Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Zarobljenik

Objavljeno prije

na

Dug je put pred nama. Čak je i optimizam razdragane ministrice evropskih integracija opao, pa više ne pominje rokove. Veliko je pitanje da li će Crna Gora dobiti status kandidata koncem godine, kako su najavljivali naši zvaničnici. I da dobije, neizvjesno je kada će otvoriti pregovore o članstvu. A sjetićete se nije bilo davno kada su obećavali da ćemo već 2014. biti unutra. Brisel sada pominje daleku 2025. Tokom posljednje posjete sjedištu EU, kako su Monitoru rekli visoki evropski zvaničnici, crnogorski je premijer prošao kroz nekolika hladna tuša. Glavna pitanja odnosila su se na organizovani kriminal i korupciju, sa čim ova zemlja ima ozbiljnih problema, kao i na neke političke kriterije.

Da je bilo volje, Crna Gora je brzo nakon Hrvatske mogla u EU. Za razliku od drugih zemlja regiona, nije imala teška opterećenja koja su Srbiji, Bosni, Kosovu i Makedoniji kamen o vratu i glavna prepreka integracijama.

Srbija je još zarobljenik prošlosti – ratova, imperijalnih snova, Ratka Mladića i nespremna da se suoči sa strašnim nasljeđem. Bosna i Hercegovina je nesrećno i nepravedno podijeljena zemlja, sa ugrađenom tektonskom bombom u Dejtonskom sporazumu – linijom razdora između Sarajeva i Banjaluke. Makedonci imaju probleme zbog sprova sa svojim Albanacima, ali i sukob sa Grčkom oko imena. Kosovo razaraju slabe institucije i naslijeđeni problemi sa Srbijom.

U tom kontekstu, Crna Gora je stajala nekako najbolje. Nakon referenduma najveći broj oponenata nezavisnosti prihvatio je realnost i danas državu ne dovode u pitanje, većina manjina lojalna je ovoj zemlji. Crna Gora nema teških otvorenih pitanja sa susjedima. Hrvatska joj je davno pružila ruku pomirenja, i pored užasa koji smo činili oko Dubrovnika, Prevlaka se lagano rješava međunarodnom arbitražom, a tenzije sa Srbijom nakon priznanja Kosova znatno su opale.

Zvanična Crna Gora je zbog svoje spoljnopolitičke orijentacije, još od raskida sa Miloševićem, zadobila simpatije Zapada, koje su rasle posebno kod Vašingtona kada je Podgorica deklarisala cilj oko ulaska u NATO, priznala Kosovo i poslala prve trupe u Avganistan.

Uz sve komparativne prednosti koje smo imali u odnosu na druge zemlje regiona, sada smo na začelju. Pogledajte samo kako Srbija i Hrvatska napreduju u borbi protiv organizovanog kriminala. Vidite koga su sve pohapsili, kome sve sude, kako svakodnevno pravosuđe i policije dvije zemlje sarađuju.

A u ladici našeg ministra pravde dvije godine leži inicijativa Zagreba o sporazumu oko ekstradicije počinilaca teških krivičnih djela. Takav sporazum, u duhu evropske prakse, nedavno su potpisali predsjednici Hrvatske i Srbije. Zašto je Crna Gora izostala? Da li su slučajno u nedjelju dana u Podgoricu stigli Josipović i Tadić, ili nose poruku da se i Crna Gora mora uključiti u tu borbu.

Uzalud poruke. Umjesto izručenja i razbijanja organizovanih kriminalnih grupa, ovdje se sve čini da se baš oni osjećaju ugodno. Ima li u svijetu zemlje u kojoj državna tužiteljica sa skupštinske govornice poručuje da mafija ima moral, i još se hvali da je cijene jer ne procesura ništa za šta nema dokaza?

Đukanovićevu Crnu Goru iz temelja ugrožava sporazum o izručenju. Politički i privredni vrh ove države sumnjiči se u procesima od Njujorka do Bankoka. Kad bismo počeli da izručujemo, to bi bio naš prvi, suštinski korak ka Evropi. Ali, naš bi premijer ostao bez prijatelja i poslova. A, bogme, ni on ne bi bio siguran.

U dvadesetogodišnjoj istoriji ove vlasti, od svih crnogorskih saveza, pa i ovoga sa Evropom, najjači je savez sa mafijom. Đukanović ne može iz đavolje alijanse. Bilo je lakše da prije deceniju i po okrene leđa Miloševiću i zločinima, nego da se danas odrekne prijatelja kao što su Stanko Subotić Cane ili Brano Mićunović.

Sa njima vođa ima dugogogdišnju saradnju i velike mračne tajne. Kada bi i htio da pobjegne, prosto, prekasno je. On je zarobljenik – u taj se svijet lako ulazi, ali gotovo je nemoguće izaći. Eto šta je okovalo Crnu Goru, eto zašto ona propada.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Opušteno, Voli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon avgustovske smjene vlasti, mnoge su stvari ostale iste. Preživjelo je političko zapošljavanje, politički uticaj na institucije, žive su identitetske priče i podjele. I naravno, Voli

 

Opet kokain u bananama za Voli, i opet niko odgovoran. Drugačije je tek to što nova vlast sada to zove ,,uspješnom akcijom” i  ,,beskompromisnom borbom protiv narkokartela”, dok je juče tvrdila da je to ,,problem Crne Gore”.

,,Uspješna akcija” ima zanimljiiv tok. Kako navode mediji, carinici u Luci Bar  pronašli su pola tone kokaina u bananama skoro deset dana nakon što je sporna pošiljka stigla u luku.  Obavijestili su nadležne organe, pa je u dogovoru sa Specijalnim tužilaštvom, tovar propušten, kako bi ga kontrolisali. Kokain je utovaren u kamione kompanije Voli, i stigao u njene magacine, gdje su ga, kako navode mediji, ,,otkrili radnici Volija”, a uprava kompanije to prijavila policiji. Konačno, niko nije uhapšen. Ostalo je nerazjašnjeno da li su tužilaštvo i  policija čekali da kokain otkriju radnici u Voliju pa da im jave, i gdje je to trebalo da stigne pošiljka da bi reagovali. Kako god, fer je da nadležni, kad se hvale zapljenom velike količine kokaina preciziraju da se radi o još jednoj uspješnoj akciji – Volija

U junu 2018. godine,  za vrijeme prethodne vlasti,  brodom iz Ekvadora, takođe je  dopremljen kontejner sa oko 30 kilograma kokaina, u  pošiljci banana namijenjenih kompaniji Voli. Tada su iz vrha Uprave policije nezvanično saopštili da je uvoznik te isporuke Voli, dok su iz te kompanije tvrdili da droga nije pronađena u njihovoj isporuci banana. Stvar je na tome i završena.

Premijer Zdravko Krivokapić je u avgustu prošle godine, na konferenciji za novinare, nakon zapljene više od tone kokaina, kazao da su banane i kokain godinama problem Crne Gore.

,,Imate slučaj kada je u Skupštini 2019. godine taj problem bio povezan direktno sa kompanijom Voli. I tada niko, ni vi (novinari) nijeste bili istrajni u tome da tražite zašto taj nije procesuiran, odakle baš u tom kontejneru da se nalazi kokain”, kazao je premijer tada. Ovoga puta se nije oglašavao. Nova je vlast, ali  niko opet ne pita – zašto se baš u tom kontejneru nalazi kokain. Opušteno, Voli, kako kaže reklamna pjesma kompanije.

I nije isto samo sa bananama.  U toku su dogovori partija na vlasti o kandidatu za privremenog Vrhovnog državnog tužioca (VDT). Zbog tog neprimjerenog upliva politike u tužilaštvo, zabrinuti su i u Briselu. Goran Rodić, advokat i nekadašnji kandidat za vrhovnog državnog tužioca potvrdio je da je kontaktiran tim povodom. Takođe, saopštio je da nije zainteresovan za to mjesto. On prije više  godina nije dobio u parlamentu podršku Demokratske partije socijalista, pa je na tu poziciju izabran Ivica Stanković.

Toliko o nezavisnim institucijama nakon DPS-a. Nakon što je nekoliko mjeseci u parlamentu odlagano formiranje Tužilačkog savjeta (TS), to tijelo je  kompletirano krajem prethodne godine,  a na sjednici  24. januara trebalo bi da izabere  novog v. d. VDT, i odredi zamjenika predsjednika TS. Očekivalo se da će formiranjem TS započeti proces oslobađanja tužilaštva od političkog uticaja. No, sve su prilike, tek uticaja DPS-a.

Nakon avgustovske smjene vlasti, mnogo troga je  ostalo isto. Preživjelo je političko zapošljavanje, politički uticaj na institucije, žive su identitetske priče i podjele. I naravno, Voli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nova vreća, stara obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse

 

U Vladi je praznično raspoloženje. Ili tačnije, euforija. Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da godinu završavamo „trijumfalno“.  Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović otišao je još dalje. „Ne sjećam se trenutka kada je svaki radnik u Crnoj Gori bio srećan, danas je taj dan“, ushićeno je prokomentarisao to što je parlament usvojio set zakona koji, između ostalog, podižu minimalac na – 450 eura.

Ono, jeste, bolje je kad je minimalac 450 eura a ne 250. Ipak, lider URA-e jeste mlad, ali se sigurno sjeća onog vremena, prije krvavih devedesetih, kada se radnici nijesu radovali povećanim minimalcima, nego dobrim platama, ljetovanjima, novogodišnjim proslavama zbog kojih nijesu morali da brinu kako će preživjeti posle 10. januara. Ali ni da brinu da će ostati bez posla. Broj nezaposlenih u Crnoj Gori raste. Tokom protekle godine ta brojka  je porasla za oko 18 posto. Nezaposleni nemaju čemu da se raduju. Za njih je jedina opcija, Evropa sad, ako odu iz zemlje.

Na stranu sada oni glasovi koji smatraju da bi Vladin projekat  Evropa sad, kroz koji su povećane zarade, mogao biti prerizičan za ekonomsku stabilnost zemlje. Ono za šta ne treba mnogo ekonomske nauke je računica – kad cijene vrtoglavo rastu, kao što je to sada slučaj, 450 eura vrijedi taman koliko i 250. I služi, kao i do sada, tek za preživljavanje. Ako svježe usvojeni Zakon o budžetu ne preživi rast cijena, ekonomske krize i ovdašnje prilike, odnosno „ako ne bude održiv“, Vlada će, najavio je premijer – u junu podnijeti ostavku. A možda da i u tom slučaju, u Vladi ostane ministarka kulture Vesna Bratić. Em što nije krojila budžet, em što premijer ne vidi, kako je kazao, zašto bi ona morala da ponese ostavku. „Ministarka prosvjete Vesna Bratić je jedna uzorna profesorka, vrstan pedagog i poznalavac mnogih oblasti i ne znam zašto bi bila smijenjena sa funkcije ministra”, kazao je premijer. Možda zato što je iznosila stavove koji su podgrijavali nacionalne tenzije i kadrovala  tako da  kulturom i obrazovanjem danas upravljaju  tek oni koji pripadaju jednoj vjerskoj zajednici.

Doduše, premijer je ocijenio i da je Crna Gora „oslobođena”, te da u njoj više „nema korupcije u vrhu ni nepotizma“.  Zapošljavanje po dubini politički i vjerski podobnih se ne računa. Šteta što dodatno pojašnjenje o iskorijenjenom nepotizmu nijesmo mogli da čujemo na premijerskom satu, koji je prvi put u istoriji parlamentarizma otkazan, jer nijedan od poslaničkih klubova nije imao pitanje za premijera Krivokapića. Doduše o „oslobođenoj Crnoj Gori“, sve je rekao, kada je, objašnjavajući zašto Crnoj Gori ne odgovaraju novi izbori, poentirao: „Nemamo novo zakonodavstvo, nema promjene u pravosuđu, nismo stvorili preduslove za ravnopravne i fer izbore”.

Praznično raspoložen je i predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. Javnost je ushićeno pred Novu obradovao viješću da sad imamo „moćno oružje protiv mafije“, te da je „proglasio novi Tužilački savjet“. Čiji je izbor prethodno, sa svojim poslaničkim klubom, blokirao više mjeseci. Ali dobro, nigdje ne žurimo. Trebalo je, moguće, prvo proglasiti dan rođenja Njegoša državnim praznikom.

Kako god, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i ove godine može na proslavu državnim avionom. Još nema tužilaštva spremnog da ispita, između ostalog, i njegovih 19 tajnih letova državnim avionom, o čemu su ovih dana pisale Vijesti.

Uglavnom, nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Inflacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uđete u prodavnicu, a ono ponovo poskupilo sve što je i juče poskupilo.   Uključite televizor, zaspu vas optimističkim najavama. Veće plate, penzije, nova radna mjesta, direktori, krediti, nova vlada, novi izbori, novi akteri na političkoj sceni… Samo su ovi što obećavaju, stari. Ko im vjeruje, ima se čemu nadati

 

Robe i usluge sve su skuplje. A politička obećanja jeftinija. Uđete u prodavnicu, a ono, ponovo poskupilo ono što je juče poskupilo.  Uključite televizor, zaspu vas optimističkim najavama. Veće plate, veće penzije, nova radna mjesta, novi direktori u državnim preduzećima (naši umjesto njihovih), novi krediti, nova vlada, novi izbori, novi akteri na političkoj sceni… Samo su ovi što obećavaju, uglavnom, stari. Znamo se odavno. Ko im vjeruje, ima se čemu nadati.

Od novembra prošle, do novembra ove godine, indeks potrošačkih cijena u Crnoj Gori porastao je za 5,4 odsto, izračunali su u Monstatu. Poskupjela je hrana, garderoba, dobar dio usluga, gorivo, prevoz i još štošta. Inflacija bi, može biti, bila i veća da nijesu pojeftinili novi automobili (zato polovna vozila i bicikla dobijaju na cijeni). I usluge kulture.

Tu informaciju možemo posmatrati iz strogo tržišne perspektive odnosa ponude i potražnje. Ili kroz prizmu aktuelnih društvenih odnosa u kojima definišemo svoje prioritete i afinitete. Zašto bi, recimo, išli u pozorište pored besplatnog parlamentarnog kanala. Gdje iz tople sobe možete i da galamite na protagoniste čija vam se uloga ne dopadne. Ne čuju vas? Pa ne slušaju ni jedni druge. Važno je da svako ispriča svoju priču. I obeća.

Samo život, hljeb i struju trošimo po starim, nerealno niskim cijenama. Na tom daru treba zahvaliti nestabilnoj vladi i nesigurnoj parlamentarnoj većini. Zbog čega niko ne zna kad bi nas mogli zadesiti vanredni izbori. U koje, vladajući, ne žele ući sa hipotekom onih koji su doveli do poskupljenja hljeba i struje.

Muka je što tako stanje nije održivo, potraju li neuobičajeno visoke cijene brašna i energenata na svjetskim tržištima. Pekari neće još dugo, o svom trošku, čuvati socijalni mir u Crnoj Gori. Upravi Elektroprivrede je nešto lakše. Gubitke zbog skupog uvoza i niske prodajne cijene struje neće pokrivati iz svog džepa. Ceh će prebaciti na račun budućeg razvoja elektroenergetskog sistema. Prolongirajući obećanja o gradnji nove elektrane.

Za utjehu, a važna je utjeha, Crna Gora po zvaničenoj stopi inflacije i procjenama njenog rasta u bliskoj budućnosti gleda u leđa Srbiji, Njemačkoj, Sjedinjenim Državama. I još mnogima. Loša vijest je što bi rast inflacije na zapadu mogao, uskoro, dovesti i do rasta kamata. Čime bi postojeća i planirana zaduženja postala skuplja. A nova ulaganja (investicije) manje isplativa. Pa se analitičari – pesimisti, širom svijeta, plaše nove ekonomske krize. A optimisti vjeruju da će se inflacija primiriti, a cijene stabilizovati, u prvoj polovini naredne godine.

Kao glavni razlog za postojeće globalne ekonomske probleme stručnjaci označavaju „prekide u lancima snabdijevanja“. Mimo toga, kod nas su aktuelni i „prekidi u lancima komunikacije“.

Pojedine privatne apoteke počele su da naplaćuju lijekove koje izdaju na recept, pošto se Fond za zdravstvo pokazao kao neuredan platiša. Autobuski prevoznici organizuju proteste zbog obećane, a neisplaćene, vladine pomoći na račun otežanog rada tokom pandemije. I kažu kako je resorni ministar (Ministarstvo ekonomskog razvoja) odbio da razgovara sa njima. Iz KAP-a tvrde da nijesu dobili prošlonedjeljnu vladinu ponudu o smanjenju proizvodnje na minimum, uz zadržavanje sadašnje cijene struje. Pa gase fabriku. Privatne firme i pojedinci kojima Vlada duguje novac angažuju izvršioce kako bi naplatili potraživanja. Ministar finansija hvali se viškom novca u državnoj kasi.

Predsjednik države, ponovo, najavlju skori pad vlade. Objašnjavajući kako je decembarski pokušaj „privremeno odložen” pošto su potencijalni partneri u tom poslu, iz vladajuće koalicije, tražili dodatno vrijeme za realizaciju dogovorenog. Vladajuća većina sa Vladom intenzivno pregovara o (finansijskim) uslovima za usvajanje budžeta. I najavljuje, konačno, izbor nedostajućih članova tužilačkog savjeta. Onda, eto pravde. Prednovogodišnji darovi.

Na podgoričkim parkinzima, osvanuli su flajeri sa najavom nove političke partije. Slobodna Crna Gora. Ime su ugrabili, pošto među pedesetak registrovanih partija već imamo Pozitivnu, Pravu, Ujedinjenu… Crnu Goru.  A program će, obavještavaju osnivači, napisati zajedno sa zainteresovanim građanima. Inflacija, oko nas.

   Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo