Povežite se sa nama

MONITORING

Kobac u JSO obučavao atentatora?

Objavljeno prije

14 godina

na

rajo-bozovic001

Doskorašnji direktor FK Zeta Radojica Božović nije želio da potvrdi ili opovrgne informaciju koju smo objavili u pretprošlom broju Monitora da se nalazi na video snimku, koji je sada u posjedu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH-u, tamošnjem državnom tužilaštvu). Na snimku je Božović u društvu sa Robertom Matanićem i Slobodanom-Kardinalom Đurovićem (optuženima za ubistvo Iva Pukanića), te sa Branislavom-Branom Mićunovićem. „Ne demantujem ništa, niti imam bilo kakav poseban komentar. Ukoliko imaju snimak, neka ga pokažu. Ja imam prijatelje i njih se ne odričem”, kazao je Božović izvještaču Monitora. Snimak napravljen u Budvi, u jednom restoranu na Slovenskoj plaži, najvjerovatnije je nastao nešto manje od mjesec dana prije ubistva Pukanića u Zagrebu, kada je Matanić po svemu sudeći boravio u Crnoj Gori; na to upućuje dosad poznate činjenice o Matanićevom kretanju. Objavljeno je da je Matanić 27. septembra prošle godine, pola sata iza ponoći, iz Hrvatske ušao u Crnu Goru u svom automobilu folksvagen (registracija KC 963-DT). U Hrvatsku se vratio dva dana kasnije. Nacional piše kako je, analizom međusobnih SMS-ova, utvrđeno da su Matanić i Kardinal, tvrdi se sa ,,još nekim osobama u Crnoj Gori”, tada razgovarali o atentatu na Pukanića. Ko su misteriozne „još neke osobe” iz Crne Gore – zasad je tajna.

Radojica Božović je za Monitor kazao da se „piše svašta”, ali ne poriče da ima neimenovane prijatelje „čak i među Hrvatima”, iz redova onih s kojima se 1990-ih borio u ratu: „Pa šta? Ja sam se borio protiv njih, oni su se borili protiv mene i to vrlo hrabro. Danas ih ne doživljavam kao neprijatelje”.
Tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, Božović je, pod kodnim imenom Kobac, bio pripadnik Jedinice za specijalne operacije, poznatih Crvenih beretki u sastavu Resora državne bezbjednosti MUP-a Srbije a Matanić je bio borac na suprotnoj stani – u specijalnim postrojbama Hrvatske vojske.
„Bio sam u JSO do 1998. godine, kada sam odbio da učestvujem u ratu na Kosovu”, kazao nam je Božović koji je u Crvenim beretkama dogurao do vrha hijerarhijske ljestvice – čina pukovnika. Ilustracija njegovog statusa u JSO je i da se sa Slobodanom Miloševićem 4. maja 1997. u kampu JSO Štolc kod Kule (Vojvodina) srdačno rukovao; taj snimak je objavljen u dokumentarnom filmu Jedinica (iz 2006. godine) čiji je autor beogradski novinar Filip Švarm.
I Matanić se, kao veoma mlad, u Lici borio kao specijalac HV-a; nakon toga, kao kriminalac, prolazi kroz policijske evidencije. Do 2005. Matanić je (skupa sa bratom od strica Lukom Matanićem i Amirom Mafalanijem, sada takođe optuženi za Pukanićevo ubistvo) bio u Bugarskoj pripadnik ganga bliskog Sretenu Jociću, notornom Jocu Amsterdamu, koji je 2002. po holandskoj potjernici uhapšen u Sofiji i izručen Holandiji. Matanić je 2. marta 2005. uhapšen u Negotinu (Srbija), na bazi potjernice za ubistvo iz Bugarske, nakon što se pethodno sa jednim ortakom bio zabarikadirao u sobi hotela Ineks Krajina.
Advokata za Matanića u Srbiji je angažovao i platio Kardinal Đurović. Kardinal je upravo novčani dug Matanića zbog advokata pominjao kao navodni razlog njegovog dolaska u Hrvatsku kada je krajem oktobra 2008. i uhapšen u motelu Spačvanska šuma.

U KP domu Sremska Mitrovica Matanić je bio cimer sa hrvatskim državljaninom Dušanom-Dadom Ercegom (od 13. oktobra ove godine ,,iznenada pušten na slobodu i deportovan u Hrvatsku”) koji je sada “krunski svjedok” Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala DORH-a. Erceg tvrdi kako je, na mobilnom telefonu jednog zatvorenika, par mjeseci nakon smaknuća Pukanića, vidio snimak ,,na kojem je Matanić na moru, sa ljudima iz Crne Gore, koji su jako poznati”.
Do avgusta 2007. Matanić je bio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Nakon toga je izručen Bugarskoj gdje nije bilo dokaza za optužbe, pa je 18. maja 2008. pušten na slobodu. Takva rekonstrukcija upućuje na zaključak kako je snimak Matanića sa Kardinalom, Branom i Kobcem napravljen prošle godine, najvjerovatnije krajem septembra 2008. godine.
Kardinal Đurović, u to vrijeme nastanjen u luksuznom apartmanu hotela Interkontinental u Beogradu, navodno je kada i Matanić boravio u Crnoj Gori. U Kardinalovom mobilnom telefonu (br.
+381 62 408 571), tvrdi Nacional, nalazi se SMS poruka dobrodošlice Promontea od 24. septembra 2008. u 8,15 sati.
Ali, Matanić nije prvi put krajem septembra 2008. boravio dva dana u Crnoj Gori. Dobro obaviješteni Nacional je još zimus objavio kako je početkom septembra 2008. Matanić ,,prešao hrvatsko-crnogorsku granicu, ali ga je ubrzo uhitila crnogorska policija zato što je bugarska policija propustila proglasiti nevažećom tjeralicu koju je svojedobno raspisala za njim”.
Podaci koje je Nacional objavio sugerišu da je atentat za vrijeme turističkih sezona 2007. i 2008. navodno planiran na Crnogorskom primorju, kako tvrdi i Ratko Knežević. Nakon što je od 2002. do 2006. u Holandiji odležao kaznu, Joca Amsterdam se vratio u Srbiju gdje se sve do proljetos sa slobode branio od optužbi za dvostruko ubistvo iz sredine 1990-ih. On je u ljeto 2007. bio u Budvi kada je ispred Maestrala uhapšen njegov tjelohranitelj zbog držanja oružja.
Povratak Matanića iz Bugarske, u maju 2008, nekako se poklapa sa onim što piše u optužici protiv Joce Amsterdama da je ,,u prvoj polovini 2008. godine, na teritoriji Srbije, organizovao zločinačku grupu za izvršenje teških krivičnih djela u Srbiji i zemljama u okruženju” i da je Kardinal ,,kao član zločinačke organizacije, po njegovom nalogu, za iznos od 1,5 miliona eura organizovao u Hrvatskoj ubistvo Pukanića”.
Proizilazi kako su Kardinal i Matanić imali pune ruke posla pripremajući smaknuće Pukanića kada su se navodno krajem septembra 2008. slikali sa Kobcem i Branom Mićunovićem, jer u optužnici stoji kako se ,,u periodu od kraja maja do kraja oktobra 2008, Đurović dogovorio sa Matanićem da okupi osobe od svog povjerenja koje će izraditi i realizovati plan ubistva Pukanića”.

U to vrijeme, na račun Kardinala Đurovića u Crnogorskoj komercijalnoj banci 2. oktobra 2008, tri neđelje prije atentata na Pukanića, uplaćena je doznaka od 780.760 eura. Matanić se, prema optužnici, tada nalazio u završnoj fazi priprema atentata u Zagrebu tijesno sarađujuću sa Željkom Milovanovićem, optuženim postavljačem eksplozivne naprave koja je usmrtila Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića.

U prvoj polovini 1990-ih, Milovanović (rođen u Belom Manastiru, Hrvatska) je bio, tvrdi se, pripadnik neke od filijala Jedinice za specijalne operacije RDB-a Srbije. Iz predmeta pred Županijskim sudom u Osijeku iz 2001. doznaje se kako je još avgusta 1991. Milovanović bio u sastavu policije tzv. SAO Krajine, ,,pa je na temelju njegovog ratnog puta bazirana i informacija da je bio pripadnik Crvenih beretki”. To je tvrdnja autora filma Jedinica Filipa Švarma koji je objavio kako njegovi izvori ,,ne isključuju da je Milovanović bio pripadnik Jedinice do kraja 1995. u istočnoj Slavoniji i Baranji. Crvene beretke ionako su djelovale pod front firmama specijalnih jedinica krajiške i policije Republike Srpske”.

Postavljanje minske naprave, zatim telekomunikaciona oprema za praćenje i nadzor koji su zaplijenjeni u Milovanovićevom stanu u Doboju, ukazuju da je on prošao sofisticiranu vojničku obuku.
U DORH-u, odnosno njegovom Uredu za suzbijanje organiziranog kriminala, izvještač Monitora saznaje da sada barataju podacima kako je Milovanoviću u jednoj od formacija Crvenih beretki neposredno nadređeni bio – Radojica Božović.
„U mojoj memoriji nema imena Željka Milovanovića kao pripadnika jedinice kojom sam komandovao”, kazao je Božović za Monitor i dodao da „niti jedan pripadnik JSO, kojeg sam ja obučavao, nije kasnije završio u kriminalnim vodama; to mogu odgovorno da kažem”.
Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Milovanović je ,,uoči Domovinskog rata, jedno vrijeme nestao iz Baranje, a već se tada govorilo kako je kao Srbin bio na obuci u Kninu kod zloglasnoga kapetana Dragana”.
Kamp “kapetana Dragana” ili Dragana Vasiljkovića bio je u Golubiću pokraj Knina gdje je, pod komandom Franka-Frenkija Simatovića iz DB-a Srbije, oformljena prvobitno nazvana Jedinica za antiteroristička dejstva (JATD) koja će 1996. dobiti službeni naziv JSO. Radojica Božović je bio među 57 prvih članova, embriona Crvenih beretki koje su se u proljeće 1991. obučavali u kampu Golubić. Nosilac je Spomen znaka JSO.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati

Objavljeno prije

10 sati

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Političari znaju kome se obraćaju kada obećavaju brda i doline nakon ovonedjeljnih izbora. Onima koji neće pitati gdje će ovdašnji poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana oni najavljuju

 

Ili mi nijesmo svikli na ovakve predizborne kampanje, ili su ključni politički akteri malo pretjerali tek, teško se nositi sa svim prosperitetom i blagostanjem koje nam obećavaju, a ostati vezan za zemlju.

Minimalna zarada porašće sa 450 na 700 eura (preko 50 odsto). Minimalna penzija sa 250 na 450 (80 odsto). Radni dan biće kraći (sedam sati). To u ime Evrope sad obećava njen lider i kandidat za premijera Milojko Spajić.

Ne zaostaje mnogo ni DPS pod komandom Danijela Živkovića. Budu li se oni pitali, nakon što započnu investicioni ciklus težak milijardu eura (odakle, kako, zašto baš milijardu…?) bruto zarade biće uvećane za 50 odsto. Penzije sljedstveno tome (minimalna penzija 350 eura) pa još dvocifren postotak preko.

Može li ljepše? Kad pročitate predizborni program PzP-a vidite da može. Tamo Nebojša Medojević i njegovi „garantuju“ da će „učiniti da Crna Gora bude uspješna zemlja Evropske unije, sa prosječnom platom iznad 1.000  eura, prosječnim penzijama iznad 700 eura, punim angažovanjem radno sposobnih građana i iskorijenjenim siromaštvom”.

Vozićemo se novim i dobrim putevima. Dva autoputa i dvije brze ceste obećava Evropa sad, do 2030. Sa juga na sjever Bar-Boljare. Sa zapada na istok Jadransko jonski autoput. Duž primorja brza cesta od Ulcinja do Herceg Novog i granice sa Hrvatskom. Duž sjevera brza cesta od granice Bosne i Hercegovine, preko Pljevalja do Bijelog Polja. Stare ideje za nova obećanja. Stare su i cijene prema kojima realizacija ova četiri projekta koštaju blizu četiri milijarde. Skoro pa četiri petine prošlogodišnjeg BDP-a, umalo pa dva ovogodišnja budžeta ili onoliko koliko Crna Gora danas duguje domaćim i stranim zajmodavcima. Ne računajući dugove opština i državnih preduzeća.

Po novim cestama vozićemo nove automobile – električne. Njihovu nabavku, obećavaju, subvencioniraće budući predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz koalicije Demokrate-URA Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Pomagaće i nabavku solarnih panela za proizvodnju električne energije. A njih će, makar najsrećniji među nama (ili vlastima najbliži), ugrađivati na krovove novih stanova, kupljenih od države po cijeni troškova izgradnje na besplatnom (državnom) placu. Toliko od URA. Uz najavu da će uvećane plate u javnom sektoru i dalje rasti. Ima se, može se. Baš kao i penzije, socijalna davanja, jednokratne pomoći za socijalno ugrožene…

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORUKA MINISTARSTVA PROSVJETE MATURANTIMA I OSTALIMA: Varanje se isplati

Objavljeno prije

10 sati

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Sistem je opet pokazao  da pravda i podržava varanje i prepisivanje. Po onoj staroj, ko je vama kriv što se nište snašli

 

Lopovi, lopovi orilo se u petak ispred zgrade Ministarsva prosvjete u kojoj je smješten i ispitni centar iz grla nezadovoljnih maturanata i roditelja. Oni su protestovali nakon što je Komisija za ocjenjivanje utvrdila da je njih 553 prepisivalo na maturskom izpitu iz CSBH jezika.

,,Mi smo tog dana ni krivi ni dužni bili kao taoci. Skandirali su, ulazili, lupali. Došla je i policija, a jedna je majka rekla – Sram vas bilo, uzimate budućnost mog djeteta”, priča za Monitor jedan od članova Komisije za ocjenjivanje. Kaže da su se osjećali užasno, da su se nakon drame oko maturskog ispita, koja još traje, mnogi članovi komisije razboljeli. ,,Radiš posao kako valja i kako pravila nalažu i doživiš sve ovo. Da te osuđuju, skandiraju, da smo kao taoci zatvoreni u sali, da se bojimo za bezbjednost… Duže od mjesec dana niko nam iz Ministarstva prosvjete nije odgovarao, a na kraju su svi bili spremni da svale krivicu na nas. Niko nije stao iza nas, niko nam se nije obratio”.

Ono što niko ne osporava je nedvosmislen nalaz komisije da je preko 500 maturanata prepisivalo. Što i nije neka novina, s obzirom da  maturske ispite godinama unazad prati ta priča. ,,Imamo slučajeve da su direktori tokom testiranja šetali učionicama i govorili nastavnicima da pomažu učenicima kako bi škola imala što bolje rezultate. Mi jednom moramo da kažemo stop prepisivanju. Uvijek ga je bilo, ali sada moramo da ga svedemo na najmanju moguću mjeru”, izjavio je nedavno predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Novo je što se taj način ,,polaganja” mature omasovio – tužilaštvo je formiralo predmet zbog „curenja“ testova na eksternom ispitu za polumaturante u aprilu. A ispit je ponovljen 26. maja. Tokom aprila javnost se upoznala i sa prepisivanjem testova iz maternjeg jezika putem vajber grupe Druženje.

Komisija je ocjenjivala maturske radove od 15. aprila do 23. maja 2023, a da nema mjesta ljutnji na njih obrazložili su i time da su testove ocjenjivali pod šiframa, ne znajući ni školu, ni opštinu, kao ni ime učenika.

Da su učenici, koji su prepisivali, ocjenjeni nulom i članovi Komisije su saznali u petak 2. juna kada je bio dan za prigovore. ,,Ko je ocijenio djecu sa nulom? Znam koje smo ocjene mi dali. Mi nule nismo upisali”, rekla je Milica Stanković, članica Komisije, gostujući na TV Vijesti. I u Ministarstvu prosvjete tvrde da su zaprepašteni tom odlukom.

U opštem rasulu oko maturskog ispita, desio se eksces jer su članovi Komisije stali iza svog rada. Punudili su đacima, da bi mogli da se upišu na fakultete, da vanredno polažu 13. juna.

Ministar prosvjete Miomir Vojinović je nakon razgovora sa đacima i roditeljima zanemario stav struke i zatražio da se testovi ponovo pregledaju. Iz Komisije su odgovorili da to nije u skladu sa zakonom i ostali ka stavu da đaci treba vanredno da polažu.

Uslijedila je čistka – Vlada je ovlastila ministra prosvjete da smijeni direktoricu Ispitnog centra Crne Gore Draganu Dmitrović. Na telefonskoj sjednici smijenjen je i Upravni odbor Ispitnog centra, koji čine predsjednica Valentina Radulović Šćepanović i članovi Momir Radulović, Ana Savićević, Dragana Nenadović i Milica Lekić. Dragana Nenadović je razriješena i sa dužnosti glavnog ocjenjivača.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FUNKCIONERSKA KAMPANJA: Iskočili iz DPS šinjela

Objavljeno prije

10 sati

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje, vlasti su prihvatile  kao obilježje svoje politike

 

Posljednji dan maja, premijer Dritan Abazović sa podgoričkim i rukovodstvom Opštine Tuzi, otvara dio bulevara Podgorica -Tuzi. Sve liči na scene kada su dio istog bulevara 2019. otvarali tadašnji predsjednik države Milo Đukanović i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.

Na optužbe da je otvaranje već viđena predstava i dio predizborne kampanje, Abazović odgovara da Vlada ima agendu, da nije mogla da zna kada će se raspisati izbori… Potrefilo se tako, baš kao što se i DPS- godinama namještalo, otvaranje u predizborni vakat.

,,Funkcionerska kampanja koju DPS toliko vodi je zapravo pokazala sav njihov očaj”, poručivali su iz Abazovićeve stranke u avgustu 2020. Sada su sve to zaboravili, pa potpredsjednik URE i ministar Goran Đurović, par dana prije izbora, kao Vladin predstavlja ukradeni program Stan za sve.  Da se nema granica  jasno je bilo kada su novi trajekt krstili predizbornim imenom Ruka pravde.

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje prihvatili su kao obilježje svoje politike.

I ostali koalicioni partneri u vlasti nalaze svoje načine predizborne promocije na istom tragu. Tako je krajem maja ministar pravde Marko Kovač sa rukovodstvom Opštine Nikšić usaglasio da Vlada donira Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 220.000 eura za rekonstrukciju Saborne crkve Sv.Vasilija Ostroškog u Nikšiću. SPC-u kao nedostaje novca pa svako malo mora država da je pripomogne, a posebno u predizbornom vremenu.

Kad od DPS politike ne prezaju oni koji su se borili protiv nje, što je ne bi baštinili i oni koji su bivšoj vlasti godinama bili saradnici. Tako su za potrebe Ministarstva kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, krajem maja, raspisani oglasi za čak šest direktora direktorata. Oglas se raspisuje dvije sedmice prije vanrednih parlamentarnih izbora, a rukovodioci se biraju na mandat od pet godina. Usput su raspisani i konkursi za pomoćnika direktora Uprave policije (Sektor za finansijsko-obavještajne poslove) i 16 oglasa za Upravu za gazdovanje šumama (za čuvare šuma, referente i portire)… Iz Vlade i od premijera opet objašnjenja koja vrijeđaju inteligenciju da to sa izborima nema baš nikakve veze.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo