Povežite se sa nama

MONITORING

Kobac u JSO obučavao atentatora?

Objavljeno prije

na

Doskorašnji direktor FK Zeta Radojica Božović nije želio da potvrdi ili opovrgne informaciju koju smo objavili u pretprošlom broju Monitora da se nalazi na video snimku, koji je sada u posjedu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH-u, tamošnjem državnom tužilaštvu). Na snimku je Božović u društvu sa Robertom Matanićem i Slobodanom-Kardinalom Đurovićem (optuženima za ubistvo Iva Pukanića), te sa Branislavom-Branom Mićunovićem. „Ne demantujem ništa, niti imam bilo kakav poseban komentar. Ukoliko imaju snimak, neka ga pokažu. Ja imam prijatelje i njih se ne odričem”, kazao je Božović izvještaču Monitora. Snimak napravljen u Budvi, u jednom restoranu na Slovenskoj plaži, najvjerovatnije je nastao nešto manje od mjesec dana prije ubistva Pukanića u Zagrebu, kada je Matanić po svemu sudeći boravio u Crnoj Gori; na to upućuje dosad poznate činjenice o Matanićevom kretanju. Objavljeno je da je Matanić 27. septembra prošle godine, pola sata iza ponoći, iz Hrvatske ušao u Crnu Goru u svom automobilu folksvagen (registracija KC 963-DT). U Hrvatsku se vratio dva dana kasnije. Nacional piše kako je, analizom međusobnih SMS-ova, utvrđeno da su Matanić i Kardinal, tvrdi se sa ,,još nekim osobama u Crnoj Gori”, tada razgovarali o atentatu na Pukanića. Ko su misteriozne „još neke osobe” iz Crne Gore – zasad je tajna.

Radojica Božović je za Monitor kazao da se „piše svašta”, ali ne poriče da ima neimenovane prijatelje „čak i među Hrvatima”, iz redova onih s kojima se 1990-ih borio u ratu: „Pa šta? Ja sam se borio protiv njih, oni su se borili protiv mene i to vrlo hrabro. Danas ih ne doživljavam kao neprijatelje”.
Tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, Božović je, pod kodnim imenom Kobac, bio pripadnik Jedinice za specijalne operacije, poznatih Crvenih beretki u sastavu Resora državne bezbjednosti MUP-a Srbije a Matanić je bio borac na suprotnoj stani – u specijalnim postrojbama Hrvatske vojske.
„Bio sam u JSO do 1998. godine, kada sam odbio da učestvujem u ratu na Kosovu”, kazao nam je Božović koji je u Crvenim beretkama dogurao do vrha hijerarhijske ljestvice – čina pukovnika. Ilustracija njegovog statusa u JSO je i da se sa Slobodanom Miloševićem 4. maja 1997. u kampu JSO Štolc kod Kule (Vojvodina) srdačno rukovao; taj snimak je objavljen u dokumentarnom filmu Jedinica (iz 2006. godine) čiji je autor beogradski novinar Filip Švarm.
I Matanić se, kao veoma mlad, u Lici borio kao specijalac HV-a; nakon toga, kao kriminalac, prolazi kroz policijske evidencije. Do 2005. Matanić je (skupa sa bratom od strica Lukom Matanićem i Amirom Mafalanijem, sada takođe optuženi za Pukanićevo ubistvo) bio u Bugarskoj pripadnik ganga bliskog Sretenu Jociću, notornom Jocu Amsterdamu, koji je 2002. po holandskoj potjernici uhapšen u Sofiji i izručen Holandiji. Matanić je 2. marta 2005. uhapšen u Negotinu (Srbija), na bazi potjernice za ubistvo iz Bugarske, nakon što se pethodno sa jednim ortakom bio zabarikadirao u sobi hotela Ineks Krajina.
Advokata za Matanića u Srbiji je angažovao i platio Kardinal Đurović. Kardinal je upravo novčani dug Matanića zbog advokata pominjao kao navodni razlog njegovog dolaska u Hrvatsku kada je krajem oktobra 2008. i uhapšen u motelu Spačvanska šuma.

U KP domu Sremska Mitrovica Matanić je bio cimer sa hrvatskim državljaninom Dušanom-Dadom Ercegom (od 13. oktobra ove godine ,,iznenada pušten na slobodu i deportovan u Hrvatsku”) koji je sada “krunski svjedok” Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala DORH-a. Erceg tvrdi kako je, na mobilnom telefonu jednog zatvorenika, par mjeseci nakon smaknuća Pukanića, vidio snimak ,,na kojem je Matanić na moru, sa ljudima iz Crne Gore, koji su jako poznati”.
Do avgusta 2007. Matanić je bio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Nakon toga je izručen Bugarskoj gdje nije bilo dokaza za optužbe, pa je 18. maja 2008. pušten na slobodu. Takva rekonstrukcija upućuje na zaključak kako je snimak Matanića sa Kardinalom, Branom i Kobcem napravljen prošle godine, najvjerovatnije krajem septembra 2008. godine.
Kardinal Đurović, u to vrijeme nastanjen u luksuznom apartmanu hotela Interkontinental u Beogradu, navodno je kada i Matanić boravio u Crnoj Gori. U Kardinalovom mobilnom telefonu (br.
+381 62 408 571), tvrdi Nacional, nalazi se SMS poruka dobrodošlice Promontea od 24. septembra 2008. u 8,15 sati.
Ali, Matanić nije prvi put krajem septembra 2008. boravio dva dana u Crnoj Gori. Dobro obaviješteni Nacional je još zimus objavio kako je početkom septembra 2008. Matanić ,,prešao hrvatsko-crnogorsku granicu, ali ga je ubrzo uhitila crnogorska policija zato što je bugarska policija propustila proglasiti nevažećom tjeralicu koju je svojedobno raspisala za njim”.
Podaci koje je Nacional objavio sugerišu da je atentat za vrijeme turističkih sezona 2007. i 2008. navodno planiran na Crnogorskom primorju, kako tvrdi i Ratko Knežević. Nakon što je od 2002. do 2006. u Holandiji odležao kaznu, Joca Amsterdam se vratio u Srbiju gdje se sve do proljetos sa slobode branio od optužbi za dvostruko ubistvo iz sredine 1990-ih. On je u ljeto 2007. bio u Budvi kada je ispred Maestrala uhapšen njegov tjelohranitelj zbog držanja oružja.
Povratak Matanića iz Bugarske, u maju 2008, nekako se poklapa sa onim što piše u optužici protiv Joce Amsterdama da je ,,u prvoj polovini 2008. godine, na teritoriji Srbije, organizovao zločinačku grupu za izvršenje teških krivičnih djela u Srbiji i zemljama u okruženju” i da je Kardinal ,,kao član zločinačke organizacije, po njegovom nalogu, za iznos od 1,5 miliona eura organizovao u Hrvatskoj ubistvo Pukanića”.
Proizilazi kako su Kardinal i Matanić imali pune ruke posla pripremajući smaknuće Pukanića kada su se navodno krajem septembra 2008. slikali sa Kobcem i Branom Mićunovićem, jer u optužnici stoji kako se ,,u periodu od kraja maja do kraja oktobra 2008, Đurović dogovorio sa Matanićem da okupi osobe od svog povjerenja koje će izraditi i realizovati plan ubistva Pukanića”.

U to vrijeme, na račun Kardinala Đurovića u Crnogorskoj komercijalnoj banci 2. oktobra 2008, tri neđelje prije atentata na Pukanića, uplaćena je doznaka od 780.760 eura. Matanić se, prema optužnici, tada nalazio u završnoj fazi priprema atentata u Zagrebu tijesno sarađujuću sa Željkom Milovanovićem, optuženim postavljačem eksplozivne naprave koja je usmrtila Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića.

U prvoj polovini 1990-ih, Milovanović (rođen u Belom Manastiru, Hrvatska) je bio, tvrdi se, pripadnik neke od filijala Jedinice za specijalne operacije RDB-a Srbije. Iz predmeta pred Županijskim sudom u Osijeku iz 2001. doznaje se kako je još avgusta 1991. Milovanović bio u sastavu policije tzv. SAO Krajine, ,,pa je na temelju njegovog ratnog puta bazirana i informacija da je bio pripadnik Crvenih beretki”. To je tvrdnja autora filma Jedinica Filipa Švarma koji je objavio kako njegovi izvori ,,ne isključuju da je Milovanović bio pripadnik Jedinice do kraja 1995. u istočnoj Slavoniji i Baranji. Crvene beretke ionako su djelovale pod front firmama specijalnih jedinica krajiške i policije Republike Srpske”.

Postavljanje minske naprave, zatim telekomunikaciona oprema za praćenje i nadzor koji su zaplijenjeni u Milovanovićevom stanu u Doboju, ukazuju da je on prošao sofisticiranu vojničku obuku.
U DORH-u, odnosno njegovom Uredu za suzbijanje organiziranog kriminala, izvještač Monitora saznaje da sada barataju podacima kako je Milovanoviću u jednoj od formacija Crvenih beretki neposredno nadređeni bio – Radojica Božović.
„U mojoj memoriji nema imena Željka Milovanovića kao pripadnika jedinice kojom sam komandovao”, kazao je Božović za Monitor i dodao da „niti jedan pripadnik JSO, kojeg sam ja obučavao, nije kasnije završio u kriminalnim vodama; to mogu odgovorno da kažem”.
Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Milovanović je ,,uoči Domovinskog rata, jedno vrijeme nestao iz Baranje, a već se tada govorilo kako je kao Srbin bio na obuci u Kninu kod zloglasnoga kapetana Dragana”.
Kamp “kapetana Dragana” ili Dragana Vasiljkovića bio je u Golubiću pokraj Knina gdje je, pod komandom Franka-Frenkija Simatovića iz DB-a Srbije, oformljena prvobitno nazvana Jedinica za antiteroristička dejstva (JATD) koja će 1996. dobiti službeni naziv JSO. Radojica Božović je bio među 57 prvih članova, embriona Crvenih beretki koje su se u proljeće 1991. obučavali u kampu Golubić. Nosilac je Spomen znaka JSO.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo