Politički požari u Albaniji i na Kosovu najavljuju vruće ljeto, u kojem su se već preko leđa Bosne i Hercegovine razveli Amerika i Evropa, a preko leđa Palestine vjenčali Slovenija i Izrael, dok Srbija čeka da se vidi hoće li iz NIS-a ikad izaći kakav dogovor, ili samo dim

CURENJE: Vrijeme za postizanje sporazuma između mađarskog MOL-a i Naftne industrije Srbije (NIS), koja je u većinskom ruskom vlasništvu, curi kao loša gasna instalacija. Iako američki OFAC na kašičicu produžava rokove za dogovor, njega još nema na vidiku, premda sve tri strane redovno šalju signale da su „jako blizu”. Pritom se Srbija iz sve snage upire da izgleda kao da se u cijelom procesu nešto pita. Ministrica energetike Dubravka Đedović Handanović je u jednom od recentnijih medijskih istupa tim povodom objasnila da Srbija traži povećanje svog udjela za pet posto kako bi imala veći utjecaj na odluke. A ključna je stvar ova: rusku stranu sve manje zanima ishod transakcije, a sve više zanima da što duže odugovlači proces – što govori o tome koliko Moskva zapravo ima (ne)povjerenja u Aleksandra Vučića. A gas, pardon, vrijeme samo curi.

RAZVOD: Pitanje izbora nasljednika Christiana Schmidta na poziciji Visokog predstavnika u BiH razgolitilo je otvoreni transatlantski sukob na relaciji SAD-EU. Na sjednici Vijeća za implementaciju mira (PIC) nije postignuta saglasnost oko kandidata. Sjedinjene Države i Italija predlažu italijanskog diplomatu sa iskustvom u Moskvi i Vatikanu Antonija Zanardija Landija, dok EU zemlje (uključujući Francusku, Njemačku, Italiju, Holandiju i Španiju) predlažu bivšeg specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan Renéa Troccaza, insistirajući da novi Visoki predstavnik mora biti iz neke od članica Evropske unije, u skladu sa evropskom perspektivom BiH. Evropljani strahuju od prevelikog američkog utjecaja na OHR, dok Amerikanci smatraju da trenutni mehanizam treba reformirati. Schmidtov odlazak uslijedio je nakon što mu je Washington uskratio podršku, tako da je pragmatični Nijemac samovoljno odstupio s pozicije, na vlastito iznenađenje.

PERMAKRIZA: Treći po redu parlamentarni izbori na Kosovu u manje od godinu i po dana, umjesto rješenja krize oko formiranja nove vladajuće većine, donijeli su novu neizvjesnost. Glasanje je postalo neizbježno nakon što Skupština nije uspjela izabrati novog predsjednika do aprila, kada je istekao mandat Vjose Osmani, nakon čega je v.d. Predsjednica Kosova Albulena Haxhiu raspisala izbore za 7. juni. Prema preliminarnim rezultatima, pokret Vetëvendosje (LVV) Aljbina Kurtija osvojio je 42,9 posto glasova, Demokratska partija Kosova (PDK) 21,1 posto, Demokratski savez Kosova (LDK) 17,6 posto, AAK 7,2 posto i Lista Srpska 6,2 posto. Izlaznost je bila izuzetno niska – svega 36,8 posto. Rezultat znači da Kurti ne može samostalno formirati vladu i da slijede koalicijski pregovori. Posebno je indikativan povratak Vjose Osmani u LDK — stranku koju je napustila 2021. da bi gotovo cijeli predsjednički mandat provela kao Kurtijeva politička saveznica. Sada se ona oportunistički vraća na stranu opozicije koja blokira Kurtija. Opozicionim strankama uspjelo je spustiti podršku LVV-u ispod 50 posto, ali odnosi između LVV-a, PDK-a i LDK-a ostaju zategnuti, a pregovori o novoj vladi obećavaju biti sve samo ne lagani.

ZASTAVE: Slovenija je nakon mjeseci političkog stupor dobila novu vladu, čiji je mandatar Janez Janša, koji je tako postao premijer po četvrti put. Nakon parlamentarnih izbora na kojima je njegova SDS osvojila jedan mandat manje od Golobove Slobode, Janša je uspio sastaviti većinu s manjim desnim i desno-liberalnim strankama. Samo nekoliko minuta nakon potvrde vlade, sa zgrade Vlade uklonjena je palestinska zastava. Izraelske vlasti najavile su otvaranje prvog veleposlanstva u Ljubljani, a Janša je na platformi X najavio „odgovornu vanjsku politiku zasnovanu na činjenicama” te premještanje slovenskog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem. Predsjednica Nataša Pirc Musar odgovorila je ističući palestinsku zastavu na zgradi Predsjedništva, poručivši da ona simbolizuje zaštitu međunarodnog humanitarnog prava. Sukob između premijera i predsjednice već prvog dana mandata odražava duboke razlike u vanjskopolitičkim prioritetima – i nagovještava da će kohabitacija između Janšinog kabineta i Pirc Musarine predsjedničke palače biti sve samo ne mirna.

RESORT: Ne jenjavaju masovni protesti u Albaniji protiv izgradnje luksuznog resorta povezanog sa zetom američkog predsjednika Donalda Trumpa Jaredom Kushnerom. Projekat obuhvata hotelske komplekse na otoku Sazan, na kojem je bila bivša vojna baza, u zaštićenom području Vjosa-Narta, vrijedan oko 1,4 milijarde eura. Radovi su počeli buldožerima na osjetljivim lokacijama koje su staništa flamingosa, morskih kornjača i tuljana. Aktivisti su snimili scene u kojima ih privatno obezbjeđenje odvlači sa gradilišta, što je dodatno podiglo tenzije. U međuvremenu, antikorupcijsko tužilaštvo SPAK pokrenulo je istragu o načinu pribavljanja zemljišta. Organizacija PPNEA kritikovala je potpuni izostanak javnih konsultacija i transparentnosti. Tri večeri zaredom hiljade ljudi protestovale su u Tirani ispred premijerskog ureda sa transparentima „Nacija nije na prodaju”. Dok premijer Edi Rama panično daje intervjue internacionalnim medijima u pokušaju da ih šarmira masnim vicevima i vrećastim odijelom, na domaćem terenu nije uspio šarmirati protivnike projekta, koji su odbili njegov poziv za razgovor. Protesti se nastavljaju uz zahtjev za momentalnim zaustavljanjem radova i obnavljanjem staništa.

AVIONI: Hrvatska je u proteklih sedam dana zabilježila dvije avionske nesreće s manjim avionima. Prva se dogodila 4. juna kod Medulina u Istri, kojom prilikom su poginule četiri osobe. Prema medijskim navodima, avion je poletio iz Njemačke (s međuslijetanjem u Austriji) i trebao je sletjeti na sportski aerodrom u Medulinu, ali prethodno nije bio najavljen hrvatskim vlastima. Druga nesreća dogodila se 9. juna kod Vrsara — tada, na sreću, nije bilo poginulih, već je jedna osoba povrijeđena. Uzroci pada oba aviona još su predmet istrage. Dva incidenta za sedam dana možda su puka slučajnost, ali su svakako razlog da hrvatska i regionalna aviacionna tijela pomno provjere je li u pitanju nešto sistemsko, prije nego što se dogodi još veća katastrofa.

Eldin HADŽOVIĆ

Vučićeva Srbija možda jeste globalno vidljiva, ali samo zato što korupcija u njenom policijskom vrhu svijetli u mraku

SPISAK: Već letimičan pogled na spisak afera u vrhu policijskih struktura Srbije opravdava ocjene o dubokoj institucionalnoj krizi i zabrinjavajućoj isprepletenosti sigurnosnih struktura, politike i organiziranog kriminala. Slučaj hapšenja višestruko odlikovanog načelnika beogradske policije Veselina Milića i trojice njegovih tjelohranitelja, osumnjičenih za prikrivanje brutalnog ubistva Aleksandra Nešovića na Senjaku, samo je posljednji u nizu, kao potvrda rak-rane koja (pre)dugo nagriza srpsku policiju. Treba se sjetiti višegodišnjeg sudskog procesa protiv bivše državne sekretarke MUP-a Dijane Hrkalović i njenih saradnika Milenkovića, Šušnjića i Papića, optuženih za trgovinu utjecajem, opstrukciju istraga i izravno pomaganje kriminalnim klanovima poput grupe Veljka Belivuka i Darka Eleza.

SPIRALA: Iz vidokruga javnosti već polako iščezava i afera „Jovanjica”, u kojoj su umjesto optuženih pripadnika sigurnosnih službi koji su štitili ilegalnu plantažu marihuane, kaznu pretrpjeli inspektori koji su je otkrili – Milenković, Mitić i Isakov – tako što su smijenjeni i izloženi pritiscima. Sjeća li se danas iko ekstenzivnih medijskih napisa o vezama samog vrha vlasti kroz stare snimke aktuelnog ministra Ivice Dačića sa Rodoljubom Radulovićem, zvanim Miša Banana, kao i službeno dokazane zloupotrebe položaja policajaca koji su pomagali međunarodnom narko-bosu Darku Šariću? Konačno, sliku zaokružuju slučajevi brutalnosti: napredovanje policajca Marka Krička na mjesto načelnika Uprave kriminalističke policije (UKP) uprkos optužbama studentkinje Nikoline Sinđelić za prijetnje silovanjem tijekom protesta, kao i zataškana smrt brata osumnjičenog za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić, koji je preminuo u policijskom pritvoru u Boru od posljedica premlaćivanja.

ŠABLON: Reakcije državnog vrha Srbije na ove skandale prate identičan, cikličan šablon proklamovane borbe protiv korupcije i obećanja o „čišćenju sopstvenih redova”, što ilustruje izjava ministra Dačića da je u 2025. godini procesuirano preko 200 policajaca. Međutim, stručna javnost upozorava da su ove brojke prazna statistika bez podataka o ishodima sudskih postupaka. Stručnjaci naglašavaju da su policijske istrage selektivne, da pravosuđe pati od snažnog političkog utjecaja, te da smjene profesionalaca koji zapravo otkrivaju kriminal, poput inspektora u slučaju „Jovanjica”, jasno ukazuju na to da su ključni akteri organizovanog kriminala politički zaštićeni, dok vlast pokušava da zataška suštinu afera.

POLUGE: Policija i tužilaštvo Srbije, ocjena je dobro upućenih, svedeni su na poluge političke moći i unutarfrakcijskih obračuna, umjesto da služe kao organi za sprovođenje zakona i zaštitu građana. Izostanak dubljih institucionalnih reformi, kultura nekažnjivosti i političko nagrađivanje podobnih kadrova (poput Krička) šalju poruku da lojalnost sistemu briše svaku krivičnu i profesionalnu odgovornost. Srbija se na osnovu ovih pokazatelja suočava sa hroničnim odsustvom političke odgovornosti, gdje se čak i najbrutalniji incidenti, poput smrti u pritvoru ili saradnje sa narko-kartelima, relativiziraju i ostaju bez konačnog pravosudnog i društvenog epiloga.

TITO: Što se tiče predsjednice Skupštine Srbije i jedne od najistaknutijih perjanica sveprisutnog državnog predsjednika Aleksandra Vučića – on je za nju Tito. Pardon, više od Tita. „Vučić u svijetu ima veći utjecaj nego što ga je imao Tito”, ocijenila je Brnabić, perpetuirajući proklamovani narativ o historijskom diplomatskom uspjehu zemlje, koji se, prema njenim riječima, ogleda u bliskim ličnim odnosima predsjednika Vučića sa liderima vodećih svjetskih sila. Brnabić ističe da pažnja koju Vučiću ukazuju kineski predsjednik Xi Jinping, kroz nedavno odlikovanje, i američki predsjednik Donald Trump, koji je na svojoj mreži Truth Social podijelio Vučićev intervju, svrstava Srbiju na pijedestal na kojem, kako tvrdi, nije bila čak ni u vrijeme Josipa Broza Tita.

NARATIV: Vladajući narativ sugerira da je Srbija, uprkos svojoj veličini od 6,7 miliona stanovnika, postala globalno relevantna isključivo zahvaljujući Vučićevom ličnom trudu i utjecaju, što se dodatno potkrepljuje ekonomskom saradnjom sa SAD u IKT sektoru, poput partnerstva sa kompanijom Nvidia, pozivom Ursule von der Leyen na samit EU – Zapadni Balkan, kao i direktnim kanalima komunikacije i sa Vladimirom Putinom i sa Volodimirom Zelenskim. S druge strane, kritičari i opozicija ovakve izjave posmatraju kao unutrašnjopolitičku propagandu i preuveličavanje realnog dometa srpske diplomatije, ocjenjujući da politika sjedenja na više stolica ne predstavlja historijski trijumf, već rizično geopolitičko balansiranje koje zamagljuje stvarne probleme zemlje i njenu deklarativnu evrointegracijsku agendu. Jer, dok Ana Brnabić sanjari o predsjedniku koji ravnopravno sjedi za stolom sa Trumpom i Xijem, stvarnost je mnogo prizemnija: taj navodni globalni džin zapravo vlada zemljom u kojoj su narko-karteli premrežili policiju, a jedini stvarni „pijedestal” na koji je Vučić podigao Srbiju jeste vrh evropske liste po stepenu kriminalizacije sopstvenih institucija.

Eldin HADŽOVIĆ

Dok Srbija gori od studentskih protesta, a vašinigtonski emisari zaobilaze Beograd baš kad Vučić prima kinesko odlikovanje, vlasti Republike Srpske nastavljaju ofanzivu protiv Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini

OFANZIVA: Narodna skupština Republike Srpske (RS) podržala je Deklaraciju o zatvaranju Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, na prijedlog predsjednika Skupštine Nenada Stevandića. Premijer tog bosanskohercegovačkog entiteta Savo Minić poručio je da treba poslati jedinstvenu poruku o neophodnosti zatvaranja OHR-a, ističući da „protektorat kakav je BiH ne postoji nigdje u svijetu“ i da su „bonske ovlasti nanijele štetu Republici Srpskoj“. Šefovi poslaničkih klubova vladajućeg SNSD-a i opozicionog SDS-a, Srđan Mazalica i Ognjen Bodiroga, podržali su usvajanje Deklaracije i tražili poništavanje svih akata koje su nametnuli visoki predstavnici od 1997. godine. Stevandić je rekao kako je za RS najbolje potpuno zatvaranje OHR-a, uz mogućnost prijelaznog rješenja bez bonskih ovlasti. Ovo je, inače, po ko zna koji put bila uspješna demonstracija umijeća SNSD-a Milorada Dodika da parlamentarnu opoziciju privoli da glasa isto kao i vlast, što potvrđuje tezu da se vlast i opozicija u RS-u razlikuju samo po pitanju raspodjele javnog novca. U svemu ostalom potpuno je svejedno jesu li na vlasti Minić ili Bodiroga, Dodik ili Stanivuković.

DOSLJEDNOST: Tokom skupštinske rasprave došlo je do incidenta kada je poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović udaljen iz skupštinske sale, nakon što mu je Stevandić oduzeo riječ. Razlog: Vukanović je bio dovoljno „bezobrazan“ da spomene slučaj bivšeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Mirka Šarovića, kojeg je 2004. godine smijenio visoki predstavnik Paddy Ashdown, što su tada podržavali i predstavnici SNSD-a. Te bonske ovlasti, prema SNSD-u, i nisu tako loše kada zbog njih ispaštaju politički protivnici. Da skupštinsko osiguranje nije tako ekspresno izbacilo Vukanovića iz sale, sigurno bi se dosjetio i da je na isti način, odnosno odlukom visokog predstavnika, svojevremeno s vlasti u Republici Srpskoj smijenjen Nikola Poplašen, kako bi bio instaliran Milorad Dodik.

ORDEN: Dok je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u Pekingu od predsjednika Kine Xija Jinpinga primao Orden prijateljstva, blistava i pompezna ceremonija u Velikom domu naroda nije mogla sakriti duboku krizu koju je ostavio kod kuće. Dva dana ranije Beograd je bio poprište velikih antivladinih demonstracija, studentskog skupa „Slavija, ti i ja“, na kojem se okupilo nešto više od 180.000 građana, prema procjenama Arhiva javnih skupova, ili „nešto manje od 34.000“, prema zvaničnim procjenama Vučićeve vlasti, čiji se megafoni tradicionalno upinju umanjiti i brojnost i značaj studentskih protesta, koji s manjim ili većim intenzitetom u Srbiji traju tačno godinu i po dana. Xijev orden opozicija i kritička javnost ne vide kao priznanje državi, već kao pohvalu za podaništvo i kolonijalni menadžment. Dok zvanični mediji posjetu Kini glorificiraju kao historijski trijumf „čeličnog prijateljstva“, realnost na terenu pokazuje da je ta geopolitička fasada plaćena rasprodajom nacionalnih resursa i svjesnim guranjem Srbije u kinesko dužničko ropstvo.

EKSPLOATACIJA: Kritike iz opozicionih krugova opravdano su najoštrije po pitanju eksploatacije u istočnoj Srbiji. Pod Vučićevim nadzorom, giganti poput Ziđina izvlače milijarde profita iz srpskog bakra i zlata, dok zemlji ostaju sramotno niske rudne rente, netransparentni ugovori i ekološka pustoš. U tom kontekstu kinesko odlikovanje djeluje kao obična kompenzacija za presijecanje suvereniteta i pretvaranje Srbije u jeftinu sirovinsku bazu van domašaja evropskih ekoloških i pravnih standarda. Kontrast između pekinškog crvenog tepiha i beogradskog asfalta ogolio je slabost režima. Dok je Vučić primao počasti, desetine hiljada građana i revoltiranih studenata na ulicama Beograda, od Slavije do Skupštine, gušile su se u suzavcu tokom direktnih sukoba s policijom. Umjesto državničke odgovornosti, Vučić je sa sigurne udaljenosti iz Pekinga umanjivao broj demonstranata i cinično govorio o vlastitoj ostavci u posljednjim danima predsjedničkog mandata. Ova posjeta ostat će upamćena kao školski primjer autokratskog balansiranja: pokušaj da se spoljnim sjajem i kineskim ordenom amortizira unutrašnji slom legitimiteta. Međutim, slike policijske brutalnosti i masovnog otpora u Beogradu jasno su pokazale da se bijes naroda više ne može neutralizirati jeftinim geopolitičkim marketingom.

ZAOBILAŽENJE: Delegacija Predstavničkog doma američkog Kongresa, koju čine republikanac Keith Self i demokrata Suhas Subramanyam, boravila je u zvaničnoj posjeti regionu, tokom koje je posjetila Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, dok je najavljeni dijalog na visokom nivou u Beogradu izostao. Za vrijeme boravka u Sarajevu kongresmeni su održali sastanke s državnim zvaničnicima i predstavnicima OHR-a. Nakon BiH delegacija je doputovala u Srbiju, ali je planirani susret s predsjednicom Skupštine Srbije Anom Brnabić otkazan, pa su se u Beogradu sastali isključivo sa sekretarkom Ministarstva vanjskih poslova. Kongresmeni su potom posjetili Preševsku dolinu na jugu Srbije kako bi razgovarali s albanskim liderima o pravima manjina. Posjetu su nastavili na Kosovu, gdje su se sastali s vršiteljicom dužnosti predsjednice Aljbuljenom Hadžiu i premijerom u tehničkom mandatu Aljbinom Kurtijem, fokusirajući se na pitanja prava srpske manjine i bilateralne odbrambene saradnje. Nije zvanično saopćeno, ni sa srpske ni sa američke strane, zašto je visoka delegacija naprasno odlučila zaobići susret sa Anom Brnabić i odmah produžiti za Preševo. Potrebno je, međutim, obratiti pažnju na kontekst: posjeta kongresmena regionu desila se tačno u vrijeme kada Aleksandar Vučić boravi u višednevnoj posjeti Kini. Istovremeno, u Kongresu SAD se gura zakon o suzbijanju malignog kineskog i ruskog uticaja na Balkanu, pa se ignorisanje najviših državnih funkcionera u Beogradu može čitati i kao diplomatski signal nezadovoljstva zvaničnog Washingtona trenutnim kursom Srbije.

Eldin HADŽOVIĆ