Vučićeva Srbija možda jeste globalno vidljiva, ali samo zato što korupcija u njenom policijskom vrhu svijetli u mraku

SPISAK: Već letimičan pogled na spisak afera u vrhu policijskih struktura Srbije opravdava ocjene o dubokoj institucionalnoj krizi i zabrinjavajućoj isprepletenosti sigurnosnih struktura, politike i organiziranog kriminala. Slučaj hapšenja višestruko odlikovanog načelnika beogradske policije Veselina Milića i trojice njegovih tjelohranitelja, osumnjičenih za prikrivanje brutalnog ubistva Aleksandra Nešovića na Senjaku, samo je posljednji u nizu, kao potvrda rak-rane koja (pre)dugo nagriza srpsku policiju. Treba se sjetiti višegodišnjeg sudskog procesa protiv bivše državne sekretarke MUP-a Dijane Hrkalović i njenih saradnika Milenkovića, Šušnjića i Papića, optuženih za trgovinu utjecajem, opstrukciju istraga i izravno pomaganje kriminalnim klanovima poput grupe Veljka Belivuka i Darka Eleza.

SPIRALA: Iz vidokruga javnosti već polako iščezava i afera „Jovanjica”, u kojoj su umjesto optuženih pripadnika sigurnosnih službi koji su štitili ilegalnu plantažu marihuane, kaznu pretrpjeli inspektori koji su je otkrili – Milenković, Mitić i Isakov – tako što su smijenjeni i izloženi pritiscima. Sjeća li se danas iko ekstenzivnih medijskih napisa o vezama samog vrha vlasti kroz stare snimke aktuelnog ministra Ivice Dačića sa Rodoljubom Radulovićem, zvanim Miša Banana, kao i službeno dokazane zloupotrebe položaja policajaca koji su pomagali međunarodnom narko-bosu Darku Šariću? Konačno, sliku zaokružuju slučajevi brutalnosti: napredovanje policajca Marka Krička na mjesto načelnika Uprave kriminalističke policije (UKP) uprkos optužbama studentkinje Nikoline Sinđelić za prijetnje silovanjem tijekom protesta, kao i zataškana smrt brata osumnjičenog za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić, koji je preminuo u policijskom pritvoru u Boru od posljedica premlaćivanja.

ŠABLON: Reakcije državnog vrha Srbije na ove skandale prate identičan, cikličan šablon proklamovane borbe protiv korupcije i obećanja o „čišćenju sopstvenih redova”, što ilustruje izjava ministra Dačića da je u 2025. godini procesuirano preko 200 policajaca. Međutim, stručna javnost upozorava da su ove brojke prazna statistika bez podataka o ishodima sudskih postupaka. Stručnjaci naglašavaju da su policijske istrage selektivne, da pravosuđe pati od snažnog političkog utjecaja, te da smjene profesionalaca koji zapravo otkrivaju kriminal, poput inspektora u slučaju „Jovanjica”, jasno ukazuju na to da su ključni akteri organizovanog kriminala politički zaštićeni, dok vlast pokušava da zataška suštinu afera.

POLUGE: Policija i tužilaštvo Srbije, ocjena je dobro upućenih, svedeni su na poluge političke moći i unutarfrakcijskih obračuna, umjesto da služe kao organi za sprovođenje zakona i zaštitu građana. Izostanak dubljih institucionalnih reformi, kultura nekažnjivosti i političko nagrađivanje podobnih kadrova (poput Krička) šalju poruku da lojalnost sistemu briše svaku krivičnu i profesionalnu odgovornost. Srbija se na osnovu ovih pokazatelja suočava sa hroničnim odsustvom političke odgovornosti, gdje se čak i najbrutalniji incidenti, poput smrti u pritvoru ili saradnje sa narko-kartelima, relativiziraju i ostaju bez konačnog pravosudnog i društvenog epiloga.

TITO: Što se tiče predsjednice Skupštine Srbije i jedne od najistaknutijih perjanica sveprisutnog državnog predsjednika Aleksandra Vučića – on je za nju Tito. Pardon, više od Tita. „Vučić u svijetu ima veći utjecaj nego što ga je imao Tito”, ocijenila je Brnabić, perpetuirajući proklamovani narativ o historijskom diplomatskom uspjehu zemlje, koji se, prema njenim riječima, ogleda u bliskim ličnim odnosima predsjednika Vučića sa liderima vodećih svjetskih sila. Brnabić ističe da pažnja koju Vučiću ukazuju kineski predsjednik Xi Jinping, kroz nedavno odlikovanje, i američki predsjednik Donald Trump, koji je na svojoj mreži Truth Social podijelio Vučićev intervju, svrstava Srbiju na pijedestal na kojem, kako tvrdi, nije bila čak ni u vrijeme Josipa Broza Tita.

NARATIV: Vladajući narativ sugerira da je Srbija, uprkos svojoj veličini od 6,7 miliona stanovnika, postala globalno relevantna isključivo zahvaljujući Vučićevom ličnom trudu i utjecaju, što se dodatno potkrepljuje ekonomskom saradnjom sa SAD u IKT sektoru, poput partnerstva sa kompanijom Nvidia, pozivom Ursule von der Leyen na samit EU – Zapadni Balkan, kao i direktnim kanalima komunikacije i sa Vladimirom Putinom i sa Volodimirom Zelenskim. S druge strane, kritičari i opozicija ovakve izjave posmatraju kao unutrašnjopolitičku propagandu i preuveličavanje realnog dometa srpske diplomatije, ocjenjujući da politika sjedenja na više stolica ne predstavlja historijski trijumf, već rizično geopolitičko balansiranje koje zamagljuje stvarne probleme zemlje i njenu deklarativnu evrointegracijsku agendu. Jer, dok Ana Brnabić sanjari o predsjedniku koji ravnopravno sjedi za stolom sa Trumpom i Xijem, stvarnost je mnogo prizemnija: taj navodni globalni džin zapravo vlada zemljom u kojoj su narko-karteli premrežili policiju, a jedini stvarni „pijedestal” na koji je Vučić podigao Srbiju jeste vrh evropske liste po stepenu kriminalizacije sopstvenih institucija.

Eldin HADŽOVIĆ

Dok Srbija gori od studentskih protesta, a vašinigtonski emisari zaobilaze Beograd baš kad Vučić prima kinesko odlikovanje, vlasti Republike Srpske nastavljaju ofanzivu protiv Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini

OFANZIVA: Narodna skupština Republike Srpske (RS) podržala je Deklaraciju o zatvaranju Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, na prijedlog predsjednika Skupštine Nenada Stevandića. Premijer tog bosanskohercegovačkog entiteta Savo Minić poručio je da treba poslati jedinstvenu poruku o neophodnosti zatvaranja OHR-a, ističući da „protektorat kakav je BiH ne postoji nigdje u svijetu“ i da su „bonske ovlasti nanijele štetu Republici Srpskoj“. Šefovi poslaničkih klubova vladajućeg SNSD-a i opozicionog SDS-a, Srđan Mazalica i Ognjen Bodiroga, podržali su usvajanje Deklaracije i tražili poništavanje svih akata koje su nametnuli visoki predstavnici od 1997. godine. Stevandić je rekao kako je za RS najbolje potpuno zatvaranje OHR-a, uz mogućnost prijelaznog rješenja bez bonskih ovlasti. Ovo je, inače, po ko zna koji put bila uspješna demonstracija umijeća SNSD-a Milorada Dodika da parlamentarnu opoziciju privoli da glasa isto kao i vlast, što potvrđuje tezu da se vlast i opozicija u RS-u razlikuju samo po pitanju raspodjele javnog novca. U svemu ostalom potpuno je svejedno jesu li na vlasti Minić ili Bodiroga, Dodik ili Stanivuković.

DOSLJEDNOST: Tokom skupštinske rasprave došlo je do incidenta kada je poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović udaljen iz skupštinske sale, nakon što mu je Stevandić oduzeo riječ. Razlog: Vukanović je bio dovoljno „bezobrazan“ da spomene slučaj bivšeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Mirka Šarovića, kojeg je 2004. godine smijenio visoki predstavnik Paddy Ashdown, što su tada podržavali i predstavnici SNSD-a. Te bonske ovlasti, prema SNSD-u, i nisu tako loše kada zbog njih ispaštaju politički protivnici. Da skupštinsko osiguranje nije tako ekspresno izbacilo Vukanovića iz sale, sigurno bi se dosjetio i da je na isti način, odnosno odlukom visokog predstavnika, svojevremeno s vlasti u Republici Srpskoj smijenjen Nikola Poplašen, kako bi bio instaliran Milorad Dodik.

ORDEN: Dok je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u Pekingu od predsjednika Kine Xija Jinpinga primao Orden prijateljstva, blistava i pompezna ceremonija u Velikom domu naroda nije mogla sakriti duboku krizu koju je ostavio kod kuće. Dva dana ranije Beograd je bio poprište velikih antivladinih demonstracija, studentskog skupa „Slavija, ti i ja“, na kojem se okupilo nešto više od 180.000 građana, prema procjenama Arhiva javnih skupova, ili „nešto manje od 34.000“, prema zvaničnim procjenama Vučićeve vlasti, čiji se megafoni tradicionalno upinju umanjiti i brojnost i značaj studentskih protesta, koji s manjim ili većim intenzitetom u Srbiji traju tačno godinu i po dana. Xijev orden opozicija i kritička javnost ne vide kao priznanje državi, već kao pohvalu za podaništvo i kolonijalni menadžment. Dok zvanični mediji posjetu Kini glorificiraju kao historijski trijumf „čeličnog prijateljstva“, realnost na terenu pokazuje da je ta geopolitička fasada plaćena rasprodajom nacionalnih resursa i svjesnim guranjem Srbije u kinesko dužničko ropstvo.

EKSPLOATACIJA: Kritike iz opozicionih krugova opravdano su najoštrije po pitanju eksploatacije u istočnoj Srbiji. Pod Vučićevim nadzorom, giganti poput Ziđina izvlače milijarde profita iz srpskog bakra i zlata, dok zemlji ostaju sramotno niske rudne rente, netransparentni ugovori i ekološka pustoš. U tom kontekstu kinesko odlikovanje djeluje kao obična kompenzacija za presijecanje suvereniteta i pretvaranje Srbije u jeftinu sirovinsku bazu van domašaja evropskih ekoloških i pravnih standarda. Kontrast između pekinškog crvenog tepiha i beogradskog asfalta ogolio je slabost režima. Dok je Vučić primao počasti, desetine hiljada građana i revoltiranih studenata na ulicama Beograda, od Slavije do Skupštine, gušile su se u suzavcu tokom direktnih sukoba s policijom. Umjesto državničke odgovornosti, Vučić je sa sigurne udaljenosti iz Pekinga umanjivao broj demonstranata i cinično govorio o vlastitoj ostavci u posljednjim danima predsjedničkog mandata. Ova posjeta ostat će upamćena kao školski primjer autokratskog balansiranja: pokušaj da se spoljnim sjajem i kineskim ordenom amortizira unutrašnji slom legitimiteta. Međutim, slike policijske brutalnosti i masovnog otpora u Beogradu jasno su pokazale da se bijes naroda više ne može neutralizirati jeftinim geopolitičkim marketingom.

ZAOBILAŽENJE: Delegacija Predstavničkog doma američkog Kongresa, koju čine republikanac Keith Self i demokrata Suhas Subramanyam, boravila je u zvaničnoj posjeti regionu, tokom koje je posjetila Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, dok je najavljeni dijalog na visokom nivou u Beogradu izostao. Za vrijeme boravka u Sarajevu kongresmeni su održali sastanke s državnim zvaničnicima i predstavnicima OHR-a. Nakon BiH delegacija je doputovala u Srbiju, ali je planirani susret s predsjednicom Skupštine Srbije Anom Brnabić otkazan, pa su se u Beogradu sastali isključivo sa sekretarkom Ministarstva vanjskih poslova. Kongresmeni su potom posjetili Preševsku dolinu na jugu Srbije kako bi razgovarali s albanskim liderima o pravima manjina. Posjetu su nastavili na Kosovu, gdje su se sastali s vršiteljicom dužnosti predsjednice Aljbuljenom Hadžiu i premijerom u tehničkom mandatu Aljbinom Kurtijem, fokusirajući se na pitanja prava srpske manjine i bilateralne odbrambene saradnje. Nije zvanično saopćeno, ni sa srpske ni sa američke strane, zašto je visoka delegacija naprasno odlučila zaobići susret sa Anom Brnabić i odmah produžiti za Preševo. Potrebno je, međutim, obratiti pažnju na kontekst: posjeta kongresmena regionu desila se tačno u vrijeme kada Aleksandar Vučić boravi u višednevnoj posjeti Kini. Istovremeno, u Kongresu SAD se gura zakon o suzbijanju malignog kineskog i ruskog uticaja na Balkanu, pa se ignorisanje najviših državnih funkcionera u Beogradu može čitati i kao diplomatski signal nezadovoljstva zvaničnog Washingtona trenutnim kursom Srbije.

Eldin HADŽOVIĆ

Institucionalni potresi u srpskoj policiji amortizuju se diplomatskim ratom protiv Crne Gore i desnim skretanjem studentskih blokada, dok za to vrijeme ruska ,,flota u sjenci” koristi jadranske pukotine za zaobilazak sankcija

VESELIN: Hapšenje i ekspresna smjena dugogodišnjeg načelnika Policijske uprave za grad Beograd Veselina Milića još jedan je u nizu institucionalnih potresa u Srbiji koji dodatno opterećuju ionako uzdrmanu vlast predsjednika Srbije i njegove Srpske napredne stranke (SNS). Hapšenje Milića ogolilo je duboke veze između vrha MUP-a i kriminogenih struktura. Povod za akciju bio je mafijaški incident od 12. maja u jednom restoranu na beogradskom Senjaku, gdje je, prema navodima istrage, Milić lično prisustvovao sastanku s licima iz podzemlja kada je izvršeno ubistvo (ili pokušaj ubistva) Aleksandra Nešovića Baje, saradnika bjegunca Dejana Stojanovića Keke. Umjesto da postupi po zakonu, privede osumnjičene i obezbijedi mjesto zločina, načelnik beogradske policije optužen je da je iskoristio funkciju kako bi aktivno pomogao izvršiocu (S. V. zvanom Boske) u prikrivanju dokaza, sklanjanju tijela ili oružja, te opstrukciji istrage, zbog čega je slučaj inicijalno vođen pod velom tajne kao “nestanak”.

KRIMINALIZACIJA: Skandal oko policijskog šefa Milića uzdrmao je političku i sigurnosnu scenu Srbije, pokrenuvši lančano hapšenje ukupno deset osoba, među kojima su još tri policijska službenika, dok su saslušanja proširena i na druge bivše visoke funkcionere Uprave kriminalističke policije (UKP). Dok profesionalna javnost i bivši pripadnici MUP-a ukazuju na to da je ovo konačni dokaz “totalne kriminalizacije države” i urušavanja institucija, s obzirom na to da je Milić godinama važio za nedodirljivog “trećeg čovjeka” policije i bliskog saradnika političkog vrha, zvanična vlast pokušava da amortizuje štetu. Predsjednik Vučić i v.d. direktora policije Dragan Vasiljević javno insistiraju na narativu o “apsolutnom profesionalizmu” i poručuju da “pojedinac neće biti jači od institucije”, nastojeći da hapšenje prikažu kao dokaz da nema zaštićenih, iako događaj nedvosmisleno otvara pitanje sistemske odgovornosti i kontrole nad radom policijskih rukovodilaca u zemlji. Bolje bi im bilo da se nisu vadili. Jedan dnevni list, inače megafon vladajuće stranke, na naslovnoj stranici donio je vrišteći, a pritom znakoviti naslov, izvučen iz izjave samoga Vučića: “Policija više neće moći da štiti kriminalce”.

VAĐENJE: Nakon hapšenja i smjene Milića, Vučić je iskoristio javni prostor za oštre diplomatske optužbe na račun Crne Gore, tvrdeći da je odatle “uvezla zlo” i narko-klanove (poput Škaljarskog i Kavačkog) koji “pobiše pola Srbije”. Profesionalna javnost ocjenjuje ove izjave kao političku “dimnu bombu” i hibridnu kampanju s ciljem skretanja pažnje domaćeg biračkog tijela s nezapamćenog skandala unutar srpskog MUP-a, gdje je policijski vrh optužen za prikrivanje mafijaškog ubistva i uklanjanje tijela. Dodatnu političku težinu ovim optužbama daje kontekst obilježavanja 20. godišnjice nezavisnosti Crne Gore, koju je Vučić javno bojkotovao uz poruku da bi ga bilo sramota slaviti taj događaj, dok istraživački novinari podsjećaju da su kriminalne mreže dvije zemlje potpuno isprepletene i da se crnogorski kriminalci u Srbiji ne bi nalazili da se u njoj ne osjećaju potpuno sigurno i zaštićeno.

MEMORANDUM: Objava “Memoranduma” krovne grupe “Studenti u blokadi” označava primjetno desno skretanje unutar studentskog pokreta u Srbiji, koji je prvobitno masovno mobilisao građane isključivo oko zahtjeva za procesuiranje odgovornih za korupciju i tragediju na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Uvrštavanjem eksplicitnog stava da je Kosovo “sastavni i neotuđivi dio Srbije” kao “zajedničkog imenitelja svih njihovih nastojanja”, akademci koji pretenduju na ulazak u političku utakmicu pokušavaju napraviti širi front i privući većinsko, nacionalno orijentisano biračko tijelo uoči potencijalnih izbora. Dok sami studenti kroz formu direktne demokratije na plenumima izbjegavaju imenovanje jasnih lidera i autora dokumenta, predsjednik Vučić je minimizirao njihov potez ocjenom da “ništa ne razumiju”, istovremeno dok analitičari i kritičari, poput profesora Žarka Koraća, upozoravaju da se radi o neoriginalnom upadanju u zamku kosovskog mita. Prema njihovom mišljenju, borba protiv aktuelnog režima pukim takmičenjem u “jačem i iskrenijem nacionalizmu” ne nudi modernu političku alternativu, već samo kopira narative koji su na desnici utemeljeni još od Vidovdanskih protesta prošle godine.

FLOTA: Istraživanje koje je objavio *Tirana Times* osvjetljava kompleksnu mrežu takozvane “flote u sjenci”, a koju čini preko stotinu zastarjelih, često neosiguranih tankera nejasnog vlasništva. Kako je navedeno, te tankere Moskva koristi kako bi zaobišla zapadne sankcije i gornju granicu cijene nafte. Nalazi ukrajinske vojne obavještajne službe (HUR) pokazuju da su albanske teritorijalne vode i strateški lučki terminali, poput Porto Romana u Draču, postali tranzitne tačke za ove operacije. Brodovi najčešće primjenjuju taktiku manipulacije automatskim identifikacionim sistemima (AIS) – isključuju transpondere kako bi postali “nevidljivi” na radarima ili lažiraju lokacije dok na otvorenom moru, daleko od očiju javnosti, vrše pretovar nafte s broda na brod. Na taj način se ruska nafta miješa s energentima drugog porijekla i formalno dobija “čiste” papire prije nego što uđe u legalne distributivne tokove.

STRATEGIJA: Geopolitički i bezbjednosni kontekst problema “flote u sjenci” nadilazi same ekonomske sankcije i direktno zadire u pitanje hibridnog uticaja i hroničnih institucionalnih ranjivosti na Zapadnom Balkanu. Za Albaniju, koja je članica NATO-a i deklarativno u potpunosti usklađena sa spoljnom i bezbjednosnom politikom Evropske unije, prisustvo i operacije ovih tankera predstavljaju ozbiljan bezbjednosni i diplomatski problem. Ruska strategija se oslanja upravo na detektovanje najslabijih karika u lancu pomorske kontrole i pravnog nadzora u regionu kako bi održala vitalni finansijski priliv za rat u Ukrajini. Pored evidentnog političkog rizika i potencijalnog narušavanja kredibiliteta Tirane pred zapadnim saveznicima, ove netransparentne operacije starih i neodržavanih brodova sa sobom nose i ogroman rizik od ekološke katastrofe u Jadranskom moru u slučaju izlivanja nafte.

Eldin HADŽOVIĆ