Viši sud u Podgorici na 20 godina zatvora osudio je Slobodana Pekovića za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Peković je u oktobru prošle godine  pušten da se brani sa slobode,  nakon što mu je istekao pritvor, jer u zakonskom roku od tri godine nije bila izrečena presuda

Specijalno vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Nada Rabrenović, ove sedmice je u Višem sudu u Podgorici na 20 godina zatvora osudilo Slobodana Pekovića za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Ovo je prva presuda u crnogorskom pravosuđu za ratni zločin u kome postoji i zločin silovanja. U obrazloženju presude sutkinja je navela da je dokazano da je Peković silovao oštećenu A1, koja je posvjedočila da joj je neki Vuković rekao da se skine, a zatim joj stavio cijev pištolja u usta. Navela je da je u stanu više puta silovana, a da je Peković s kojim je bila školska drugarica, silovao na izrazito grub način u prisustvu petogodišnjeg djeteta.

,,Peković je iz hale ‘Prvi Partizan’ odveo A1 u stan sa njenim djetetom. Umjesto da joj pomogne, odveo je u stan u zgradi, pa je jasno da je taj stan služio za silovanje. Okrivljeni je bio svjestan svog djela, rekla je sutkinja Rabrenović u obrazloženju presude.

Prema navodima optužnice, okrivljeni Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada opštini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović. Nakon što je Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića, gdje ih je oboje ubio pucajući na njih iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je zapalio Peković.

„Kod ubistva Emine i Muja Šabanovića nije pokazao bilo kakvu samilost, iako je ranije kod njih dolazio u kuću i jeo i pio”, obrazložila je sutkinja.

U presudi se navodi da je pomenuti teren Peković dobro poznavao budući da mu je otac bio šumar i da je tu često boravio. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je imao u vidu naročito izraženu ispoljenu lukavost i prepredenost prilikom izvršenja krivičnih djela, dok olakšavajućih okolnosti nije bilo. Kao otežavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne je ranija osuđivanost. Kako je saopšteno, Peković je osuđen u Frankfurtu 2006. na tri godine i devet mjeseci zatvora zbog teške banditske krađe, te dvije godine i devet mjeseci zatvora za nedozvoljenu trgovinu, kao i na godinu i po zatvora za učestvovanje u teškoj krađi.

Na posljednjem ročištu prije izricanja presude, Peković je u završnoj riječi istakao da mu je savjest čista, da nije ubio i da nije silovao: ,,Žao mi je tih ljudi što im se to dešavalo”.

Peković je u oktobru prošle godine  pušten da se brani sa slobode,  nakon što mu je istekao pritvor zato što u roku od tri godine nije bila izrečena presuda. Nakon objave prvostepene presude, sud je donio rješenje da je Pekoviću određen pritvor, koje mu je uručeno u sudnici. Potom je zadržan i spoveden u Upravu za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS).

Pored prvostepene presude Pekoviću, Apelacioni sud Crne Gore je u decembru 2019. potvrdio presudu kojom je bivši pripadnik Vojske Jugoslavije iz Nikšića, Vlado Zmajević, osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva četiri albanska civila u selu Žegra kod Gnjilana tokom rata na Kosovu 1999. godine.

Specijalno državno tužilaštvo je  juna 2023. podiglo optužnicu protiv pripadnika crnogorske granične policije, Zorana Gašovića, koji se tereti da je kao pripadnik VRS počinio zločine protiv čovječnosti u Hadžićima kod Sarajeva 1992. godine.

Ubistva, mučenja i silovanja lokalnog muslimanskog stanovništva u Foči od strane crnogorskih građana pominju se i u suđenjima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

U dokumentima ovog suda u predmetu Dragoljubu Kunarcu, ratnom komandiru specijalne dobrovoljačke jedinice sastavljene od boraca uglavnom porijeklom iz Crne Gore, pominje se najmanje deset crnogorskih vojnika, kao i kuća u naselju Aladža u Foči koja je služila kao tzv. ,,crnogorski štab“. U optužnici protiv Kunarca se pominju najmanje četiri vojnika iz Crne Gore koji su učestvovali u silovanju u Foči. Kunarac je osuđen na 28 godina zatvora zbog silovanja i porobljavanja Bošnjakinja.

Jedan od svjedoka u ovom sudskom procesu rekao je: ,,Crnogorski vojnik koji je silovao (svjedokinju) FWS-50 prijetio joj je da će joj odrezati ruke i noge i odnijeti je u crkvu na krštenje”.

Zbog ratnih zločina u Foči, pred sudom u BIH podignute su optužnice protiv dva crnogorska državljanina Ranka Radulovića i Miodraga Nikačevića.

Radulović je 2020. godine optužen za učešće u napadu na civile, na području Foče, kao i za uništavanje imovine, zatvaranje i seksualni napad. Tokom suđenja Radulović se u septembru 2021. putem video linka iz Podgorice izjasnio da nije kriv.  On se od juna prošle godine nalazi u bjekstvu nakon što je osumnjičen za silovanje dvadesettrogodišnje djevojke u Nikšiću.

Nikačević je u decembru 2010. godine u BiH osuđen na deset godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih na području Foče.

U BiH je u toku i suđenje državljanima Crne Gore i bivšim pripadnicima VRS Milutinu Đilasu i Rajku Vojvodiću optuženima za silovanje.

Apelacioni sud Kosova, početkom ovog mjeseca, potvrdio je prošlogodišnju presudu Osnovnog suda u Prištini Ekremu Bajroviću iz Bara, odbacivši kao neosnovanu žalbu njegovog branioca. Bajrović je osuđen na 12 godina zatvora za ratne zločine počinjene u maju 1999. godine nad civilima albanske nacionalnosti u opštini Istok. Prema optužnici, on je u saizvršilaštvu sa pripadnicima srpske policije, iz kolone izdvojio albanske civile, muškarce, nakon čega su ih zlostavljali u kući Deme Zećirija, a potom ubili njih 15. Svjedoci su se žalili na presudu, navodeći da je kazna niska u odnosu na razmjere zločina.

Nakon ovonedjeljnje presude Pekoviću, advokat Dalibor Tomović, punonomoćnik oštećene A1, kazao je da je sud van razumne sumnje utvrdio sve nesporne činjenice i da su te činjenice potkrijepljene dokazima u pogledu svih radnji koje čine obilježje ratnog zločina. ,,Radnje silovanja, koje je pred sudom detaljno opisala A1, potvrđene su iskazom drugog zaštićenog svjedoka A2, koja je detaljno opisala kako je prepoznala okrivljenog”, rekao je advokat Tomović.

,,Posebnu zahvalnost želim izraziti našoj klijentkinji, zaštićenoj svjedokinji – hrabroj ženi koja je, uprkos godinama ćutnje, traume i straha, odlučila da progovori i potraži pravdu. Njena odlučnost, dostojanstvo i snaga pokrenuli su ovaj postupak i omogućili da se zločin imenuje, prizna i sankcioniše. Zahvaljujem i njenoj porodici na podršci koju su pružali tokom cijelog procesa – bez njih, ovaj trenutak ne bi bio moguć”, izjavila je povodom presude Pekoviću, Ajna Mahmić, pravna koordinatorka TRIAL International Ureda u BiH i dodala da je presuda rezultat zajedničkog, dugogodišnjeg i predanog rada preživjelih i organizacija koje se bore za pravdu za žrtve ratnih zločina.

Poslanica Bošnjačke stranke Edina Dešić pozdravila je izricanje presude ,,Iako je prošlo više od 30 godina od zločina koje je počinio Peković, ova zakašnjela presuda predstavlja zračak nade u pravdu po onoj staroj – pravda je spora, ali dostižna!”. Ona je tražila da tužilaštvo  priloži žalbu na prvostepenu presudu, jer smatra da za ovakvo nedjelo počinioca treba kazniti najstrožijom kaznom, zatvorom od 40 godina.

Akcija za ljudska prava (HRA) saopštila je da je današnja presuda kojom je Slobodan Peković osuđen na 20 godina zatvora, značajan pomak u kažnjavanju ratnih zločina u Crnoj Gori. ,,Presuda je važan iskorak za crnogorsko pravosuđe, jer je riječ o prvoj presudi za ratno seksualno nasilje i najstrožoj kazni za ratne zločine još od presude za ubistvo članova porodice Klapuh iz 1996. godine. Ova presuda je značajan pomak u kažnjavanju ratnih zločina u Crnoj Gori i može biti ohrabrenje za druge žrtve da potraže pravdu u sudskim postupcima”, ističe se u saopštenju HRA.

Presudu je uz opasku – prekasna, ali ključna, pozdravila i Inicijativa mladih za ljudska prava. Iz te organizacije su dodali da je sud rekao: zločin se pamti, zločin se procesuira, zločin se kažnjava, pa i nakon više od tri decenije. Za žrtve silovanja, za ubijene, za spaljene, za one koji su ćutali iz straha, ova presuda je poruka da nisu zaboravljeni. ,,Inicijativa mladih za ljudska prava pozdravlja ovu istorijsku odluku, ali i podsjećamo – jedna presuda ne znači pravdu. Ona mora postati pravilo, a ne izuzetak”.

Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore izviđa brojna dokumenta koja se odnose na sumnje u ratne zločine crnogorskih državljana tokom devedesetih. Rezultati se još uvijek čekaju.

Predrag NIKOLIĆ

Vrhovni sud Crne Gore je potvrdio presudu nižeg Apelacionog suda kojom se SKY komunikacija prihvata kao valjan dokaz

Polemika o validnosti dokaza sa kriptovane SKY aplikacije završena je, nakon što je Vrhovni sud Crne Gore potvrdio  presudu Apelacionog suda kojom je osuđen Darko Janjić na osnovu izuzete SKY komunikacije.

“Ovim rješenjem potvrđena je pravosnažnost presude Apelacionog suda kojom je optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina”, piše u saopštenju.

Optuženi Janjić je prethodno pravosnažno osuđen zbog krivičnih djela stvaranja kriminalne organizacije i neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga. Viši sud u Podgorici je u oktobru 2024. godine optuženom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci, dok je Apelacioni sud, odlučujući po žalbama Specijalnog državnog tužilaštva(SDT)  i odbrane, u martu ove godine preinačio presudu u dijelu činjeničnog opisa, pravne kvalifikacije i kazne.

Prošlo je tri godine od kada su  službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva. Pojedini su čak slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona, počevši od glavešina kriminalnih klanova, a potom i visokih funkcionera. U Crnoj Gori su se iza rešetaka našli dva bivša direktora Uprave policije, nekoliko visokih policijskih funkcionera, bivša predsjednica Vrhovnog suda, bivši Glavni specijalni državni tužilac…

Advokat Zdravko Begović ranije je, nakon presude Apelacionog suda, kazao da moraju sačekati presudu Vrhovnog suda. Crnogorski advokati, kao i advokati iz regiona, smatraju da se SKY prepiska ne može koristiti kao dokaz, jer nije ispoštovan crnogorski zakon.

“Branioci, mi koji smo svaki dan u sudnicama, i dalje smatramo da se to ne može definisati ili tretirati kao dokaz, da se radi samo o jednoj vrsti podataka koji mogu služiti prilikom sprovođenja istrage, a nikako dokaz na osnovu kojeg se može zasnivati odluka.U svakoj odluci suda moraju biti strogo ispoštovani oni kriterijumi koji su definisani presudom Međunarodnog suda pravde u Luksemburgu, koji je tačno odredio šta sve mora da sadrži i da se uradi da bi se takav podatak mogao tretirati kao dokaz”,  kazao je Begović.

Evropski sud pravde u Luksemburgu, nadnacionalna je sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjeri povezanoj sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba. Nadležni organ te države članice tada ima ovlašćenje da ukaže da se takvo presretanje telekomunikacija ne može izvršiti ili da se mora prekinuti ako se ne može odobriti u sličnom domaćem slučaju“, navodi se u presudi od 30. aprila.

Međutim, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je odluku u postupku dvojice britanskih državljana protiv Francuske, kojom je, između ostalog, utvrđeno da se ne može ispitivati zakonitost postupka kojim je država prikupljanjem, u ovom slučaju – Francuska, pribavila dokaze. Slučaj se nije odnosio konkretno na SKY ECC, već na EncroChat aplikaciju,  ali problematika je skoro pa identična.

Sutkinja Apelacionog suda Zorica Milanović ranije je kazala da se prepiske sa nekada zaštićene SKY ECC aplikacije smatraju digitalnim dokazima, odnosno ispravama u elektronskom obliku, što je u skladu sa Krivičnim zakonikom Crne Gore. Tog dana vijeće Apelacionog suda po prvi put saopštilo je da su transkripti sa nekada zaštićene Skaj aplikacije pravno valjan dokaz, a donijeta je i prva osuđujuća presuda pred tim sudom.

“Predmet zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva bilo je dostavljanje dokaza – skaj komunikacije, u formi koja se može koristiti pred krivičnim sudom, pa je ovaj sud utvrdio da se pribavljeni dokazi po pravnoj prirodi smatraju digitalnim dokazima – ispravama u elektronskom obliku, pribavljenim putem međunarodne pravne pomoći, pri čemu je važno ukazati da crnogorsko zakonodavstvo posebno ne određuje digitalne dokaze, ali se isti mogu podvesti pod isprave u elektronskom obliku, imajući u vidu čl 142 st 29 KZ CG kojim je predviđeno da se ispravom smatra i računarski podatak”, objasnila je sutkinja Milanović.

Po ocjeni ovog suda dokumentacija je pribavljena na zakonit način putem međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, u skladu sa važećim propisima Republike Francuske i na osnovu odluke nadležnog pravosudnog organa te zemlje, što je u skladu sa odredbama Evropske konvencije o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima od 20. 4. 1959. godine i Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala od 15. 12. 2000. godine, koje shodno članu 9 Ustava Crne Gore predstavljaju sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka i imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.

Ovaj sud smatra da je optuženom i njegovim braniocima data stvarna mogućnost da se u kontradiktornom postupku pred prvostepenim i drugostepenim sudom izjasne na provedene dokaze SKY komunikacije, da ospore vjerodostojnost dokaza, protive se njihovoj upotrebi, iznesu svoje argumente, što su isti i učinili, ali po ocjeni ovog suda, nijesu doveli u sumnju vjerodostojnost ovih dokaza.

Vrhovni sud je ocijenio da je SKY prepiska valjan dokaz. Vidjećemo da li će slučaj doći do Ustavnog suda kao naredne instance nadležne za ovo pitanje.

Janjić osuđen zbog dilovanja

Janjić je oglašen krivim za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora.

Kao dokaz sprovedene su prepiske sa Skaj aplikacije, preko koje je, prema tvrdnjama SDT, Janjić direktno komunicirao s jednim od organizatora kriminalne grupe Radovanom Mujovićem i između ostalog ga obavještavao o kretanju i navikama sugrađanina Željka Radulovića.

Navodnom članu kavačkog klana meta je bio sin Ranka Radulovića koji, prema operativnim podacima policije, usko sarađuje sa škaljarskim klanom

Ivan ČAĐENOVIČ

Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti nastavila je i ministarka Simonida Kordić.  U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu

Pri kraju su pripreme za usvajanje još jednog, novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu, čiji je Nacrt na produženoj javnoj raspravi. Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti se nastavlja. U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu.

„Javna rasprava o Nacrtu Zakona o turizmu i ugostiteljstvu započeta je 10.juna 2025. godine i prvobitno je bila planirana da traje  do 30.06.2025. godine. Međutim, zbog velikog interesovanja turističke privrede i ostale zainteresovane  javnosti odlučeno je da se rasprava  produži za dodatnih 30 dana, odnosno do 31.jula 2025.godine“, navodi se na sajtu Ministarstva turizma, na čijem je čelu ministarka Simonida Kordić.

Na odluku Ministarstva turizma de se javna rasprava o Nacrtu zakona održi tokom turističke sezone, reagovali su iz Udruženja turističkih agencija  izražavajući nezadovoljstvo zbog lošeg tajminga.  Predlažu da Ministarstvo odloži javnu raspravu o Nacrtu zakona za novembar, kada će postojati uslovi za ozbiljno, odgovorno i sadržajno učešće svih zainteresovanih strana. Predlog, očigledno, nije prihvaćen.

Pored opštih načela obavljanja turističke i ugostiteljske djelatnosti na početku teksta novog Zakona o turizmu, u Članu 2 propisano je da se privredna djelatnost u turizmu i ugostiteljstvu može obavljati samo na osnovu odobrenja, koje u skladu sa uslovima iz ovog zakona izdaje državni ili organ jedinice lokalne samouprave, nadležan za oblast turizma i ugostiteljstva.

U vezi sa tim, zakon jasno zabranjuje javno oglašavanje i reklamiranje turističkih i ugostiteljskih usluga od strane subjekata koji nisu pribavili navedena odobrenja kako bi se srpiječila nelojalna konkurencija i zaštitili potrošači od neistinitih informacija.

Predloženi Zakon o turizmu donosi niz novina u pokušaju usklađivanja sa standardima Evropske unije u oblasti turističkih djelatnosti. U fokusu su odredbe koje daju više prava putnicima, odnosno turistima, dok turističkim agencijama propisuju mnogo više obaveza nego u prethodnim zakonskim rješenjima. Posebna pažnja posvećena je zaštiti potrošača turističkih proizvoda.

Prema odredbama novog zakona, putnicima je omogućeno pravo na raskid ugovora sa putničkom agencijom, bez plaćanja naknade u slučaju vanrednih okolnosti. Putnik može birati zamjenski aranžman ili povrat novca u roku od 14 dana, ukoliko dođe do izmjene ugovora ili otkazivanja putovanja. Putnici imaju pravo na naknadu štete ako usluge nijesu pružene na način i u obimu kako je dogovoreno. Između mnogih zaštitnih stavki propisano je  da putnici mogu prenijeti ugovor na drugo lice, pod uslovima definisanim zakonom, čime se dodatno relaksira korišćenje turističkih aranžmana.

U odnosu na dosadašnja dešavanja u sferi organizacije turističkih putovanja u kojim su putnici često bili oštećena strana, predložene  mjere predstavljaju priličan napredak.

Istovremeno, pojačavaju se obaveze turističkih agencija koje moraju da ispoštuju EU direktivu o paket-aranžmanima (EU 201572302) sa detaljnom regulacijom pet ugovornih informacija kao što je izmjena cijene, prenošenja prava, osuguranja insolventnosti, pomoć putnicima i slično.

Agencije više ne mogu poslovati bez odobrenja i licence koju izdaje Ministarstvo turizma. Uslovi za dobijanje licence predviđaju prethodnu registraciju djelatnosti, posjedovanje poslovnog prostora, imenovanje menadžera agencije i jemstva u najmanjem iznosu od 20.000 eura. Jemstvo kao oblik obezbjeđenja korisnika uluga treba da posluži za povrat novca, neizvršene usluge, naknadu  troškova nužnog smještaja, ishrane i povratka putnika sa putovanja u zemlji ili inostranstvu u mjesto polaska, u slučaju insolventnosti, odnosno bankrota agencije. Kao i za mnoga druga potraživanja u slučaju neizvršavanja dogovorene usluge.

Od posebnog je značaja uspostavljanje Centralnog turističkog registra – CTR, jedinstvene elektronske evidencije.

„Centralni turistički registar predstavlja jedinstven i javan elektronski sistem kojim se vodi evidencija podataka o odobrenjima, rješenjima o dodjeli kategorije, koja su privrednim subjektima izdata za pružanje pojedine vrste usluga u turizmu i ugostiteljstvu, kao i evidenciju bitnih podataka iz odobrenja i drugih. Nadležni organi nakon izdavanja odobrenja, u roku od pet dana, po službenoj dužnosti unose u Centralni turistički registar podatke iz stava 1 ovog člana“,

Zakonom se smanjuju administrativne barijere u vidu pojednostavljene procedure za izdavanje dozvola za rad, odnosno pružanje usluga u turističkoj privredi.

Novi zakon uspostavlja pravne okvire za specifične oblike turizma – glamping, avanturističke parkove, vožnju motornih sanki prepoznavanje mješovitih hotela i rizorta

Glamping je vid luksuznog kampovanja, boravak u prirodi sa hotelskim komforom, sa kupatilima, grijenjem, spa i slično. U pitanju je specijalizovana ponuda održivog turizma, ruralnog, eko ili avantrurističkog turizma.

Pravno prepoznavanje glampinga kao posebne vrste smještaja nije do sada bilo poznato u Crnoj Gori. Ovim zakonom će se omogućiti registracija glamping objekata kao ugostiteljskih objekata za smještaj, sa posebnim kriterijumima za opremu, pristup i sanitarnu infrastrukturu.

Uveden je i novi pojam – degustaonica. Degustacione sale su posebno uređeni prostori u kojima se organizuje degustacija hrane i pića, najčešće vina, rakije, sireva, pršute, maslinovog ulja i slično. Služe za promociju vina i lokalnih specijaliteta u vinarijama, restoranima i hotelima u sklopu posebnih događaja ili u turističkim domaćinstvima u etno eslima, kao dio agroturističke ponude.

Međutim, sve navedene novine sitnica su u odnosu na to da ni nova kadrovska postava u Ministarstvu turizma odnosno nova Vlada, nije ponudila drugačije opcije za razvoj hotelijerstva u Crnoj Gori.  U novom Zakonu o turizmu doslovno su prepisana rješenja iz prethodnog, u kome ne postoji čist hotel kao takav, već su to kondo hoteli ili hoteli mješovitog poslovanja i turistički rizorti u kojima vlasnici mogu do 50 odsto svojih kapaciteta ponuditi na tržištu nekretnina privatnim licima.

„Smještajne jedinice u hotelu (Član 106) mogu biti predmet pojedinačne prodaje uz mogućnost opcionog izdavanja na dobrovoljnoj osnovi“, precizirano je starim i novim Zakonom o turizmu.

Crnogorsko zakonodavstvo nastavilo je da garantuje  svakom investitoru pravo da dio kapaciteta hotela koji gradi, ponudi na tržištu nekretnina. Individualna prodaja apartmana predviđena je i u turističkim rizortima, turističkim naseljima i svim objektima koji se bave uslugom smještaja. Sveprisutno stanovanje ulazi u svaki hotel, svaki ugostiteljski objekat koji nudi smještaj. Tu se ne može govoriti o turizmu, takvi objekti i naselja gube pridjev turistički, oni spadaju u kategoriju real estate, u djelatnost trgovine nekretninama.

Zakon nije pobliže definisao ni pojam integralnog hotela, takvih i nema u ponudi u Crnoj Gori. Može se samo pretpostaviti da je zakonopisac možda mislio na pojam – difuznog ili raspršenog hotela. Novog vida turističke ponude pogodnog za moderne nomade, koji je nastao u Italiji početkom devedestih godina. Difuzni hotel nudi mogućnost boravka u zasebnim smještajnim jedinicama raspršenim na širem prostoru, obično na selu, u kućama i aprtmanima koji imaju jednu  tačku upravljanja, zajedničku recepciju hotela sa koje se upravlja ukupnim smještajem. Upravljačku strukturu difuznih hotela obično organizuje lokalna samouprava kroz okupljanje vlasnika smještajnih jedinica.

U Italiji posluje oko 60-ak difuznih hotela, (albergo disperso). Mnoge turističke zemlje u okruženju u svojim strategijama razvoja turizma odredile su prioritet modelu difuznih hotela, kao novom obliku turističke ponude. Crna Gora kaska za njima.

Branka PLAMENAC