Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Mjera slabosti

Objavljeno prije

na

To znamo: Hobbes je tvrdio kako u ljudskoj prirodi možemo naći tri osnovna uzroka za sukobe – natjecanje, nepovjerenje i slavu. Sukobi zbog ugleda, odnosno časti, dešavaju se zbog takvih tričarija „kao što su nečije riječi, osmijeh, drugačije mišljenje ili bilo kakav znak nepoštovanja”, učio je Hobbes. Sukobi zbog časti imaju, međutim, kao što je i Hobbes znao, vrlo duboke i, ujedno, praktične razloge. Kognitivni istraživač i eksperimentalni psiholog Steven Pinker u knjizi Prazna ploča insistira na tome da faktor „čast” igra važnu ulogu i u „najcivilizovanijim” društvima. Pa podsjeća na slogan „Mir uz čast”, kojim je Nixon označio američko povlačenje iz Vijetnama, britanski napad na Foklandske otoke 1982. i američko zauzimanje Granade, godinu kasnije. Da ne govorimo o ratu koji je 1969. između Salvadora i Hondurasa počeo zbog – fudbalske utakmice. „Zbog logike zastrašivanja, borbe oko lične ili nacionalne časti nisu tako idiotske kako se čine”, piše Pinker. O čemu se radi? Odmazda zbog uvrede časti efikasan je način da se razglasi spremnost na osvetu svakome ko bi mogao pokušati profitirati na račun onoga koji tvrdi da mu je čast povrijeđena.

Društveni psiholozi Richard Nisbett i Dov Cohen u knjizi Kultura časti pišu kako su se nasilne kulture časti razvijaju u društvima koja su izvan dometa zakona i u kojima se dragocjeno vlasništvo može lako ukrasti. Oba ta uslova postojala su, primjećuju, u stočarskim društvima. U potrazi za ispašom, stočari su odlazili u područja koja su bila udaljena od centralne vlasti. Njihovu imovinu, stoku, lakše je ukrasti nego imovinu zemljoradnika. U tren oka, tokom samo jedne noći, ti ljudi mogu ostati bez čitavog svog imetka. U takvim uslovima opstanka, muškarci se lako odlučuju za osvetu. „Ne samo prema kradljivcima stoke već prema svakome ko bi njihovu spremnost na nasilje stavio na test bilo kakvim znakom nepoštovanja koji bi ih mogao prikazati kao laku metu za kradljivce”. Poenta akta odmazde, dakle, nije samo u osveti, nego i u obeshrabrivanju, odvraćanju od novih napada. Kao primjer takve vrste muškaraca Nisbett i Cohen navode gorštake sa škotskih visoravni i američkih Appalachian planina, američke kauboje i Sioux indijance, beduine, indokineske montanjare i – Balkance.

U takvim zajednicama, hrišćanski poziv na okretanje drugog obraza nije znak uzvišenosti, nego gluposti i slabosti. „Ako dobijem šamar i okrenem drugi obraz, otkinuće mi glavu” – glasi računica. To je mjera slabosti ovog društva.

Crna Gora se brzo i radikalno mijenja, ali se izvjesna društvena pravila, naročito ona nepisana, ona koja ne staju u pisane zakone, mijenjaju sporo. I danas, kada su katuni i udari na ovce tek stvar folklora, kultura časti živi. Pinker ističe kako, i kada se stil života nekog naroda promijeni, njegova kultura časti može se još dugo održati, jer je svakome teško da je se, strahujući da će to biti shvaćeno kao znak slabosti, prvi odrekne.

Pinker to ilustruje primjerom američkog Juga. Taj dio najrazvijenije države na planeti i dalje čuva jaku kulturu časti. Kako je izgledala politika SAD onda kada je bila vođena južnjačkom logikom časti, vidjeli smo za vrijeme vladavine Georga W. Busha: preventivni napadi, odmazde i pojačane mjere nacionalne sigurnosti dovele su u pitanje primat Amerike među demokratskim državama.

Kultura časti će se, bojati se, u Crnoj Gori zadržati još dugo. Vjerovati kako će ona biti uklonjena prostim usvajanjem „evropskih zakona”, infantilna je iluzija. Dok god su ti zakoni strani unutrašnjoj logici i vrijednosnom sistemu ovog društva, nepisani zakoni biće jači od tih, evropskih.

Samo podizanje nivoa prosvijećenosti može potisnuti kulturu časti. Prosvijećenost, i povjerenje u pravosudni sistem: uvjerenje da, hobsovski rečeno, pravdu možemo prepustiti Levijatanu. Ali: ako je Levijatan pretvoren u sredstvo odmazde, to samo jača kulturu časti. Gomilanje društvene nepravde društvo gura ka osveti, ne ka prosvijećenosti.

Andrej NIKOLAIDIS

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

Objavio:

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo