Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Održivost

Objavljeno prije

na

Da razne evropsko-svjetske izaslaničke misije s vremena na vrijeme ne objave svoje izvještaje o siromaštvu u Crnoj Gori, ne bismo ni znali da pored nas ima siromašnih. Napisani su mnogi mudri tekstovi o tome kako su rad i radništvo protjerani iz holivudskih filmova. U tim filmovima danas možemo vidjeti svašta, od eksplozija u dubokom svemiru do džinovskih valova koji gutaju Vašington: praktično sve, osim čovjeka koji nešto proizvodi svojim rukama. Na sličan način siromašni su protjerani iz crnogorske medijske slike stvarnosti: u medijima je siromašnih sve manje, dok ih je u stvarnosti sve više. I kada se siromašni pojave na našim TV ekranima, pojavljuju se ne kao živi ljudi sa imenima i licima, nego kao indeksi, kao brojke koje promiču pred našim ravnodušnim pogledom. Siromašni su danas nevoljni statisti u igri obmane brojkama, koja se ponekad naziva i ,,statistika”. Nacionalni izvještaj o društvu po mjeri čovjeka za ovu godinu, koji je uradio UNDP u Crnoj Gori, tekst kojem se vrijedi vraćati, kaže da je ,,siromaštvo ostalo stabilno, uprkos zabilježenom ekonomskom rastu i povećanju zarada”. Kako smo iz brojnih sličnih izvještaja naučili, crnogorski sjever je i dalje siromašniji od juga. Čitavih 62 odsto od ukupnog broja siromašnih živi u sjevernoj regiji. U centralnoj živi 25 odsto a svega 11 odsto na jugu. „Značajan dio stanovništva sjevernog regiona živi odmah iznad linije siromaštva i socijalno je ugrožen u smislu da su osjetljivi na sve oscilacije u ekonomiji”, kažu autori izvještaja. Broj siromašnih bi se, dakle, lako mogao i povećati – dovoljan je mali ekonomsko-društveni potres.

Ali bi se, takođe, relativno lako mogao i značajno smanjiti. Jaz siromaštva u Crnoj Gori iznosi 2,7 odsto što prevedeno na jezik prakse znači da bi, ukoliko bi država Crna Gora našla načina da novac u iznosu od 2,7 odsto linije siromaštva distribuira siromašnima, svi siromašni bili bi izvučeni iz siromaštva. Ovdje ne treba biti ni ekonomski ni statistički ekspert – 2,7 odsto pa makar od bilo čega, nipošto nije mnogo ako je rezultat utopistički nestanak siromaštva u Crnoj Gori. Tu ne treba izmišljati toplu vodu. Praktično: ako bi Crna Gora uvela zekat, pa taj princip odvajanja od vlastite dobiti za siromašne nazvala, volja joj, evropski i moderno, vrlo brzo bi se izborila sa siromaštvom.

Među stvarima do kojih se u Crnoj Gori tradicionalno drži, čast zauzima visoko, ako ne počasno mjesto. Pogledajte samo koliko je javnih istupa i sudskih tužbi u odbranu časti… Ali niko ne laže tako srčano i potpuno kao onaj koji govori o sebi. Društveni psiholozi Richard Nisbett i Dov Cohen u knjizi Kultura časti ističu kako je osnovna osobina društava časti – njihova nasilnost. Oni tvrde kako se nasilne kulture časti javljaju u društvima koja su izvan dometa zakona i u kojima se dragocjeno vlasništvo može lako ukrasti. Kao klasične primjere kultura časti Nisbett i Cohen navode gorštake sa škotskih visoravni i gorja Appalachian, indijance iz plemena Sioux, beduine, te, naravno – djelove Balkana.

Pored časti, naši ljudi naročito drže do „svoje vjere”. Ali ma koja ta vjera bila, i ma kako slobodno definisali čast, jedno je sigurno – i religija i čast nalažu empatiju sa siromašnim ljudima koji žive do nas. Kako to divno objašnjava Žižek, religiozni zahtjev „ljubi bližnjeg svog” ujedno je i zahtjev za socijalnom pravdom. Drugi savremeni veliki lijevi mislilac, Ranciére, ističe kako jednakost ne treba biti rezultat, nego nulta tačka, osnovna pretpostavka istinske demokratske politike.

Statistički pokazatelji o nivou siromaštva i socijalnim razlikama su neumoljivi: oni svjedoče o manjku istinske politike i višku gole eksploatacije. Odgovorna politika, bilo lijeva ili kapitalistička, ograničava eksploataciju i radi na uspostavi principa jednakih šansi. Koncept „održivi razvoj” ne znači drugo nego „održivi kapitalizam”. Naš kapitalizam, ovakav kakav je, neodrživ je.

Andrej NIKOLAIDIS

Komentari

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

Objavio:

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo