Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Poslušni naprijed, ostali stoj

Objavljeno prije

na

Svuda okolo obilježavaju godišnjicu pada Berlinskog zida i onog što je potom uslijedilo, a mi jedino možemo da slavimo postojanost i otpornost na svaku promjenu. Nekad i sad najviše naše blago bili su i ostali kadrovi odani režimu. Juče Titu i Partiji, danas Milu i DPS-SDP koaliciji. Da kadrovska vrteška ljeta gospodnjeg 2009. radi poput one iz vremena petoljetki najsvježiji primjer je slučaj direktora Zavoda za školstvo Crne Gore dr Dragana Bogojevića. Draganu Bogojeviću nije produžen mandat za posao prvog čovjeka Zavoda. Samo po sebi to i nije vijest – ako Crna Gora ne može da smijeni vlast neka vlast smjenjuje kadrove. Tako ćemo imati makar privid promjena. Stvar je u tome što je čitava crnogorska javnost već neko vrijeme znala da će Dragan Bogojević biti kažnjen. Moglo se samo nagađati kad i kojom kaznom.

Da podsjetimo one koji su eventualno zaboravili: Dragan Bogojević je jedini iz školskih vlasti otišao na Cetinje i podržao štrajk tamošnjih gimnazijalaca. Rekao je da ga tamo niko nije poslao već da je došao gonjen vlastitim stidom. Tog trenutka je zapečatio karijeru direktora Zavoda za školstvo. Toliki grijeh neposlušnosti režim ne prašta. Osveta je očekivan i jedini moguć ishod. Iznenađenje je možda jedino to što, mimo ustaljenih crnogorskih običaja, njegove kolege iz Zavoda za školstvo nijesu okrenule glavu na drugu stranu i – zašutjele.
Ogorčene odlukom Ministarstva prosvjete, njegove kolege obratile su se javnosti pismom u kojem su dali svom sada već bivšem direktoru – punu podršku. Podsjetili su da je on ,,svojim znanjem, iskustvom i zalaganjem doprinio da Zavod za školstvo bude prepoznat u široj i stručnoj javnosti kao ugledna obrazovna institucija”. Bogojević je, napominju dalje, ,,kao moderna i slobodna ličnost, sa dokazanim demokratskim kapacitetima, u više navrata javno pružio otpor pokušajima birokratskog prekrajanja reformskih rješenja”.
Lijepo je to. Pelcer bunta cetinjskih gimnazijalaca počeo je da se širi. Jedino nije baš jasno kako tako iskusnim ljudima, kao što su Bogojevićeve kolege, odavno nije jasno da čovjek kakvog oni opisuju ovim vlastima ne treba. Kvari im prosjek.
Mijenjaju se države, ruše i uzdižu ideološki svjetovi, a ništa novo pod crnogorskim nebom. Valja se samo sjetiti kako su osamdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme onog sistema kadrovske kuhinje proizvodile univerzalne stručnjake.

Kad mu je istekao mandat, predsjednik Opštinskog komiteta Saveza komunista Nikšića upućen je u Beograd za predsjednika Saveza sindikata Jugoslavije, a otuda se vratio u Titograd da šefuje crnogorskom policijom.

Bilo je prije toga i ovakvih slučajeva: prvi čovjek crnogorske policije karijeru je nastavio kao čelnik crnogorske kulture.

U kadrovskom bubnju bili su isključivo članovi Saveza komunista. To su, u napadu samokritike i sami komunisti zvali – negativna selekcija.

Sposoban čovjek ovdje nije, da parafraziramo Protagoru, mjera svih stvari. Svemu mjeru, a posebno onima koji misle svojom glavom, i dalje određuje režim. U međuvremenu je ni kriva ni dužna iščezla jedino – samokritika.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

Objavio:

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo