Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Znanje je moć

Objavljeno prije

na

Projekat Crna Gora u 21. stoljeću – u eri kompetitivnosti, koji je povjeren CANU-u, poreske obveznike koštaće oko 920 hiljada eura. Nije malo para, ali kao da je lako smisliti strateške, pa još naučne smjernice razvoja naše države u vijeku koji trošimo? Akademija se već bacila na posao. Monitor je zavirio u 27 stranica obimnu brošuru u kojoj su, kako piše u izdanju koje urednički potpisuje akademik Momir Đurović, sabrani „mišljenja, pogledi i stavovi o pravcima razvoja Crne Gore”. Tekst koji je ponuđen javnosti na uvid izaziva nevjericu, pa smo ga obradili kroz niz naivnih pitanja i naučnih odgovora. Ko je i gdje iznio „mišljenja, poglede i stavove”?
„U Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, uz učešće više od 200 najeminentnijih stvaralaca iz Crne Gore… pokrenute su intenzivne rasprave o ovim pitanjima”.

Dobro, i šta su zaključili 200 najeminentnijih stvaralaca?
„Ustanovljavanje znanja kao ključnog resursa, pri čemu će narod biti njegov kreator i disiminator, treba prepoznati kao osnovnu pokretačku silu razvoja Crne Gore”.

Čekajte, kako narod može biti „kreator i disiminator” znanja?
Ne znamo, ali važno je da se narod pita. Jedno je sigurno: „Sinergija kompetitivnosti sa društvenom kohezijom i životnom sredinom, omogućiće nam da uspješno rješavamo mnoge probleme sa kojim ćemo se suočiti”.

Da li Akademija iskreno vjeruje u potencijal naroda Crne Gore?
Apsolutno. „Glavni resursi koji mogu obezbijediti Crnoj Gori da dostigne nivo razvijenih zemalja jesu znanje i intelektualni potencijal njenog stanovništva”.

Crna Gora će, dakle, ulagati u obrazovanje?
Upravo tako. „Obrazovano i znalačko društvo garancija je domaće i sveukupne sigurnosti”.

Crna Gora će postati izrazito intelektualno društvo?
„Ovaj proces može se tretirati kao intelektualizacija ekonomije pod kojim se podrazumijeva povećanje nivoa obrazovanja, znanja i vještina, kao i intelektualizacija mašina, što znači da će one obavljati mnogo onoga što je ranije radilo ljudsko biće”.

Najavljuje li to Akademija pojavu robota i kompjutera? Zna li akademija da „pametne mašine” već postoje?
Na ovom tekstu radilo je 200 najeminentnijih stvaralaca. Vrijeme će pokazati koliko su vizionarski bili njihovi zaključci.

Akademija ističe i važnost kulture za naš razvoj?
„Važnost baštinjenja kulture, a naročito interkulturalnog dijaloga, ogleda se u homogenizovanju naroda na istim idejama i težnji ka istim ciljevima”.

Je li Akademija sigurna da je svrha dijaloga homogenizacija, da je cilj dijaloga među kulturama da svi prihvate iste ideje i iste ciljeve?
Jeste. „Zato je kultura i jedan od nezaobilaznih prioriteta razvoja Crne Gore”

Šta je još prioritet?
Kvalitet životne sredine. Jer on je „osnova za ljudski život i ekonomske aktivnosti”.

Dakle?
„U održivom društvu, koje želimo da gradimo, treba da koristimo i investiramo u naše najvažnije resurse: narod i životnu sredinu”.

Šta Akademija doživljava kao prijetnju razvoju i životnoj sredini?
„U vremenima koja dolaze, kada je ova civilizacija suočena sa ranije nepoznatim izazovima, kao što su izuzetno brz rast stanovništva, prirodne prijetnje iz kosmosa, kao i ubrzane klimatske promjene, opstanak joj je jedino moguć uz ulaganje svih napora u stvaranje novih znanja”.

Ove „prirodne prijetnje iz kosmosa” zvuče baš prijeteće?
Akademija je jasno izrazila svoju zabrinutost.

Pa dobro, vrijedi li to gotovo milion eura?
Ako Monti Pajton snime film po ovom scenariju, može postati hit.

Mi smo, ipak, mišljenja, da su The Books Of Knjige mogli napisati bolji tekst za manje para.
To je vaše mišljenje, pogledi i stavovi.

Andrej NIKOLAIDIS

Komentari

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

Objavio:

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo