Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. Veliki Njegoš svojim radom pripada najboljoj srednjoevropskoj tradiciji: Gete i Šiler slavili su individualnu slobodu odlučivanja u svim svojim specifičnostima i time postavili temelje za dostignuća današnjeg civilnog društva. Pošto se despotizam u svakom obliku po prirodi razlikuje od opštih evropskih stavova, ideal slobode ne odnosi se samo na važna formalna dostignuća kao što su slobodni izbori, slobodni mediji, slobodno okupljanje, itd, već prije svega na individualnu evoluciju u fizički – duševno – duhovno potpuno razvijena ljudska bića. Samo ona su u stanju da usklade svoje opravdane lične potrebe s potrebama svojih bližnjih i sa zaštitom zajedničkih životnih osnova.

Dug put, ne samo u Crnoj Gori, već i u preostalom dijelu Evrope i šire… Ali čovječanstvo više nema vremena za dalje viševjekovne zablude.

Čini se da je kredibilitet političkih izjava glavni problem u današnjem medijski kontrolisanom svijetu, naravno ne samo u Crnoj Gori. One su često prožete samoisticanjem, retorikom u smislu „prijatelj – neprijatelj”, skrivenim zastupanjem kratkoročnih interesa i time povezanim nedostacima dugoročnih, održivih perspektiva za dobrobit čitavog stanovništva. Protivrječnost u spoznaji i interpretaciji socijalnih, političkih i privrednih činjenica od delegiranih predstavnika s jedne strane, i građana koji svjesno učestvuju u vremenskim dešavanjima s druge, frapantna je. Često se vjeruje da ljudi ne govore o istim fenomenima kada je riječ o planiranju prostora, poljoprivredi, ekologiji, pripremama za učlanjenje u EU ili vladavini prava.

S druge strane, institucije nadnacionalne interesne politike, kao na primjer Evropska unija i Svjetska banka, nude štap i šargarepu u dobro raspoređenoj smjesi. Crnogorska Vlada se nagrađuje blagonaklonim tapšanjem po ramenu „samo tako nastavite”; istovremeno se korupcija i organizovani kriminal ritualno osuđuju i za borbu protiv ovih pojava stavljaju na raspolaganje ogromne sume. Onda se kao građanin pitate koja je poruka prava. I savez, čija je demokratska legitimacija takođe na klimavim nogama, suočava se s nedostatkom kredibiliteta.

Političke strategije i akcioni planovi s određenim budžetom ukazuju na pravce u kojima održive ekonomske aktivnosti treba povezati s društvenim i ekološkim pitanjima. Takođe služe proširenju svijesti zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti, kao i civilnog društva. Međutim, oni se pretvaraju – kao i ideja o ekološkoj državi – u bumerang kada se teorija i praksa suviše razlikuju. Akcioni plan za edukaciju u oblasti održivosti u okviru UN-decenije unaprijed je osuđen na neuspjeh, jer nema sredstava za njegovu realizaciju. Što se tiče PR-akcije za sađenje drveća pod sloganom „za svakog Crnogorca po jedno posađeno stablo”, koja je započeta u aprilu, mora se postaviti pitanje kako se mogu zaobići biološki zakoni mediteranske klime.

Održiv način razmišljanja mora da se manifestuje u praktičnom životu, jer inače ne vrijedi mnogo. Na ovom mjestu treba navesti samo nekoliko primjera za realizaciju dobrih ideja.
Prostorno planiranje – gradnja: Zgrade s dugim vijekom trajanja mogu se napraviti i s polovinom sredstava. Građevinski šut, koji inače kvari pejzaž, može se pretvoriti u brijeg uređen kao vrt ili igralište u susjedstvu – a to bi istovremeno moglo da služi kao mjesto za društvene susrete.
Poljoprivreda: Jesti jabuke zahvaljujući prirodi i brižnoj ruci seljaka u sopstvenoj zemlji umjesto jabuka uvezenih iz Južne Afrike (proizvedenih s mnogo pesticida i visokim transportnim bilansom CO2) primjer je koji ne služi samo za promjenu načina razmišljanja, već takođe za promjenu svakodnevnog načina postupanja.
Turizam: Treba smatrati pozitivnim da se polako povećava svijest za neodvojivost uspješnog turističkog razvoja i zaštite životne sredine. Otvaranje prirodnih ljepota za planinare i bicikliste ide u dobrom pravcu.
Zaštita životne sredine: Interesne grupe koje vode računa o prirodnom blagu zemlje nemaju mnogo uticaja. Zahvaljujući globalnoj finansijskoj i ekonomskoj katastrofi, Velika plaža još je uglavnom netaknut eko-sistem. Zamislimo da nacionalni i lokalni odgovorni funkcioneri prevaziđu svoje privatne interese i da unaprijede održiv razvoj ovog bisera istočnog Jadrana. Kakva bi to bila dobit za ovu i sljedeće generacije!
Energija: Održivost otvara nove proizvodne oblasti, na primjer u proizvodnji električne energije. Pošto globalna potrošnja struje za rasvjetu iznosi cca. 20 odsto, svi ekološki svjesni proizvođači i potrošači imaju korist od toga kad daju prednost boljim tehničkim rješenjima s uštedama između 40 i 80 odsto.
Obrazovanje: Djeca koja od malih nogu zavole prirodu, kasnije sigurno neće doći na ideju da je upropaste otpacima. Umjesto svake nedjelje televizijsko smeće, svake nedjelje šetnja u bližoj okolini!

Socijalna odgovornost preduzeća: Pod nazivom „Corporate Social Responsibility” (CSR), dostignuće „socijalne tržišne privrede” koja se praktikovala u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata, steklo je ponovo međunarodni ugled. Svakako, tada ekološka zagađenja još nisu bila tema. Zagovarači ovog održivog načina privređivanja ne žele samo da ublaže najgore ekscese nekontrolisanog kapitalizma, već trijezno vide neodvojive veze između ograničenih prirodnih resursa, kvalifikovanog ljudskog rada kao najvećeg dobra preduzeća i privrednog uspjeha. Dakle, ovdje dolazi do izražaja razborito ekonomsko razmišljanje, a ne filantropija. Održivost pruža firmama, klijentima i saradnicima prepoznatljivu korist. Ponašanje kao što je sadašnja prevara radnika KAP-a i Rudnika boksita, čije su otpremnine „ponovo obračunate”, ne uklapa se u ovaj koncept.
U međuvremenu, za kompanije u Njemačkoj postojao bi veliki rizik za ugled i za solventnost kad ne bi ispunjavale obaveze ekološkog poslovanja.

Nacionalni savjet za održivi razvoj: Savjet, koji je u dužem procesu brižljivo sastavljen, mogao bi da igra ključnu ulogu u naporima da se postigne ekološki, ekonomski i socijalno izbalansirana politika – ako ga Vlada vidi kao šansu. Do sada se više činilo da smeta, jer se njegovo efektivno funkcionisanje snažno bojkotovalo. Strah od prevelikog uticaja civilnog društva kroz nezgodne diskusije i objektivne izvještaje? Savjet, kao ni „ekološka država”, ne može se koristiti kao smokvin list. On ima potencijal da unaprijedi zajednički platformu za održivi razvoj u svim oblastima preko sopstvenih inicijativa, uz podršku Vlade. Istovremeno povezuje Crnu Goru s istomišljenim pokretima u drugim evropskim zemljama i Ujedinjenim nacijama. Njegov sastav reprezentuje sve društvene snage. U toj mjeri ima mandat da s raznih aspekata raspravlja o centralnim društvenim pitanjima u nastojanju da na kraju postigne konsenzus u opštoj koristi.

Zašto baš ja: Klimatska katastrofa, koja neizbježno predstoji, tiče se svih, bez obzira na to živimo li u Kotoru, Berlinu ili Vašingtonu. Svaki pojedinac polaže test prilikom donošenja malih odluka: Da li zbog lijenosti ostavljam grijanje upaljeno dok provjetravam stan? Da li u kancelariji ne gasim klima-uređaj tokom noći, jer država ionako snosi troškove? Da li ne koristim platnenu torbu kad idem u trgovinu, zato što to nije fancy? Da li hljeb od juče bacim u smeće i da li za udaljenost od 300 metara koristim auto…? Nijedna vlast na svijetu ne može da nas prisili da preuzmemo dio odgovornosti. Ali održivost počinje i završava u sopstvenoj glavi i sopstvenom srcu.

Crnogorske planine: Ko želi da se penje na vrh, ustaje rano, dobro se priprema i kreće s prijateljima na dug, naporan put. Ne govori se mnogo, jer pažnja je usmjerena na stazu i okolni biljni svijet, a ponekad odluta u daljinu. Često nisam mogla da zamislim da bi me moje noge nosile do onih visina tamo daleko. Ali volja odlučuje o tome da li se može postići očigledno nedostižan cilj.
Na vrhu pogled luta preko beskrajnih crnogorskih planina. Ispunjava me svemoćan osjećaj pobožnosti prema sili koja je sve ovo stvorila i čuvala sa ljubavlju – ako čovjek postane svjestan svog slobodnog izbora.

Dr Silvia DROVS
(Autorica je dugogodišnji CIM savjetnik u ime njemačke Vlade u Vladi Crne Gore i ekspertica za ekologiju)

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Poslušni naprijed, ostali stoj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svuda okolo obilježavaju godišnjicu pada Berlinskog zida i onog što je potom uslijedilo, a mi jedino možemo da slavimo postojanost i otpornost na svaku promjenu. Nekad i sad najviše naše blago bili su i ostali kadrovi odani režimu. Juče Titu i Partiji, danas Milu i DPS-SDP koaliciji. Da kadrovska vrteška ljeta gospodnjeg 2009. radi poput one iz vremena petoljetki najsvježiji primjer je slučaj direktora Zavoda za školstvo Crne Gore dr Dragana Bogojevića. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo