Povežite se sa nama

MONITORING

Novi KOS ruši ANB i Duška Markovića?

Objavljeno prije

na

Od kraja 2008. u skupštinskoj proceduri se nalaze amandmani na Zakon o odbrani kojim se utemeljuje „novi KOS” – Obavještajno-bezbjednosna služba (OBS) Ministarstva odbrane. Amandmani su „zamrznuti” zbog prigovora Socijaldemokratske partije da se ministru odbrane daju identična ovlašćenja kao šefu ANB-a, što smatraju neprimjerenim. ANB tako, barem zvanično, ostaje jedina tajna služba sa monopolom nad tajnim prikupljanjem podataka. Niko ne osporava da Crna Gora treba da ima najmanje dvije obavještajne službe; posebne vojne službe postoje u svim susjednim državama (Srbija ima čak dvije – VBA i VOA). Nezamislivo je da Vojska Crne Gore može ostvariti ustavnu funkciju odbrane države ako ne raspolaže obavještajnim podacima o ratnim potencijalima drugih država, niti Ministarstvo odbrane može efikasno sprovoditi civilni nadzor VCG, te njenu bezbjednosnu i kontraobavještajnu zaštitu. Standardi NATO interoperabilnosti takođe nameću imperativ ustrojstva posebne vojne službe. Amandmani o ustrojstvu OBS-a, saznaje izvještač Monitora iz internog dokumenta Ministarstva odbrane – rađeni su po ugledu na rješenja iz Zakona o odbrani Republike Slovenije, s tim što za OBS nijesu predviđena policijska ovlašćenja (hapšenje, legitimisanje, itd) koje ima slovenačka vojno-obavještajna služba. Crnogorska OBS bi bila organizaciona jedinica Ministarstva odbrane a njenim radom bi rukovodio načelnik koga bi imenovao ministar odbrane.

Ministar odbrane bi bio ključna figura OBS: poput šefa ANB, on bi bio ovlašćen da – po prethodno dobijenoj dozvoli od predsjednika Vrhovnog suda – izdaje naloge za tajno prikupljanje podataka. Ali, za razliku od šefa ANB, kome je, barem na papiru, zabranjeno članstvo u političkim partijama, ministar odbrane je političar, visokorangirani član DPS.
Iako OBS, prema tvrdnjama iz Ministarstva odbrane, još nije zvanično ustrojena, misterija sa „vojnom službom” eskalirala je do tvrdnji kako je, daleko od očiju javnosti, došlo do dramatične rasprave u vrhu vlasti u koju je uključena OBS ili neki njen embrion. Direktor ANB Duško Marković je, tvrdi se, odbio da slijepo izvršava naloge i produbi kolaboraciju sa šefovima organizovanog kriminala, zbog čega je – mimo zakona – aktivirana „vojna služba” da odradi ono što ANB neće. Marković je 2005. izabran za direktora ANB a mandat mu – sa opcijom reizbora – ističe iduće godine.
„Po svemu sudeći, Marković pokazuje intencije da se suprotstavi nastavljanju prakse nezakonite zloupotrebe ANB, pa i formiranju paralelne vojne bezbjednosne službe i to može eskalirati narednih dana podnošenjem ostavke ili smjenom Markovića”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene i član Odora za bezbjednost i odbranu Skupštine.
,,Vrh režima sumnja u sigurnost postojeće tehnike ANB-a, jer su neke informacije počele da cure, pa se u samom vrhu režima rodila ideja o potrebi formiranja privatne službe bezbjednosti sa ljudima odanim vrhu režima. Najnovije akcije bezbjednosnih agencija SAD, Hrvatske, Srbije i Italije su uzdrmale temelje kriminalne organizacije formirane u Crnoj Gori krajem 1990-ih. Roje se sumnje da neko od važnih ljudi iz sistema bezbjednosti, kao i iz kriminalne organizacije, aktivno sarađuje sa službama ovih zemalja, što je dovelo do spektakularnih istraga za ubistvo Iva Pukanića i zaplijene 2,8 tona kokaina koji je, po svemu sudeći, naručila crnogorska kriminalna organizacija”, kaže Medojević.

Priča sa „vojnom službom” je započeta početkom 2007. nakon što su raspuštena dva bivša vojno-obavještajna centra u Podgorici (5. regionalni centar VBA i 3. centar VOA). U novoformiranom Ministarstvu odbrane Crne Gore osnivaju Odjeljenje za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kriptozaštitu na čijem je čelu bio Božidar Lakić.

Kao rijetko ko, Lakić je aktivni veteran crnogorske političke scene. Bio je krajem 1980-ih ministar a u doba sankcija protiv SRJ – šef carinarnice u Baru. U drugoj polovini 1990-ih Lakić je DB rukovodilac za Bar, Budvu i Ulcinj. Do sredine 2007. istovremeno je bio šef ANB za Podgoricu i načelnik Odjeljenja za odbrambeno-bezbjednosne poslove Ministarstva odbrane.
Skupa s Lakićem na rad u Ministarstvo odbrane su prebačeni i Veselin Mazić i Predrag Abramović, dva prvoklasna ANB operativca sa iskustvom kontraobavještajnog djelovanja protiv bivšeg KOS-a.
Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u Ministarstvu odbrane (Vlada ga usvojila 27. novembra 2008), ukinuto je Odjeljenje za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kriptozaštitu a Lakić je imenovan za savjetnika ministra odbrane Bora Vučinića. Ustrojena je OBS i definisana kao ,,organizaciona jedinica koja pruža obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i rat”.
Nevolja nije samo u tome što je Pravilnik usvojen prije verifikovanja amandmana na Zakon o odbrani i zvaničnog ustrojstva OBS. Nekome se očigledno žurilo previše, jer se Pravilnikom preciziraju i nadležnosti Lakića kao ministrovog savjetnika za odbrambeno-bezbjednosna pitanja: da ,,vrši najsloženije poslove koji zahtijevaju posebnu stručnost” i ,,organizuje i koordinira rad obavještajno-bezbjednosne službe”.
„Ne postoji komparativno iskustvo da savjetnik ministra vodi rad službe, što dodatno potvrđuje opravdanost mojih sumnji u vezi pravih motiva ovakvog protivustavnog uređenja nove službe bezbjednosti”, kaže Medojević za Monitor . I dodaje: „Analizom zakonskih i podzakonskih akata koji regulišu ovu oblast, došao do zaključka da u okviru Ministarstva odbrane funkcioniše nepoznati broj bezbjednosnih operativaca, pod rukovodstvom savjetnika Lakića, koji formalno nijesu organizovani ni sistematizovani u skladu sa zakonom”.
Na sajtu Ministarstva odbrane prezentirana je šema na kojoj je kao posebna organizaciona jedinica predstavljena OBS sa 17 službenika.
Iako „fantomska”, ova služba je, kaže Medojević, „sklopila najmanje jedan međunarodni sporazum, o čijem sadržaju, takođe, kao član Odbora za bezbjednost i odbranu nijesam upoznat”.
Ilegalne aktivnosti „vojne službe” Medojević dovodi u vezu sa procjenom da su popucale „karike među ljudima koji vladaju Crnom Gorom”. Na meti se, tvrdi, našao šef ANB Duško Marković (od 1998. in continuo šef tajne službe). Kao autora „paralelne službe” Medojević je označio Milana Roćena, ministra inostranih poslova.
„Ideja formiranja vojne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom je ideja Roćena. Izbor provjerenog Roćenovog kadra Božidara Lakića za šefa ove službe, bio je snažan signal da Roćen sebi priprema novo ministarsko mjesto. Pod uticajem Roćena, pripremaju se izmjene Zakona o odbrani kojim se predviđa da ministar odbrane bude šef bezbjednosne službe, što je opet rješenje koje ne postoji u uporednoj praksi”, kaže Medojević.

Roćen i Lakić se poznaju najkasnije od 1980-ih kada su u zgradi Dva sanduka, obavljali poslove u državnom i partijskom vrhu. Iako nominalno diplomata, Roćenove biografske činjenice govore o tome kako je upućen u vojno-obavještajnu problematiku. Kako je Monitor pisao, dok je 1990-ih bio u Ambasadi SRJ u Moskvi saradnik sa vojnim atašeom, generalom Brankom Krgom, kasnijim načelnikom Vojno-obavještajne službe i šefom Generalštaba u Beogradu. Dok je 2006. važio za glavnog kandidata za ministra odbrane, službena Roćenova titula je bila – vojni savjetnik Mila Đukanovića.

Još je Roćen u najboljim odnosima sa Jevgenijem Primakovim, KGB veteranom, 1991-1996. šefom ruske obavještajne SVR (Služba vnešnej razvedki) i osoba od povjerenja generala armije Sergeja Šojgua, ministra i člana Savjeta za nacionalnu bezbjednost Ruske Federacije.

 

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, PREDSJEDNIK PzP I ČLAN ODBORA ZA BEZBJEDNOST I ODBRANU SKUPŠTINE CRNE GORE
Imaju prislušne uređaje KOS-a, provjeravaju političku podobnost


MONITOR:
Na čemu temeljite tvrdnje da je OBS već formirana i da djeluje iz Ministarstva odbrane?
MEDOJEVIĆ: Vršeći svoju poslaničku funkciju došao sam do saznanja koja me navode na sumnju da u okviru Ministarstva odbrane postoji grupa državnih službenika koji se bave bezbjednosnim poslovima, koriste opremu i tehniku i obavljaju određene operativne radnje, bez potrebnog zakonskog osnova, pa samim tim i van sistema parlamentarne kontrole, propisane Ustavom Crne Gore (član 82).

Zakon o odbrani (u članu 36) propisuje da Ministarstvo odbrane organizuje vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove za potrebe odbrane, ali ne postoji nijedan važeći zakon u Crnoj Gori koji uređuje pitanja od važnosti za organizaciju, rukovođenje, nadležnosti i kontrolu nad ovom važnom službom. Postojanje određenog – a meni kao parlamentarcu i članu Odbora za bezbjednost i odbranu nepoznatog broja operativaca, koji obavljaju vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove van zakonskih okvira i van demokratske kontrole – dovodi u pitanje ustavnost i zakonitost postupanja ministra odbrane po ovom pitanju.

Nakon postavljanja poslaničkog pitanja i sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu koja je održana 6. novembra ove godine, dobili smo čitav niz kontradiktornih i međusobno suprotstavljenih odgovora ministra odbrane. On tvrdi da OBS u okviru Ministarstva odbrane ne postoji, iako je OBS Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji ministarstva predviđena kao posebna organizaciona jedinica.

MONITOR: Takođe tvrdite kako „vojna služba” ima „svu modernu opremu za prisluškivanje građana”?
MEDOJEVIĆ: Na osnovu mojih izvora iz Ministarstva odbrane došao sam do informacija da je dio stare opreme od Vojske SCG zadržan u Crnoj Gori, kao i da se pristupilo aktivnostima na nabavci nove opreme i tehnike za potrebe ove fantomske bezbjednosne službe. Prema našim informacijama ta nabavka je već obavljena i operativci ove vojne službe imaju potrebna tehnička sredstva za obavljanje svojih aktivnosti. Ova nabavka je, po svemu sudeći, obavljena tajno i za nju zna vrlo mali broj ljudi od najvećeg povjerenja vrha crnogorske vlasti. S druge strane, vojni bezbjednjaci nemaju saradnju sa ANB, pa se postavlja pitanje kako i s čim obavljaju svoje aktivnosti? Iz više izvora smo dobili informacije da je uloga ove službe da provjerava političku podobnost pripadnika Vojske Crne Gore i Ministarstva obrane, kao i da budno prate javne nastupe koji kritički govore o haotičnom stanju u Ministarstvu odbrane i VCG. Tako su se bezbjednosne i kontarobavještajne provjere ove fantomske službe svele na provjere ko kako glasa i ko se ne slaže sa katastrofalnim stanjem u kojem se nalazi VCG.

MONITOR: Ilegalne aktivnosti „vojne službe” dovodite u vezu sa procjenom da su popucale „karike među ljudima koji vladaju Crnom Gorom”?
MEDOJEVIĆ: Pritisak međunarodnih faktora na policiju, ANB i tužilaštvo da hapse vođe kriminalne organizacije svakim danom je sve veći, a svima je jasno da bi takva akcija dovela do pada Vlade ili velikih smjena u ovim institucijama. Dolazi vrijeme podnošenja računa, a sve je veći broj profesionalaca i u policiji i ANB koji ne žele da, poslije pada ovog režima, završe kao Rade Marković i drugi pripadnici službe u Srbiji koji su do kraja i slijepo izvršavali naređenja Miloševića

MONITOR: Za Milana Roćena tvrdite da „komanduje vojskom iz sjenke”. Na koji način?
MEDOJEVIĆ: Ideja formiranja vojne bezbjednosne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom je ideja Roćena. Na ovaj problem upućuju i neki krugovi iz NATO saveza sa kojima sam ja imao komunikaciju, koji upozoravaju na neophodnost definisanja ove službe u skladu sa Ustavom Crne Gore. PzP je u više navrata upozoravao na netransparetne i nejasne odnose Roćena i ruskih bezbjednosnih agencija i to dovodimo u vezu sa mogućim planovima nekoga iz vrha režima da u slučaju krajnje nužde u Rusiji potraže svoje novo sklonište od pravosudnih organa. Koju cijenu će platiti država Crna Gora i naše evroatlantske integracije zbog ovih privatnih aranžmana – tek ćemo da vidimo.

 

VIDAK LATKOVIĆ, PORTPAROL MINISTARSTVA ODBRANE
Ne prisluškujemo nikoga


MONITOR:
Iako je ministar odbrane demantovao da je OBS formirana, činjenica je da je posebnim Pravilnikom takva služba već definisana. Kako to objašnjavate?
LATKOVIĆ: Shodno zakonskoj obavezi da organizuje vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove, Ministarstvo odbrane je svojim aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji propisalo postojanje OBS kao organizacione jedinice koja bi pružala obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i ratu. Ovim Pravilnikom je samo predviđen broj izvršilaca u službi – 17, a radna mjesta i opis poslova će se propisati posebnim pravilnikom koji će biti donijet nakon izmjena i dopuna Zakona o odbrani. Nakon što su prošli skupštinsku proceduru, Vlada je odlučila da, radi dodatnog sagledavanja, povuče iz skupštinske procedure Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odbrani. Dakle, u Ministarstvu odbrane još nije formirana organizaciona jedinica sa ovlašćenjima da tajno prikuplja podatke.

MONITOR: Da li Ministarstvo odbrane razmjenjuje podatke sa stranim obavještajnim službama i kojim?
LATKOVIĆ: U sklopu ukupnih aktivnosti na pripremi jedinice za mirovne misije i njeno upućivanje u ISAF misiju u Avganistanu i potrebe za razmjenom obavještajnih informacija o situaciji na terenu gdje bi bila locirana naša jedinica, Ministarstvo odbrane naravno razgovara i o ovoj temi sa strateškim partnerom i zemljama koje već učestvuju u ovoj misiji.

MONITOR: Da li je Ministarstvo odbrane nabavilo sofisticiranu prislušnu i protivprislušnu opremu?
LATKOVIĆ: Ministarstvo odbrane ne posjeduje, nije nabavljalo, niti imalo namjeru da nabavi nikakvu “sofisticiranu prislušnu i protivprislušnu opremu”, niti je takva sredstva koristilo u svom radu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike

 

 

Vlada je u srijedu predstavila prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu. To je urađeno uz, već tradicionalno, kršenje Zakona u budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji nalaže da se taj dokument parlamentu preda do 15. novembra.

Očigledno, zvaničnici izvršne vlasti nijesu ništa naučili iz prošlogodišnje lekcije. I tada je prijedlog budžeta zakasnio u Skupštinu, da bi tamo ostao zarobljen/neusvojen sve do februara ove godine, zbog sukoba poslanika vlasti i opozicije (afera Ustavni sud). Zato smo godinu počeli uz tzv. privremeno finansiranje, kasnilo je i usvajanje agrobudžeta…

Kašnjenje sa pripremom i predajom budžeta jeste problem, ali nije jedini. Ni najveći.

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike.

Ignorišu se čak i novousvojeni zakoni koji državi stvaraju dodatnu obavezu na strani rashoda. Tako je predloženim budžetom zaobiđen ljetos usvojeni Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je, tokom 2026. godine, predviđena isplata novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima kompanija iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj.

U predloženom budžetu taj novac nije planiran, odnosno, opredijeljen. A skorašnje procjene govore da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. Iz Vlade, izgleda, računaju da je dovoljno to što su se sada sjetili da je problematični Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa njima, i da oni još ne znaju koliko novca moraju da obezbijede i kome treba da ga daju, kako bi ispunili obavezu koju im je parlamentarna većina zadala na prijedlog Demokrata. Tanak alibi. Moguće je taj „propust“ ispraviti u parlamentu, samo što toliki novac nije lako utrpati u budžet a da se ne osjeti. Rastom planiranog deficita ili dodatnim rezovima na strani nekih drugih, već planiranih, izdataka.

Zaboravljenih troškova ima još. Neki su identifikovani, drugi nijesu. I možda neće ni biti dok ne dođu na naplatu. Vlada je u srijedu parlamentu, za njegove službe javnosti, predočila dokument od skoro 3.700 stranica tabela i teksta. Sve to treba pročitati, uporediti i analizirati. Ili prihvatiti tako kako je, pa se poslije čuditi i žaliti.

Na prvi pogled, predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja kontinuitet sa aktuelnim. Pripremljen je po modelu traženja najmanjeg zajedničkog sadržalaca između lijepih želja, realnih potreba i sve sumornije ekonomske stvarnosti. Uz olakšavajući okolnost da naredne godine Crna Gora ima obavezu da vrati „samo“ 384 miliona duga. To je značajno manje od ovogodišnjih 820 miliona ili 1,2 milijarde eura koje za plaćanje (vraćanje duga) dospijevaju 2027. godine.

Vlada planira da će država naredne godine prihodovati 278 miliona više nego ove godine (3,164 naspram 2,886 milijardi). I rashodi će, dogodine, biti veći za istih 278 miliona (3,084 milijarde ove a 3,362 naredne godine). Već pogađate, isti su i projektovani deficiti u ovoj i narednoj godini – 278 miliona. Biće da je sve to slučajno.

Samo što dogodine za kamate na državne pozajmice treba platiti pet miliona više (165 u odnosu na ovogodišnjih 160 miliona). Dva su razloga za to, a vlast ne voli da priča ni o jednom od njih.  Iznos javnog duga raste iz godine u godinu.  Uporedo, da bi vratila dugove koji dospijevaju, Vlada se zadužuje uz kamate koje su veće od ugovorenih na kredite koji se vraćaju. To je usud država koje žive na kredit.

Ukoliko parlamentarna većina vladin prijedlog prihvati bez značajnijih intervencija, troškovi tekućeg budžeta (plate, redovni rashodi za funckionisanje i održavanje sistema) biće za sto miliona veći od ovogodišnjih. Za približno isti iznos (100 miliona) porašće i izdvajanja za budžet državnih fondova u 2026. godini (Fond PiO i Fond zdravstvenog osiguranja). Kapitalni budžet, u koji država uz nove projekte uračuna i dobar dio troškove održavanja postojeće infrastrukture, biće uvećan za 25 miliona. Na papiru.

Ministar finansija Novica Vuković uložio je popriličan trud da objasni kako za Vladin prijedlog budžeta ne važi pravilo čitaj kako je napisano. Posebno u dijelu koji se odnosi na mogućnost vladinih zaduženja u narednoj godini. „Sredstva koja su nepohodna kada govorimo o dugu i zaduženju za 2026. godinu su 710 miliona i molim vas da tako javnost informišemo“, insistirao je. „Druga kategorija su infrastrukturni projekti i obezbjeđivanje sredstava za vraćanje dugova… Samo da ne sabiramo i informišemo javnost da je zaduženje 3,5 milijardi – jer to ulazi u zonu dezinformacije.“

Vukoviću je zasmetalo što su neki novinari prezentovani budžet čitali dalje od tabela prihoda i rashoda na njegovom početku. Pa su vidjeli da se u pripremljenim tabelama pominje zaduženje manje od 500 miliona (uz 200 miliona navodno postojećeg depozita), dok se u tekstualnom dijelu dokumenta od parlamenta traži saglasnost da se Vlada može zadužiti ukupno blizu 3,5 milijardi: uz novac potreban za normalno funkcionisanje države u narednoj godini, još milijardu „za refinansiranje duga i stvaranje fiskalne rezerve u 2027.“  i blizu dvije milijarde „za kapitalne i programske projekte“. Pa nam sada objašnjavaju da se sve to neće realizovati naredne godine. Nego oni tako, za svaki slučaj, žele imati otvorene opcije.

„Nikad veći kapitalni budžet“, pohvalili su se iz Ministarstva finansija. I nastavili da se hvale čak i kada je obznanjeno da je kapitalni budžet za 2019. bio veći. Da zanemarimo što se finansijski najznačajnije stavke iz ovogodišnjeg budžeta prenose u narednu godinu, bez bilo kakvih dešavanja na terenu. Tako se ovogodišnjih 100 miliona namijenjenih za radove na dionici autoputa Mateševo – Andrijevica prenosi u narednu godinu, u manjem iznosu (65 milion). Zapadna zaobilaznica oko Podgorice (dionica Smokovac – Rogami) takođe. Slična je priča sa Opštom bolnicom u Pljevljima, Univerzitetsko-kliničkim centrom u Podgorici, uz pregršt škola i vrtića s kraja na kraj Crne Gore na kojima se, godinama, radi samo kada treba nakititi kapitalni budžet. Pa naredne godine opet.

„Mi ćemo 2026. godine, u isto vrijeme, graditi više od deset dionica auto puteva“, obećavao je premijer Milojko Spajić početkom mandata. „Ljudi, zamislite kakvo će gradilište Crna Gora da bude 2026. Ja se sav naježim samo razmišljajući o tome…“. Situacija je takva da je, još uvijek, neizvjestan i početak one (Mateševo – Andrijevica) čiju je gradnju Spajić najavljivao za septembar prošle godine. A brojevi govore da ćemo mi tek imati razloga da se ježimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CIN-CG: NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalističke parole navijača Hrvatske osuđene su u cijelom regionu. Crnogorski navijači na fašističke povike odgovorili antiratnom porukom i sportskom kulturom

 

 

,,Ustaše, četnici, zajedno ste bježali”, odgovor je navijača fudbalske reprezentacije Crne Gore na nacionalističko i fašističko skandiranje hrvatskih navijača ,,Ubij Srbina”, ,,Za dom spremni”, ,,Ustaški se barjak vije”, ,,Ko ne skače taj je pravoslavac”…

Utakmica između Crne Gore i Hrvatske, koja je proglašena duelom visokog rizika, počela je u najboljem navijačkom redu – pozdravljena je hrvatska himna, a aplauz je dobio fudbalski maestro Luka Modrić.

Navijačima Hrvatske, kojih je u Podgorici bilo preko 500, skandiranje nije bilo dovoljno, pa su članovi navijačke grupe Torcida, Nogometnog kluba Hajduk iz Splita, razvili transparent – ,,Iz Dubrovnika čuju se vici, p*šite nam **rac četnici. Oprosta nema“. To je odgovor na transparent ,,Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”, koji su navijači Crne Gore razvili tokom septembarskog meča ove dvije reprezentacije u Zagrebu.

Navijači Crne Gore su na prvom fudbalskom meču u istoriji sa Hrvatskom ponovili antiratnu poruku koja se čula na Cetinju u februaru 1992. u jeku napada na Dubrovnik. Transparent je propraćen aplauzom publike na Maksimiru, a skrenuo je pažnju i regionalne javnosti da je moguće drugačije navijanje i podrška svojoj reprezenataciji.

Nakon meča koji je završen 3:2 za Hrvatsku i koji nije imao rezultatski značaj, jer se Hrvatska već plasirala na Svjetsko prvenstvo a Crna Gora nije, selektor reprezentacije Hrvatske Zlatko Dalić zahvalio se svima u Crnoj Gori na gostoprimstvu. ,,Ostalo ne želim da komentarišem”, poručio je.

,,Nisam ni shvatio da je aplauz upućen meni. Naježio sam se – nevjerovatan osjećaj”, izjavio je najbolji fudbaler hrvatske reprezentacije Luka Modrić čije je pojavljivanje na stadionu propraćeno aplauzom.

Dobru atmosferu i pohvale na igru naše reprezentacije,uspio je da pokvari selektor Crne Gore Mirko Vučinić  mizoginim objašnjenjem poraza: ,,Sve je bilo fenomenalno, ali na kraju su slavili Hrvati. To je isto kao kad izlaziš sa nekom ženom deset večeri zaredom, plaćaš večeru, a na kraju je voziš kući kao taksista. Dakle, moramo da budemo konkretni”.

Ombudsman RTCG zatražio je pokretanje disciplinskog postupka protiv komentatora Nebojše Šofranca zbog načina na koji je tokom prenosa utakmice komentarisao incidente na tribinama. Smatra da je Šofranac relativizovao događaj, jer nije jasno osudio ekstremističke ispade, a nakon meča izjavio da je atmosfera bila korektna.

U hrvatskim medijima navijanje njihovih navijača ocijenjeno je krajnje negativno, uz naglašavanje da su u Podgorici bili dočekani izuzetno korektno. Nova TV je skandiranje nazvala ,,sramotnim”.

,,A ti naši nevježe ne znaju da su upravo ti Crnogorci najveće žrtve četnika, koji im negiraju naciju, državu i postojanje, a oni su u jeku najvećeg rata i napada na Dubrovnik imali hrabrosti okupiti se i s Cetinja javno poručili: ‘Sa Lovćena vila kliče oprosti nam, Dubrovniče’… Jednom riječju razočaranje. I s pravom su zapjevali ‘Ustaše i četnici, zajedno ste bježali’, jer su i ovog puta ustaše učinili uslugu četnicima”, napisao je novinar Vlado Verušić u Jutarnjem listu.

,,Kad sami nemamo volje ni snage obračunati se s vlastitim demonima, uvijek se nađe netko drugi tko će to učiniti. Pa makar to bili i oni od kojih to najmanje očekujemo, kao što su to ovaj put učinili Crnogorci”, piše Slobodna Dalmacija u tekstu pod naslovom ,,Ne pamti se kad je netko Hrvatima održao takvu lekciju iz povijesti”.

Tabloidi u Srbiji iskoristili su divljanje hrvatskih navijača da pojačaju svoj narativ prema Crnoj Gori, pa su optužili da na nacionalističko skandiranje nije reagovala policija, mediji, niti država. Na domaćem terenu priču je preuzeo Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), koji u svojoj kolumni tvrdi da je navijače umirivao jedino oficijelni spiker: ,,Nikad nisam bio ponosniji nego sinoć, ustaše u sred Podgorice pozivaju na ubistvo 33 odsto Srba u Crnoj Gori, a državni vrh mudro ćuti zbog evropskih integracija”.

Realnost je ipak drugačija.,,Navijanje” su osudili mnogi iz vlasti i opozicije. ,,Ovakvi incidenti nas opominju da pogrešne ideologije u regionu nikada ne miruju te da javni prostor moramo aktivno i odlučno štititi od neprimjerenih poruka netrpeljivosti koje šalju neodgovorni pojedinci”, poručio je premijer Milojko Spajić. Istakao je da je ,,ponosan na naše navijače koji su aplauzom pozdravili hrvatsku himnu i reprezentativce”, naglasivši da je takav gest najbolji primjer vrijednosti koje Crna Gora želi da njeguje.

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović izjavio je: ,,Koliko su navijači Crne Gore sinoć zaslužili poštovanje, jednako kao igrači oba tima na terenu, toliko je ponašanje hrvatskih navijača bilo sramotno i za svaku osudu”.

Uz pridruživanje osude navijačkog šovinističkog divljanja, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) su skrenuli pažnju na selektivnu reakciju vlasti: ,,Osudili su ponašanje hrvatskih navijača, ali su prešutjeli napad na vozilo hrvatskih navijača dan ranije. Dosljedna osuda nasilja i govora mržnje je ključ za zdrav društveni ambijent”.

Hrvatski državljani napadnuti su u nedjelju uveče u mjestu Ugnji, na magistralnom putu Cetinje-Budva. Za sada nepoznate osobe su im prepriječile put i na kombiju polomile stakla i retrovizor. Iz policije su saopštili da se građani Hrvatske, koji su putovali kombijem splitskih registarskih oznaka, nijesu kretali organizovano niti kao navijačka grupa, već individualno. Policija još uvijek traga za napadačima, a sa događajem je upoznato Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i u toku je prikupljanje obavještenja od lica, izuzimanje video nadzora i preduzimanje svih mjera i radnji na rasvjetljavanju događaja.

Gradonačelnik prijestonice Cetinje Nikola Đurašković posjetio je u nedjelju uveče, u prostorijama cetinjske policije građane Hrvatske koji su napadnuti, ponudio im svaku vrstu pomoći i izrazio podršku. Ubrzo je organizovana i akcija prikupljanja sredstava za popravku vozila napadnutih hrvatskih navijača. Napad su osudile brojne nevladine organizacije.

Par dana prije utakmice, hrvatski mediji su izvještavali da je crnogorska policija spriječila dolazak beogradskih navijačkih grupa Crvene zvezde – „delije” i Partizana – „grobari”, koje su imale namjeru da se sukobe sa hrvatskim navijačima. ,,Crnogorska policija je jako dobro pripremljena, spriječili su dolazak ‘grobara’ i ‘delija’ koji su htjeli napraviti sačekušu. To je na vrijeme zaustavljeno”, saopštio je reporter hrvatske Nove TV.

Crnogorski državljanin Miloš Lukovac (37), koji se u bezbjednosnim službama vodi kao operativno interesantno lice i osoba bliska režimu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uhapšen je u nedjelju veče u Podgorici kada su istražitelji dobili operativna saznanja da je iz Beograda stigao u Podgoricu kako bi izazvao incident na utakmici. Lukovca, koji je MMA borac, opozicioni mediji u Srbiji nazivaju „Vučićev batinaš sa tribina”, jer je tokom meča Srbija – Engleska bio predvodnik napada na druge navijače Srbije koji su skandirali „Ko ne skače, taj je ćaci” i „Pumpaj”. Kako je saopšteno iz Uprave policije, policijski službenici su Lukovca u nedjelju oko 23 sata u Podgorici locirali i kontrolisali njegov automobil „audi”, beogradskih registarskih oznaka, kojim je upravljao dok su se sa njim nalazile tri osobe. Uhapšen je zbog vožnje pod dejstvom kokaina.

U sklopu ove akcije uhapšen je i državljanin Srbije N.T. (22) za kojeg je utvrđeno da nema prijavljen boravak na teritoriji Crne Gore. ,,Nakon sprovođenja odgovarajućeg postupka lice će biti udaljeno sa teritorije Crne Gore”, saopštili su iz policije.

Nakon završetka utakmice koju je policija označila visokorizičnom, direktor Uprave policije Lazar Šćepanović javno je izrazio zahvalnost
svim policijskim službenicima, starješinama i rukovodiocima, kolegama iz  ANB-a, kao i  direktoru hrvatske policije Nikoli Milini i njegovim kolegama iz Republike Hrvatske sa kojima je crnogorska policija bila u neposrednoj komunikaciji u cilju pružanju podrške i razmjene informacija.

Da je incidenata bilo i nakon utakmice javlja hrvatski Index, pozivajući se na navijačku stranicu hooligans.cz. ,,Najozbiljniji incident dogodio se prilikom povratka navijača kući. Na cesti pri izlasku iz Podgorice, skupina nepoznatih napadača postavila je zasjedu i kamenjem zasula kolonu automobila u kojoj su se nalazili hrvatski navijači. Kada su putnici izašli iz svojih vozila, napadači su se razbježali u obližnju šumu. Zasad nema službenih informacija o mogućim ozljedama ili materijalnoj šteti”, piše index.hr.

I dok pojedini hrvatski mediji apeluju na Nogometni savez Hrvatske da uputi izvinjenje kolegama iz Crne Gore, čeka se reakcija krovne organizacije FIFA. Ona je zbog prethodnog meča između Crne Gore i Hrvatske na kojem su se takođe čuli povici ,,Ubij Srbina” kaznila Hrvatski savez sa 30.000 franaka.

Tokom kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, 2023. godine, nakon utakmice između Crne Gore i Srbije u Podgorici, UEFA je zbog šovinističkih ispada navijača, kaznila Fudbalski savez Srbije sa 50.000 eura, a Crne Gore sa 20.000.

Dešavanja na stadionima znaju biti znakovita. Sukob navijača, fudbalera i policije na utakmici DinamoCrvena zvezda u Zagrebu 1990. simbolično je označio kraj Jugoslavije. „Rat je počeo na Maksimiru“, kaže naslov jednog dokumentarnog filma. Nakon toga, sprega tajne policije, kriminala i huligana u sportu postala je uobičajena za ostvarivanje političkih ciljeva.

Za razliku od navijača najvećih klubova u Crnoj Gori koji, poput svojih istomišljenika iz regiona, tokom navijanja koriste nacionalističke i šovinističke provokacije, navijači reprezentacije pokazuju otklon od ove negativne ,,tradicije”.

Prošli su dug put, od 2019. godine kada je Fudbalski savez Crne Gore zbog rasizma kažnjen nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”, do nedavnog Oprosti nam Dubrovniče i Ustaše, četnici, zajedno ste bježali.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DISCIPLINOVANJE POLITIČKIH DISIDENATA U SPC-U: Patrijarh i sinod kao ruka države 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić, izazvao je bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve koji se usude podržati studente, ili se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a

 

Dok Srbiju potresaju protesti više od godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu (kada je stradalo 16 osoba i još niko nije odgovarao) sve veći broj eminentnih ličnosti staje na stranu studenata i borbe za pravdu. Nedavni istup Novaka Đokovića, najboljeg sportiste Srbije svih vremena, protiv vlasti braće Vučić je izazvao bijes režimskih medija. Vlast ne štedi ni sveštenike ni episkope Srpske crkve (SPC) koji se usude podržati studente, ili, u najmanju ruku, se distanciraju od pljuvačkog rječnika države i vrha SPC-a.

Sinod SPC-a (crkvena vlada) formirao je 7. oktobra Posebnu komisiju koja treba da ocijeni kako vladika Justin Stefanović vodi Eparhiju žičku sa sjedištem u Kraljevu. Navodno postoje optužbe da na “upitan način” upravlja svojom jurisdikcijom. Vučićevski Srpski telegraf tvrdi da se „protiv Justina pobunila bratija manastira Studenica — koju je pokušao da komercijalizuje”.  Navodno je manastirski konak nuđen za iznajmljivanje kao hotel na svjetskim booking platformama. Vučićevci tvrde da Justin „sprovodi teror nad monasima”, vodi „biznis sa manastirskim vinom”, „mulja sa zemljištem na Kopaoniku”….

Sinod je obavezao Komisiju da posjeti vladiku 23. oktobra iako je on tražio odgađanje posjeta za 3. novembar zbog “ličnih obaveza” i odsustva više saradnika. Mitropolit Justin je u objavljenom pismu Sinodu tražio uvid u “izveštaj komisije Patrijaršijskog Upravnog odbora iz jula ove godine a koji se odnosi na kontrole od 25. marta do 9. maja ove godine u Eparhiji”. Julski izvještaj pominje “krajnje zabrinjavajući sadržaj” o stanju u Eparhiji. Za postojanje izvještaja Justin  je saznao iz odluke o dolasku Posebne komisije da izvrši “dodatni pregled”.

Interesantan je i sastav Posebne komisije. Rukovodilac je mitropolit bački Irinej Bulović, jedna od udarnih “duhovnih” pesnica vučićevskog režima, i uzdanica Kremlja i KGB Moskovske patrijaršije. Bulović je poznat i po biznisu koji je daleko veći od onog koji se zamjera Justinu. Bulović je poznat i kao duhovni otac sadašnjeg srbijanskog patrijarha i pisac raznih “patriotskih saopštenja” na zvaničnom sajtu SPC-a. Tokom zadnjeg boravka u Moskvi Irinej je sa patrijarhom „informisao“ ruskog diktatora Vladimira Putina da se u Srbiji dešava „obojena revolucija“.

U komisiji je i vučićevski profašistički episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić koji je u utorak od policije dobio rješenje suda o privremenom oduzimanju spomenika zločincu i naci-kvislinškom komandantu Pavlu Đurišiću. Spomenik je iz Gornjeg Zaostra ljetos prvo prebačen u lokalnu crkvu, pa onda prenešen u manastir Đurđevi stupovi kod Berana. Policija za sada nije uspjela pronaći spomenik koji je Metodije, koji Đurišića gotovo smatra za svetosavskog sveca, očigledno sakrio. Metodije je ljetos odlikovao srbijanskog gospodara ordenom Svetog Georgija Pobjedonosca prvog reda. Dodijelio je i zahvalnice najzagriženijim funkcionerima vučićevskih partija u Crnoj Gori. Tokom lokalnih izbora u Beranama Metodije je javno pozivao da se glasa kandidatkinja braće Vučić za gradonačelnicu.

U Komisiji je  crkvenom biznisu veoma sklon i materijalno situiran protojerej-stavrofor Velibor Džomić. On je ranije služio u Crnogorsko – primorskoj mitropoliji pod vladikom Amfilohijem. Tokom boravka u Podgorici razvio je prisne odnose sa ljudima iz podzemlja ili tzv. kontroverznim biznismenima. Često je navođeno da je redovno u društvu kriminalno – obavještajnog miljea pri vrhu Đukanovićevog režima. U DPS režimskim medijima je dugo stajala zabrana kritike djelovanja i prenošenja skandaloznih izjava Dzomića pod izgovorom da “on je sada na našoj strani”.

Iako je formalni razlog za istragu i dolazak komisije Justinovo upravljanje eparhijom,  očigledno je da je glavni razlog istrage njegova  podrška građanima i studentima, kao i osuda režimske represije nad srpskim narodom posljednjih godina.  Justin je u februaru bio potpisnik pisma koje su šestorica SPC episkopa uputila patrijarhu Porfiriju Periću. U pismu, koje je potpisao i crnogorski mitropolit Joanikije Mićović, osuđene su pljuvačke izjave kruševačkog episkopa Davida Perovića i kvazicrkvenih botova i portala koji su studente nazivali “srpskim ustašama” i “neprijateljima srpskog naroda”. Kao jedini episkop od šestorice koji ima sjedište u Srbiji, ubrzo je počeo dobijati patrijaršijske inspekcije iz Beograda dok su ga kvazicrkveni portali počeli napadati, kao i Joanikija, i tražiti njegovo pokajanje i povlačenje potpisa ako ne želi smjenjivanje. U julu se episkop Justin oglasio nakon policijske represije nad studentima i ostalim demonstrantima tokom protesta u Valjevu i drugim gradovima njegove eparhije. Rekao je “moć nije data radi nasilja… zloupotreba sile ne može doneti mir” i da su “hapšenja i prebijanja rane o kojima govorimo” javno. Krajem oktobra Justin je u manastiru Studenica ugostio i studente Državnog univerziteta u Novom Pazaru i dao im prenoćište na putu za Novi Sad gdje je obilježena godišnjica pada nadstrešnice. Ugošćavanje studenata muslimanske vjeroispovjesti i služenje iftar večere istima je izazvalo bijes nacionalista i kriminalaca i vjerovatno ubrzalo istragu protiv njega. Za sada se Patrijaršija još nije oglašavala za zaključcima i odlukama. U međuvremenu su studenti episkopu Justinu poslali podršku i zahvalnost što je uz njih.

Nisu samo članovi Posebne komisije politički aktivni u borbi za “srpski (krimo) svet”. Nedavno se predsjedniku Jakovu Milatoviću javno obratio Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije preko eparhijskog portala reagujući na navodno obrazloženje povodom posthumnog odlikovanja mitropolita Amfilohija u Podgorici. Fotije je poručio Milatoviću da je pročitao predsjednikovo obraćanje i da “čudom sam se čudio šta čitam i šta čujem”. Fotije tvrdi da je Milatović rekao da je Amfilohije samo Crnogorac i da ništa nije činio 2006. godine da spriječi odvajanje Crne Gore. Fotije dalje kaže i da je Milatović izjavio da je Amfilohije litije pokrenuo 2019/20. “da bi samostalnost Crne Gore potvrdio i što više je od Srbije udaljio”. Fotije je na kraju zaključio da je Milatovićev stav o litijama “čista laž”. Sve bi se ovo i moglo shvatiti kao političko polemiziranje da je išta od ovoga Milatović stvarno rekao. Tekst Milatovića koji je dostupan online i u video obliku ne sadrži ni jednu tvrdnju Fotija koju on pripisuje Milatoviću. Milatović nigdje nije izjavio da se Amfilohije izjašnjavao kao Crnogorac, ni da su litije organizovane da se potvrdi samostalnost zemlje i udaljavanje od Srbije. Ovakvo “čudom se čudim” saopštenje koje je napisano na “čistoj laži” kako sam autor reče pripisujući je Milatoviću, nije ni malo pobudilo Sinod da se pozabavi javnim blamiranjem vlastitih episkopa. Valja se podsjetiti i da se Bulovićev Sinod ranije  oglašavao oko svega i svačega. Episkopu pakračko – slavonskom Jovanu Čulibrku zabranio da dovodi u sumnju komunističko – udbašku brojku o navodnih 700 hiljada žrtava logora Jasenovac koju je vrh SPC prihvatio kao nebesku informaciju. Izgleda da Fotijeve javne izmišljotinje i pripisivanje istih drugom može proći Bulovićevu cenzuru bez problema.

S druge strane, paroh barski Jovan Plamenac je još aprila 2023. javno opisao dešavanja u Sinodu i Patrijaršiji. Plamenac je napisao da je srbijanski vladar (koji po Ustavu ima samo ceremonijalna ovlašćenja) „na sjednici (arhijerejskoga) sabora, iz svoje tašne izvadio kompromitujući materijal, koji mu je pripremila BIA (Bezbedonosno informativna agencija) i rekao episkopima ponaosob: ovo si radio, ovđe si snimljen”. Plamenac je rekao da je to razlog ćutanja episkopata SPC-a na francusko-njemački sporazum o Kosovu i da se “u narodu raspaljuju sumnje i priče da je patrijarh ucijenjen”. Plamenac je nedavno dobio zabranu SPC-a da nastupi na javnom skupu u Beogradu o vantjelesnoj oplodnji.

Ostaje da se vidi kako će se dalje ponašati crnogorski mitropolit Joanikije, koji za sada principijelno ćuti na dešavanja u Srbiji nakon što je potpisao pismo šest episkopa u februaru ove godine. Njemu se takođe može desiti da mu Bulović (sa Markom Parezanovićem) pošalje Posebnu komisiju.

Sinod i Arhijerejski sabor (uz mig Andrićevog venca) lako mogu i ukinuti Mitropoliju crnogorsku ako im se hoće i bez pitanja ikoga u Crnoj Gori.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo