i funkciju predsjednika Vrhovnog suda, pa makar to bila i neka idealna ličnost u stručnom, intelektualnom i svakom drugom pogledu. Sa druge strane Ustav propisuje da predsjednik suda ne može biti član Sudskog savjeta, što je uočljivo kontradiktorno sa odredbom da predsjednik Vrhovnog suda po funkciji postaje i predsjednik Sudskog savjeta. Mislim da predsjednika Vrhovnog suda treba da bira parlament, po predlogu Sudskog savjeta, (jednog ili više kandidata), a po prethodno objavljenom javnom oglasu, što je uglavnom i evropska praksa, kaže Šimrak.

MONITOR: Pored činjenice da političari odlučuju o izboru predsjednika Vrhovog suda često se tvrdi da sudovi sude pod jakim uticajem politike.
ŠIMRAK: O tome je bez stvarnih pokazatelja teško dati realnu ocjenu, ali mogu reći da za vrijeme koje sam proveo u sudstvu nikada niko na mene nije pokušao da utiče u tom smislu. Međutim, niko ne može osporiti činjenicu da predsjednika Vrhovnog suda biraju tri predsjednika, koji su nedvosmisleno političari, a da je izabrani predsjednik Vrhovnog suda po funkciji predsjednik Sudskog savjeta i konferencije sudija. Zbog toga sam i naglasio da je neophodno mijenjati Ustav, bez obzira na to da li postoji ili ne postoji bilo kakav stvarni uticaj politike na sudove, kako bi se i formalno otklonile takve sumnje.

MONITOR: Predsjednica Vrhovnog suda pohvalila se da su crnogorski sudovi u prvih šest mjeseci zabilježili značajnu efikasnost, ali i pad kvaliteta sudskih presuda za dva odsto u odnosu na kraj prošle godine.
ŠIMRAK: Pad kvaliteta je očekivan kad su sudije koncentrisane prema postizanju povećane godišnje orijentacione norme. U prethodnih petnaestak godina na opštim sjednicama Vrhovnog suda predlagano je da te norme treba utvrditi drugačije, tj. u obzir uzeti vrstu postupka, složenost i značaj pojedinih predmeta… Odnosno kroz pojedinačno bodovanje predmeta. Sada je upravo obrnuto, jer je sudiji, što se tiče vrednovanja rada, potpuno svejedno koji će predmet završiti, složeni ili lakši. Prostim, samo nominalnim povećanjem norme došlo je do brzopletosti u radu, neminovno i u složenijim postupcima, a to utiče na kvalitet, odluke se ukidaju i vraćaju na ponovni postupak, dakle ponovo se radi ono što je u tekućoj godini evidentirano kao urađeno.

MONITOR: Može li se kvalitet rada sudova mjeriti samo procentima?
ŠIMRAK: Nikada nisam bio pristalica statističkih podataka kao mjerila stvarnog učinka, bilo pojedinca bilo u opštem smislu, jer, kako kažu, statistika predstavlja skup tačnih podataka koji prikazuje netačno stanje. Dakle, nije moguće uopšteno, kroz brojke, iskazati pouzdano kvalitet i kvantitet rada sudova. Među tim iskazanim hiljadama predmeta nalazi se veliki broj jednostavnih predmeta, koji ne mogu biti valjan parametar ocjene rada sudova. Nasuprot tome, u crnogorskim sudovima nalazi se izvjestan broj složenih i značajnih predmeta, bilo da se radi o predmetima iz građanske ili krivične materije. To su predmeti koji obuhvataju teška krivična djela i svojinski predmeti velikih vrijednosti iz građanske materije, koji su uglavnom koncentrisani u primorskim sudovima. Učinak sudova u ovim predmetima je prava mjera rada sudova.

MONITOR: Najavljeno je da će od septembra svi veći sudovi imati odjeljenja sudske prakse – sudska odluka neće moći biti predata strankama dok ne dobije potvrdu da je odluka zakonita.
ŠIMRAK: Dobro je da se konstituišu odjeljenja sudske prakse, ali takva praksa biće vrlo diskutabilna. Sudska praksa je promjenljiva i nije izvor prava u klasičnom smislu, pa bi to moglo biti shvaćeno kao povreda autonomije sudije u donošenju odluke u postupku koju je sproveo.

MONITOR: Vrhovni državni tužilac Ranka Čarapić najavila je da će uskoro tužilaštvo okončati dva važna slučaja iz oblasti kriminala, a na osnovu te izjave moglo bi se zaključiti da će pred lice pravde dospjeti i neke ,,krupne ribe”.
ŠIMRAK: Nije profesionalno prejudicirati ishode bilo kog započetog, a kamoli postupka koji još nije ni počeo. Svakako da bi bilo dobro, kako kažete, da pred lice pravde dospiju svi oni koji su se ogriješili o zakon, ali do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka, neophodno je poštovati prezumpciju nevinosti.

MONITOR: Ima li političke volje da se reformiše crnogorsko pravosuđe ili se radi o kozmetičkim prepravkama da ostane sve u suštini kako i jeste?
ŠIMRAK: Ne bi bilo dobro da pet godina nakon mukotrpno obnovljene državnosti polemišemo o političkoj volji ne samo da se reformiše crnogorsko pravosuđe, nego pravni sistem uopšte. Mislim da je to neminovno nezaustavljiv proces u sadašnjim globalnim okolnostima, te da ga ni jedna politička volja ne može suštinski ugroziti.

MONITOR: Kako sudovi mogu iskorijeniti korupciju, pa i političku koja je sve očiglednija.
ŠIMRAK: Svaka se korupcija jedino može iskorijeniti korišćenjem punih zakonskih kapaciteta organa otkrivanja i organa gonjenja, tj. policije i tužilaštva, a koja se, imajući u vidu sadašnju tehnologiju i normativnu regulativu u krivičnom zakonodavstvu u pogledu preduzimanja mjera, može i te kako uspješno osujetiti.

MONITOR: Evropska komisija traži da se nezakonito stečena imovina oduzima. Imaju li sudovi snage da to urade?
ŠIMRAK: Ukoliko državni tužilac podnese zahtjev za trajno oduzimanje imovine pravosnažno osuđenog za krivično djelo za koje krivični zakonik propisuje oduzimanje imovine, sudovi će morati da donose takve odluke. Nemam dilemu o tome da sud mora tako odlučiti, posebno imajući u vidu javnost postupka pred sudovima.

MONITOR: Zašto se po Vašem mišljenju prenosi iz godine u godinu veliki broj neriješenih sudskih predmeta?
ŠIMRAK: Opšta neažurnost sudova nije prisutna samo u Crnoj Gori. Primjera radi, važna članica Evropske unije Italija grca u neažurnosti. Imao sam priliku da se upoznam sa jednim svojinskim parničnim postupkom u Kanadi, koji nije završen ni nakon punih jedanaest godina. Stoga smatram da je opšta neažurnost sudova u Crnoj Gori prenaglašen problem, ali Crna Gora kao mala država ima šansu da ga lakše riješi nego drugi i to vrlo jednostavno, osnivanjem višeg suda za područje primorja, što se bez argumenata godinama izbjegava. Mislim da stalno insistiranje na opštoj neažurnosti prikriva druge probleme. Ono što je važno, a čini mi se da nije uspostavljeno u praksi – treba implementirati kriterijume rješavanja predmeta po složenosti i značaju.

Veseljko KOPRIVICA