Povežite se sa nama

BALKAN MONITOR

Živi, mrtvi

Objavljeno prije

1 mjesec

na

Od Potočara do Brisela, region uporno dokazuje da mu je prošlost jedina stabilna institucija, a licemjerje jedina dosljedna politika – dok mrtvi još traže grobove, živi se nadmeću u lošim kompromisima

 

 

POTOČARI: U Potočarima se 11. jula ne obilježava samo još jedna godišnjica genocida, 31. po redu, nego i poraz onih koji su prije tri decenije gledali, a nisu spriječili. U Memorijalnom centru biće ukopani posmrtni ostaci još deset žrtava, identifikovanih iz djelimičnih skeletnih ostataka ekshumiranih između 1997. i 2022. godine, uz saglasnost porodica. Najmlađa je imala 20, najstarija 56 godina. Više od 8.000 ubijenih, više od 6.700 ukopanih, oko 900 i dalje nestalih — to nije statistika, nego optužnica protiv svijeta koji je dopustio da se genocid završi, a zatim godinama raspravlja o jeziku, umjesto o odgovornosti. Rezolucija UN-a je 11. juli pretvorila u Međunarodni dan sjećanja, ali je regionalna politika i dalje sklona da od sjećanja pravi dekor, a od žrtava pozadinu za vlastite sitne račune.

HIBRID: Britanski ministar za Evropu Stephen Doughty tokom posjete BiH poručio je ono što se u ovoj zemlji odavno zna: da će se o njenoj budućnosti opet odlučivati negdje drugdje, uz obavezne fraze o reformama, otpornosti i evropskom putu. London traži novog visokog predstavnika s punim, uključujući i bonskim ovlastima, i insistira da OHR ostane otvoren dok se ne ispune svi uvjeti iz programa „5+2”, a BiH je do sada ispunila samo jedan. Dok se Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) sprema za novo imenovanje, London, Pariz i Berlin koče italijanskog kandidata kojeg podržava Washington – pa još jednom gledamo istu predstavu: velike sile se prepiru oko upravitelja, a domaća politika glumi da je to sve prolazna tehnička stvar. U međuvremenu, upozorenja o ruskim hibridnim aktivnostima zvuče ozbiljno, ali i pomalo cinično u svijetu u kojem se sigurnost uvijek prvo mjeri tuđim interesima.

REZOLUCIJA: Evropski parlament je Srbiji saopštio ono što je mjesecima bilo očigledno: nema napretka tamo gdje nema političke volje da se prestane sjediti na više stolica odjednom. U rezoluciji se navodi stagnacija na putu ka EU zbog nazadovanja u vladavini prava, demokratiji i neusaglašenosti s vanjskom politikom Unije, uz ocjenu da je balansiranje postalo nespojivo sa statusom kandidata. Posebno su problematični nedostatak vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa i medijskih sloboda, gušenje protesta te neusklađenost sa spoljnom politikom EU prema Rusiji i Kosovu. Sve to se odvija na fonu rastućeg ruskog i kineskog uticaja u Srbiji – od ubrzanog naoružavanja i kineskih raketa do nadzorne tehnologije i uloge zemlje kao regionalne platforme za dezinformacije. Bruxelles je godinama znao da se ne može istovremeno tapšati po ramenu i hraniti iluzija o reformama, a sada se samo kasno sjetio da popustljivost nije politika nego odgađanje računa.

PERIŠIĆ: Momčilo Perišić je pušten na uvjetnu slobodu nakon što je odslužio gotovo tri godine od četverogodišnje kazne za špijunažu, jer je 2002. godine američkom diplomati predao strogo povjerljiv vojni dokument. U toj priči nema ničeg elegantnog: postoji samo još jedan podsjetnik da su državni vrhovi na ovim prostorima često spremni prodavati tajne, a zatim se naknadno predstavljati kao čuvari nacionalnog dostojanstva. Perišić je ranije u Haagu bio osuđen za ratne zločine na 27 godina, pa oslobođen, što njegov slučaj čini gotovo savršenim simbolom balkanske pravosudne dramaturgije – sve se desi, sve se preokrene, a politički moral ostane isti: nizak, prilagodljiv i uvijek spreman na amnestiju za „naše”.

ZAŠTITNIK: Na Kosovu je pokrenuta istraga zbog navoda o lošem postupanju policije prema osobama privedenim tokom obilježavanja Vidovdana na Gazimestanu. Privedeno je 37 osoba, većini su izrečene novčane kazne i trogodišnje protjerivanje, dok nevladine organizacije tvrde da je bilo fizičkog i psihičkog zlostavljanja, premlaćivanja i prisilnog skandiranja „Kosovo Republika”. U zemlji u kojoj se identitet i sigurnost neprestano koriste kao političko gorivo, svaka policijska akcija lako postaje test za institucije, a još lakše dokaz da institucije često više vole demonstrirati snagu nego zakonitost. Zato je važno da istraga utvrdi činjenice, ali je jednako važno da se konačno prestane pretvarati da su prava građana usputna šteta u velikim nacionalnim ceremonijama.

PARTNERI: Izrael je imenovao Ruth Cohen-Dar za prvu rezidentnu ambasadoricu u Sloveniji, čime se odnosi praktično resetiraju nakon dolaska Janeza Janše na vlast. To je samo još jedan primjer kako Balkan i njegovo šire susjedstvo brzo zaboravljaju jučerašnje „principijelne” stavove čim se na horizontu pojavi nova politička većina, novi interes i nova diplomatska matematika. Janšina vlada ukinula je embargo na uvoz izraelskog oružja, poništila zabranu uvoza robe sa Zapadne obale i uklonila palestinsku zastavu sa zgrade vlade, dok je Izrael proglašen strateškim i demokratskim partnerom. Sve to podsjeća da u politici nema vječnih uvjerenja, nego samo vječnih prilagodbi – a kad se to upakuje u riječ „partnerstvo”, onda i najgrublji zaokret može izgledati kao državnički čin.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

BALKAN MONITOR

Martensovo pitanje

Objavljeno prije

3 dana

na

15 Augusta, 2026

Objavio:

Dok se manje-više svi zgražavaju nad Martensovim pitanjem, Vučić i Zelenski znaju da su obojica kupili ono što im treba: jedan vrijeme, a drugi municiju. Sve ostalo je politička dekoracija za naivne

 

 

POSJETA: Prva zvanična posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Beogradu uklonila je smokvin list koji je prikrivao tzv. multivektorsku vanjsku politiku Srbije, iako se tu nema bogzna šta sakriti. S jedne strane, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koristi ovaj susret kao snažan signal Briselu i Washingtonu da je Srbija, uprkos odbijanju uvođenja sankcija Moskvi, konstruktivan partner koji podržava Kijev, čime pokušava ublažiti diplomatske pritiske i deblokirati proces eurointegracija. S druge strane, dolazak ukrajinskog lidera u glavni grad države koja se tradicionalno smatra ključnim ruskim saveznikom na Balkanu, predstavlja simbolički udarac za Kremlj i nagovještaj postepenog slabljenja ruskog političkog uticaja u regiji.

RECIPROCITET: Na bilateralnom nivou, sastanak Vučić–Zelenski učvrstio je princip uzajamnog poštovanja teritorijalnog integriteta. Srbija je osigurala vitalnu potvrdu da Kijev neće priznati nezavisnost Kosova, dok je Beograd ponovio podršku suverenitetu Ukrajine. Iza kulisa, posjeta dodatno naglašava specifičnu vojno-ekonomsku ulogu Srbije, čija municija sovjetskog kalibra preko trećih zemalja i dalje stiže na ukrajinsko ratište. Prema podacima koje je objavio Financial Times, Srbija je kroz treće zemlje u prve dvije godine rusko-ukrajinskog rata izvezla municiju u Ukrajinu u vrijednosti oko 800 miliona eura. O ovome, naravno, nije bilo govora u javnim istupima dvojice lidera. Naprotiv, Srbija je uradila sve sa svoje strane da naglasi da suradnja između dvije zemlje ima isključivo poljoprivredno-privredni karakter, uključujući i slanje ministarke rudarstva i energetike Dubravke Đedović-Handanović da dočeka Zelenskog na aerodromu, iako dobri diplomatski običaji podrazumijevaju da visokog stranog gosta dočeka domaćin istoga ranga.

PROMAŠAJ: Bilo kako bilo, samit je Kijevu donio širenje diplomatskog fronta, a Beogradu nastavak pragmatične politike sjedenja na dvije stolice. Zvanično i u EU i u Washingtonu je oprezno pozdravljena srpska ruka pružena Kijevu, uz isticanje slanja nove humanitarne i energetske pomoći Ukrajini, uključujući paket od 2 miliona eura za ukrajinski energetski sektor, te srpsko potvrđivanje teritorijalnog integriteta Ukrajine. Za Brisel je ovo dokaz da se Srbija, uprkos odbijanju sankcija, može konstruktivno angažovati na strani Evrope kada je u pitanju ukrajinska kriza. Međutim, briselski Politiko, doduše iz pera kosovske novinarke, baš to vidi kao diplomatski promašaj Zelenskog, ističući da je Kijev otuđio saveznike na Kosovu radi osiguranja municije iz Srbije. Ovaj potez je ocijenjen kao „pranje“ Vučićevog režima i rizik po regionalnu stabilnost, proizveden očajničkom potrebom za vojnim zalihama. Zelenski je, očigledno, pred sobom imao jednostavno pitanje – da li mu je preči neometani priliv srpske municije od džinovske ukrajinske zastave centru Prištine, koja je po njegovoj posjeti ekspresno i demonstrativno uklonjena. Jasno je da mu se po glavi vrzmalo pitanje koje je njemački novinar Mihael Martens, usred Beograda, uputio Zelenskom naglas: „Šta mi Evropljani možemo da uradimo da Vam pomognemo da ubijete više Rusa, odnosno ruskih vojnika“.

PASIVNOST: Domaći proruski i desničarski krugovi, kao i nosioci državnog narativa u Rusiji, blago rečeno, nisu bili oduševljeni, a kao municija za topovsku paljbu iskorišten je incident s Martensom. Ruski zvaničnici, predvođeni glasnogovornicom Kremlja Marijom Zaharovom, oštro su osudili konferenciju, dok je Ambasada Rusije u Beogradu tražila pravni epilog zbog podsticanja na nasilje. Domaći desničari su optužili Vučića za pasivnost i prešutno odobravanje ratnohušačkih poruka jer nije odmah prekinuo novinara ili osudio formulaciju pitanja. Iako su provladini mediji branili Vučićevu reakciju kao smirenu, incident je ogolio ranjivost njegove politike balansiranja. Sam Martens je kasnije priznao grešku u aktivističkoj formulaciji „mi Evropljani“, ostajući pri stavu da se ratovi dobijaju ubijanjem neprijateljskih vojnika, dok se njegova redakcija Frankfurter Allgemeine Zeitung zvanično ogradila od izjave, naglasivši da stav dopisnika ne predstavlja zvaničnu uredničku politiku lista.

PITANJE: Martensovo pitanje je, uprkos kasnijem posipanju pepelom iz Frankfurta, uzelo mjeru cijelom ovom balkanskom vodvilju. Ono je ogorčeno i precizno, ma kako skandalozno zvučalo. Što se Zelenskog tiče, računica je čista: dok god beogradski kalibar završava posao na frontu, Kijevu je sasvim svejedno što ga na aerodromu, umjesto predsjednika, dočekuje ministarka energetike. Vučić je dobio još jednu ratu za preživljavanje na Zapadu, mnogo skuplju od svih protestnih nota Marije Zaharove. To što se FAZ ogradio od svog dopisnika, a Priština sklonila ukrajinsku zastavu, samo su kolateralne štete jedne brutalne geopolitičke trgovine. Zelenski je u Beograd došao po materijal za ubijanje, a ne po moralne lekcije o Vučićevom režimu. I dobio ga je, upakovanog u poljoprivredno-privredne oblande. Pokazalo se da je ukrajinska spoljna politika, pritisnuta rovovskom realnošću, postala savršeno kompatibilna sa beogradskim trgovačkim pragmatizmom. U tom aranžmanu, snebivanju nema mjesta.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Granica srama

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Augusta, 2026

Objavio:

Jedina granica koju regionalne politike brišu jest granica ljudskog dostojanstva

 

PLANINARI: Slučaj tragične pogibije bosanskohercegovačkih planinara na ruskoj planini Elbrus potresao je regionalnu javnost, ali je u Bosni i Hercegovini ponovno na površinu istjerao sav apsurd njene administrativne podjele. Nakon vijesti o nesreći, Vlada Federacije BiH najavila je proglašenje Dana žalosti, dok vlasti u drugom entitetu Republika Srpska tu odluku nisu ni uvrstile na dnevni red. Razlog tome je činjenica da su stradali dolazili iz Zenice, grada u drugom entitetu, čime je politika još jednom pokazala da empatija prestaje na entitetskoj liniji. Ovo je zapravo nastavak dugogodišnje prakse u kojoj Vijeće ministara BiH ostaje potpuno pasivno tokom velikih tragedija. Jedan od najdrastičnijih primjera dogodio se tokom požara u Domu penzionera u Tuzli, kada su ministri iz RS-a blokirali proglašenje Dana žalosti na razini cijele države. Vlasti u Republici Srpskoj svako donošenje takvih odluka na državnom nivou posmatraju kao opasnost od takozvanog „prijenosa nadležnosti“ s entiteta na državu. S druge strane, političari iz Federacije BiH su vremenom u potpunosti odustali od pokretanja sličnih inicijativa u Vijeću ministara, svjesni unaprijed sigurne blokade. Time je izostanak reakcije na nivou Bosne i Hercegovine postao nepisano pravilo i pokazatelj duboke moralne letargije društva. Republika Srpska uporno pokušava na svaki način međuentitetsku liniju predstaviti kao granicu. Tako da je sada bez granice ostao samo – sram.

PAD: Albanski parlament usvojio je sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama vrijedan 302 miliona dolara za nabavku američke vojne opreme, ali je glasanje zasjenio bizaran incident. Neposredno prije rasprave, opozicioni poslanik Agron Shehaj ukrao je vladin dokument iz jedne od prostorija. Uslijedila je potjera hodnicima parlamenta tokom koje je sekretarica, pokušavajući zaustaviti Shehaja, pala niz stepenice. Zastupnik je stao kako bi provjerio njeno stanje, ali je odbio vratiti papire. Video-snimak događaja začas je preplavio društvene mreže. Nakon incidenta, lider vladajućih socijalista Taulant Balla tražio je trenutno hapšenje Shehaja zbog krađe tajnih dokumenata. Shehaj je odbacio optužbe, tvrdeći da spisi nisu napustili zgradu parlamenta. Sporazum pruža Albaniji povoljan kredit za modernizaciju oružanih snaga i jačanje savezništva sa SAD-om. Ipak, opozicija je bojkotovala glasanje, tvrdeći da je čitava procedura bila protivustavna.

MEĐUGORJE: Nakon što je poljski državljanin oskrnavio svetište i zapalio oltar u Međugorju, hrvatska europarlamentarka Željana Zovko odmah je osudila incident kao „pokušaj zastrašivanja katolika u BiH“. Umjesto smirivanja tenzija, Zovko je događaj iskoristila za tvrdnje o dugotrajnoj ugroženosti kršćana, njihovih vjerskih objekata i prava na slobodu vjere u Bosni i Hercegovini. Reakcija Zovko se uklapa u širi politički narativ koji u javnosti često plasiraju pojedini desničarski i regionalni političari, poput lidera SNSD-a Milorada Dodika. On već duže vrijeme tvrdi da su kršćani pod pritiskom većinskog muslimanskog stanovništva te da je u BiH na djelu „sukob civilizacija“. Analitičari ističu da Zovko plasiranjem ovakvih brzopletih optužbi, prije utvrđivanja činjenica i motiva počinitelja, nastoji privući pažnju međunarodnih i kršćansko-desničarskih lobija. Primarni cilj tog djelovanja jeste utjecaj na vanjsku politiku zapadnih sila, prvenstveno SAD-a, prema BiH, pri čemu se pojedinačni incidenti koriste za ostvarivanje dnevnopolitičke koristi i podgrijavanje međunacionalnih tenzija.

DOKUMENTACIJA: Premijer Kosova u ostavci Albin Kurti i direktor Instituta za zločine Atdhe Hetemi predstavili su preliminarni izvještaj o ratnim stradanjima od 1. januara 1998. do 20. juna 1999. godine. Institut je ukupno dokumentovao 13.227 žrtava (ubijeni, nestali i umrli od posljedica rata), od čega su 12.230 ubijene osobe. Među stradalima je više od 10.000 Albanaca, preko 1.900 Srba, te pripadnici drugih zajednica, uz 1.047 ubijene djece. Čak 81,3 posto žrtava stradalo je između marta i juna 1999. godine. Objava izvještaja koincidirala je s novim iskopavanjima sumnjive masovne grobnice u Kaludru kod Zubinog Potoka, gdje su uhapšene dvije osobe. Kurti je naglasio da bez dokumentovanja nema pravde te je pozvao međunarodnu zajednicu da izvrši pritisak na Srbiju da otvori vojne arhive, posebno 37. motorizovane brigade. Iako su se Kosovo i Srbija Briselskom deklaracijom od 2. maja 2023. obavezali na rasvjetljavanje sudbine oko 1.600 nestalih osoba uz pristup „povjerljivim dokumentima“, Kurti optužuje Srbiju za neprovođenje dogovora i izbjegavanje odgovornosti, ističući da je Beograd tajnost pojedinih arhiva produžio sve do 2044. godine.

GRUBAČ: U Kneževu, varošici na prelazu između Bosanske krajine i Srenje Bosne, prijeratnom Skender Vakufu, uhapšen je Danijel Grubač, nakon što je pištoljem prijetio stricu. Policija je na njegovom imanju pronašla automatsko oružje, municiju i 177 saksija marihuane. Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci zatražilo je pritvor, dok je učešće tri državljanina Srbije završeno njihovim puštanjem na slobodu nakon ispitivanja. Prema podacima ukrajinskog projekta „Želim živjeti“, Grubač se kao mlađi narednik ruske vojske borio u Ukrajini. Pridruživanje stranim vojnim formacijama u BiH je krivično djelo, ali nije poznato hoće li Tužilaštvo BiH pokrenuti istragu. Sigurnosni stručnjaci upozoravaju na opasan obrazac spajanja ratnog iskustva i kriminalnog miljea, ističući da fragmentirani sigurnosni sistem u BiH često zakazuje u koordinaciji. Prema podacima koje je nedavno objavio Radio Slobodna Evropa, više od 20 bh. državljana pridružilo se ruskim snagama od početka invazije. Ipak, procesuiranje povratnika s ratišta u BiH suočava se s velikim pravnim preprekama. Mnogi borci, poput Darija Ristića kojem je optužnica odbijena, uz ugovor s vojskom dobiju i rusko državljanstvo, izbjegavaju suđenje u BiH.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Turizam mržnje

Objavljeno prije

3 sedmice

na

24 Jula, 2026

Objavio:

Umjesto turističke, otvorena je sezona čekanja: na granici, u dijalogu, u Bruxellesu, dok mržnja prolazi bez zadržavanja

 

 

TURIZAM: Na turističko-zabavnoj manifestaciji Drinska regata u Bajinoj Bašti, grupa učesnika je tokom spusta rijekom Drinom pjevala nacionalističku pjesmu „Ne volim te Alija“ i isticala ikonografiju s likovima presuđenih ratnih zločinaca. Snimak, objavljen na društvenoj mreži TikTok, brzo se proširio drugim mrežama uz oštre osude javnosti. Organizatori i nadležne institucije Srbije nisu reagirali na ovaj incident, koji se na prirodnoj granici između Srbije i Bosne i Hercegovine dogodio svega nekoliko dana nakon obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici. Drinska regata je najstarija i najmasovnija ljetna manifestacija na vodi u regiji, koju zvanično organizuju Općina Bajina Bašta, TO „Tara-Drina“ i Ministarstvo turizma Srbije. Događaj koji promoviše turizam i spajanje ljudi iskorišten je za širenje međuetničke mržnje i veličanje ratnih zločina, kao jedinog autentičnog turističkog potencijala Srbije, kojega nikada ne manjka.

GRANICA: S dolaskom ljeta na graničnim prijelazima između zemalja regije i Europske unije nastaju kilometarske kolone. Razlog usporavanja je, naravno, puna primjena novog Entry-Exit sistema (EES) EU, koji zahtijeva uzimanje biometrijskih podataka, odnosno otisaka prstiju i fotografiranje lica pri svakom ulasku. Teoretski, EES je automatizovani IT sistem EU dizajniran za jačanje sigurnosti vanjskih granica Šengena i praćenje dužine boravka putnika iz trećih zemalja. Prema navodima hrvatskog MUP-a, sistem je već spriječio ulazak 5.000 neovlaštenih osoba, ali je ujedno stvorio uska grla na ključnim tranzitnim tačkama.

TORTURA: Za građane BiH i druge putnike van EU, prelazak granice pretvorio se u pravu torturu. Višesatna čekanja na ljetnim vrućinama, neizvjesnost i komplicirane procedure stvaraju ogroman frustrirajući pritisak. Ljudi koji putuju poslom, u posjetu porodici ili na odmor primorani su uračunavati sate zastoja, dok sporadično gašenje biometrije vide tek kao privremenu i nedovoljnu mjeru za problem koji ozbiljno otežava svakodnevni mobilitet i regionalnu povezanost. Navodno, radi smanjenja gužvi, hrvatske vlasti povremeno primjenjuju pravilo privremene fleksibilizacije – kada čekanje pređe 45 minuta, sistem se djelomično suspendira i biometrija se privremeno ne uzima. No, kilometarske kolone i sati čekanja na graničnim prelazima, naročito između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, pričaju drugu priču. U toj priči se spominju i majke i uža i šira rodbina, za vrijeme strpljivog čekanja na ulazak u zemlju u kojoj ljetovanje košta skuplje nego u Grčkoj ili Portugalu.

OBUSTAVA: Sjedinjene Američke Države obustavile su Strateški dijalog s Kosovom i uslovile nastavak pregovora između Beograda i Prištine. Portparol State Departmenta potvrdio je za Radio Slobodna Evropa da razgovori neće biti nastavljeni sve dok Vlada Kosova ne ispuni preuzete obaveze prema srpskoj manjini. Dijalog je suspendovan još u septembru 2025. godine na neodređeno vrijeme usljed zabrinutosti Washingtona zbog jednostranih poteza prištinskih vlasti. Ukratko, SAD i Evropska unija insistiraju da Kosovo sprovede ranije prihvaćene sporazume – prije svega Osnovni sporazum iz 2023. i Ohridski aneks. To podrazumijeva uspostavljanje Zajednice općina sa srpskom većinom i osiguravanje određenog stepena samouprave za kosovske Srbe. Pored formiranja ZSO, od vlasti u Prištini zahtijeva se rješavanje imovinskih i drugih sporova sa Srpskom pravoslavnom crkvom, zaštita vjerskih sloboda, te obustava jednostranih akcija na sjeveru Kosova koje narušavaju stabilnost. Iako State Department nije naveo precizne rokove, poruka je jasna: bez konkretnih ustupaka prema srpskoj zajednici i koordinacije sa zapadnim partnerima, kosovska vlada ne može računati na nastavak strateškog partnerstva sa SAD. Prištinske vlasti, odnosno premijer Albin Kurti, ne izgledaju naročito uzbuđeno oko američkih pritisaka, budući da im je daleko uzbudljivije tek najavljeno održavanje konstitutivne sjednice parlamenta najmlađe balkanske države, e da bi ona napokon i nakon ponovljenog izbornog ciklusa – dobila novu vlast.

FAJON: Visoka predstavnica Europske unije Kaja Kallas povukla je kandidaturu bivše slovenačke ministrice vanjskih poslova Tanje Fajon za poziciju specijalne predstavnice EU za Sahel, pri čemu je za novu kandidatkinju navodno izabrana danska diplomatkinja Birgitte Nygaard Markussen. Do povlačenja je došlo nakon opstrukcije nove slovenačke vlade na čelu s Janezom Janšom i pritiska Evropske narodne stranke (EPP). I sad svaka strana tvrdi da je u pravu: Slovenačka vlada tvrdi da je potez bio pravne prirode, navodeći da je interno utvrđeno kako je proces nominacije bio nezakonit i potencijalno korumpiran, zbog čega se priprema i krivična prijava, dok Tanja Fajon tvrdi da je žrtva političkog revanšizma i lične diskreditacije. Navodi i da je Janšina vlada poslala pismo protiv nje u sve prijestolnice članica EU, usljed čega je Kallas, ostavši bez podrške EPP i matične države kandidatkinje, bila primorana obustaviti glasanje. Fajon je izrazila žaljenje što su unutrašnje političke prepirke nadjačale nacionalne i evropske interese, nazvavši ovaj događaj opasnim presedanom kojim je Slovenija narušila sopstveni ugled u EU.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo