Kriza u OHR-u i Vučićeva nova demonstracija vojne sile nisu odvojeni događaji, nego simptomi ubrzanog slabljenja zapadnog uticaja na Zapadnom Balkanu i otvaranja prostora za novu sigurnosnu nestabilnost

SMJENA: Politička pat-pozicija unutar Vijeća za provedbu mira (PIC) u Bosni i Hercegovini kulminirala je zvaničnom smjenom na čelu OHR, odnosno Ureda visokog predstavnika. Nakon što je Upravni odbor PIC-a za vršioca dužnosti visokog predstavnika imenovao Louisa J. Crishocka, koji je dužnost preuzeo od Christiana Schmidta, nastavit će se rovovska borba između Amerikanaca i Evropljana oko toga ko će preuzeti čelnu poziciju u „Bijeloj kući“ na obali Miljacke. Crishock, koji je do sada bio Schmidtov zamjenik, i koji je prvi Amerikanac na toj poziciji, protokolarno se zahvalio na ukazanom povjerenju, poručivši da će mandat obavljati u skladu s Općim okvirnim sporazumom za mir i ovlaštenjima visokog predstavnika. Budući da se do donošenja odluke o novom visokom predstavniku, Crishock pravno ne može koristiti Bonskim ovlaštenjima, OHR je privremeno institucionalno oslabljen. Rok za postizanje konsenzusa među zapadnim saveznicima postavljen je na 14. juli, kada će se konačno znati hoće li pobijediti evropski ili američki favorit. Ukoliko diplomatski pregovori ne donesu kompromis, produženi tehnički mandat Crishocka mogao bi uvesti OHR u fazu paralize, što će lokalni etnonacionalni lideri spremno iskoristiti za dodatno osporavanje legitimiteta međunarodne supervizije.

LIVADE: Posljednje dane juna predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rezervirao je za guranje prsta u oči susjedima, nakon što je prethodni dio mjeseca to radio uglavnom građanima Srbije. Na Pasuljanskim livadama, pred kamerama i vojskom, i probranim novinarskim ekipama, najavio je nabavku dodatnih kineskih supersoničnih balističkih raketa CM-400, nazvavši ih „strašna raketa“, i jasno stavio do znanja da će ih biti još. Ovo nije neka sitnica – Srbija je jedina zemlja u Evropi koja ih ima, dok je Kina zacementirala svoju ulogu dominantnog vojnog snabdjevača Beograda.

BALANSIRANJE: Radi se o klasičnoj Vučićevoj igri balansiranja na ivici noža, ili „sjedenja na dvije stolice“ – dok formalno i deklarativno Srbija ide ka EU, istovremeno kupuje oružje od Kine koje Zapad vidi kao direktnu geopolitičku provokaciju. Evropski parlament je preko AFET komiteta već oštro osudio nabavku, rekavši da to otvara „ozbiljna pitanja o geopolitičkoj orijentaciji Srbije“, a Amerikanci na svojim saslušanjima ponavljaju da Kina (zajedno sa Rusijom) doprinosi nestabilnosti Zapadnog Balkana. Vučićev odgovor je uvijek isti: „Niko neće da odlučuje šta mi smijemo da imamo“. Poruka je to usmjerena i domaćoj javnosti, koja steže kaiš dok se divi kineskim dronovima i robotima koji igraju „moravac“, ali i susjedima, odnosno specifično Hrvatskoj, Albaniji i Kosovu. Činjenica da se na Pasuljanskim livadama ukazao i bivši formalni a de facto i sadašnji šef Republike Srpske, skupa sa kompletnim rukovodstvom tog bosanskohercegovačkog entiteta, nedvosmislena je poruka i Bosni i Hercegovini.

STRAH: Kad je Plenković u martu reagirao, najavivši da će o agresivnim potezima Beograda obavijestiti NATO, Vučić je odmah odgovorio da se Srbija sprema da bude napadnuta od „saveza Priština-Tirana-Zagreb“. Analitičari kojima je jasna Vučićeva predstava za domaću i međunarodnu javnost, ipak, tvrde da je u suštini kinesko oružje jeftinije, a ujedno je i kompatibilno sa starijim sovjetskim sistemima koje je Srbija naslijedila, imajući na umu i činjenicu da Kina, za razliku od Zapada, ne postavlja Srbiji političke uslove. Amerikanci neće da daju ozbiljne sisteme nekome ko nije pouzdan NATO partner, a Kinezi tu dođu kao „pouzdana alternativa“, koja potiče Srbiju da se opet ubrzano naoružava, prijeteći svima u okruženju. Vučić ne prestaje ponavljati mantru o „čuvanju mira“, a ništa ne signalizira mir više od komšije naoružanog do zuba.

ALTERNATIVA: Vučiću u cijeloj ovoj priči, ipak, nedostaje jasna strategija. Nije samo problem u oružju, ni u tome što Srbija najviše na Balkanu troši na odbranu. Pitanja ko to tačno prijeti Srbiji, ili zašto ona uporno nabavlja ofanzivno oružje velikog dometa, tvrdeći pritom da se sprema za odbranu – ostaju neodgovorena. Zapad gunđa, ali ne radi ništa radikalno jer mu treba nekakva stabilnost na Balkanu. Kinezi dobijaju uporište u Evropi, Srbija dobija oružje i osjećaj suvereniteta. Region se naoružava i nervira. Pitanje je samo koliko dugo može da traje ova ekvilibristika. Ono što Vučić uvelike previđa je da vrlo brzo može doći trenutak u kojem će se „čelično prijateljstvo“ sa Kinom pretvoriti u olovni teret. I nije ovdje pitanje samo hoće li Kina jednog dana ostaviti Srbiju na cjedilu, nego šta će do tada značiti višegodišnje urušavanje sigurnosne arhitekture Balkana.

Eldin HADŽOVIĆ

Od institucionalnog tolerisanja nasilja i gušenja kritike, preko geopolitičkog cinizma i radne eksploatacije, do klijentelističkog rasprodavanja javnih dobara – regija tone u normalizaciju nepravde kao političkog standarda

LINČ: Vandaliziranje automobila sina novinara i profesora Dinka Gruhonjića u Novom Sadu opasan je i izravan nastavak višegodišnje, sistemski generisane kampanje zastrašivanja neistomišljenika u Srbiji. Ovaj incident se ne može posmatrati kao izolovani čin huliganizma; on je direktna posljedica zapaljive retorike, targetiranja i otrovnog političkog linča koji protiv Gruhonjića kontinuirano vode najviši državni zvaničnici i režimski mediji. Kada država svjesno normalizuje narativ u kojem se kritički nastrojeni novinari etiketiraju kao nacionalni neprijatelji i izdajnici, javni prostor postaje poligon za nasilje nad njihovim porodicama. Hronična šutnja Ministarstva unutrašnjih poslova i neefikasnost tužilaštva u lociranju i kažnjavanju autora prijetnji smrću stvaraju atmosferu institucionalnog saučesništva i apsolutne nekažnjivosti za napadače.

PORUKA: Jasna, autoritarna poruka cijeloj medijskoj zajednici glasi: U Srbiji ne postoji bazična pravna sigurnost za one koji profesionalno obavljaju svoj posao. Izostanak adekvatne reakcije i policijske zaštite za porodicu Gruhonjić potvrđuje da je bezbjednost novinara svjesno žrtvovana zarad očuvanja političkog monopola na istinu, dok institucije sopstvenom pasivnošću preuzimaju direktnu odgovornost za svaku potencijalnu eskalaciju nasilja.

EKSPLOATACIJA: Odluka američke carinske službe o blokadi uvoza bakra iz Ziđina i guma iz Linglonga zbog sumnji na prinudni rad locira Srbiju u samo središte brutalnog geopolitičkog i ekonomskog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Reakcija državnog vrha Srbije, predvođenog predsjednikom Vučićem, demonstrira opasan obrazac zamjene teza, gdje se ozbiljne optužbe za flagrantno kršenje ljudskih prava, oduzimanje dokumenata i eksploataciju radnika minimiziraju i podvode pod „geopolitički sukob” i „sramotan pritisak”. Fokusirajući se isključivo na zaštitu kineskog kapitala i očuvanje izvoznih bilansa ovih privrednih giganata, zvanični Beograd svjesno ignoriše sopstvene ustavne i međunarodne obaveze.

TIŠINA: Srbija je ratifikovala ključne konvencije Međunarodne organizacije rada i UN-ove protokole o borbi protiv trgovine ljudima, što je obavezuje na hitno pokretanje nezavisnih i transparentnih istraga unutar pomenutih fabrika. Umjesto toga, svjedočimo zlokobnoj tišini Ministarstva rada, nadležnih inspekcija i tužilaštava, što stvara opravdanu sumnju da su kineske investicije proglašene eksteritorijalnim zonama u kojima domaće zakonodavstvo ne važi. Pogibija radnika u Linglongu i prijave o statusu radnika iz Bangladeša dodatno ogoljavaju cijenu takozvanog „čeličnog prijateljstva”. Pokušaj države da kroz diplomatski dijalog sa Vašingtonom „spasi” kineske kompanije od sankcija, dok istovremeno ignoriše patnju zaposlenih, predstavlja svjesno urušavanje vladavine prava. Narativ o ugroženosti ekonomije ne može biti izgovor za institucionalno saučesništvo u modernom ropstvu, jer dugoročna šteta po međunarodni kredibilitet Srbije daleko nadilazi trenutne finansijske interese povlaštenih investitora.

KLIJENTELIZAM: Eskalacija građanskog bunta na plaži Kakome, simbolično nazvana „Flamingo revolucija”, ogolila je duboki jaz između agresivne turističke strategije vlade Edija Rame i elementarnih prava lokalnog stanovništva. Fizičko rušenje barijera i bodljikave žice koje su duže od dvije decenije uzurpirale javno priobalje, odgovor je na netransparentne procese privatizacije nacionalnih resursa u korist krupnog kapitala. Planirana izgradnja luksuznog kompleksa povezanog sa Džaredom Kušnerom i porodicom Tramp posmatra se kao paradigma klijentelizma, gdje se zaštićena prirodna područja i javna dobra žrtvuju radi geopolitičkog dodvoravanja i profita stranih investitora. Protesti na jugu Albanije nisu samo lokalni ekološki incident, već odraz šireg društvenog gnjeva prema ekonomskom modelu koji stvara autokratski savez države i oligarhije. Uzvikujući „Albanija nije na prodaju”, građani šalju jasnu poruku da turistički bum ne smije da se sprovodi kroz ekonomsku i prostornu ekskluziju domaćeg stanovništva, te da javni interes i očuvanje obale moraju imati prednost nad političkim dilovima.

NOSTALGIJA: Povratak slovenačkih poslodavaca modelu obezbjeđivanja službenih stanova, prepoznatljivom iz perioda socijalističke Jugoslavije, predstavlja pragmatičan, ali i alarmantan odgovor na duboke strukturne poremećaje na tržištu rada i nekretnina. Suočena sa hroničnim nedostatkom domaće radne snage i galopirajućim cijenama stambenog prostora koje mladima i radnicima u deficitarnim zanimanjima onemogućavaju osamostaljivanje, Slovenija je primorana da ekonomske migracije stimulira direktnim socijalnim benefitima. Činjenica da stranci danas čine čak 16 procenata radno aktivnog stanovništva svjedoči o potpunoj zavisnosti tamošnje privrede od spoljnog priliva ljudi. Međutim, uočljiva promjena demografske strukture – gdje radnike sa Balkana ubrzano mijenjaju radnici iz jugoistočne Azije – otvara ozbiljna pitanja o sistemskoj integraciji, jezičkim barijerama i potencijalnoj getoizaciji. Tako se jugoslavenska rješenja danas vraćaju kao farsa.

Eldin HADŽOVIĆ

Prinuda je u protekloj sedmici imala mnogo lica: radnička, vojna, diplomatska i, na kraju – betonska

ZIĐIN: Američka administracija je još jednom pokazala dirljivu zabrinutost za ljudska prava, podsjećajući nas da u modernom kapitalizmu robovski rad može proći svuda – osim ako ga, naravno, ne organizuje kineska konkurencija. Američka Carinska i granična zaštita (CBP) izdala je nalog o zadržavanju bakra kompanije „Srbija Zijin Copper“, pozivajući se na sumnju da je roba proizvedena prinudnim radom. Riječ je o četvrtom takvom nalogu u fiskalnoj 2026. godini, zasnovanom na zakonu koji zabranjuje uvoz robe proizvedene prinudnim radom u SAD. Prema CBP-u, radnici su izloženi šest indikatora prinudnog rada Međunarodne organizacije rada, uključujući zadržavanje plata, zastrašivanje i ograničavanje kretanja. Izvršna pomoćnica komesara CBP-a Susan Thomas izjavila je da agencija time štiti i ljudska prava i ekonomsku sigurnost SAD-a. Nalog dolazi nakon slične mjere prema fabrici guma Linglong u Zrenjaninu iz decembra 2025, što ukazuje na obrazac pojačanog nadzora kineskih investicija u Srbiji.

SAFARI: Italijanski karabinjeri specijalne jedinice ROS pretresli su kuću 65-godišnjeg muškarca u provinciji Aleksandrija, jednog od četiri osumnjičena u istrazi o navodnim „vikend snajperistima“ tokom opsade Sarajeva. Zaplijenjena je tehnička opremа, uključujući prigušivač, te fotografije koje istražitelji smatraju značajnim dokaznim materijalom. Osumnjičeni je ranije saslušan, ali se pozvao na pravo da ne odgovara na pitanja. Istraga se dodatno oslanja na izjave njegove bivše supruge i bivše partnerke, koje su dale informacije o njegovim navodnim tvrdnjama o događajima u BiH devedesetih. Slučaj je dio šire istrage o tzv. „Sarajevo safariju“ – optužbama da su strani državljani plaćali za učešće u ubijanju civila s položaja oko grada. Postupak je pokrenut nakon prijave novinara Ezia Gavazzenija. Naravoučenije bi bilo – ako već planiraš nekažnjeno pucati na civile iz hobija, pobrini se da očuvaš dobre odnose sa bivšim ženama.

RAČAK: Specijalno tužilaštvo i kosovska policija uhapsili su u nedjelju pet osoba u istrazi o ratnim zločinima poznatim kao „Račak II“. Oni se sumnjiče da su bili dio specijalnih policijskih jedinica Srbije koje su učestvovale u operaciji od 15. januara 1999. u selu Račak. Specijalni tužilac Mir Morina naveo je da su u posljednjih šest mjeseci pribavljeni novi dokazi koji su omogućili identifikaciju osumnjičenih, te da istraga obuhvata i organizatore i nalogodavce, ne samo izvršioce. Zaplijenjeni su dokumenti, uniforme i policijska opreма; šesti osumnjičeni nije pronađen. Svi uhapšeni su bivši pripadnici MUP-a Srbije. Ministar unutrašnjih poslova Kosova Xhelal Sveçla poručio je da gonjenje ratnih zločina neće stati, dok je Srpska lista hapšenja ocijenila kao politički motivisan pritisak na srpski narod. Optužnica protiv 21 osobe podignuta je u odsustvu u decembru. Četvrt vijeka skrivanja uniformi i policijske opreme po tavanima konačno se isplatilo – doduše, više kosovskoj policiji kao dokazni materijal.

SPORAZUM: Divna priča o energetskom suverenitetu u kojoj Srbija ponosno preuzima kontrolu nad sopstvenom naftom – ali tek kada se Mađari i Rusi dogovore oko cijene, a Amerikanci daju pismeno odobrenje. Ministrica rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović potpisala je sa mađarskom MOL grupom ugovor koji definiše pravila budućeg upravljanja Naftnom industrijom Srbije (NIS), u slučaju da MOL preuzme većinski udio od ruskog Gazpromnjefta. Sporazumom je predviđeno da Srbija poveća svoje učešće u NIS-u za pet posto, te da rafinerija u Pančevu radi punim kapacitetom najmanje deset narednih godina. Đedović Handanović je istakla da će ugovor stupiti na snagu samo ako MOL i Gazpromnjeft postignu kupoprodajni dogovor i ako transakciju odobri američka Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC). Predsjednik MOL grupe Zsolt Hernádi izrazio je optimizam povodom dogovora. Transakcija, ipak, ostaje neizvjesna – MOL i Gazpromnjeft nastavljaju pregovore o prodaji udjela od 56,15 posto, dok NIS i dalje funkcioniše pod sankcijama zbog veze sa ruskim kapitalom.

BARTULICA: Zastupnik u Evropskom parlamentu iz Hrvatske Nikola Bartulica izjavio je u raspravi o proširenju EU na Zapadni Balkan da Srbija i Crna Gora ne mogu postati članice Unije dok se ne riješi pitanje ratne odštete žrtvama Domovinskog rata, priznavanja agresije iz devedesetih i konkretne saradnje u pronalaženju nestalih osoba, te da to mora biti prioritet hrvatske politike prema proširenju. Govoreći o Bosni i Hercegovini, pozvao je EU da toj zemlji posveti veću pažnju i pomoć u suočavanju s izazovima koji utiču na svakodnevni život građana. Istovremeno je kritikovao dijelove izvještaja o BiH koji se odnose na koncert Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu, ocijenivši ga „domoljubom“ kojeg ne treba politizirati. Fascinantno je kako se u Briselu visoka evropska diplomatija, ratna odšteta i rješavanje decenijskih geopolitičkih kriza mogu tako elegantno svesti na pitanje prava na neometano zavijanje o Čavoglavama.

27: Više javno tužilaštvo u Beogradu donijelo je naredbu o proširenju istrage ubistva Aleksandra Nešovića, izvršenog prije mjesec dana u restoranu „27“, u predmetu koji se dovodi u vezu sa smijenjenim načelnikom beogradske policije Veselinom Milićem. Cinici bi rekli da je riječ o urbanističkom planu u kojem betoniranje buradi postaje zvanična metoda rješavanja kadrovskih nesuglasica. Osumnjičeni Saša V. i Mario S. terete se za teško ubistvo u saizvršilaštvu, a Danka V. za pomaganje, jer je osumnjičenima stavila na raspolaganje oružje. Prema rekonstrukciji tužilaštva, Nešović je nakon kraćeg sukoba ubijen pucnjem iz pištolja, a tijelo je kasnije prevezeno do Jarkovačkog jezera kod Inđije, stavljeno u bure zaliveno betonom i zakopano. Pronašli su ga pripadnici Žandarmerije 21. maja. U predmetu se vodi još osam osumnjičenih za prikrivanje dokaza i transport tijela. Tužilaštvo je djelimično odbacilo prijavu protiv Milića vezanu za pomaganje izvršiocu, ali ga sada sumnjiči da je kao načelnik propustio prijaviti krivično djelo za koje je znao.

Eldin HADŽOVIĆ