Povežite se sa nama

MONITORING

Kobac u JSO obučavao atentatora?

Objavljeno prije

na

Doskorašnji direktor FK Zeta Radojica Božović nije želio da potvrdi ili opovrgne informaciju koju smo objavili u pretprošlom broju Monitora da se nalazi na video snimku, koji je sada u posjedu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH-u, tamošnjem državnom tužilaštvu). Na snimku je Božović u društvu sa Robertom Matanićem i Slobodanom-Kardinalom Đurovićem (optuženima za ubistvo Iva Pukanića), te sa Branislavom-Branom Mićunovićem. „Ne demantujem ništa, niti imam bilo kakav poseban komentar. Ukoliko imaju snimak, neka ga pokažu. Ja imam prijatelje i njih se ne odričem”, kazao je Božović izvještaču Monitora. Snimak napravljen u Budvi, u jednom restoranu na Slovenskoj plaži, najvjerovatnije je nastao nešto manje od mjesec dana prije ubistva Pukanića u Zagrebu, kada je Matanić po svemu sudeći boravio u Crnoj Gori; na to upućuje dosad poznate činjenice o Matanićevom kretanju. Objavljeno je da je Matanić 27. septembra prošle godine, pola sata iza ponoći, iz Hrvatske ušao u Crnu Goru u svom automobilu folksvagen (registracija KC 963-DT). U Hrvatsku se vratio dva dana kasnije. Nacional piše kako je, analizom međusobnih SMS-ova, utvrđeno da su Matanić i Kardinal, tvrdi se sa ,,još nekim osobama u Crnoj Gori”, tada razgovarali o atentatu na Pukanića. Ko su misteriozne „još neke osobe” iz Crne Gore – zasad je tajna.

Radojica Božović je za Monitor kazao da se „piše svašta”, ali ne poriče da ima neimenovane prijatelje „čak i među Hrvatima”, iz redova onih s kojima se 1990-ih borio u ratu: „Pa šta? Ja sam se borio protiv njih, oni su se borili protiv mene i to vrlo hrabro. Danas ih ne doživljavam kao neprijatelje”.
Tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, Božović je, pod kodnim imenom Kobac, bio pripadnik Jedinice za specijalne operacije, poznatih Crvenih beretki u sastavu Resora državne bezbjednosti MUP-a Srbije a Matanić je bio borac na suprotnoj stani – u specijalnim postrojbama Hrvatske vojske.
„Bio sam u JSO do 1998. godine, kada sam odbio da učestvujem u ratu na Kosovu”, kazao nam je Božović koji je u Crvenim beretkama dogurao do vrha hijerarhijske ljestvice – čina pukovnika. Ilustracija njegovog statusa u JSO je i da se sa Slobodanom Miloševićem 4. maja 1997. u kampu JSO Štolc kod Kule (Vojvodina) srdačno rukovao; taj snimak je objavljen u dokumentarnom filmu Jedinica (iz 2006. godine) čiji je autor beogradski novinar Filip Švarm.
I Matanić se, kao veoma mlad, u Lici borio kao specijalac HV-a; nakon toga, kao kriminalac, prolazi kroz policijske evidencije. Do 2005. Matanić je (skupa sa bratom od strica Lukom Matanićem i Amirom Mafalanijem, sada takođe optuženi za Pukanićevo ubistvo) bio u Bugarskoj pripadnik ganga bliskog Sretenu Jociću, notornom Jocu Amsterdamu, koji je 2002. po holandskoj potjernici uhapšen u Sofiji i izručen Holandiji. Matanić je 2. marta 2005. uhapšen u Negotinu (Srbija), na bazi potjernice za ubistvo iz Bugarske, nakon što se pethodno sa jednim ortakom bio zabarikadirao u sobi hotela Ineks Krajina.
Advokata za Matanića u Srbiji je angažovao i platio Kardinal Đurović. Kardinal je upravo novčani dug Matanića zbog advokata pominjao kao navodni razlog njegovog dolaska u Hrvatsku kada je krajem oktobra 2008. i uhapšen u motelu Spačvanska šuma.

U KP domu Sremska Mitrovica Matanić je bio cimer sa hrvatskim državljaninom Dušanom-Dadom Ercegom (od 13. oktobra ove godine ,,iznenada pušten na slobodu i deportovan u Hrvatsku”) koji je sada “krunski svjedok” Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala DORH-a. Erceg tvrdi kako je, na mobilnom telefonu jednog zatvorenika, par mjeseci nakon smaknuća Pukanića, vidio snimak ,,na kojem je Matanić na moru, sa ljudima iz Crne Gore, koji su jako poznati”.
Do avgusta 2007. Matanić je bio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Nakon toga je izručen Bugarskoj gdje nije bilo dokaza za optužbe, pa je 18. maja 2008. pušten na slobodu. Takva rekonstrukcija upućuje na zaključak kako je snimak Matanića sa Kardinalom, Branom i Kobcem napravljen prošle godine, najvjerovatnije krajem septembra 2008. godine.
Kardinal Đurović, u to vrijeme nastanjen u luksuznom apartmanu hotela Interkontinental u Beogradu, navodno je kada i Matanić boravio u Crnoj Gori. U Kardinalovom mobilnom telefonu (br.
+381 62 408 571), tvrdi Nacional, nalazi se SMS poruka dobrodošlice Promontea od 24. septembra 2008. u 8,15 sati.
Ali, Matanić nije prvi put krajem septembra 2008. boravio dva dana u Crnoj Gori. Dobro obaviješteni Nacional je još zimus objavio kako je početkom septembra 2008. Matanić ,,prešao hrvatsko-crnogorsku granicu, ali ga je ubrzo uhitila crnogorska policija zato što je bugarska policija propustila proglasiti nevažećom tjeralicu koju je svojedobno raspisala za njim”.
Podaci koje je Nacional objavio sugerišu da je atentat za vrijeme turističkih sezona 2007. i 2008. navodno planiran na Crnogorskom primorju, kako tvrdi i Ratko Knežević. Nakon što je od 2002. do 2006. u Holandiji odležao kaznu, Joca Amsterdam se vratio u Srbiju gdje se sve do proljetos sa slobode branio od optužbi za dvostruko ubistvo iz sredine 1990-ih. On je u ljeto 2007. bio u Budvi kada je ispred Maestrala uhapšen njegov tjelohranitelj zbog držanja oružja.
Povratak Matanića iz Bugarske, u maju 2008, nekako se poklapa sa onim što piše u optužici protiv Joce Amsterdama da je ,,u prvoj polovini 2008. godine, na teritoriji Srbije, organizovao zločinačku grupu za izvršenje teških krivičnih djela u Srbiji i zemljama u okruženju” i da je Kardinal ,,kao član zločinačke organizacije, po njegovom nalogu, za iznos od 1,5 miliona eura organizovao u Hrvatskoj ubistvo Pukanića”.
Proizilazi kako su Kardinal i Matanić imali pune ruke posla pripremajući smaknuće Pukanića kada su se navodno krajem septembra 2008. slikali sa Kobcem i Branom Mićunovićem, jer u optužnici stoji kako se ,,u periodu od kraja maja do kraja oktobra 2008, Đurović dogovorio sa Matanićem da okupi osobe od svog povjerenja koje će izraditi i realizovati plan ubistva Pukanića”.

U to vrijeme, na račun Kardinala Đurovića u Crnogorskoj komercijalnoj banci 2. oktobra 2008, tri neđelje prije atentata na Pukanića, uplaćena je doznaka od 780.760 eura. Matanić se, prema optužnici, tada nalazio u završnoj fazi priprema atentata u Zagrebu tijesno sarađujuću sa Željkom Milovanovićem, optuženim postavljačem eksplozivne naprave koja je usmrtila Pukanića i njegovog saradnika Nika Franića.

U prvoj polovini 1990-ih, Milovanović (rođen u Belom Manastiru, Hrvatska) je bio, tvrdi se, pripadnik neke od filijala Jedinice za specijalne operacije RDB-a Srbije. Iz predmeta pred Županijskim sudom u Osijeku iz 2001. doznaje se kako je još avgusta 1991. Milovanović bio u sastavu policije tzv. SAO Krajine, ,,pa je na temelju njegovog ratnog puta bazirana i informacija da je bio pripadnik Crvenih beretki”. To je tvrdnja autora filma Jedinica Filipa Švarma koji je objavio kako njegovi izvori ,,ne isključuju da je Milovanović bio pripadnik Jedinice do kraja 1995. u istočnoj Slavoniji i Baranji. Crvene beretke ionako su djelovale pod front firmama specijalnih jedinica krajiške i policije Republike Srpske”.

Postavljanje minske naprave, zatim telekomunikaciona oprema za praćenje i nadzor koji su zaplijenjeni u Milovanovićevom stanu u Doboju, ukazuju da je on prošao sofisticiranu vojničku obuku.
U DORH-u, odnosno njegovom Uredu za suzbijanje organiziranog kriminala, izvještač Monitora saznaje da sada barataju podacima kako je Milovanoviću u jednoj od formacija Crvenih beretki neposredno nadređeni bio – Radojica Božović.
„U mojoj memoriji nema imena Željka Milovanovića kao pripadnika jedinice kojom sam komandovao”, kazao je Božović za Monitor i dodao da „niti jedan pripadnik JSO, kojeg sam ja obučavao, nije kasnije završio u kriminalnim vodama; to mogu odgovorno da kažem”.
Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Milovanović je ,,uoči Domovinskog rata, jedno vrijeme nestao iz Baranje, a već se tada govorilo kako je kao Srbin bio na obuci u Kninu kod zloglasnoga kapetana Dragana”.
Kamp “kapetana Dragana” ili Dragana Vasiljkovića bio je u Golubiću pokraj Knina gdje je, pod komandom Franka-Frenkija Simatovića iz DB-a Srbije, oformljena prvobitno nazvana Jedinica za antiteroristička dejstva (JATD) koja će 1996. dobiti službeni naziv JSO. Radojica Božović je bio među 57 prvih članova, embriona Crvenih beretki koje su se u proljeće 1991. obučavali u kampu Golubić. Nosilac je Spomen znaka JSO.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo