Godinama nam vladini zvaničnici javljaju kako će Poglavlje 27 u pregovorima o pristupanju Evropskoj uniji, koje se odnosi na zaštitu životne sredine, biti otvoreno sad ili poslije, do sredine ove pa do kraja one godine. I sve tako. Iako je istina da vlast usvaja razne propise, u stvarnosti napretka gotovo da nema. Ponegdje idemo unazad.
Ovih dana je državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma i pregovarač za poglavlje 27, Saša Radulović obznanio da
je veliki broj evropskih zemalja dao zeleno svjetlo za otvaranje poglavlja 27. “Sa neskrivenim optimizmom očekujemo da se do kraja godine počne sa pregovorima”, kazao je državni sekretar i podsjetio da je crnogorska administracija usaglašenu pregovaračku poziciju predala 6. februara. Na pitanje Pobjede o tome koji su ključni izazovi narednom periodu Radulović je rekao da se najprije očekuje “promjena načina razmišljanja”.
“Sada je potpuno evidentno da je od imenovanja ministra Pavla Radulovića došlo do promjene ukupnog pristupa u rješavanju izazova koji se postavljaju pred Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Donešeno je i nekoliko važnih strateških dokumenata koji će tokom realizacije rezultirati jednim sasvim inovativnim rješenjima, koja osim poboljšanja upravljanja rezultiraju i otvaranjem novih radnih mjesta”, kazao je državni sekretar.
Nijesu šala argumenti: ministar Radulović kao takav, “strateška dokumenta” i “inovativna rješenja”. Nažalost, tanko zvuči u odnosu na probleme kao što su Pljevlja, otpadne vode, komunalni otpad, kasapljenje šuma, uništavanje prostora i tako dalje.
Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon za Monitor kaže da se ne zna koliko je to evropskih zemalja ” dalo zeleno svjetlo” za otvaranje Poglavlja 27. ” Koliko zemalja članica EU u ovom trenutku smatra da je Crna Gora spremna za otvaranje poglavlja 27 mnogo je nevažnije od toga da li smo mi kao društvo spremni da u praksi primjenimo standarde koji važe u toj međunarodnoj zajednici. Da bi se otvorilo poglavlje 27, kao uostalom i svako drugo, potrebno je da sve zemlje članice budu saglasne da smo spremni za taj dio procesa evropskih integracija, što trenutno nije slučaj”, precizira Perović.
Po njegovim riječima nejasno je zašto ovo poglavlje nije otvoreno među prvima jer je od sušinskog životnog značaja, najzahtjevnije je i najskuplje. “Naravno, potpuno je jasno da našim donosiocima odluka životna sredina nije bila na vrhu prioriteta, bez obzira na Ustavom definisanu razvojnu viziju ekološke države, ali EU je trebalo da prepozna da je potrebno bilo ranije uticati da se to promijeni jer bi to moglo biti nešto što ćemo mi unijeti kao dobro u tu međunarodnu zajednicu.”
U Ozonu smatraju da je postojeće stanje zabrinjavajuće što, kažu, potvrđuje i činjenica da je sanirana samo jedna industrijska crna tačka – jalovište u Mojkovcu. “Najozbiljniji ekološki problemi , takozvane ‘istorijske crne ekološke tačke’ koje su produkt rada TE Pljevlja, KAP-a, Željezare, Brodogradilišta u Bijeloj, napušteni rudokopi, divlje deponije industrijskog i komunalnog otpada, zahtjevaju ozbiljan pristup i ozbiljne kadrove, a veoma je upitno koliko imamo kapaciteta u ovom momentu. Sama činjenica da projekat sanacije istorijskih crnih tačaka za koji je obezbjeđen kredit Svjetske banke u visini od 50 miliona još nije dao ni jedan vidljiv rezultat, pokazuje da treba mnogo više kapaciteta od postojećih. To je i razlog zbog čega smatram da je potpuno nebitno kada ćemo otvoriti poglavlje 27, već da je suština kako ćemo ga i za koliko zatvoriti”, kaže Aleksandar Perović.
Prema posljednjem popisu iz 2011. u Podgorici je živjelo 186.000 ljudi. Po procjenama gradskih čelnika broj stanovnika raste za sedam – osam procenata godišnje, tako da se već govori da u glavnom gradu živi oko 250 hiljada ljudi. Postojeći kolektor za prečišćavanje otpadnih voda projektovan je za 55 hiljada stanovnika. Čak i ako, 36 godina otkako je napravljen, radi kao sat – ne može da prečisti vodu iz kanalizacije koju koristi blizu 200 hiljada ljudi. Razlika ide u Moraču.
Kanalizacija koja se sliva u rijeke diljem Crne Gore stara je priča, poslednjih godina “osvježena” time što i “industrijska postrojenja”, najčešće klanice i farme živine, odtadne vode izlivaju direktno u rijeke. Korita rijeka, na svakom koraku se vidi, redovno se koriste i kao smetlišta.
I tamo gdje postoje deponije, gomilaju se samo problemi. U Plavu su ovih dana imali problem zato što nijesu znali kud će sa smećem jer su im Gusinjani rekli da postojeću deponiju više ne mogu da koriste. Deponija je nastala prije nego što su se Plav i Gusinje “razdružili”, pripala Gusinjanima i oni sad ne daju da je komunalci iz Plava koriste.
Baterije, one obične koje se koriste u dječijim igračkama, različitim malim aparatima, daljincima i slično, veoma su opasan otpad. Prosječan građanin Crne Gore, i ako želi da ih sakuplja i baci prema propisima – nema pojma kako i gdje. Na elektronskom otpadu se može zaraditi pa se po internetu mogu naći oglasi u kojima vam se ljudi nude da besplatno odnesu vaš crknuti kompjuter.
Svaka stopa Crne Gore, naročito one duž rijeka i puteva govore o uspješnisti države u prikupljanju čvrstog otpada.
“Nadležni često ističu da su zakoni u velikoj mjeri usklađeni sa evropskim propisima,ali praksa pokazuje da izostaje efikasna primjena, pa smatram da ni u tom segmetnu nemamo razloga da požurujemo otvaranje poglavlja 27. Primjer prolongiranja zakonskih rokova za pribavljanje integrisanih dozvola za najveće industrijske zagađivače kakvi su KAP i Toščelik Nikšić je najbolji dokaz da postoje ozbiljni problemi da se zaštita životne sredine konačno prihvati kao nešto što je životno važno, mnogo važnije od nečijih privatnih interesa, pa ma čiji oni bili”, kaže direktor Ozona.
Priča o Pljevljima vrti se u krug. Jednom se najavljuju investitori za drugi blok Termoelektrane, drugi put ih nema. Niko iz vlasti još nikad nije suvislo objasnio kako to Crna Gora planira da pravi novu Termoelektranu, dok se EU trudi da postojeće ugasi. Konstanta je da se građani Pljevalja guše, da imaju najprljaviji vazduh i najprljaviju rijeku u državi.
Na Podgoricu ne padaju pljevaljske magle, pa se olako prelazi preko podatka da je vazduh u glavnom gradu drugi po zagađenosti vazduha, odmah iza Pljevalja. Nije lako zagaditi široko polje na kojem raste Podgorica, ali svaka domaćica u gradu zna kako je kvalitetno crna prašina koju čisti. Prosto – sve je povezano – nemate gradski prevoz, imaćete više automobila na ulicama, njihovi izduvni gasovi povećaće broj štetnih tvari u vazduhu. Popravlja li se? Ne, sve je gore.
I djeca u nižim razredima osnovne uče da drveće pročišćava vazduh. Malo je drveća, umjesto njega zasađene su zgrade. I kad poizdalje pogledate sliku nije bolje. Šume su na nemilosti koncesionara, običnih drvokradica, biljnih šteotčina protiv kojih se niko ne bori.
“U našoj organizaciji kao najveći problem doživljavamo enormno aerozagađenje u opštini Pljevlja, koje je prijetnja po javno zdravlje i koje utiče ne samo na demografske promjene, migracije stanovništva i regionalni razvoj, več i na budućnost naše zemlje, a nadamo se da mi nijesmo jedini koji tako misle. Crna Gora se suočava sa velikim brojem ekoloških problema kada je upravljanje otpadom u pitanju, zagađenje vodotoka, devastacija prostora, krivolov, nekontrolisana sječa šuma i zato je potrebno shvatiti da zbog nas samih moramo unaprijediti postojeće stanje, a da nam proces pregovora sa EU samo može pomoći u tome” kaže direktor Ozona.
Često se u javnosti pominje cifra od milijardu i 450 miliona eura. koje će biti potrebno obezbijediti do 2030. godine za ulaganja u oblastima koje tretira poglavlje 27. ” Da budem potpuno precizan već se moralo uraditi mnogo više nego što je trenutno stanje, ali životna sredina nije bila među prioritetima donosioca odluka i to je nešto što se mora promijeniti ako želimo poglavlje 27 zatvoriti na najbolji način.”
Da bi se zatvorilo, najprije treba da se otvori – takva su vam ta poglavlja. I po vremenu tokom kojeg se otvara i, sasvim izvjesno, onome tokom kojeg će se zatvarati, Poglavlje o zaštiti životne sredine zaslužuje, previše korišteno ali neodoljivo ime: Đekna. Kad će – ne znamo.
“Perfeks” – sramota od reklame
Često nadležni ali i podmladak iz nevladinog sektora govori o potrebi da se promijeni svijest o zaštiti životne sredine. Načelno su u pravu, ali baš niko od njih nije primijetio, te dakle nije pokazao da ima svijest o tetnosti jedne od reklama koja se emituje na raznim pelevizijama dostupnim preko naših kablovskih operatera.
Reklamira se toalet papir “Perfeks”. Ide tako familija po samoposluzi i djevojčica odabira roze toalet papir. Onda nastupa pametni tata
i objašnjava da taj papir zapravo nije roze boje, nego je obojen kako bi bilo sakriveno da je napravljen od recikliranog papira. Zaključuje kako potpuno bijel i jedini ispravan za upotrebu može biti toalet papir napravljen od “čiste celuloze”. Postoji i druga verzija iste reklame u kojoj je opet neki prepametni tip zgranut reciklažom i nečim što je “obojeno”, “prikriveno” i slično, pita: “Da li treba da vam objašnjavamo zašto?”.
Nikoga nema da mu kaže – treba. Jer, ili je zdravlje građana koji kupuju proizvode od recikliranog papira ugroženo, pa na to neko treba da ih upozori, ili reklama laže, pa treba da se zabrani.
Sudu časti Društva Srbije za odnose sa javnošću konstatovao je ranije da tv reklame za “Pefex” toalet papir i ubruse šalju iskrivljene poruke o proizvodima od recikliranog papira i time mogu negativno da utiču na svijest i doprinos građana, posebno djece, sakupljanju stare hartije i njenom vrećanju u upotrebu.
Svoje ubruse “Perfeks” reklamira pomoću tete u bijelom mantilu koja pita kupce da li ikada razmišljaju šta, kada ih prebrišete ubrusima, ostaje na kuhinjskim površinama “tu gdje pripremate obroke za svoje najmilije”. Reciklirani papir, kaže, može sadržati tragove teških metala te je , opet najbolji onaj njihov od “100 posto celuloze”.
Ekološka Crna Gora nije primijetila, samim tim ni upozorila D.o.o. “Drenik” , proizvođača “Perfeksa” i naručioca ovih reklama – nijesu u redu.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
FOKUS4 sedmice